lupus-istina.com


 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Jedina Nietzscheova... i druge poznate ljubavi

 
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> LJUBAV
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet ožu 09, 2006 4:29 pm    Naslov: Jedina Nietzscheova... i druge poznate ljubavi Citirajte i odgovorite

"Zenomrzac" je ipak znao shto je ljubav... Bogu hvala!

Nova knjiga o sjajnom filozofu i nesretnom covjeku, iskorishtenom za tudje igre i potrebe... posebno one hitlerovske. Hvala sestri mu Elizabethi, shto je kasnije zablatila velikana prepravljajuci njegova djela i prilagodjavajuci ih nazi-potrebama...

Friedrich nije volio zene. U svome "Zaratustri" savjetuje mushkarcima, da - kada krenu medju zene - sa sobom uzmu - bich...
Ipak, volio je Jednu.
I - u njoj chak gledao jedinu osobu, koja bi mogla nastaviti njegovu misao, i djelo...

Bila je to Finkinja zidovskog podrijetla, a zvala se - kako simptomatichno - Lou Andreas SALOME. Bila mu je dugogodishnja prijateljica (u pravom, ne prenesenom ili ironichnom smislu). Bila je i velika poshtovateljica njegova djela, a u stvari - i njegova jedina ljubav. Ona zivotna.

Nesretan emocionalni zivot i traumatizirajuce odrastanje uz majku i sestru samo su pogorshali njegovo mishljenje o zenskom rodu. Zato je ietzschea odushevila inteligencija, ljepota i sharm mlade Lou, koju je upoznao kad je imala 20 godina.
"Ova mlada djvojka ima prodiruci pogled kao orao, a hrabrost kao lavica," pisao je Goetheu o njoj. A jednoj je poznanici povjerio kako u Lou vidi jedinu nasljednicu koja bi mogla nastaviti njegovo djelo. Medjutim, kada je saznao da joj je zanimljiv jedino kao filozof, a ne i kao mushkarac, mrachni se filozof josh vishe povukao u svoj unutarnji svijet ogorchenosti i sveopchega nihilizma... Crying or Very sad
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pon ožu 13, 2006 12:01 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Edward VIII i Wallis Simpson ili - Kraljevstvo i krunu za Ljubav!

Vec se nalazio na tronu.
Iskusio je sve ljepote mochi, novca i slave, i sav njihov pakao... a ipak je izrekao:
"Morate mi vjerovati na rijec kad vam kazem, kako ocjenjujem nemogucim nositi teshko breme odgovornosti bez pomoci i podrshke zene koju volim!" - i - 10. prosinca 1936. - abdicirao...

Jer, njegova se odabranica bash nikako nije uklapala u ono, shto bi engleska kraljevska kruna bila spremna prihvatiti kao buducu kraljicu Engleske... no, time je utro put svojim kasnijim rodjacima, a posebno ovima koje poznajemo i danas... Wallis je probila led Diani, i Sari, i svim onim curetkima koji se danas vjeshaju o mlade engleske princheve u nadi, da ce jednoga dana i same postati - mlade kraljice, pa makar i zakratko. Jer, Kruna je olabavila svoj cvrsti kodeks upravo zahvaljujuci Edwardu VIII i njegovoj Wallis, Amerikanki, i to josh udatoj u vrijeme kada je zatravila mladoga monarha... Ruzne, vrlo ruzne priche kolale su o njima, no ono shto je u svemu bitno bilo je to, da je vojvodski par ostao do kraja zivota zaljubljen - kao i prvoga dana, ali i - izgnan. Zivjeli su neko vrjeme u Portugalu, pa u Francuskoj... Tada ih poslashe na Bahamsko otochje, gdje je Edward glumio guvernera i smrtno se dosadjivao sa svojom dragom... Chim je WW2 zavrshio vratili su se opet u Europu - u Francusku, gdje su zivjeli lagodno, ali - izolirani od svijeta...
Vojvoda od Winsdora Edward tek se mrtav iznova vratio u svoju zemlju. Umro je 28. svibnja 1972. i kraljica je dopustila da bude pokopan u kapelici Sv. Georgea u dvorcu Winsdor.
Dvor je bio zabezeknut kada se na njegovu sprovodu pojavilo 60-tak tisuca ljudi... bili su sigurni, da je narod zaboravio. Ali nije...

To josh nikada nijedan tiranin ili monarh - nauchio nije.
Da narod nikada nishta ne zaboravlja, i ima kriterije koji nisu jednaki onima dvorske kamarile...
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pon ožu 13, 2006 9:21 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Plava i crvena krv Mayerlinga


Ovo sam skinula iz "Dogodilo se na danashnji dan". Kad sam obiljezila godishnjicu jedne od tajanstvenih, romantichnih prica zapisanih u povijesti od samoga Zivota...

*************

Knez Filip Koburshki i grof Hojosh, intimusi mladoga princa Rudolfa Habsburshkog, stigli su predvecher u dvorac Mayerling, jer su dogovorili lov sa Rudolfom, nasljednikom austrijske carske krune... i jer su ga 30. sijechnja 1889. chekali, i chekali, a njega nema pa nema...

U dvorcu su pronashli dva tijela oblivena krvlju. Rudolf je prvo hicem iz pishtolja ubio svoju ljubav, barunicu Mariju Vecheru, a potom pucao i u sebe...
Princ Rudolf neprestano se sukobljavao sa svojim konzervativnim ocem, Franjom Josipom. Mladac je htio reforme, modernizaciju carstva, a stari... paaa, vec kao i svi starci... ni makac od postojeceg.
Bjezeci od ludnice u carskim odajama i svoje zakonite Stefanije, tervenchio je i banchio po Bechu gdje je i kako stigao. Kazu da je postao i narkic - i da mu se narochito svidjao morfij. To prichaju danas, kada smiju.
A ljubav s mladom i naivnom Marijom?
Pochela je tek prije dva mjeseca... i bila njezna, i divlja, i strastvena.

Vijest o tragediji iznenadila je carski dvor. No, stari je car samo bijesnno promrmljao: "Ubio se kao da je sin nekoga mesara!"

I dok se Bech dostojanstveno oprashtao od princa samoubojice, sa njegovom zakonitom u glavnoj roli, nesretnu su mladjahnu barunicu potajno odvezli iz Mayerlinga i polozili u blatnjav, ispochetka i nichim obiljezen grob!

Sjaj, i bijeda, i licemjerje Mozartovog, i Rudolfovog, i Marijinog Becha... Europe koja nam je svijetli uzor i cilj.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: sri tra 19, 2006 3:13 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Princ i - filmska princeza

Jeste li znali?

Patuljasta knezhevina Monaco prema svome bi ustavu automatski pripala Francuskoj, ukoliko bi njezin vladar umro bez nasljednika.
Zato je Monacom zavladala prava panika, jer je po ukusu njegovih zhitelja njihov princ Rainier Grimaldi vec malo predugo sanjario o ostvarenju svoga sna - o "zheni duge kose u bojama jesenjega lishca, i sa zjenicama od zlata..."

Naposlijetku mu je ipak posrecilo.
U proljece 1955. godine (kako znakovito!), prelijepa americhka filmska megazvijezda Grace Kelly, savrshene, hladne i otmjene ljepote, posjetila je Cannes pa su iskoristili prigodu i pozvali je i u princhev dvorac.
Kao hollywoodsku ikonu, kao goschu na jedan dan.
"Ma, radije bih na frizuru negoli na dosadno slikanje po nekakvm dvorcu!", uzdahnula je krasna glumica pred svojim kolegom po struci, Aumontom, ali ju je dochekao njegov odgovor: "To je nemoguce izvesti, pa ipak je on - princ!"

Njihov prvi susret bio je uvod u - bajkovitu romansu. Vec 19. travnja 1956. neobichan se par vjenchao u katedrali Monte Carla...

Starom se tati Kellyju, inache multimilijunashu, odabranik njegove kceri nije nimalo svidjao. Posebno kad je uz njegovu Grace zatrazio i njoj pripadajuci - miraz!
No, Rainier je htio - i vishe od novca.
Svoju je nevjestu prije braka podvrgnuo ponizhavajucem ginekoloshkom pregledu: trebalo je utvrditi, hoche li moci - imati djece... (tako se to sluzbeno nazvalo).
Ma koliko djelovala hladnom, prelijepa mlada Grace ranije se pustopashno druzila sa dosta svojih filmskih partnera. Zato je ginekoloshki konzilij mudro preshutio pravo stanje stvari...

Bit ce da nije bilo djevojke ili zhene, koja onih dana nije zavidjela na "sreci" ovom buducem brachnom paru...
No, taj "brak iz snova" za mladu se divu ubrzo pretvorio u -pravi zlatni kavez, robovanje protokolu, krutosti njezina dosta starijeg supruga...

Poginula je u saobracajnoj nesreci 1982. godine. I da, dala je knezevini Monaco nasljednika... i kceri, koje su naslijedile i ljepotu, i pustopashnost svoje mame...
Ali, nezadovoljan svojim sinom Albertom, koji se - krenuvshi valjda ochevim stopama - dugo nije zhenio, knez Rainier je - promijenio Ustav svoje male knezevine.
Tako sada monegashko zhezlo mogu preuzeti i - sestre princa Alberta!
(Koji je u medjuvremenu - koliko znam - ipak pronashao svoju zhivotnu suputnicu, isto Pepeljugu, i ipak naslijedio - svojega strogoga tatu...)

*************

P.S.
Buduce princeze, koje se niste i rodile kao princeze - oprez! Sjetite se Dianine sudbine, a bilo je josh takvih... a onda i one narodne: NIJE ZLATO SVE SHTO SJA!
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet svi 05, 2006 5:57 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Narodna:


Smrt Omera i Mejrime


Dvoje su se zavolili mladih;
Omer momce, Mejrima djevojce,
U proljece kad im cvjeta cvijece,
Kad im cvjeta zumbul i karanfil;
Upazi ih jedna mala straza,
Mala straza Omerova majka;
Pa besjedi Omerova majka:
- Oj, Omere moje milo perje!
Hajd Omere, rano materina,
Hajde rano, da te zeni majka;
Ti se mani Mejrime djevojke,
Ljepsom ce te ozeniti majka,
Lijepom Fatom, Atlagica zlatom;
I ljepsa je i visa od Mejre,
I bjelja je i rumenija je;
Nije vidla sunca ni mjeseca,
Niti znade na cem zito raste,
Na cem zito, na cemu li trava;
Niti znade sta je muska glava;
Jos je Fata od roda bogata,
I tebe ce potpomoci blagom.
Al' besjedi Omer momce mlado:
- Prodji me se, moja mila majko!
Necu Fate za zivota moga,
Vec ja hocu Mejrimu djevojku:
Nije blago ni srebro ni zlato,
Vec je blago, sto je srcu drago.
To ne slusa Omerova majka,
Vec na silu ozenila sina,
I na silu dovela djevojku.
Kad je bilo vecer o veceri,
Vecerase kiceni svatovi,
I svedose dvoje mladenaca.
Sam je sobom Omer besjedio:
- Sad ce meni moja Mejra reci,
Da djevojki svilen kaftan skidam;
Nisam, duso, zivota mi moga!
Zivota mi i moga i tvoga!
Sad ce meni reci moja Mejra:
- Sad moj Omer legao s djevojkom,
Pak djevojki bijelo lice ljubi!
Nisam, duso zivota mi moga!
Zivota mi i moga i tvoga!
I nasega prvog milovanja!
Pa govori Fatimi djevojki:
- Ao, Fato, ala ti si lijepa!
Moja Mejra nije tako lijepa!
Al' je Mejra mome srcu draga.
Oj, boga ti, Fatima djevojko,
Donesi mi divit i hartije,
Da napisem do dv'je do tri r'jeci,
Da te moja ne ob'jedi majka.
Ne pust glasa do bijela dana,
Dok se braca piva ne napiju
I sestrice kola naigraju,
Stara majka pjesme ne napjeva.
Pa on pise staroj majci svojoj:
- Nacini mi sanduk od simsira,
Kupajte me djulom rumenijem,
Obuc'te mi tananu kosulju,
Sto j' Mejrima u milosti dala;
Vezite mi vezenu mahramu,
Sto j' Mejrima u milosti vezla;
Kitite me cvijecem svakojakim,
Ponajvise cv'jecem karanfiljem,
Cim je mene Mejrima kitila;
Skupi meni, moja mila majko!
Skupi meni mlade nosioce,
Nosioce momke nezenjene,
Pratioce djeve neudate.
Nos'te mene kraj Mejrina dvora;
Nek me vidi Mejrima djevojka,
Nek me vidi i nek me cjeliva,
Kad me nije zivog cjelivala.
To napisa pa se rasta s dusom.
Kad ujutro bjel dan osvanu,
Visoko je oskocilo sunce,
Cudila se Omerova majka,
Da joj Omer ne dolazi dole;
Ona ide gore na cardake,
Nosi kitu sitnog bosiljka,
Da probudi dvoje mladenaca,
Pa udara pasmagom u vrata:
- Ustaj gore, Omer-beze sine!
Visoko je oskocilo sunce!
Nisi li se naljubio lica
L'jepe Fate sestre Atlagica?
Kad djevojka otvorila vrata,
Suze roni niz bijelo lice;
Al' govori Omerova majka:
- Sto, Omere, zeljela te majka!
Sto djevojka grozne suze roni?
Al' govori Fatima djevojka:
- Ne kuni ga, draga majko moja!
Joste si ga sinoc pozeljela,
Kad si ga silom ozenila.
Pa joj daje b'jelu knjigu citat.
Cita rjeci Omerova majka,
Cita rjeci, grozne suze roni.
Sto je reko Omer momce mlado,
Sto je reko to su i ucinili:
Nacinili sanduk od simsira,
Kupali ga djulom rumenijem,
Obukli mu tananu kosulju,
Sto j' Mejrima u milosti dala;
Vezali mu vezenu mahramu,
Sto j' Mejrima u milosti vezla;
Kitili ga cvijecem svakojakim,
Ponajvise cv'jecem karanfiljem,
Cim je njega Mejrima kitila;
Skupili mu mlade nosioce,
Nosioce momke nezenjene,
Pratioce djeve neudate.
Nosili ga kraj Mejrina dvora.
Vezak vezla Mejrima djevojka
Na pendzeru na debelom hlatku;
Za glavom joj dva rumena djula.
Al' besjedi Mejrima djevojka:
- Djul mirise, moja mila majko,
Djul mirise oko naseg dvora,
Cini mi se Omerova dusa.
Al' besjedi l'jepe Mejre majka:
- Muc ne luduj, Mejrima djevojko!
Sad tvoj Omer drugu dragu ljubi,
A za tebe mladu i ne mari.
Al' besjedi Mejrima djevojka:
- Djul mirise mila moja majko,
Djul mirise, Omerova dusa.
K njoj dolazi najmladja snasica,
Al' besjedi Mejrima djevojka:
- Bogom tebi, mila snaho moja!
Dva mi djula na djerdjef padose,
Bog bi dao, da bi dobro bilo!
Vrlo miri cv'jece karanfilje,
A jos vecma zamirisa kosa,
Cini mi se mog milog Omera.
Al' govori mila snaha njena:
- Da Boga ti mila zaovice!
Zar ti ne znas za Omera tvoga?
Omer ti se drugom ozenio,
Bas Fatimom lijepom djevojkom;
Sad Omer za te i ne znade,
Vec on ljubi Atlagica zlato.
Razljuti se Mejrima djevojka,
Od ljutine sva je prebledjela,
Od zestine malo potamnila,
A od tuge vece izumrla;
Vezec prebi iglu od biljura;
I zamrsi sest pasama zlata,
Pa oblaci na noge pasmage,
Ona hoce avliji na vrata;
Al' joj snaha mila govorila:
- Ne ljuti se, mila zaovice!
Omer ti se jeste ozenio,
Al' je jadan nocas izdahnuo
Od zalosti za tobom djevojkom,
Sada mrtva Omera ti nose.
Briznu plakat Mejrima djevojka,
Pa istrca pred bijele dvore,
Al' Omera nose na nosila;
Ona tuzi kao kukavica:
- Nosioci, braco nerodjena!
Nerodjena, kao i rodjena!
Spustite ga na zemljicu carnu,
Da ga jadna mrtva cjelivam,
Kad ga nisam zivoga ljubila!
To su oni za dobro primili,
Mrtvo tijelo na zemlju spustise.
K njemu Mejra ziva primaknula,
Mrtva Mejra crnoj zemlji pala.
Dok Omeru mezar iskopase,
Dotle tabut Mejrimi stesase,
U jedan ih mezar sahranise,
I ruke im tako napravise
A u ruke rumenu jabuku,
Nek se znade da su dragi bili.
Malo vrijeme zatim postojalo,
Iz Omera zelen bor nikao,
Iz Mejrime zelena borika;
Borika se oko bora vila,
Kako svilja oko kite smilja,
Ko djevojka momku oko vrata:
Cemerika oko obadvoga.




P.S.
A ako mi sad netko rekne da je to samo "narodna pjesma", da Omer i Merima nisu postojali vec da su izmishljeni, rechi cu mu: i DANAS postoje, u raznim dijelovima svijeta, pa i kod nas, i danas se ochajnichki vole - POSVUDA...

Narodni pjesnici NISU pisali o izmishljenim stvarima, nego o vrlo konkretnim ljudima i dogadjajima... imajte to na umu. I zato je gornja pjesma posvecena svim nesretnim ljubavnicima koje razdvajaju okolnosti, ljudi iz njihove okoline, vjera, mrzhnja, imovina... i shto sve ljudi nece izmisliti ne bi li ih manje boljelo gledajuci mogucu tudju srecu... Sad
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet svi 05, 2006 6:02 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

I - OVO treba vjechno pamtiti:


Nije blago ni srebro ni zlato,
Vec je blago, sto je srcu drago.

_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet lip 01, 2006 2:15 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Mali ispravak priche, vezan uz princa Alberta od Monaca...

Dogurao tako chovjek, eto, i do svoje 47. godine, i ostao, kazhu - najpozheljniji nezhenja svijeta...

No, ochito je sljedbenik Nietzschea, koji davno dojavi:
"Mushkarci - sadite zhive spomenike!"

Pa se tako i nash nesretni princ nashao u poziciji, da po drugi put upravo ovih dana - priznaje da je ostavio spomenik, pardon - priznaje ochinstvo...

Prvi put ga je priznao jednoj maloj crnoj stjuardesi iz Toga... a sada, jednoj kelnerici iz Kalifornije.
I to za curetka starog vec - 14 godina, brajkovicu!

Iz chega ishchitavamo da princu dame plave krvi, pa chak ni glumice - ne znache puno... A i da se chovjek znatno priblizhio narodu - u svakom pogledu, i ma gdje se nalazio, heheh.

Dakle - josh se cheka nova vladarica njegova srca i dvora, spremna prihvatiti zlatni kavez kao definiciju zhivota... Rolling Eyes Samo, nadam se da je neche - kao tatek mu - ponizhavati nekim chudnim pregledima... Twisted Evil
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: ned lip 04, 2006 10:59 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

A evo kako je iskon obradio ovu - hmmm, delikatnu temu vezanu uz zhive spomenike:


Albert priznao i kćer


Albert II. već je javno priznao očinstvo nad Aleksandreom iz veze s Nicole Coste, nekadašnjom stjuardesom togoanskog podrijetla. Sada je priznao i 14-godišnju Jazmin Grace.


PARIZ - "Princ Albert II. od Monaka (4Cool, neoženjen, priznao je očinstvo nad drugim djetetom, 14-godišnjom Amerikankom", kazao je prinčev odvjetnik u intervjuu za Le Figaro.

"Princ službeno priznaje očinstvo, već sudski utvrđeno prije nekoliko tjedana", dodao je odvjetnik Thierry Lacoste.

U srpnju 2005., Albert II. već je javno priznao očinstvo nad Aleksandreom, danas trogodišnjim dječakom, rođenim iz veze s Nicole Coste, nekadašnjom stjuardesom togoanskog podrijetla.

"U prvo vrijeme odlučio je zatajiti to očinstvo dok Jazmin Grace ne bude punoljetna. No, unazad nekoliko tjedana paparazzi su se vrtili oko njenog doma u Palm Springsu i stanje je postalo nepodnošljivo", objašnjava odvjetnik.

"Jazmin će nastaviti školu u SAD-u, ali će moći doći u kneževinu kad želi, ondje provesti nekoliko dana ili čak ostati živjeti", nastavio je Lacoste.

Majka Jazmin Grace, Tamara Rotolo, nekadašnja kalifornijska konobarica, zatrudnjela je nakon iznimno kratke veze s princem u ljeto 1991.", tvrde novinari u Le Figarou.

Albert II. preuzeo je kormilo kneževine Monako nakon smrti oca Rainiera III. 6. travnja 2005.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: ned ožu 11, 2007 12:31 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Oproštajno pismo Petra Zrinjskog svojoj ženi Katarini, Wienerneustadt, 30. travnja 1671., prije
pogubljenja



Moje drago serce.

Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu Bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga serčeno prošćenje vzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseći ako sam te u čem zbantuval aliti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem u dike vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti ar je to tak moralo biti. U Novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kćerju Auroru Veroniku blagoslovi.

Groff Zrini Petar

_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: uto tra 24, 2007 3:29 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Neshto ranije spomenuta je vec tragedija Mayerlinga... No, da bi do nje doshlo, prvo su se trebali upoznati - mama i tata nesretnog prijestolonasljednika...
A evo kako je to bilo:

CAREVA ZHARKA LJUBAV - SISSY

Franjo Josip, dugovjechni austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj pamti se po fotografijama kao starac smijeshne brade i dugachkih zalistaka. Po tome je josh i danas zashtitnik ove stare dinastije...
No, u prvim danima svoje vladavine - a to ne znaju mnogi - bio je posve pristao mladic, k tome i zaljubljive prirode.
Njegovim je zhivotom u to doba upravljala stroga majka Sofija, koja mu je namijenila ruku bavarske princeze Helene, ne bash lijepe ni drazhesne osobe.
Ali, umjesto da se pokori majchinu izboru, mladi se car zagledao u Heleninu - mladju sestru, Elizabetu, koju su zvali Sissy. Bila je djevojka iznimne ljepote.

Majka se, naravno, ljutila na takav prostakluk: "Ama, zaljubio se ka kakav potporuchnik!" - droncala mu je. Samo, to joj nije mnogo pomoglo: na danashnji dan, 24. travnja 1854. godine, carski je Bech dozhivio blistavo vjenchanje smrtno zaljubljenoga mladog para. Bili su to princ Charles i Lady Di onoga doba, bajkovita pricha - u pochetku, koja je takodjer poprimila vrlo otuzhne tonove.
Leprshava Sissy polako je venula u okruzhju krutoga protokola, a i zatelebani se mladac brzo ohladio...
Supruzhnike je upravo samoubojstvo sina Rudolfa (vidi gore) posve udaljilo jedno od drugoga, i razbilo dotad u javnosti pomno njegovanu sliku idilichnog carskog braka.

Rasplet?
Nalik kakvoj Shakespeareovoj drami. Crying or Very sad

Sissy je u Veneciji napao neki anarhist i probo je nozhem, a nekad ludo zaljubljeni car vratio se svojoj staroj ljubavnici, ljepuskastoj glumici Katarini Schratt...

Ne zvuchi li sve ovo kao - deja vu?! Shocked
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
Prethodni postovi:   
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> LJUBAV
Vremenska zona: GMT + 01:00.
Stranica 1 / 1.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možete otvarati nove teme.
Ne možete odgovarati na postove.
Ne možete uređivati Vaše postove.
Ne možete izbrisati Vaše postove.
Ne možete glasovati u anketama.


Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
HR (Cro) by Ančica Sečan