lupus-istina.com


 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Poetska antologija - ceznje, tuge i ocaja
Idite na 1, 2, 3 ... 43, 44, 45  Sljedeće
 
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Istina (Lupus Croaticus) - U sjecanje
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet lis 07, 2004 9:17 pm    Naslov: Poetska antologija - ceznje, tuge i ocaja Citirajte i odgovorite

kora
Postano: sri kol 18, 2004 9:00 pm Naslov: Ceznja
-------------------------------------------------------------

Miroslav Krleza:

CEZNJA

Dogadja se to u jesenjoj noci kada pada kestenje po asfaltu i kada se cuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja ceznja za nekim tko bi bio dobar, nas, bliz, intiman, drug, i kome bi mogli da pisemo pismo. Ispovijedali bismo mu sve sto lezi na nama.
Pismo bi mu pisali, a njega - nema.

------------------------------------------------------------

DA SMO SE RANIJE SRELI

Da smo se ranije sreli,
bilo bi drukčije sve...
Jer - proljetnu ljubav smo htjeli
kad je već padao snijeg,
kad je već padao,
padao snijeg ...

Ljubljah te žarko i strasno
i sreću mog'o bih nać'
teško je reći prekasno:
gorak je osmijeh kroz plač,
bolan i gorak je
osmijeh kroz plač.

Drugu sam stvarnost ja htio,
al' nemam radosti te;
da smo se ranije sreli,
bilo bi drukčije sve...
Vjeruj mi -
bilo bi drukčije sve ...

------------------------------------------------------------

Vesna Parun:


DOM NA CESTI

Ležah u prašini kraj ceste.
Niti vidjeh njegovo lice
niti on vidje lice moje.

Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.
Niti vidjeh njegove ruke
niti on vidje ruke moje.

Istok postade ko limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oči.

Tada doznah koga sam ljubila
čitav život.
Tada on dozna kome je ruke
grlio uboge.

I uze čovjek zavežljaj, i krenu
plačući u svoj dom.
A dom je njegov prašina na cesti
kao i dom moj.

-------------------------------------------------------------

D. M.

SLUTNJA

Mada je oko mene proljeće
i duša cvate u nadu,
kroz mene se kradu
slutnje zle:
čega me strah, dogodit će se sve
i - boljet će.

I nitko mi ne može pomoći,
jer to se neće zbiti
po danu, niti
u vrtu kom,
već negdje u srcu mom,
po noći.


-------------------------------------------------------------
chora:

ZVUCI ULICE

Nečiji koraci
(teški, muški)
polagano staše pod prozorom.

U srcu nadanje:
ON JE!

Drugi neki koraci
(ženski, reski) priđoše...
... i skupa, istoga ritma
otkoračaše dalje ulicom...

I nikoga više nema pod prozorom...

-----------------------------------------------------------

A.B.Šimić:

MOJA PREOBRAŽENJA

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i s pogledima plivam preko polja livada i voda

Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem

O Bože daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu
što s dalekog će neba noću sjati
u crne muke noćnih očajnika

------------------------------------------------------------

Federico Garcia Lorca:

OPROŠTAJ

Umrem li,
ostavite balkon otvoren.

Dijete naranče jede.
(Vidim sa svog balkona.)

Kosac žito kosi.
(Čujem sa svog balkona.)

Umrem li,
ostavite balkon otvoren.

------------------------------------------------------------

AMARU:

DAN ILI NOC

Bolji je dan od noci.
Ne, bolja je noc od dana.
O, ne! Neka dan i noc
idu do djavola,
ako nemamo
onoga koga volimo.

------------------------------------------------------------

Doci cu nocas u posjetu u tvom snu.

Za svaki slucaj - vrata otkljucaj.


(stara kineska)

------------------------------------------------------------

Dobrisa Cesaric:


PJESMA O SMRTI

Doci ce jesen bez uvelih grana,
bez kise, bez tuge, bez vina ce doc.
Gle, ona nece imati dana -
imat ce samo jednu noc!

Crnu ce zimu vrijeme nam dovuc,
al snijeg te zime nece past;
zemlju ce sunce u proljece povuc,
al ono nece sjat i cvast.

Sasvim ko zima - i ljeto ce minut
i godine prazne tako ce tec,
i sunce ti nece nikada sinut -
ni rijeci neces na to rec.

-------------------------------------------------------------

Kad sam bio jako mlad,
imao sam pubertetsku žarku ljubav,
zvala se Briggit iz Pariza.
Bila mi prvo sve, ali eto Bog je htjeo pa je više nema!
Jako mlada je poginula u saobračajnoj nesreći!
Sada više ne znam jel to bio san ili stvarnost,
obećao sam sebi da ću poći na grob,
ali još u Pariz nisam bio!
Stalno se pitam da toga nije bilo gdje bih ja danas bio?
_________________
Za Hrvatsku sve, Hrvatsku za ništa!

-------------------------------------------------------------

Tin UJEVIĆ:


NEŠTO I ZA ME

Radost ću svoju saopćiti svijetu, ali bol moj neka ostane za me. Neka se braća ogriju na mome žaru, no tajnih suza ne povjeravam nikomu.
Čovječe, ako zvuk riječi može da ti dade sreću, ja ti je neću kratiti. Ali na stravičnome drumu što vodi u ponore ja hoću da ostanem - sam.

------------------------------------------------------------

Walt Whitman:


O KAPETANE, MOJ KAPETANE!

O kapetane! moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! srce! srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.

O kapetane! moj kapetane! ustaj! čuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
Na molo hrpimice. Slušaj! to tebi željno kliču.
O kapetane! oče!
Ko u snu nekom gledam
U naručju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.

Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! zvonite zvona!
A ja - sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.

------------------------------------------------------------

Tin:


MENI BEZ MENE

Ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, jeca bespredmetno.

I sve je tako prazno beskonačno,
a vjetar duva, duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno.



BLAŽENO JUTRO

Blaženo jutro koje padaš
u svijetlom slapu u tu sobu,
već nemaš rane da mi zadaš,
počivam mrtav u svom grobu.

Možda ćeš ipak da potpiriš
pepelom iskru zapretanu -
jer evo, trome grudi širiš
čeznućem suncu, jorgovanu.

Dijeliš mi neke tihe slasti
kad o tvom zaru vidim knjige
na polici - i cijeli tmasti
vidik te sobe pune brige.

Za mene ipak nešto fali
u ovoj uzi bez raspeća,
na dragoj usni osmijeh mali,
u čaši vode kita cvijeća.

Blaženo jutro koje padaš
sa snopom svjetla u tu sobu,
već nema smrti da mi zadaš,
no vrati ljubav ovom Jobu.



SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

- O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede,
i lovora, i darova.

I znaj da sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoj riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogo biti drag ),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!

-------------------------------------------------------------

Vesna Krmpotic:

MNOGOSTRUKI ZIVOT

Bit ce da zivimo istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih zivota,
kad smo tako cudno iznemogli
od ceznje za jedninom;
a sve nam zivote veze tanka nit,
i kad umiremo, umire nas mnogo.

I ja, koja pod tvrdom zvijezdom vecernjom
slutim, da samo karika sam golemog svoga zica,
samo jedno svoje culo, dimenzija jedna,
samo milijuntnina svoje snage, sto svemirom trosi se i luta,
ja osjecam da ni u ovom casu nisam presjekla nit
koja me veze s tvrdom zvijezdom vecernjom,
i da nisam svoja ni u casu kad sam to naslutila,
jer i sad me skrope necije daleke misli
neosjetno, ko ponocna rosa.

-------------------------------------------------------------

Marija Cudina:

OTKUDA OVA CUDNA LUDOST...

Otkuda ova cudna ludost, ovaj smisao i simbol
sa suncem sto vrije nad glavom ptice crknute usred ljeta,
otkuda ovaj zanos kad zanosa vise nema,
zanosa vise nema,
plamen je crna mocvara, rijec je mocvarna trava koja drijema,
u polusnu necije svijesti opet su nasli umorenog covjeka,
on mjesecinom ide, a ni mjesecine nema.
Otkuda ova zudnja kad ni zudnje vise nema,
na mene pas jedan laje i kaze, svanut ce,
ali kako ce svanuti kad ni svanuca vise nema
na trotoaru sto se sjeca svoje muke u slavi plahog sivila
jedna se mala lutka objesila o stup i nece da kaze tajnu
sto se krije u nosiljci svijeta.
Pa otkuda onda ova svetost, kad ni svetosti vise nema,
pazite zato malo novorodjencadi, glasom drhtavim
sto dolazi iz podzemlja
javit ce se tek na kraju ova zemlja,
ali otkuda zemlja kad ni zemlje vise nema,
na ovim rubovima sto se vracaju to nitko ne zna,
a uveo cvijet,
putokaz u neboder rece, sagnut cu se dok prodje vrijeme,
ne pitajuci se, otkuda vrijeme kad ni vremena vise nema,
ni vremena ni zlatne naslade sna medju nama vise nema,
medju nama puta nema, jer je zavrsen tu izmedju nas.
O strasna golotinjo uzasa, penji se, penji se brze s mravima,
da barem ti budes medju nama u casu ovom kad se pitamo,
no - otkuda pitanja kad ni pitanja vise nema,
ni rijeci vise medju nama nema,
ni rijeci, ni uzdaha, sto nijemo tece niz metal i varnice vatrometa
medju nama nema,
a otkuda mi kada ni nas nema,
ni nas veceras medju nama nema,
nema.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet lis 07, 2004 9:29 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

------------------------------------------------------------

Sv. Pavao Korincanima:


HVALOSPJEV LJUBAVI



Kad bih sve jezike ljudske govorio
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje, nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.

Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznaje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.

Kad bijah nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.

A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!

Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.



-------------------------------------------------------------

August Senoa:

GROB ZA ZIVA


Bas me snasla zelja smjela,
da me ziva tko zakopa,
bez duplira, bez opijela,
sve bez krsta i bez popa.

Slabo marim za tu diku,
da mi zvoni gromko klatno;
hajem ja, na spomeniku
da me slavi pismo zlatno!

Tu bih snivo, tu bih spavo
dobre volje miran sanak;
briga mene raj il' djavo,
briga mene sudnji danak.

Gdje bi, ludi poganine,
dusa grob taj naci znala?
Kad bi draga, ludji sine,
u svom srcu grob mi dala.



A.B.Simic:


POVRATAK


Ti i ne slutis
moj povratak i moju blizinu

U noci kada sumi u tvom uhu tiha mjesecina
znaj:
ne koraca mjesecina oko tvoje kuce
ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajuci cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stanes
preplasena krikom cudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidis crnu sjenku sto se mice
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svecan
kao pored tebe

------------------------------------------------------------

Petar Preradovic:

MRTVA LJUBAV

Gdje cu tebe, o ljubavi moja,
sad zakopat, kad si izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja,
jer si pokoj sav mu razmetnula.

Da te legnem u zemljicu crnu,
u zemljici ti ne bi sagnjila,
zemska vila dragocjenost tvoju
u kamenje predrago bi zbila.

Da te spustim u duboko more,
u moru se ne bi rastopila,
morska vila dragocjenost tvoju
u biser bi predragi salila.

Pak bi dosli ljudi blagohlepni,
iz zemlje bi tebe iskopali,
iz mora bi tebe izvadili
i po svijetu svuda rasprodali.

A ti idi, nek te uzdisaji
k nebu dignu, tamo zvijezdom budi,
tamo meni zalosnome sjaji,
tamo nece dostignut te ljudi!

-------------------------------------------------------------

Gustav Krklec:

PEPEO STRASTI

Kao bludni otrov, u mene i u te
prodrla je zudnja jednoga za drugim;
nase strasti rastu u mracne kolute -
mi gorimo nijemo u dnevima dugim.

Noci su nam bez sna, pune patnje, krika,
trazimo se svakim pokretom i kretnjom.
Zedjamo se zedjom vjecnih ljubavnika
koja prijeti suhom i samotnom prijetnjom.

Izvore nemira, vrelo vjecnih snaga,
crna cesmo mojih cestih nadahnuca,
prije no sto stignem do tvojega praga
nestat ce mi daha, izdat ce me pluca.

Svaki dan je brazda u mom celu vrelom,
svaka noc je krvav pecat na dnu duse.
Svako jutro za te jedan kobni prelom
i svakog te mraka crnje more guse.

Kidamo se. Srca praskaju i gasnu.
Izgaraju tijela. Trazimo se. Sve smo
izgubili svjesno. U sumraku kasnu
krvlju cvatu usta. Budimo se. Gdje smo?

Gdje smo? Usred mora, u zanosu sjajnom,
u svijetu bez svjetla? Usred bestjelesne
strepnje? U samoci, u snu, u beskrajnom
prostoru - dvije munje pobunjene, bijesne?

Nikad, nikad nece da se nadju nase
uzavrele zudnje, uzburkane strasti.
Svatko ce iz svoje gorke, slatke case
ispivsi svoj otrov, u groznici, pasti.

Izgorjeti svojom zudnjom uzaludnom
u pepeo i prah za zgarista nova
i ko dim od vatre nestati na cudnom,
na carobnom putu put nestalih snova.

-------------------------------------------------------------
Fran Galovic:

Izgubljeni sin

Povratio se.
Poznao ga pas.
Kraj kucnog praga,liznuvsi mu ruku.
Kroz ocajnu i prognanicku muku,
Kad vidje ocaj,bol i smrt i spas.

A pred njim jeknu prost i surov glas:
"Sto trazis ovdje??Stojis tek na bruku!"
I kao jadnom,nemocnom hajduku
Zatvorise mu vrata,u isti cas.

I on otuda je onda posao
U dalek,dragi gaj,paprat spava
U sjeni.
I javi mu se mladost i raj,u uspomeni!

Kad ujutro netko je dosao.
Na grani ga je nas'o....
A rogovi pastira odjeknuli su gajem
I poljem punim....mira.

------------------------------------------------------------
kora:

Jedan mi Tvoj istinski prijatelj posla pjesmu koju si iznimno volio... i velika mu hvala na tome.
Znam da si je volio ZBOG nekoga - tko zna kada, i tko zna zbog koga - ali znam i da si je izgovarao i meni, uz tek jednu sitnu, sitnu - onu malu laz, onu iz posljednjeg stiha... jer, namjeravao si me itekako probuditi, i smijao se, i obecao mi da ce to biti - upravo usred noci...
Zato su mnoge i protekle - besane, sreci... Ali, to sad vec dobro znas; tek sad. Jer, sad ionako sve znas, sve cujes i sve vidis...


Dubrovacki trubaduri:


Andjele moj...

Samo ti spavaj - stisat cemo zvona.
Reci cu srcu neka bude tise,
i bit cu sretan - ti ces biti ona,
makar to bilo sad i - nikad vise.

Dovest cu snove pod prozor tvoj
da mi te cuva, andjele moj.
Dovest cu snove pod prozor tvoj
da mi te cuva - andjele moj!

Samo ti spavaj – ja se brinem za te,
i zvijezde sto ti silaze do cela.
Samo ti spavaj! Kad se zore vrate
imat ces zivot kakav ti si htjela!

Prosut cu zvijezde kroz prozor tvoj
da mi te kite, andjele moj...
Prosut cu zvijezde kroz prozor tvoj
da mi te kite, andjele moj...

Za tebe nocas zivjeti ce samo
gitara sto ti uspavanku tepa...
Kuda god zelis - odvest cu te tamo,
samo ti spavaj i budi mi lijepa.

Doci cu tiho pod prozor tvoj
da te ne budim - andjele moj...

Doci cu tiho pod prozor tvoj
da te ne budim, andjele moj...

------------------------------------------------------------

August Senoa:

BUDI SVOJ

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi citav,
u grudi nosis, brate, srce cijelo;
ne kloni dusom, i da nijesi mlitav,
put vedra neba dizi svoje celo!
Pa dosli danci nevolje i muke,
pa tek'o s cela krvav tebi znoj,
ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
i budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
nebolike ti zlatne sanke budi,
ko sivi soko uzvini se nada,
al' svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi.
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
u sebicni te zovuc svijeta boj;
ma sto te, brate, u zivotu ceka:
ti budi svoj!

Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pak'o,
ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
ni desno, lijevo da se nisi mak'o,
vec ravno podji, dok te nosi, svijetom:
koracaj bez obzira krepko, zivo,
sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!
I pravim drzi pravo, krivim krivo,
i budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta Bozja ti je zamet,
al' Bog sve mrzi sto je laz i varka;
i neka ti je vazda vedra pamet,
i srce vrelo, dusa cista, zarka;
nek ravno um i srce tvoje vazu,
tek tako bit ces covjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kazu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al' brat si budi braci,
i radi za svijet, al' ne slusaj pljeska;
i ljubi svijet, al' ne nadaj se placi,
jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
u tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
s postena lica tece posten znoj,
i nijesi, brate, zivio zaludu,
kad jesi svoj.

Oj, budi svoj, i covjek ljudskog zvanja!
Pa dizi celo kao sunce cisto;
jer, kukavica tek se rdji klanja,
tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
tek micenika ropskih podli roj;
ti gledaj, da l' i dusa zlata vrijedi,
pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dodje l' poci hora,
gdje tisuc' zvijezda zlacenih se vije,
kad covjek racun si zavrsit mora,
i ti ga svrsuj, nek ti zao nije;
jer tvoje srce sapnuti ce ti'o:
Oj mirno, brajne, sad si racun zbroj!
Postenjak, covjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!


-------------------------------------------------------------

... pjesma koju je mladi Siddharta spjevao kao sukus vlastita vjerovanja, pa napustio svoju tek zasnovanu obitelj te krenuo u bespuća i samoću tragajući za nirvanom... Ovo treba iznova nauciti:

Buddha:

N O S O R O G

Ispred svakog bića ukloni svoj štap
da ne povrijediš ni jedno od njih.
Ne poželi sina ni suputnika.
Osamljen se kreći kao nosorog.

U druželjubivom nastaje sklonost,
za sklonošću slijedi sva ona patnja.
Predvidi opasnost u sklonostima.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Saživljujuć' se sa drugom i svojtom,
sputana misao napušta svoj cilj.
Predvidi bojazan privrženoga.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Kako se zapliće razgranat bambus,
tako i muž željan žene i djece;
no kao što strši vršak trstike -
osamljen se kreći kao nosorog.

K'o jelen u šumi, ničim sputan,
što ide na pašnjak kuda hoće,
budi mudar, čuvaj neovisnost -
osamljen se kreći kao nosorog.

Društveni je život - posjete, pozivi,
u domu, na poslu, vani, na putu.
Shvati da društvo ne trpi slobodu -
osamljen se kreći kao nosorog.

Okolina ti je željna zabave.
Bezgranična je privrženost djeci.
Da izbjegneš nevolju rastanka -
osamljen se kreći kao nosorog.

Bez otpora ni pred čim na svijetu,
zadovolji se u svakom pogledu.
Neustrašivo pred nepogodama
osamljen se kreći kao nosorog.

I beskućnika je ponekad teško
zadovoljiti, još teže okućenog.
Zato bez briga i za čiju djecu
osamljen se kreći kao nosorog.

Odrođen domaćim osobinama
kao bezlisno stablo 'kovilaro'
presijeci hrabro domaće spone -
osamljen se kreći kao nosorog.

Ako se nađe razborit prijatelj
za suputnika, krepostan, a i mudar
da nadvlada sve teškoće na putu -
s njim rado pođi, i - budi obazriv.

Ako ne nađeš razborita druga
za suputnika, kreposna i mudra,
k'o kralj iz ratom osvojene zemlje
osamljen otiđi kao nosorog.

Hvala je vrijedna radost prijateljstva
kad je drug bolji ili ravan nama;
a kad ga nemaš, živi besprijekorno,
osamljen se kreći kao nosorog.

Pogledaj dvije zlatne narukvice,
sjajno i vješto remek-djelo, kako
zveče u srazu, sparene na gležnju.
Osamljen se kreći kao nosorog.

- Da sam s nekim drugim, dolazilo bi
do naklapanja, nekad i do svađe.
Tu opasnost predvidi unaprijed,
osamljen se kreći kao nosorog.

Šarenilo, slast, opojnost užitka
mijenom oblika uzbuđuje duh.
Podozriv prema užicima čula,
osamljen se kreći kao nosorog.

Zimu, vrućinu, gladovanje i žeđ,
vjetar i žegu, muke i gmazove,
sve te nepogode podnesi radije.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Kao slon kad se odvoji od krda,
snažna uzrasta, pjegav, veličanstven,
gdje mu se svidi boravi u šumi -
osamljen se kreći kao nosorog.

Nemoguće je druželjubivome
i privremeno postići slobodu.
Sunčevo pleme nek ti bude uzor,
osamljen se kreći kao nosorog.

Umaknuvši borbi gledišta, kada
stigneš na čistinu - uzmi ravan smjer;
vlastitim znanjem, a ne vođen drugima,
osamljen se kreći kao nosorog.

Ni lakom, ni lukav, a niti žedan,
ni razdražen, ni ogorčeno nastran,
nezavisan ni od čeg' na svijetu,
osamljen se kreći kao nosorog.

Treba se čuvati zbog saputnika
koji ovlaš skreće na stranputicu
i prepušta se razonodi. Zato
osamljen otiđi kao nosorog.

Cijeni prijatelja obrazovanog,
čvrstog u znanju, jasnog u izrazu.
Kad shvatiš smisao, prevladaš sumnju,
osamljen se kreći kao nosorog.

Igrom, razonodom, svjetovnom srećom
nezadovoljan, ne obaziri se.
Odvraćen od raskoši, istinoljubiv,
osamljen se kreći kao nosorog.

Napusti sina, ženu, oca, majku,
novac, imanje, cijelu rodbinu,
i tako bez želje, a i bez strasti,
osamljen se kreći kao nosorog.

- To je okov, ugodnost je tu mala,
bijedno zadovoljstvo - veća je patnja;
to je tek mamac - kome je to jasno -
osamljen se kreće kao nosorog.

Rastrgni spone kao riba koja
prodre kroz mrežu i otpliva dalje,
il' vatra što se ne vraća zgarištu.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Spuštena pogleda, bez zastajanja
kroči obuzdanih čula, suspregni
izlive, i žar čuvstva, il' pomisli.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Odbaci svojstva domaćeg života
kao ogoljelo stablo 'parichatto'.
S požutjelim ogrtačem na ramenu
osamljen se kreći kao nosorog.

Bez lakomosti za dobrim zalogajem,
ničiji hranitelj, neprivrženo
proseći hranu od kuće do kuće
osamljen se kreći kao nosorog.

Srca nesputana sa pet prepreka,
pročišćenog od sve zgađenosti
raskidom veza ljubavi, mržnje -
osamljen se kreći kao nosorog.

Sreći i nesreći okreni leđa,
radosti, tuzi prošlih vremena,
ravnodušan, smiren u pročišćenju,
osamljen se kreći kao nosorog.

Usmjeren prema krajnjem dostignuću,
otvorena duha, spremnim zahvatom,
uvježbanom snagom, nepokolebljiv -
osamljen se kreći kao nosorog.

Postojan u osami zadubljenja,
u zbiljnosti doslijedan ozbiljenju,
uviđajući bijedu bivstvovanja -
osamljen se kreći kao nosorog.

Istrajan u naporu da dokončaš
žudnju, razbistren, iskusan i pažljiv,
pouzdan znalac, siguran u smjeru,
osamljen se kreći kao nosorog.

Kao lav neuznemiren galamom,
ko vjetar što se ne hvata u mrežu,
il' lotos uz kog ne prianja voda -
osamljen se kreći kao nosorog.

Kao lav siguran u snagu zubi,
neustrašivi vladar životinja
nastanjen na nepristupačnom mjestu,
osamljen se kreći kao nosorog.

Sućut, ravnodušnost, samilost, slobodu,
nekad i suradost ispoljujući,
bez mržnje prema ikom na svijetu -
osamljen se kreći kao nosorog.

Napusti strast i zlobu, zaslijepljenost.
Kada okovi budu raskinuti,
neustrašen i na kraju života -
osamljen se kreći kao nosorog.

Društvo i uslužnost za svoju korist
prijatelji traže, danas je rijetko
nekoristoljublje. Čovjek je prljav.
Osamljen se kreći kao nosorog.

-----------------------------------------------------------

E.A.Poe:

GAVRAN

Ponoći sam jedne proučavao slab i snužden
neobične drevne knjige što prastari nauk skriše.
Gotovo sam u san pao, kad je netko zakucao,
pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše -
'Posjetilac', ja promrmljah, 'što u sobu ući ište,
samo to i ništa više.'

Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru bješe kasno;
svaki ugarak što gasne sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem - uzalud iz knjiga vučem
spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše
anđeli što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše -
tu imena nema više.

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
'Posjetilac neki to je što u sobu ući ište -
posjetilac kasni, koji možda traži zaklonište -
eto, to je, ništa više.'

Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:
'Gospodine ili Gospo, oprostite, evo stižem!
U stvari sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo,
tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
gotovo vas nisam čuo' - i vrata se otvoriše -
mrak preda mnom, ništa više.

Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i čudim;
ah, ne može smrtnik sniti snova što se meni sniše!
Al' nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,
s mojih usta riječ jedina pada poput kapi kiše,
'Lenora' - prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
samo to, i ništa više.

U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
'Sigurno', ja rekoh, 'to je na prozoru sobe moje;
da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo, kakve se tu tajne skriše -
valjda vjetar, ništa više.'

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
dostojanstven uđe Gavran, što iz drevnih dana stiže,
ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
i na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.

Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrnu,
zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
'Nek' si ošišana ptica', rekoh, 'nisi kukavica,
o - Gavrane mrka lica, što sa noćnog žala stiže,
kako zovu te na žalu Hadske noći, otkud stiže?'
Reče Gavran: 'Nikad više.'

Začudih se tome mnogo što crn stvor je zborit mog'o,
premda malobrojne riječi malo što mi objasniše.
Al' priznati mora svatko, ne događa da se lako
da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
na skulpturi iznad vrata, zvijer il' ptica što se njiše,
s tim imenom 'Nikad više'.

Gavran sam na bisti sjedi, tek te riječi probesjedi,
baš kao da cijelu dušu te riječi mu izraziše;
više niti riječ da rekne - više ni da perom trepne -
dok moj šapat jedva jekne: 'Svi me druzi ostaviše,
pa će zorom i on, ko što nade već me ostaviše.'
Tad će ptica: 'Nikad više.'

Muk se razbi, ja, zatečen - na odgovor spremno rečen -
'Nema sumnje', rekoh, 'to je sve mu znanje, ništa više.
Riječ od tužna gazde čuta, koga Nevolja je kruta
stalno pratila duž puta, pa mu sve se pjesme sliše,
tužaljke se puste nade u jednu tegobu sliše,
u 'Nikada - nikad više'.

Ali mi i opet Gavran tužne usne u smijeh nabra;
dogurah pred kip i pticu moj naslonjač prekrit plišem;
te u meki baršun padoh, povezivat mašte stadoh,
na razmatranje se dadoh - kakvu mi sudbinu piše
grobna, kobna drevna ptica - kakvu mi sudbinu piše
kada grakće: 'Nikad više.'

Sjeđah tražeć smis'o toga, al' ne rekoh niti sloga
ptici, čije žarke oči srž mi srca opržiše.
Predan toj i drugoj mašti, pustih glavu mirno pasti
u taj baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše,
sjest' u baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše,
ONA neće nikad više.

Tad k'o da se uzduh zgusnu, čudni miris me zapljusnu,
začuh lagan hod serafa, koji kadionik njiše.
'Bijedo', kliknuh, 'Bogu slava! Anđelima te spasava,
šalje travu zaborava, uspomene da ti zbriše!
Pij, o pij taj blag nepente, nek Lenori spomen zbriše!'
Reče Gavran: 'Nikad više.'

'Proroče, kog rodi porok - vrag il' ptica, ipak prorok!
Napasnik da l' posla tebe, il' oluje izbaciše
sama al' nezastrašena usred kraja urečena,
u dom opsjednut od sjena, reci, mogu l' da me liše
melemi iz Gileada, mogu l' jada da me liše?'
Reče Gavran: 'Nikad više.'

'Proroče, kog rodi porok - vrag il' ptica, ipak prorok!
Neba ti, i Boga, po kom obojici grud nam diše -
smiri dušu rastuženu, reci da l' ću u Edenu
grlit ženu posvećenu, LENORA je okrstiše,
djevu divnu, jedinstvenu, koju anđeli mi skriše.'
Reče Gavran: 'Nikad više.'

'Rastanak je to što kažeš', kriknuh, 'ptico ili vraže!
U oluju bježi, na žal hadske noći otkud stiže!
Niti pera ne ispusti ko trag laži što izusti!
U samoći mene pusti! - nek' ti trag se s biste zbriše!
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun što srce siše!'
Reče Gavran: 'Nikad više.'

I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,
na blijedoj Paladi sjedi što se iznad vrata diže;
oko mu je slika živa zloduha što sniva,
svjetlo koje ga obliva sjenu mu na podu riše;
moja duša iz te sjene koja se na podu riše,
ustat neće - nikad više!

**********************************



ANNABEL LEE

Prije mnogo i mnogo ljeta,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je zivjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je zivjela mislju:
Da voli i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete
- U carstvu kraj mora to bi -
Al' vise neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee -
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.

I to je razlog sto jednom davno
- U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, nocu,
Sledivsi moju Annabel Lee.
I dosli su plameniti rodjaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu sto kraj mora bi.

Zavidjeli su nam andjeli s neba,
- Ni upola sretni ko mi -
Da! To je razlog (kao sto znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Sto nocu je vjetar iz oblaka doso
I sledio, ubio Annabel Lee.

Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih
Sto stariji bili neg mi -
I mudriji mnogo neg mi -
I niti andjeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse
Lijepe Annabel Lee.

-------------------------------------------------------------

Mak Dizdar:


MODRA RIJEKA

Nitko ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano

iza gore iza dola
iza sedam iza osam

i jos dalje i jos gore
preko gorkih preko mornih

preko gloga preko drace
preko zege preko stege

preko slutnje preko sumnje
iza devet iza deset

i jos dublje i jos jace
iza sutnje iza tmace

gdje pijetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga
i jos hudje i jos ludje
iza uma iza Boga

ima jedna modra rijeka
siroka je duboka je

sto godina siroka je
tisuc ljeta duboka jest

o duljini i ne sanjaj
tma i tmusa neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka
valja nama preko rijeke

-----------------------------------------------------------

Tin:

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU


Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I sve ono što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

------------------------------------------------------------

Tin:

NOTTURNO

Nocas se moje celo zari,
nocas se moje vjedje pote:
i moje misli san ozari,
umrijet cu nocas od ljepote.

Dusa je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noci;
placimo, placimo u tisini,
umrimo, umrimo u samoci.

------------------------------------------------------------

Dobrisa Cesaric:


MA KAKO UZDIGLO SE SRCE

Ma kako uzdiglo se srce,
klonuti mora, mora pasti.
Sudbino, prije no mi klone,
O daj mu jos jedanput cvasti!

Jos jednom opij ga i digni
milinom jedne mlade zene,
jos jedne zaljubljene oci
za ove oci zanesene.

Kad vec se mora u tom srcu
ugasit mladost, a za vazda,
sa svojim blagom, slicno srcu
nek ne umre, vec nek se razda!

Jos nekoliko jasnih dana,
da cijelog sebe u njih zgusnem,
i grleci se, ljubeci se
ostatak mladosti da usnem.



PJESMA O SMRTI

Doci ce jesen bez uvelih grana,
bez kise, bez tuge, bez vina ce doc.
Gle, ona nece imati dana:
imat ce samo jednu noc!

Crnu ce zimu vrijeme nam dovuc,
al snijeg te zime nece past;
zemlju ce sunce u proljece povuc,
al ono nece sjat i cvast.

Sasvim ko zima i ljeto ce minut;
i godine prazne tako ce tec,
i sunce ti nece nikada sinut -
ni rijeci neces na to rec.



KRIK

Citavog dana bol mi buja,
zamjetljiv tek u glasu tihom,
al dodje noc, i razlije se -
i najedanput kriknem stihom.

Zavrisnuvsi svoj vrisak u svijet
da uokolo trazi jeku,
razdijelio sam svoje srce
med bracu neznanu, daleku.

I krik moj luta, luta, luta,
a kada srodno srce prene,
da l' ono sluti da je pusten
iz noci mucne, probdivene?

------------------------------------------------------------

Jacques Prevert:

NJEZNO I OPASNO LICE LJUBAVI

Njezno i opasno
lice ljubavi
poslije duga dana
uvecer se javi
Mozda bjese strijelac
sa lukom i strijelom
ili sa harfom
svirac u bijelom
Ja ne znam vise
Ja nista ne znam
Znam da mi je dana
samo ova rana
mozda je od strijele
mozda je od pjesme
Znam da mi je dana
samo ova rana
ranjeno je srce
sada i dovijeka
pece ova ljubav
i nema joj lijeka.


-------------------------------------------------------------

Bhartrihari


LJUBAVNA PJESMA

Gdje nisi ti i tvojih ociju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeca,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni.
Tamo gdje mjesec i zvijezde sjaju,
tamno je meni.
Suncana svjetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gdje tebe nema i tvojih ociju,
tamno je meni.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet lis 07, 2004 9:45 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

-------------------------------------------------------------

Konstantin Simonov:

CEKAJ ME
(Pjesma pomorca)

Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
samo me cekaj dugo.
Cekaj me i kad zute kise
noci ispune tugom.
Cekaj i kada vrucine zapeku,
i kada mecava brise,
cekaj i kada druge nitko
ne bude cekao vise.
Cekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
cekaj i kada cekanje dojadi
svakome koji ceka.

Cekaj me, i ja cu sigurno doci.
Ne slusaj kad ti kazu
kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu.
Nek povjeruju i sin i mati
da vise ne postojim,
neka se tako umore cekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dusu
nek piju kod ognjista.
Cekaj. I nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti nista.

Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
sve smrti me ubit nece.
Nek rekne tko me cekao nije:
Taj je imao srece!
Tko cekati ne zna, taj nece shvatit,
niti ce znati drugi
da si me spasila ti jedina
cekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat cemo kako
prezivjeh vatru kletu, -
naprosto, ti si cekati znala
kao nitko na svijetu.


------------------------------------------------------------

Paul Eluard:

INTIMNA

Hocu samo da te volim
Oluja ispunja dolinu
Jedna riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoce
citav svijet da se sakrijemo
dane i noci da bismo se razumjeli

Da nista vise ne vidim u tvojim ocima
osim onoga sto mislim o tebi
i o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i nocima upravljenim tvojim vjedjama

------------------------------------------------------------

Miroslav Krleza:

SANJAM O SJENI

Sanjam o sjeni nepoznate zene
koju volim i koja voli mene.
Tajanstvena ta zena poput vela svene
kad hocu da je dirnem, a znam da voli mene.

Na svijetu nitko, tek ta me zena zna.
Ta nikad ista i uvijek vjecno druga,
ja znam da ona ipak voli me ko druga
i moje srce samo za nju bije.

Tajanstveno suti, tajanstvom se krije.
O, ta zena toplog i mekanog tijela,
ta suzom brise brige s moga cela
i kantilena ta je glazba naseg sna.

Ja ne znam da l' je plava, crna, smedja?
Njen glas je svilen i mekan kao predja
smrti sto cvjeta nad tugom ljubavnog odra.

Promatra me nijemo ko statua nijema,
a glas joj zvoni: tajna trepetljiva i modra,
skupocjen mrtav glas kog vise nema.

-------------------------------------------------------------

Rainer Maria Rilke:

LJUBAVNA PJESMA

Kako da zadrzim dusu svoju
da se k tvojoj ne vine? Kako bih je
preko tebe uznio u visine?
O, kako bih je sklonuti htio
uz nesto izgubljeno na dnu tmine,
na jedno mjesto, strano i tiho,
ciji se talas ne bi raznjiho
kad se talasaju tvoje dubine.
Al sve sto dirne tebe i mene,
ko gudalo nas zjedno prene.
Glas dviju struna, o mi to jesmo!
Cijeg smo samo to glazbala zvuci
i koji nas svirac drzi u ruci?
O, slatka pjesmo!

------------------------------------------------------------

Zvonimir BALOG:


M A Č K A

U gradu, nije važno ime,
u praznoj sobi - kaže priča,
i usred ljeta i usred zime
ja vidim tužnoga mladića.
Ponekad čujem da se smije
i znam o čemu mladić sanja,
znam - sve što jeste, i što nije -
ko san će odnijet svjetlost danja.

U svojoj sobi punoj briga,
od rane zore u noć kasnu
kraj hrpe otvorenih knjiga,
dok zadnja svjetlost ne ugasnu.

On živi sam, i ko zanesen
u svome svijetu od papira.
A vani kiša, sunce, jesen,
a vani vergl nešto svira.

On čita kao da će slova
sve što je bilo da mu vrate
iz neke zemlje nepoznate
od želja, priča i od snova.

A život koji vani teče
ko rijeka bola, rijeka briga,
kroz njegov prozor ući neće
u svijet od slika i od knjiga.

Venerin kip sa prazne stijene
- dok mladić sanja ko da bdije -
i mirno lice mrtve žene
ponekad kao da se smije.

No, treba poći od početka
te priče koja i kraj ima:
pred mnogo ljeta, jednog petka,
dok napolju je bila zima
on začu neki šum kraj vrata -
to netko neznan ući želi
u njegov život poput tata,
da njegovu samoću dijeli.
Sa prozora, kroz mutna stakla,
u sobu uđe svjetlost žuta.
Venera kao da se makla
na bijelom zidu preko puta,
i kao da su pale ptice
na hladno Venerino lice.
Glas neki začu dječak blijedi:
Sad zraku svoga svjetla slijedi.

I, kao da ga nešto guši,
kroz taman hodnik mladić ode
do zadnjih vrata, i u duši
već zna i cijenu te slobode.
Otvori vrata. Tko će doći?
U njegov život? U tu sobu?
I vidje: gore žute oči
ko svjetiljke na nekom grobu.

A vani zima, vani sniježi
i pored praga mačka leži.
On pruži ruke, ko da sanja,
a vani zore, svjetlost danja.
I uzme mačku kao ženu
na svoje grudi. Kao cvijeće.
I nježno stavi šapu njenu
na mokro lice koje peče.

No, reci, maco - je li hladno?
I: je li moje mače gladno?
I tepa, dok mu srce plamti,
sve nježne riječi koje pamti.
Sad bit će opet toplo peći
u kojoj davno vatre nema.
On od kaputa ležaj sprema
na koji oboje će leći.

Jer nije sam, i nikad više
samoću tešku neće znati.
Tom klupku vune koje diše
svu ljubav svoju on će dati.
I on je grli, on je hrani,
i kao u snu idu dani,
i kao ženi koje nema
on svako veče ležaj sprema.

Dok mladić sanja da mu vraća
svu ljubav mače koje spava -
i tijelo kipa podrhtava
od suza, bola i od plača.
To Venera se na čas budi
i ko da dišu mrtve grudi.
Za ljubav treba da je dvoje:
- Nek žena bude mače tvoje!

I u tom času, u tom trenu
pred sobom vidje nagu ženu
i dok mu ona ruku pruža
on reče: Budi moja ruža,
moj vrt, i sunce, zrak što dišem,
i moja žena, sreća moja!
A ona reče: Nikad više
sam biti nećeš. Ja sam tvoja.

I sve što ima mladić skupi
i stavi trgovcu na vagu,
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.
I zatim pođe kući, dragoj,
a srce kao ludo kuca,
i pruži halju ženi nagoj
i zlatan prsten što svjetluca.

Na njenom licu osmijeh sreće,
a oči gore kao svijeće.
Da, zlato želi, al' ne haje
za skromnu halju što joj daje.
I zatim legne bliže vatri
ko sito mače koje prede,
i tko zna o čem ona snatri
dok njegove je oči slijede.

On gleda halju odbačenu
i vidje nagu svoju ženu
i želi da dragulja ima,
da pokrije je biserima.
I zatim vidje praznu sobu
i ljubav svoju u tom grobu,
i vidje sebe kako gubi
taj san, i ženu koju ljubi.
I vidje ponor, jad, samoću,
i hladan, prazan ležaj noću,
i prije nego što će pasti
odluči: sreću treba krasti.

I pođe u noć, vjetar puše,
a sa neba se zvijezde ruše,
i krade - krade čega nema,
a zorom zlatan ležaj sprema.

I dok se ona sretna smije
on pokriva je svim što ima,
draguljem, srebrom, biserima.
I tako svake noći bdije.

A djevojka mu nježno ljubi
te ruke koje samo daju;
u tami njene oči sjaju,
i znade mladić da je gubi
kad svoje prazne ruke pruži
da pokrije je barem njima.
To nježno biće nalik ruži
još samo oštro trnje ima.
Na svome ležaju od zlata
ko mačka drijema, ili spava,
i samo sluša zvono sata
što kao zlato otkucava.
I bdije samo kada prima,
i ljubi samo kada ima.
A tužni mladić svako veče
u novu krađu opet kreće.

A on je želi, on je ljubi,
i volio bi da je mazi,
i zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih.

A kako htio bi da spava
kraj nje, i više ne zna što bi,
i kao da je sam u sobi,
on ko i prije očajava.

I riješi: sada, ove noći
u zadnju krađu on će poći
i nikad više biti neće
bez nje, ljubavi i sreće.
I donijet će joj dragi kamen
u svijetu najveći od sviju,
u kom se, kao jedan plamen,
sve davne vatre svijeta kriju.

I zatim krene, zadnji puta,
dok tamna noć ga ne proguta,
i krik se začu iz daleka,
i jecaj, jauk kao jeka:
to strašnim novcem ljubav plaća
svoj dio sreće koji uze.
A u zoru se mladić vraća
i na dragulju krv i suze.

I kad se jave prvi pijetli
u sobu uđe. Ona spava.
Dragulja modro svjetlo svijetli
i njeno lice obasjava.
On kraj nje tiho stavi kamen:
još jače plane modri plamen
i bljesne tijelo, koža, grudi,
i ona stane da se budi.

A mladić drhti, umor, zima,
i gleda ženu koja leži;
a kip Venere ko da ima
u oku suzu. Vani sniježi.

On vidje: žena ruke pruža
i ljubi kamen kao muža...
I ko što muža nikad nije,
uz tijelo hladan kamen grije,
i gladi njime lice svoje,
i usne, grudi, vrat, sve jače,
i sretna više ne zna tko je
taj mladić koji uz nju plače.

A Veneri se lice zgrči
i pruži ruku ko da čara:
na dlanu miš, i gle - već trči
obasjan svjetlom do ormara.

A žena vrisne sve do neba,
do srca uđe nož tog glasa
i kao mačka koja vreba
na plijen se baci istog časa.
I stigne ga, a njeni zubi
već traže meso koje peče.
I ženi koju mladić ljubi
sa kuta usne krv poteče.

U strahu mladić oči sklopi -
te strašne slike neka odu.
I vidje lađu što se topi
i svoju ljubav na tom brodu.
A kada opet nađe snage
on digne vjeđe: žene nema -
i tada mjesto svoje drage
on vidje mačku kako drijema.

Kroz prozor uđe svjetlost danja,
on pruži ruku ko da sanja.
Sad opet samo mačku ima.
A vani studen. Snijeg. I zima.

******************************

-----------------------------------------------------------

Gustav Krklec:

BEZIMENOJ

Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tesko je, tesko, kada stvari sute
i kad se mijesa proslost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjetu doci.
Ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.

Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
- O gdje si sada, gdje si, Bezimena?

------------------------------------------------------------

Stjepan Scipacov:


KAD SVOJU LJUBAV

Kad svoju ljubav gledam u vremenu,
ne mogu dosta nacudit se sebi -
da tako strana bi mi, da o svemu
bar nesto znah, a nista bas o tebi.

Kakvi god dani dosli kobi hude,
koliko god jos zivio na svijetu,
bez prestanka cu blagosiljat pute
sto pomogose nasemu susretu.

-------------------------------------------------------------

Vlado Gotovac:


X X X

Kad te zovem - ne dolazi!
Sto ce ti trenutak moje slabosti?

Pusti da u samoci nadjem mjesto,
gdje ces biti sebi i meni isto.

Bit cemo dvije zvijezde u svojoj noci
sto jedna drugu smrcu ocaravaju.



kora
Lokacija: Zagreb
Postano: pet ruj 03, 2004 2:00 am
Naslov: Tebi
-------------------------------------------------------------

TEBI

/Zlatku Grbesi - Istini (Lupusu Croaticusu)/
(03.08.2004.-03.09.2004.)


I tako Ti, pobjednicki strijelce moj
(krhka zdravlja, tijela, ali vrela srca)
napusti u trenu svoj posljednji boj,
ostavi mi dusu da sve teze grca.

Moj Vuce Hrvatski, odahni sad, odmori.
Cekaj me na zvijezdi blistavoj i sjajnoj,
dok ne budu svladani svi buduci ponori
i ne krenem ka njoj, dalekoj i tajnoj.

Ti - hrvatska Istino, izdrza sve muke;
bje velik u patnji, veci jos u zaru.
Ne slomi Te zloca ni krvnicke ruke,
rodjen si za uzor i mladu i staru.

Sada zemni uzas osta iza Tebe,
smrvljeni u prahu zlocinci, hijene.
Tiha im tek strepnja u grudima zebe;
slute da i dalje krocit ces uz mene.

Cilj Tvoj uvijek bjese samo jedan:
do zadnjega daha branit sve hrvatsko.
Iza sebe cute dah Tvoj vruc i ledan,
znajuc' da si ovdje i kad si daleko.

Protivnici trnu, prijatelja bas i nije bilo,
al' znaju s time zivjet vuci samotnjaci.
Nek uza me trepti Tvoje snazno krilo,
bojevat cemo skupa, mi - slobodnjaci.

Cekam Te, i cekas me,
dozivas me, dozivam Te,
trebam Te i trebas me,
Vuce Samotnjace!

Zaboravi, dragi, dane patnje, bijede;
usamljene duse, i kad glasno place -
krik joj cuju rijetki, oni sto ga slijede.

Smiren sada lebdis i ima Te posvud.
Sirim krilla i ja, jer Ti si - moj usud.
Sanjam ruku Tvoju, nikad dozivljenu,
cujem pjesmu Tvoju, nikad ispjevanu.

Prikradi se nocu, zabljesni mi san.
Odlozi sva oruzja i ugasi ekran,
cuvaj nas i vodi svaki novi dan.

Vinimo se uvis zajedno,
slobodni i sretni, kao jedno!
Ti - nasa Istino,
(voljeni moj Ratnice),
Ti - nasa Visino,
nas Hrvatski Patnice!



------------------------------------------------------------

Poklon od prijatelja:


Ante Bruno Busic:


STAVLJAM RUKU NA HRVATSKU


Stavljam ruku na Hrvatsku i kunem se
da neću nikada uzalud napisati njeno ime.

Ako vidite da sam se iznevjerio Hrvatskoj i njenom narodu,
odsijecite mi ruku.

Stavljam ruku na Hrvatsku: ona gori.
Stavljam ruku na Hrvatsku: ona drhti.
Hrvatska drhti od groznice i nade.


------------------------------------------------------------

Inger Hagerup:


ZAZELJEH UMRIJET PROSLE NOCI


Zazeljeh umrijet prosle noc. Umrijet.
Al preplasih se, jer sam bila sama.
Duboka kao more bjese tama.

Sto ce mi sati i noci i dani
i tijelo moje kada tebe nema.

Zazeljeh umrijet, ali smrt bje preblizu.
I prekrupnim me pogledala okom.
U precrnome pogrebnome plastu.

-----------------------------------------------------------

Maruja Vieyra:

VISE NEGO IKADA


Jer ljubiti te to je tako slatko i duboko
ko ova vjerna spokojnost vode
koja tece kanalima razlijevajuci
svoju prijatnu blagost po poljima.

Volim te na ovom mjestu zvona i stabala,
u ovom lahoru, ovim jasminima i dalijama.
Zivot i njegova ljepota dolaze mi otvoreno
kad mislim na tvoje oci pod ovim blijedim nebom.

Na ovoj cistoj i vlaznoj travi ne cuju se
moji koraci, ne prekidaju pjevanja ptica.
Magla vec silazi sa svjetloscu popodneva,
u tvojoj odsutnosti i svojoj patnji
volim te vise nego ikada.

-----------------------------------------------------------

Heinrich Heine:


SJAJNE ZVIJEZDE


Sjajne zvijezde u visini,

kaz'te dragoj u daljini

da sam ja jos uvijek njen,

blijed, i sam, i izmoren.

----------------------------------------------------------


James Joyce:


CUJEM VOJSKU...

Cujem vojsku, sto na kopno srne,
i topot konja kroz vodu, s pjenom oko koljena.
Osorni iza njih stoje, odjeveni u oklope crne,
vozači preziruć uzde uz zvizduk biceva.

Oni izvikuju u noc svoje bojne poklice
ja jecam u snu slusajuc smijeh im obijestan.
Mrak mojih snova ko plameni bljesak rasporit ce,
kujuc na srce moje ko na nakovanje.

Dolaze, pobjednicki tresuc duge, zelene vlasi:
izlaze iz mora i s klicanjem jure po obali.
Moje srce, gdje ti je mudrost, tako ocajno da si?
Moja ljubavi, ljubavi, ljubavi - zasto me samog ostavi?

-------------------------------------------------------------

Josipa:


MAGLA


Tvoje tijelo osipa se poput pijeska sad,
Tvoje lice nestaje u zraku kao dim.
Umorna sam, shrvala me
za ljubavlju tvojom duga glad;
ti si s druge strane rijeke –
polako vec se mirim s tim.

Magla svuda; magla oko nas,
iz daljine jedva cujno dopire tvoj glas...
Magla svuda, magla oko nas,
prekasno je, uzaludno - sve je dublji jaz...

Tvoje usne od papira - ne osjecam ih vec.
Tvoje ruke izmicu k'o ispred dana noc.
Nekad ipak kriknula bih
poneku psovku ili grubu rijec;
ipak sutim, gusim srce,
mora se naprijed - dalje poc...

Magla svuda; magla oko nas;
iz daljine jedva cujno dopire tvoj glas...
Magla svuda, magla oko nas,
prekasno je, uzaludno, sve je dublji jaz...

Tvojih rijeci ne sjecam se,
ne pamtim tvoj glas.
Milovanja tvoja jos su
samo dio sna...
Sve sto smo oboje smo htjeli
odavno vec je iza nas -
u tom moru sivih lica
uzalud tvoje trazim ja.

Magla svuda, magla oko nas,
iz daljine jedva cujno dopire tvoj glas...
Magla svuda, magla oko nas,
prekasno je, uzaludno –
sve je dublji jaz...


------------------------------------------------------------

Sir Philip Sidney:


TI IMAS SRCE MOJE...


Ti imas srce moje, a ja tvoje,
izmjenom ravnom bas jedno za drugo;
ja cuvam tvoje, a ti pazis moje,
pogodbe bolje nije bilo dugo:
ti imas srce moje, a ja tvoje.

U meni tvoje, a u tebi moje
jednim nas stvara, jednim cuvstvom grije;
ti ljubis moje, jer bilo je tvoje,
ja tvoje cutim, jer u meni bije:
ti imas srce moje, a ja tvoje.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet lis 07, 2004 9:57 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Alojz Gradnik:


TUZNA PJESMA

Nemoj otici, tu ostani sa mnom,
i daj mi ruku da se moja zgrije,
nek se sve vrati sto je bilo prije,
pa makar da je davno pokopano.

Makar je mracno, ti ne pali luci,
sve vidi tko je proplakao noci,
nema zelja tko je vjecno, u samoci,
cekao, znajuc kako usud muci.

Pred nama sad su samo krhotine.
U srce moje gledaj: kako malo
od svih je rijeci med nama ostalo.
Kajanje osta, sto nece da mine.

Nemoj otici, ne govori nista,
nek tece dalje slijepih snova rijeka
i nek u cunu nosi dva covjeka,
a svejedno je gdje su pristanista.

------------------------------------------------------------

Enes Kisevic:


PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti,
sad,
ovoga casa.


-------------------------------------------------------------

Veronica Porumbacu:

ZNAS LI?


Znas li cas kad zemlja
pjeva svoju sutnju
i cas kad se vjetar
pretvara u vihor?

Znas kad u letu
s neba ptica pada
i cas kad se ceznja
vec u bol pretvara?

------------------------------------------------------------

Marina Cvetajeva:

OSVOJIT CU TE


Osvojit cu te od svih zemalja, od svih nebesa,
zato sto je suma - moja kolijevka, i grobnica - suma,
zato sto na zemlji stojim - jednom nogom samo,
zato sto cu o tebi spjevati pjesmu - kao nitko.

Osvojit cu te od svih vremena, od svih noci,
od svih zlatnih stjegova, od maceva svih,
bacit cu kljuce i pse cu otjerati s praga,
zato sto u zemaljskoj noci ja sam vjernija od psa.

Osvojit cu te od sviju - od one, jedine.
Niciji vjerenik neces biti, ja nicija zena,
i na posljednjem sudu uzet cu tebe - usuti! -
od onoga, s kojim je Jakov stajao u noci.

No, dok ti ne ukrste na prsima prste -
O prokletstvo! - u tebi ostajes - ti:
dva krila tvoja usmjerena prema eteru -
zato sto je mir - tvoja kolijevka, i grobnica - mir!

-----------------------------------------------------------

Jacques Prevert:

NJEZNO I OPASNO LICE LJUBAVI

Njezno i opasno
lice ljubavi
poslije duga dana
uvece se javi
Mozda bjese strijelac
sa lukom i strijelom
ili sa harfom
svirac u bijelom
Ja ne znam vise
Ja nista ne znam
Znam da mi je dana
samo ova rana
mozda je od strijele
mozda je od pjesme
Znam da mi je dana
samo ova rana
ranjeno je srce
sada i dovijeka
pece ova ljubav
i nema joj lijeka.



-----------------------------------------------------------

Charles Baudelaire:

JA TE OBOZAVAM

Ja te obozavam kao nebo nocu,
o posudo tuge, i tvoju mirnocu
ja ljubim sve vise sto mi bjezis dalje
pa i makar mislim da te tama salje
da bi ironicno razmak povecala
sto ga je do neba vec priroda dala.

U divljem naletu nasrcem i skacem
i ko crv lesinu ne bih dao jacem!
I meni je draga, u ocaju slijepom,
cak i ta hladnoca sto te cini lijepom.

-------------------------------------------------------------

Ezra Pound:

DORIA

Budi u meni kao vjecna cud
turobnog vjetra, ne kao
prolazne stvari koje su -
radosti cvijeca.

Imaj me u ljutoj samoci
tamnih hridina
i surih voda.

Nek bogovi o nama njezno zbore
u dane buduce.
Sjenovito cvijece Orcusa
nek te se sjeca.

------------------------------------------------------------

V.Parun

KASNI SJAJ

Tražim te
kao što nagli valovi prispjeli
sa mračnih mora i već asvim umorni
od huka noći ištu uvalu
zasjenjenu modrim klisurama
počinka.

Ljubim te
mirno kao šuma večernja
svoje košute i zemlja
svoju snagu i svoj kasni sjaj
zabrinuta pred tišinom voćnjaka
i pred polaganim odlaskom ruža.


N. Miličević

ŽELJA

Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i već me nema.
A želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.

-------------------------------------------------------------

S.S.Kranjcevic (1885.):


Ah, vjecnost se je zvao cas,
kad postah sjena tvoja;
ah, vjecnost ce se zvati cas,
kad klone ljubav moja!

Zar ne sjecas se, kako je
jos vrila dusa ova,
pre neg si sisla, andjele,
na stazu od grobova.

Zar ne sjecas se, kako tad
dodijah nebu gori,
nek pusti mene u taj jad,
nek smrtnikom me stvori!

Govorah: 'Daj, ah, Boze, daj,
i meni smrtno tijelo,
na zemlji sidje sad moj raj,
blazenstvo moje cijelo.

Pa pusti mene u taj prah,
da smrtne trajem dane;
svu vjecnost dajem tek za dah,
u kojem ljubav da'ne!'

I gledao me stvorac moj
sve rosne tajec zjene -
i sapnu: 'Zanos ne zna tvoj,
sto htio bi od mene.

Al nek ti prosto, kad ti mir
bez ljubavi ne cvjeta,
te sidji dolje u taj vir
i budi - cedo svijeta!

Kad ljubav ti je jedin zar,
kad za nju vjecnost dajes,
ti uzmi gusle - bozji dar,
nek po njih se poznajes.

I gledati ces kao sjen,
gdje sve ti vene cvijece;
sve tvoje bit ce groba plijen,
tek ljubav samo nece!'

Pa nikoh smrtnik - pustih sve,
da tebe samo gledam,
da tebi, mili andjele,
u pjesmi ispovijedam:

Ah, vjecnost se je zvao cas,
kad postah sjena tvoja;
ah, vjecnost ce se zvati cas,
kad klone ljubav moja!

---------------------------------------------------------

KOL CAROBNO DRIJEMA... (1889.)

Kol carobno drijema zeleni lug,
kol sveto li ponoc ta suti...
Oj, kuda li - pito me veseli drug -
po mraku kuda ti puti?

Ne znade on mog skrovista car,
ne znade moj kutic nebesni,
Ne znade on onaj u zilama zar,
kad mozak i sniva, i ne sni.

Ne znade s ceg bjezim ko prognani grijeh,
ko guje da srce mi stisle -
a za mnom se cuje i ruglo, i smijeh;
Bog znao, o meni sto misle.

Dok tamo u miru moj uzdisaj cist
pod zvjezdice samotan spjesi -
a meni se cini, ko nebo na list
da on(a) tad na me se smijesi.

------------------------------------------------------------

Phil Bosmans:


Pitaj zvijezde zasto je noc.
Budes li osluskivao dovoljno dugo,
mozda ces dobiti odgovor.

Kad kriza sve zamraci,
djeca svjetla upalit ce zvijezde.

Dobar je covjek zvijezda
za one koji ne nalaze svjetla.

Budi poput svjetla
koje putuje kroz noc
i na svojem putu
opet pali pogasene zvijezde.

Kad se sve smraci,
Bog pali zvijezde
da nas povede kroz noc.

Ovjesi svoj zivot o neku zvijezdu,
i noc ti nece stetiti.

------------------------------------------------------------

Vjekoslav Majer:

BLAGA JESEN

To je jesen starih zena,
kada traci toplo maze.
A iz srca ko iz vaze
pane mladost prebijena.

To je jesen starog grada,
kada placu glasoviri.
Vonj truloce svud se siri.
I tisina svuda vlada.

To je jesen starog parka,
kad na liscu gore rane.
A iz visoke platane
plovi oblak kao barka.

To je jesen starih knjiga;
ispod stakla mirno sniju
i na suncu ledja griju.
A vitrina sja ko siga.

To je jesen starih kula.
U nista se slave drobe.
Jesen u san pale sobe.
Jesen cula i rasula.

Na vratima groblja zvonca
tuzno placu, zovu, zovu.
Lim arkade sja na krovu.
To je jesen naseg konca.

------------------------------------------------------------

Đuro Sudeta:


RUKE
(Katarini)

Umorne ruke moje,
kako ste suhe i žute -
umorne!

Stavljam vas tiho kraj sebe
na tople jastuke svoje,
da se odmorite.
A tko će vas da odmori?
Vi ste umorne vječno.

Ko vodeno cvijeće hlapite,
kad ga iz vode iščupaju
mlada
uz tihu obalu riječnu.
Zalud vas jastuci mole,
zalud vas tako vole,
vaša je ljubav mrtva,
nju su pokopali davno.

Pa ipak, uboge moje,
nikoga do vas nemam -
do boli!
Topim vas dahom svojim,
na mlado sunce vas nosim,
al vi ste jednake uvijek -
uvijek ste tužnije, tanje,
malene, male moje!

I jesen kad već dođe,
i proljeće kada požuti
rano,
ja sveđ vas ludo molim
i suzama vas pitam:
za kim ste žalosne tako,
za kim venete tako,
uboge ruke moje?

Ali vi nećete reći!...
Šutite, uvijek šutite
nujne;
pa i ja onda zašutim
i stisnem se bliže k vama,
a za kućom netko prođe
i lišće padati stane -
i svuda, svuda je tama...

-------------------------------------------------------------

A.B.Šimić:


MOJA PREOBRAŽENJA

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i s pogledima plivam preko polja livada i voda

Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem

O Bože daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu
što s dalekog će neba noću sjati
u crne muke noćnih očajnika


------------------------------------------------------------

Vesna Krmpotic:


Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom tko upravlja
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti,
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava

------------------------------------------------------------

Nepoznat Netko:


JA SAM TVOJ DAH, TI SI MOJE DISANJE

Ja sam Tvoj dah, ti si moje disanje.
Ja sam Tvoja pjesma, ti si moje pisanje.
Ja sam Tvoj osvit, ti si moje svitanje.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet lis 07, 2004 10:33 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Richard Bach:

Evo odgovora na pitanje da li je tvoja misija na zemlji zavrsena:
Ako si jos ziv - nije.

--------------------------------------------------------

-------------------------------------------------------------

S.S. Kranjcevic:

ANDJEO BOLA

Duga je umorna noc, crno je nebo i zemlja,
kroz tu dosadnu tmusu nesto susti i sapce.
Mozda je rosa od suza, sto se sa neba vraca
pa tiho na jadnike kaplje...

U gomili gospodskih kuca, u sjaju carnih tapeta,
nizu se kutici tajni, mirisni budoari,
nad njima cadjava soba - ta neka nesreca hoce
uvijek sklad da kvari!

Tu se andjeo bola u vidu svijetloga duha
nad prazni naginje krevet, da trudnu napipa nogu;
al' nista - na jastuku samo nesto ostade suza,
a jadnik luta - sprema se - Bogu!

Nocna zlokobna ptica vidje sa razvala stara,
kako se uzmuti voda, kako se pomoli ruka -
i opet umorna noc, i dosadna bezglasna tama
suti vrh groba ljudskijeh muka...

Andjeo svetoga bola u vidu svijetloga duha
stoji uz prazan kreet, eterno pritisce celo,
i gleda, gdje se iz vode mucena povraca dusa
onamo, gdje joj je lezalo tijelo.

Gleda, kako se tiho nad prazni naginje krevet,
trula kako se slama cudno svijetliti
i sveti poljubac cuje, s kojim se mucena dusa
povraca, svoje da poljubi suze.

Gleda, kako se cisti u vlastitoj krvi i znoju,
u suzama srca svoga, i kako se dize tada,
o svojem rodjenom krilu zapliva lako i voljko
morem zvjezdanih mirijada...

Dolje - pod oblacjem tamnim crno je nebo i zemlja,
i kroz tu dosadnu tmusu nesto susti i sapce -
biti ce rosa od suza, sto se sa neba vraca,
pa tiho na jadnike kaplje...

A gore - nad oblacjem tamnim, kud ljudsko ne vidi oko,
alemi gore sjajni i zivi;
sklopljenih ruku i krila ondje se andjeo bola
svojijem zrtvama - divi!

-----------------------------------------------------------

Emiliano Zapata:

BOLJE JE UMRIJETI NA NOGAMA, NEGO ZIVJETI - NA KOLJENIMA.

-----------------------------------------------------------

Albert Pike:

ONO STO SMO UCINILI ZA SEBE - UMIRE S NAMA.

ONO STO SMO UCINILI ZA DRUGE I SVIJET JE BESMRTNO.

-------------------------------------------------------------

Albert Camus:

NE HODAJ IZA MENE; MOZDA TE NECU VODITI.
NE HODAJ ISPRED MENE; MOZDA TE NECU SLIJEDITI.
SAMO HODAJ KRAJ MENE I BUDI MI PRIJATELJ.

----------------------------------------------------------

Platon:

Tko silno voli, taj vise ne zivi u sebi, nego u osobi koju voli.

-----------------------------------------------------------

Rainer Maria Rilke:

Ljubav se sastoji u tome da se dvije samoce stite,
da budu jedna uz drugu, da pozdravljaju jedna drugu.

-----------------------------------------------------------

Stendhal:

Usamljenost nije u tome sto smo sami, nego u tome, sto ne postoji nista za cim ceznemo.

------------------------------------------------------------

J. Renald:

Postoje mjesta i trenuci u kojima je netko tako potpuno sam, da uspijeva vidjeti svijet u potpunosti.

------------------------------------------------------------

R.Rosenblatt:

Djeca vole biti sama, jer samoca je mjesto gdje poznaju sebe, i gdje mogu sanjati.

-------------------------------------------------------------

Goethe:

Najveci covjek uvijek ostaje - dijete.

-------------------------------------------------------------

Winston Churchill:

Samotno drvece, ako uopce izraste, izraste u jako drvece.

-------------------------------------------------------------

Marthin Luther King:

Mrak ne moze protjerati mrak; to moze uciniti samo svjetlo.
Mrznja ne moze protjerati mrznju; to moze uciniti samo ljubav.

------------------------------------------------------------

Konfucije:

Nasa najveca slava nije u tome da nikad ne posrnemo, vec da ustanemo svaki put kad posrnemo.

------------------------------------------------------------

Baruch de Spinoza:

Kad ljubav hoce govoriti, razum mora sutjeti.

(... rece jedan ekskomunicirani, koji u citavom svome zivotu nije upoznao - ljubav... )

------------------------------------------------------------

Buddha:

Neiskrenog i zlog prijatelja treba se bojati vise negoli divlje zvijeri; divlja zvijer moze raniti tvoje tijelo, ali zao prijatelj ce raniti tvoj um.

-----------------------------------------------------------

Seneka:

Prijatelje sreca stvara, a nesreca - provjerava.

-----------------------------------------------------------

Les Brown:

CILJAJTE MJESEC. CAK I AKO PROMASITE, SLETJET CETE MEDJU - ZVIJEZDE.
MOZDA NECETE POSTICI SVE CILJEVE KOJE STE SI POSTAVILI - NITKO NE POSTIZE - ALI ONO STO JE STVARNO BITNO JE - IMATI CILJEVE, I ICI PREMA NJIMA PUNIM SRCEM.

-----------------------------------------------------------

Vlado Gotovac:


ZAPIS

Svijet nije kao slika: kad je jednom naslikana
slikar moze nestati.
Svijet nije slika koja se moze zamijeniti
za slikara.
Svijet je slika u kojoj gledamo slikanje,
zamjenjivani za sliku, za kist i za sve sto je nevidljivo.
Svakim trenutkom te slike prolazi krvavi put
Slikarevog Srca.

-------------------------------------------------------------
kora:


OSLOBADJANJA

Reci mi barem u snu - kako.
Kako da Te oslobodim?

Kako natjerati ukocene, sledjene prste
da puste Te u one neznane beskraje,
prhnuti do andjela, u duse vise vrste?

Gdje naci tu snagu, kad Ti je uze sa sobom?
Otkud li mi volje u tim nasim nocima -
dugim, suznim, besanim, samotnima -
sto jedine postoje kao cvrsta veza s Tobom?

Ponekad Te mrzim. Katkad si mi tako blizak,
nekad opet tudj i mrk, pa radostan i nijem.
Najcesce Te ljubim, citam tko Ti bjese mrzak,
malo Te se stidim, pa se kroz plac - smijem.

I nista, nista ne zaboravljam...
Zato mi odmah, brzo reci –
zelis li da Te oslobadjam?
I reci, sapni, nauci me –
kako?
Kako li se ono brisu sjecanja?
Kud odlaze kad u tmini
utihnemo oboje,
- i Ti, i ja?
Nestaju li zauvijek samo kad
kisa iznad zvijezda rominja?

Znam da Te i mucim, i sputavam, i vezem
dok u sebi Te nosim u sva svoja svitanja...
Osjecam da ocajem i gusim Te i stezem -
a Ti tek trazis slobodu svojih lutanja,
sanjas trak svjetlosti edenske
i providne vode nebeske,
umorna tijela plutanja,
lovista, livade rajske
sto zovu na svoja
tiha putovanja...

Cujes li kako odskora govorim sve tise?
Sledjeno srce, dok drsce tugom, bolom,
zelja u sebi nema, ni kakvih snova vise;
nema zvuka, pjesme u uhu bezglasnom.
I – nista se, nista ne zaboravlja...
Zato mi nocas sapni, dragi –
hoces li da Te se oslobadja?

Kinjim Tebe, dok snovi moji traju.
No, reci mi jedno samo –
tko ce Te to tamo
cuvati, paziti, voljeti,
u tom divnom, nepoznatom kraju?
I – kako da Te onda oslobodim
kad nece, kad ne moze,
ne prestaje boljeti?
Kako da Te ikad, moj Boze,
zavazda oslobodim?
Zauvijek napustim?!

Ponekad Te mrzim.
Katkad si mi tako blizak,
nekad opet tudj i mrk,
pa radostan i nijem.
Najcesce Te ljubim,
citam tko Ti bjese mrzak,
malo Te se stidim,
pa se kroz plac smijem.
Znam - polako ludim.
Ili, zivim i - ludujem.
Oprosti mi, i – suti;
ne govori nista.
Ni sada,
ni nocas,
ni ikada.


------------------------------------------------------------

Bo Setterlind:

LJUBAVNA PJESMA


Kod tebe lezim u mraku
nalazim mir.

Nitko nije na svijetu
dobar ko mrak i ti.

Vezao sam se s mrakom
vezao sam se s tobom.

Da se rastanem s mrakom
rastao bih se s tobom.

Kod tebe lezim u mraku
kao ptica u gnijezdu.

Vjetar mi raznosi pjesmu.

------------------------------------------------------------

Michelangelo Buonarotti:

SIGURNA SMRT JE, ALI SAT NJEN NIJE,
ZIVOT JE KRATAK, OSTAJE GA MALO,
PRIJATAN JE OKU, SAMO NIJE STALO
DO NJEGA DUSI KAD HOCE DA MRIJE.

-----------------------------------------------------------

Seneca:

Cijeli je zivot covjeka samo priprema za zivot poslije smrti. Treba biti sto slicniji bogu; dan smrti je dan rodjenja vjecnosti i dan velikog suda, koji ce nad svakim izreci svoju presudu.

------------------------------------------------------------

Aco Sopov:

PJESMA

Budi zemlja nepodatna i tvrda.
Budi nijema statua na stolu.
Nasmijesi se prolaznosti. I izrasti,
ruzna,
u kamenu i bolu.

Budi nebo. Plavetnilo moje. Zvijezda snoplje.
Zivo vrijeme u cetiri zida.
Zabodi se u srce. Nepogresivo kao koplje.
I podupri me ko karijatida.

-----------------------------------------------------------

Iz 'Pjesama s rijeke'

LJUBAV DRAGOG MOGA

Ljubav dragog moga na drugoj je strani,
rijecni je rukavac medju nama.
Do njega ja zelim doci.
Krokodil lezi na pjescanom sprudu.
Ulazim u vodu i plivam u bujici,
srce mi je odvazno medju valovima.
Nogama je voda kao da je tlo.
Jer njegova me ljubav ojacala,
ona je opcarala vode.

-------------------------------------------------------------

Sara Teasdale:

Kad umrem i prozracni travanj
nad grobom otrese kosu tesku od kise,
prignuvsi se nada mnom, ako i patis,
necu te voljeti vise.

Spokojna cu biti, smirena ko krosnje
opustenih grana kada kisa pada;
njemija cu biti i tvrdjega srca
od tebe sada.

-----------------------------------------------------------

donadini 17.09.04/14:46
Re: Sansone koje nam nesto znace...


Drago Mlinarec:


SREBRI SE MRAZ

Tu usred polja posljednji raste cvijet,
već kraj je ljetu i njegov bit će kratak vijek.
Dugo već vjetri hladni lišće nose,
maglenim ruhom odjeven je dan
a jutra već su tako hladna,
srebri se mraz.

Bijelo će jutro cvijetu mom donijeti smrt,
pod hladnim plaštom utonut će u posljednji san.
Ostat će pusto polje gdje vjetri jure,
jutro sivo što u nov se pretvara dan,
za dušu moju siva pustoš,
tuga i bol.

------------------------------------------------------------

Enes Kisevic:

PAHULJE, PAHULJE, PA HULJE


Sve što niže padam,
sve više svijet se veseli.
U padu se masovno dopadam
Svatko me gazit poželi.

Slobodno gazite, onako svojski,
bez milosti, bez dobrote.
Ja padam, madam, za vašu sreću.
Za kulisu vaše ljepote.

Samo bez nježnosti, molim,
ne sniježite, gazite jače!
Stvarno me ništa ne boli,
probajte čizmom, dapače

Bez bojazni, krzneni zimzeleni,
divljač je na banketu.
Zdušnije, zdušnije ingeniozni,
do guše mi zarijte petu.

Nešto premeko gazite krhki.
U padu vrlo smo bliski.
Učeni blistavim primjerom mojim
i sami bivate skliski.

Ne libite se, gazite jače,
koliko srce vam voli.
U ime čiste duše što plače
ja pozdravljam sve ljudske boli.

Zdravo gradski čistači jave!
Ne lopatom, sam ću se dići.
Već oblak bijelom gestom zove -
bez traga ću, bez traga otići.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet lis 07, 2004 10:46 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Ivan Gundulic:

Iz 'Osmana':


Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholosti
sve što više stereš krila
sve ćeš paka niže pasti

Vjekovite i bez svrhe
nije pod Suncem krepke stvari
A u visocijeh gora vrhe
Najprije ognjeni trijes udari

Bez pomoći višnje s nebi
svijeta je stavnos svijem bjeguća
satiru se sama u sebi
silna carstva i moguća

Kolo od sreće uokoli
Vrteći se ne pristaje:
Tko bi gori, eto je doli,
A tko doli, gori ustaje.

Sad vrh sablje kruna visi
Sad vrh krune sablja pada
Sad na carstvo rob se uzvisi
A ko car bi, rob je sada.

Proz nesreće sreća iznosi
Iz krvi se krune crpe
A oni, kijeh se boje mnozi,
strah od mnozijeh i oni trpe.

Od izdajstva i od zasjeda
ograđena je glava u cara,
a u čas se zgoda ugleda
od ke ne bi pametara.

-----------------------------------------------------------

Lorca:


CORDOBA

Cordoba.
Daleka i sama.
Kobila crna, velika luna,
masline u bisagama.
Ako i znam pute, nikad
neću stići u Cordobu.

I u ravni i na vjetru,
kobila crna, crvena luna.
Smrt na me vreba onamo
s kruništa kule Cordobe.

Jao, duga li cesta!
Jao, vrli moj konjiću!
Jao, smrt me čeka prije
nego stignem u Cordobu!

Cordoba.
Daleka i sama.

-------------------------------------------------------------

Zvonimir Balog:

DUŠO MOJA


Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,

ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
I bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi sto se gasi
ja trazim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
I zato neću da te budim.

Dušo moja, k'o kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.


------------------------------------------------------------

Z. Balog:


COVJEK S RAMPE

Kroz tunele i sume,
preko mostova rijeka,
sve do posljednje rampe
gdje te nevolja ceka

ide vlak tvoga zivota,
idu lanci vagona,
prazne stanice stoje
ispod svjetla perona.

Samo covjek sa rampe,
samo covjek sa pruge
mase zastavom jada
vlaku bola i tuge.

Bit ces sama u noci,
bit ce mrak u vagonu,
nitko stajati nece
na tvom zadnjem peronu.

Zivot stavit ce rampu
i pred tvoj dio grada,
i od svega sto prodje
bit ce tu samo nada.

Star i sam kao lipa
samo covjek kraj pruge
tesku rampu ce dici
vlaku bola i tuge.

On ce podici rampu
sporom lancu vagona,
vlaku snova i jada
sva ce zvoniti zvona.

Bit ces sama u noci
ispred nekog hotela.
Jedna jedina vrata
bit ce vrata - tunela.

------------------------------------------------------------

Z. Balog:

OBICNE STVARI


Ponekad mi se cini da sam umoran,
umoran od zivota,
od tolikih stvari kojih nema,
jer tebe nema.

Ponekad mi se cini da je tamno
i hladno oko mene
i da samo ti cuvas nesto
nalik toplini.

Toliko sam zbunjen i ne razlikujem vise
secer od soli, i smijem se kad ne treba.
Cudnovato je kako covjek moze
biti bespomocan, ako je ostavljen.

Neki dan hodao sam ulicom,
ali nisam stigao kamo sam posao.
Pozdravljao sam nepoznate ljude
i govorio gluposti kojih se stidim.

Ponekad mi se cini da te nalazim
posto sam izgubio
gotovo sve sto je bilo vazno,
mislim, za mene.

To su obicne stvari, ali one,
te obicne stvari,
ja zivim s njima svakoga dana
i one me nalaze.

Mogu da budem neobrijan i bez kravate,
i da sutim satima, kao drvo.
O cemu? Ne znam. Djetinjaste misli
o ljubavi. I o tome da me ti volis.

To ce proci, znam. Uvijek prolazi! -
rekao je prijatelj, i zaplakao.
I on ima svoju nevolju, jednako obicnu,
ni on ne razlikuje vise secer od soli.


---------------------------------------------------------

Nikola Milicevic:


ZELJA



Zelio sam te danima, zelio godinama

i zelja je bivala sve veca, a nada sve manja

i umirao sam pomalo od zelje i beznadja

i umro sam sasvim i vise me nema,

a zelja je moja uvijek ziva ostala

i bez mene zivi, u zraku izgubljena.


------------------------------------------------------------

Ch. Aznavour:


TREBA ZNATI

Smijesiti se dalje, da to treba znati
kada je najbolje ustati od stola,
kad pred nama stoje samo prazni sati
u tome zivotu glupome do bola.

Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
sacuvati ponos, onaj sto preosta,
i usprkos svemu, prijatelji moji,
zauvijek otici, znati da je dosta.

Pred sudbinom svojom koja sve ti uze,
kad vec nista nemas, kada sve si dao,
trebalo bi znati skriti svoje suze.
No ja, srce moje, ja to nisam znao.

Zato treba znati napustiti stol
kad je ljubav tvoja davno pojedena,
ravnodusna lica skriti svoju bol,
zauvijek otici tiho kao sjena.

I usnama treba reci da se smiju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mrznje u tebi da gnjiju,
te posljednje rijeci onih koji ljube.

Treba znati mirno otici na kraju,
usutkati srce sto vec umrlo je,
sacuvati obraz ko neki sto znaju,
dok jos nije pao. Trebalo je znati,

suvise te volim,
ja to nisam znao.

------------------------------------------------------------

Lili Marleen

Naucio si nas:

"To je bila zasigurno najdraza pjesma SVIH vojnika u Drugom svjetskom ratu.
'Lili Marleen' je bila nesluzbena himna vecine vojnika na skoro svim frontovima.

Pra-rijeci te pjesme pod nazivom "Pjesma mladog vojnika na strazi" napisao je njemacki vojnik iz Prvog svjetskog rata, Hans Leip.
Hans Leip je rodjen 22.09.1893 u Hamburgu, a umro je 06.06.1983 u Fruthwillenu (Svicarska).Stihove je napisao 1915., prije odlaska na ruski front.
Ti stihovi su stampani u njegovoj zbirci poezije 1937. godine.
Norbert Schultze (rodjen 1911 u Braunschweigu) je 1938. uglazbio te stihove. Schultze je vec prije nego sto je uglazbio pjesmu "Djevojka pod lanternom sto ceka dragog ispred kasarne" bio poznati kompozitor.
Njegove opere, filmska glazba i politicki inspirirani tekstovi(koje je i uglazbio) su poznjeli veliki uspjeh.
1945. su mu saveznicke armije zabranile svaki daljni rad.
1948. je ipak poceo opet pisati i tekstove i glazbu.

Ali, put ka svjetskoj slavi sa "Lili Marleen" je bio vise nego trnovit.
Joseph Goebbels je zatrazio da od te pjesme napravi mars.
Lale Andersen je isprva uopce nije htjela pjevati.
Radio-postaje za koje je Schultze skladao tu glazbu nisu je htjele emitirati.
Ipak je Lale Andersen (Eulalia Bunnenberg, rodjena 23.03.1905 u Leheu / Bremerhafen a umrla 29.08.1972 u Becu) snimila tu glazbu, ali joj je uspjelo prodati samo 700 ploca.

1941. je radio-postaja njemacke vojske ipak emitirala skladbu "Lili Marleen", i tada dolazi do preokreta.
U njemackom Reichu je pjesma bila odmah zabranjena(zbog "nezdravog karaktera"), ali to nije sprijecilo njezino sirenje diljem svijeta.

I sada, vjerovali ili ne, ali - istina je!

Nakon njemacke okupacije Jugoslavije, snage njemackog Reicha su u Beogradu otvorile radio- postaju, cije emitiranje se moglo slusati i do Africkog korpusa. Porucnik Karl-Heinz Reintgen, direktor Radio-Beograda, imao je prijatelja u Africkom korpusu, kojemu se ta melodija jako svidjela.
18.08.1941. emitirao je Radio-Beograd po prvi put verziju Lale Andersen.
Feldmarschallu Rommelu se pjesma toliko svidjela, da je zamolio njemacko urednistvo radio-postaje Beograd da pjesmu integrira u program.
To se i dogodilo. Svake veceri u 21:55, prije no sto bi radio postaja zavrsavala svoje emitiranje, ono se zavrsavalo upravo tom skladbom.

Vise nista je nije moglo zaustaviti na putu ka uspjehu. Ubrzo je 'Lili Marleen' postala najdrazom melodijom svim vojnicima, pa cak i vojnicima sa strane "saveznika".

Ovakva popularnost 'Lili Marleen' imala je za posljedicu i rodjenje engleske verzije pjesme.

J.J. Phillips, engleski izdavac (impressario) glazbenih djela, na nagovor engleskih vojnika napravio je i englesku verziju 'Lilly Marlen'.

1944. su Philips i Tommie Connor (tekst) priredili englesku verziju pjesme, koju je pjevala Anne Sheldons. Vera Lynn je izvodila istu pjesmu na BBC-u, a britanska 8. armija ju je odmah prihvatila kao svoju himnu.

Marlene Dietrich je pjevala "Djevojka pod lanternom"(Lili Marleen) i opet osvojila cijeli svijet. U Americi je 1944. pjesma na 13-tom mjestu americke hit-liste! Opet je ta ista pjesma 1968. izbila skoro do samog vrha americkih hitova, sto se u Njemackoj dogodilo tek 1981.; 1986. godine se cak i u Japanu probila u sam vrh hitova.
Pjesma je prevedena na 48 jezika.

***********************************


A) Autor Hans Leip, 1915.

LILI MARLEEN

Vor der Kaserne
Vor dem großen Tor
Stand eine Laterne
Und steht sie noch davor
So woll'n wir uns da wieder seh'n
Bei der Laterne wollen wir steh'n
Wie einst Lili Marleen.

Unsere beide Schatten
Sah'n wie einer aus
Da& wir so lieb uns hatten
Das sah man gleich daraus
Und alle Leute soll'n es seh'n
Wenn wir bei der Laterne steh'n
Wie einst Lili Marleen.

Schon rief der Posten,
Sie blasen Zapfenstreich
Das kann drei Tage kosten
Kam'rad, ich komm sogleich
Da sagten wir auf Wiedersehen
Wie gerne wollt ich mit dir geh'n
Mit dir Lili Marleen.

Deine Schritte kennt sie,
Deinen zieren Gang
Alle Abend brennt sie,
Doch mich vergaß; sie lang
Und sollte mir ein Leids gescheh'n
Wer wird bei der Laterne stehen
Mit dir Lili Marleen?

Aus dem stillen Raume,
Aus der Erde Grund
Hebt mich wie im Traume
Dein verliebter Mund
Wenn sich die späten Nebel drehn
Werd' ich bei der Laterne steh'n
Wie einst Lili Marleen.


B) fairly literal tr. by Frank, 1998

At the barracks compound,
By the entry way
There a lantern I found
And if it stands today
Then we'll see each other again
Near that old lantern we'll remain
As once Lili Marleen.

Both our shadows meeting,
Melding into one
Our love was not fleeting
And plain to everyone,
Then all the people shall behold
When we stand by that lantern old
As once Lili Marleen.

Then the guard to me says:
"There's tap call, let's go.
This could cost you three days."
"Be there in half a mo'."
So that was when we said farewell,
Tho' with you I would rather dwell,
With you, Lili Marleen.

Well she knows your foot steps,
Your own determined gait.
Ev'ry evening waiting,
Me? A mem'ry of late.
Should something e'er happen to me,
Who will under the lantern be,
With you Lili Marleen?

From my quiet existence,
And from this earthly pale,
Like a dream you free me,
With your lips so hale.
When the night mists swirl and churn,
Then to that lantern I'll return,
As once Lili Marleen.


C) Tommie Connor, 1944

Underneath the lantern,
By the barrack gate
Darling I remember
The way you used to wait
T'was there that you whispered tenderly,
That you loved me,
You'd always be,
My Lilli of the Lamplight,
My own Lilli Marlene

Time would come for roll call,
Time for us to part,
Darling I'd caress you
And press you to my heart,
And there 'neath that far-off lantern light,
I'd hold you tight ,
We'd kiss good night,
My Lilli of the Lamplight,
My own Lilli Marlene

Orders came for sailing,
Somewhere over there
All confined to barracks
was more than I could bear
I knew you were waiting in the street
I heard your feet,
But could not meet,
My Lilly of the Lamplight,
my own Lilly Marlene

Resting in our billets,
Just behind the lines
Even tho' we're parted,
Your lips are close to mine
You wait where that lantern softly gleams,
Your sweet face seems
To haunt my dreams
My Lilly of the Lamplight,
My own Lilly Marlene

-------------------------------------------------------------

Muhammad Šamsaddin Hafis (1330.-1389.)


GORUĆI TULIPANI

JEDNOM ĆE IZ MOG GROBA IZRASTI
BEZBROJNI CRVENI TULIPANI
I GORJETI RUMENIM PLAMENOM.
NE ČUDI SE TOME NAJLJEPŠA;
SJETI SE, KOLIKI JE SILAN ŽAR
LJUBAVI TEBI POSVEĆENE
GORIO NEKOĆ U ŽIVOM ČOVJEKU,
KAD MRTAV JOŠ TOLIKO PLAMTI.

-------------------------------------------------------------

P. Neruda:


NE BUDI DALEKO OD MENE NI JEDAN JEDINI DAN,
jer,ne znam kako bih rekao,dan je dug
i čekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.

Nemoj otići ni samo na sat,jer tada,
u tom satu,spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao,neka se ne razbije tvoj lik u pijesku,
jao,neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena,ne idi od mene ni za trenutak,

jer u tom času otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.



----------------------------------------------------------

Tin Ujevic:


VJEČNI PRSTEN

Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
i ti crni dani, i te plave noći,
i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle;

jednom tamo poslije hiljada, hiljada
i hiljada ljeta opet ćemo naći
ista svježa čula, ista srca mlada,
i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.

Tada opet jednom nad svladanim grobom
motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem.
Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom,
i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem;

samo ipak neće tada, nadajmo se,
da nas jošte taru ove brige ružne,
i da polet u vis događaji kose
i plamen za ženom naše usne kužne.

Pa da barem tada, za tisuć tisuća
i tisuću ljeta, i još mnogo veće,
primimo na naša srca uzdišuća,
kao nikad doslije, jedan uzduh sreće.

------------------------------------------------------------

Vesna Parun:


RIJEKA I MORE

On je rijeka, a ja sam more.
Njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu.
Ja ih slušam kako huče u tijesnom koritu
probijajuć se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

Ja sam nestrpljivo more.
On je rijeka.
Njegove lađe nisu moje lađe.
Njegove ptice nisu moje ptice.
Ali njegovim lađama ja sam sidrište
gdje je dopušteno sjesti uz vatru
i smiješiti se jednoj priči
zbog koje se zaboravlja smionost.
Njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleći da ih otimlje oceanu.

On je prispjela rijeka.
Ja sam more.
Moje obale postaju njegove obale.
Moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
Moja beskrajnost postaje njegov mir.

-----------------------------------------------------------

Vesna Parun:


TI NIKAD

Ne znam gdje počinje praznina mora
Ali slutim što je taknuo u tebi ili meni glas
koji je blizu negdje rekao:
nikad.

To je rijeka koja se ne više ne vraća
u svoj izvor
jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim
koji čeka u daljini.

To je cvijet koji ne silazi više
u svoj korijen
jer se ondje naselila budućnost.
Nikad.

Šumna trava neizgaženih visoravni,
snijeg na planinama
ljubičastim.

Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad
u travi sluha i vida naraslo
u sjeni ruku sustalih, u sjaju želje neugasle.

Obazri se, prepoznaj svoje Nikad
po iščezlim nizinama prostrto.
I teška misao koju si zanjihao
postat će blaga, jer je kraj nje čovjek
nerazumljiv u svojoj samoći.

A kad se on pomakne u Noć
i u veliki uspavani prostor,
ispružit ćeš za njim svoje ruke
i viknuti:
ne odlazi!

------------------------------------------------------------

Dusko Gruborovic:


MISLIM

Ne daju mi da odsidrim splav
Ne daju mi rijekom da ti dođem
Da te vidim na trenutak bar
Da se smirim tuga da me prođe.

Ne daju mi da dosanjam san
Ne daju mi pjesmom da te budim
Da ti suzu dočekam na dlan
Ne daju mi a ja život nudim.

Tužne oči ko da prate me
Noć je duga besana i gluva
Ja još za te molim molitve
Da te noćas nebo od sveg čuva.

Ko da nisi bila ničija
Bićeš pile u toplini gnijezda
Čuvamo te od sveg Bog i ja
Ja u srcu
A on
Ispod zvijezda...


----------------------------------------------------------

(Miso Kovac:)


VRIJEME PLAKANJA


Kad u grlu stane riječ, a bol te guši...
Kada shvatiš da je kraj, a još se voli -
ćut ćeš kako zadnji put u tvojoj duši
postoji jedan još neisplakani svijet.

To ti život daje znak da kažeš zbogom
makar srce tvoje još je samo njeno.
Ti ćeš odsad biti sam sa svojom sjenom
što duboko čuva sjećanje na nju.

Kao dugi tmurni dan što kišu sprema,
kao zadnji mrtvi list što vjetar nosi -
stvarnost kida srce, a suza više nema...
Kad se život ruši ne čuje se plač.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet lis 08, 2004 8:20 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Arsen Dedic:


BALADA O PROLAZNOSTI

Kad lutali smo svijetom
ko raspršeno sjeme,
govorili smo sebi-
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kiše noći
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,
al opet ne zadugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
al mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo žvot,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali črsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči,
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da samo put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom
govoreć do viđenja.

-------------------------------------------------------------

Pablo Neruda:

* * *

Ne volim te zato jer te volim
i od ljubavi do nevoljenja stizem
i do cekanja kada te ne cekam,
srca mi prolazi od zime do plamena.

Volim te jedino zato jer te volim,
mrzim te beskrajno i mrzeci te molim
i mjera moje ljubavi skitnicke
jeste da te ne vidim i volim kao slijepac.

Mozda ce izjesti januarsko svjetlo,
surova mu zraka , cijelo moje srce
i ukrasti mi kljuc spokojstva.

U ovoj prici umirem samo ja
i umrijeti cu od ljubavi jer te volim,
jer te ljubim, ljubavi, krvlju i vatrom.


-------------------------------------------------------------

Emily Dickinson:


Kažu 'Vrijeme blaži'

Kažu "vrijeme blaži",-
ne čini vrijeme to;
kroz vrijeme pravo zlo
ko i tetiva snaži,

vrijeme je kušnja tek
za bol, a nije lijek.
Drugačije kad se zbilo,
Ni boli nije bilo.



-------------------------------------------------------------

(Ksenija Erker)


PROLJECE BEZ TEBE

Proljece je otpocelo s vjetrom,
kao da je znalo da nas dijeli.
I dok drugi zajedno su bili,
mi se nismo pogledati smjeli.

Proljece je otpocelo s kisom,
s vlakovima koji kasno stizu.
I dok dani umorno se nizu,
mi se opet pozdravljamo krisom.

I pamtit cu dugo ono vrijeme
kad jos nismo znali sto nas ceka,
kad su sume ostajale nijeme,
kad je modra nosila nas rijeka;
i pamtit cu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate...

Proljece je otpocelo s nadom
da ce jednom drugacije biti
da od ljudi necemo se kriti,
i bez rijeci lutat cemo gradom.

I pamtit cu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate...
Sve mi kaze - uzalud te volim,
ali sama - jos uvijek se borim...

-------------------------------------------------------------

Enes Kisevic:


NEDJELJIVOST

Osvajati tvoju ljubav,
osvajati tvoju slobodu -
isto je
sto i svijetlost razlamati.

Dijeliti mene od tebe,
i onda kad nas nema -
isto je
sto i more razdvajati.

------------------------------------------------------------

Tin Ujevic:


ZVIJEZDE U VISINI

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.


-------------------------------------------------------------

Zeljko Krznaric:


AKO SE NIKADA NISMO VOLJELI

Ako se nikada nismo voljeli,
onda je uzalud ovo bijelo jutro
na mom licu,
ova kiša u prvoj slici buđenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek.

Ako se nikada nismo voljeli,
onda je čudno to zbivanje života
u magli i sjenama dana prevarenih,
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš
i kad te nema u knjigama,
kad se u tvojim umornim očima
stišaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam da ono što smo živjeli
jedino ljubav može značiti.

-------------------------------------------------------------

Z. Krznaric:


OVA PJESMA

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmjeha,
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga.

I kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive,
kad na usne padne list jeseni,
kad se raduješ recimo nečem,
a u stvari misliš o meni.

Ova pjesma ima stotinu zadaća,
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja.
Ona je tvoj stražar u noći.
Ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema,
a znaš da bi morao biti.

I kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš,
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene,
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli.

Ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.


-------------------------------------------------------------

Oliver Dragojevic:


BROD U BOCI

Ja nisam kao ti
da bih prihvatio kraj
bez rijeci utjehe
i bez ijednog pitanja.

I moram biti jak
da podnio bih to
i da vrata otvorim
za neka nova svitanja.

K'o brod u boci putujem
i necu stici nikamo,
jer - suvise ti dugujem
da tebe bih se odrek'o.

K'o brod u boci putujem
i necu stici nikamo,
jer - predobro se poznajem
da bez tebe bih mogao.

K'o brod u boci putujem,
i - previse ti dugujem,
a dao sam ti - premalo...

-------------------------------------------------------------

Zvonimir Golob:


DA BIH REKAO TO ŠTO ŽELIM

Da bih rekao što želim dosta je jedna riječ,
ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu.

Da bih rekao što želim dosta je jedna ruža,
jedan plamen za moje vlažne prste.

Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito i zubi
da bih te primio i da bih te zaboravio.

Vjetar podiže iz pijeska moje ime
i ono kaplje na mene poput žedne kiše.

Postoje dani u kojima je sve zapisano,
postoje godine i prazno lišće jeseni.

O tebi znam samo da si bila,samo da živiš,
i pamtim samo ono čega se ti ne sjećaš.

Naga, ti se stidiš svoje sanjive nježnosti
kao stablo koje vjetar pokriva lišćem.

Daleko je djetinjstvo koje zaboravljam
ti ostavljaš svoj život kao da ti ne pripada.

I sada sniježi po njemu gusta kiša i ja koji stojim
kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi.

Da bih rekao što mi nedostaje, izmišljam riječi
kao što su: nekad, i zauvijek, i nikada više.

-------------------------------------------------------------

Arsen Dedic:


TO MOŽE SAMO ŽENA KOJA LJUBI

To može samo žena koja ljubi
tražiti malo, poklanjati sve.
Dani su teški, zagrljaji grubi,
a ona k'o nekad vjeruje u sne.

Vjerna i tiha zna još da čeka
kada i ne misle na nju.
Prolaze dani, ne vraća se rijeka,
a ona još uvijek stoji tu.

To može samo žena koja ljubi:
pružati nježnost i živjeti bez nje...

-------------------------------------------------------------

Pablo Neruda:


OVDJE TE LJUBIM

..........

Ovdje te ljubim i zalud te obzorje skriva.
Ljubim te premda je sve ledeno oko mene.
Katkada moji poljupci odlaze s lađama teškim
koje putuju morem tamo gdje stići neće.
Znam, već sam zaboravljena kao ova stara sidra.
Kejovi još su tužniji kad uz njih pristaje veče.

Život je moj umoran od uzaludne gladi.
Ljubim ono što nemam.
Oči su tvoje daleke.
Moja se dosada bori sa sporim sutonima.
Ali dolazi noć da mi zapjeva pjesme.
Mjesec u pokret stavlja svoja kolesa sna.
Tvojim me očima motre one najveće zvijezde.
I kako ja te ljubim,
tako u vjetru borovi
svojim iglatim lišćem
ime ti pjevati žele.

------------------------------------------------------------

Pablo Neruda:


*********


Draga si mi kada šutiš jer si kao odsutna
i čuješ me izdaleka, i glas te moj ne dira.
Tada mi se pričinja da su ti oči iščezle
i kao da je poljubac zatvorio tvoja usta.

Buduć je sve na svijetu prepuno moje duše,
ti izranjaš iz svega, prepuna duše moje.
Ti leptirice sna, nalik si mojoj duši,
a jednako si nalik riječi što tugu znači.

Draga si mi kad šutiš i kad si kao odsutna.
Tad kao da se tužiš, leptririce što gučeš.
I čuješ me izdaleka i glas te moj ne doseže.
Pusti me ovako, da šutim šutnjom tvojom.

Pusti me da ti govorim također tvojom šutnjom,
svijetlom kao svjetiljka, priprostom kao prsten.
Ti si mi poput noći, stišana i ozvjezdana.
Šutnja ti je od zvijezde, daleka i bezazlena.

Draga si mi kad šutiš jer si kao odsutna.
Daleka i tužna, kao da mrtva snivaš.
No tada jedna riječ, jedan osmijeh je dosta
da opet budem radostan, radostan što si živa.



************

SADA si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici cemo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mjesec.

Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.



************

POĆI ĆEŠ SA MNOM

"Poći ćeš sa mnom"- rekoh - i nitko nije znao
gdje i kako drhti moja bolna duša.

I ne bijaše za me karanfila i barkarola,
ništa, jedino rana ljubavlju otvorena.

Ponovih: pođi sa mnom, kao da već umirem
i nitko ne vidje mjesec na usni što mi krvari,
nitko ne vidje tu krv što se penjala u tišini.

O ljubavi, zaboravimo sada zvijezdu s trnjem!
Ali kada sam čuo tvoj glas kako ponavlja
"Poći ćeš sa mnom"- kao da si oslobodila
i bol, i ljubav, i bjesnilo zarobljena vina
što se iz svog potopljena podruma uspinjalo.

I ponovo na svojim ustima osjetih okus plamena,
krvi i karanfila, kamena i paljevine.

-------------------------------------------------------------

Zeljko Krznaric:


************

Od koje smo nježnosti čvrsti
nepoznati drugima
a sebi isti
napamet te znaju moji prsti
a da li ćemo uvijek
dotaknut se neba
isprazni od suza
i od svega čisti
od svoje smo ljubavi jaki
drugima strani
a sebi isti

-------------------------------------------------------------

D. Cesaric:


KRIK

Čitavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dođe noć, i razlije se -
I najedanput kriknem stihom.

Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet
Da uokolo traži jeku,
Razdijelio sam svoje srce
Međ braću neznanu, daleku.

I krik moj luta, luta, luta,
A kada srodno srce prene,
Da l' ono sluti da je pušten
Iz noći mučne, probdivene?
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet lis 08, 2004 8:29 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

-----------------------------------------------------------

Alphonse de Lamartine:


JEZERO

I nošeni vječno, u vječnoj noći,
bez povratka gnani spram obala skritih,
zar u moru ljetâ nećemo se moći
ni dan usidriti?

O jezero! Jedna godina tek ode,
a pred mile vale koje bez nje gledam,
gdje ona sjeđaše, na kamen kraj vode,
ja sam evo sjedam.

I onda si tako bučalo pod stijenom
i razbijalo se o tvrde joj strane,
a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom
noge milovane.

Jedno veče- pamtiš?-plovismo u muku,
međ vodom i nebom negdje živa glasa,
jedino se vesla čula kako tuku
u skladu talasa.

Najednom, glas neki, čudan, posve blago
s čarobnih obala podigao jeku,
val se primirio, a iz glasa dragog
čuh riječi gdje teku:

"O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni,
ne hitajte tamo!
Pustite da slasti naših dana cvjetnih
mirno uživamo!

Koliko nesretnih na zemlji vas moli:
za njih brzo hajte;
njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte.

Još koji trenutak zalud molim vruće,
vrijeme ni da čuje.
Noći zborim:"Lakše!" ali već svanuće
tamu rastjeruje.

Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa!
Nek nas radost primi!
Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa,
s njim tečemo i mi.

O zavidno vrijeme, zar će pjani sati,
kad nas ljubav sretnim valovima hrani,
jednakom brzinom od nas otjecati
k'o nesretni dani?

Zar od njih ni traga neće biti više?
Zar zauvijek nesta tih satova sreće?
Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše,
zar ih vratit neće?

Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne,
od otetih dana što tamo činite?
Hoćete l' nam vratit sve zanose plamne
što nam ih grabite?

O jezero! Stijene! Špilje! Šumo slijepa!
Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi,
na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa,
barem spomen blijedi!

Bilo u tišini tvojoj il' u buri,
jezero, u sjaju okolice tvoje,
u jelama crnim, u hridima surim,
što nad tobom stoje.

Bilo u lahoru koji šumeć brodi,
u šumoru što ga žal žalu predaje,
u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi
blijedim sija sjajem.

Vjetar što jauče, trska što šumori,
lagani mirisi u zraku i dahu,
sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori:
"oni se volješe".

------------------------------------------------------------

Slavko Mihalic:


LJUBAV JE U TEBI NEPOTKUPLJIVA

Gledao sam te kako se odmah iza vrata rasplineš.
Tek u ovoj sobi ti si ona koju oboje ljubimo.
Malo nespokojna zbog tolikih čestih promjena i stoga uvijek jednostavna, kao nebo u svitanje.
Ali nebo koje se žari.
Sanjiva od plamena koji u tebi spaljuje sve što nije ljubav.
Ideš putevima koji bi se unaprijed mogli izračunati.
Ti neproračunata!!!!
S osmjehom živiš prema skoroj propasti,
kao da znaš da je vrijeme ljubavi jedino prekratko.
Ni mene ne čuješ kada u kutu sobe jaučem zbog nemoći da prevarimo vrijeme.

Jest, ljubav je u tebi nepotkupljiva.
I ti samo nju poznaš.

-------------------------------------------------------------

Vesna Parun:


DA SI BLIZU

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O, da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajuęi proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.


------------------------------------------------------------

R. M. Rilke:


SAMOĆA

Samoća je poput kiše.
U večeri iz mora se diže,
iz ravnica pustih i dalekih stiže,
ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost izišla,
kad ulice se okreću spram zore,
i kad se tijela što nisu ništa našla,
razočarano dijele puna more,
i kada ljudi što od mržnje gore,
u postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće........

------------------------------------------------------------

Miroslav Antic:


MORA DA JE TAKO

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Pijana kiša
šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svijetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?
Il' je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al' ja,
u krčmu svratio gorak,
a ona
ne znajući - prošla...

Ne znam.
Cijeli svijet smo obišli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoišli.

Da, mora da je tako.

-------------------------------------------------------------

Irena Vrkljan:


**********

Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrašena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrećem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.

Hrabra na žici iznad ponora,
ponosna među obalama ohole rijeke,
ja dozivam noć prisutnih godina,
sav očaj napuštenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.

U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kiše
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se glađu,
ranjavam vid na oštrici sunca,
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.

Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kožu
pretvorila sam se u izgorio pejzaž,
ali ti me prepoznaješ.

------------------------------------------------------------

Pablo Neruda:


***************

UMREM li nadživi me s toliko čiste snage
da probudiš bijes bljedila i studeni,
podigni s juga na jug nerazorive oči,
od sunca do sunca da zvone ti usta gitare.

Neću da oklijevaju ni smijeh, ni tvoji koraci,
ne želim da umre moje nasljeđe radosti,
ne kucaj o moje grudi, ja sam odsutan.
Živi u mojoj odsutnosti kao u nekoj kući.

Odsutnost je kuća toliko velika
da ćeš u nju ući preko zidova
i objesiti slike o zrak.

Odsutnost je kuća toliko prozirna
da ću te bez života vidjeti kako živiš
i, budeš li trpjela, ljubavi, umrijet ću ponovno.

------------------------------------------------------------

Oton Zupancic:


TIHO SE NADA MNOM NAGINJE

Tiho se nada mnom naginje
ljubav moja.
Iz daleka došla je k meni
trudna od boja.
Prognao sam je ... i vratila se
plačući , sama ...
I molila me je ... vani je hladno,
i tama.
Otvorio sam joj vrata i primio je,
zagrlio , neka se zgrije-
o ljubljena - ništa ne pomaže - ljubim te
više no prije ...

-------------------------------------------------------------

Irena Vrkljan:

CAROLIJA ZABORAVA

ovom prostoru
omedjenom stablima mog razuma,
u ovom prostoru bez sredista svjetla,
bez okusa, bez glasova,
u ovom sjecanju,
zatvorenom u tamni obruc tijela,
u ovoj boli
u ljubavi nepravednoj,
u ljubavi
ja dozivam lice
koje sam posjedovala jucer,
ja dozivam noc.

U ovaj sat neponovljen,
u ovaj dan neotrovan blizinom vremena,
u strahu prisutnom medju oblicima,
u ovaj moj plac
neka iz mahovine izidju sve kosute
i poloze moje tijelo
na zle i visoke borove,
danas,
na dan neprolazne osvete,
neka umorne zene
svezu moja stopala
i zapale sve ladje,
snene pod lukom mog vrata.

Ja zovem.

Neka dodje velika tisina,
neka dodje velika tisina,
neka se rijeke udalje od obala
i tijelo neka napusti
dubinu vlastite krvi,
jer ja vise ne poznajem
granicu svog krika,
ne vidim vise daljinu izmedju dva neba,
ne osjecam krv.

U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta,
u ovaj san
ja dozivam rijeci
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snijega.

U disanju moje koze,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vjetar
koji brise obrise gorkih planina,
vjetar zaborava
ja dozivam pcele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.

Ja zovem.

Neka se mora preliju
u presusen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napusta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmijeh otudji od sunca,
neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje
prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.

Nadjite me,
vezite me,
spalite moje sjecanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i sljunak pretvara u ljubav.

------------------------------------------------------------

Ono No Komachi:


**********

Misleći na njega,
usnula sam,
I odmah sam ga ugledala.
Ah! Da sam znala da je to samo san,
nikada se ne bih probudila.

-----------------------------------------------------------

Nikica Petrak:


JA TE VOLIM

ja te volim posve potajno da nitko ne zna
ja te volim negdje medju zvijezdama
u visokoj plavoj svjetlosti
gdje vrijeme nema vise svoje znacenje
i svake noci dok ti spavas
ja stojim tamo i vec te dugo cekam


------------------------------------------------------------

A. Hebert:


POSTOJI SIGURNO NETKO

Postoji sigurno netko
tko me jednom ubio,
a zatim otišao
na vrhovima prstiju,
ne narušivši svoj savršeni ples.

Zaboravio me položiti u krevet
i ostavio me da stojim
svezana čvrsto
na putu
sa srcem zarobljenim kao i prije,
s očima nalik
na njihov odraz u vodi još čist.
Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
oko mene,
zaboravio sklopiti moje oči gladne
i dopustio im tu pustu strast.

-------------------------------------------------------------

(Big Blue):


PRIZNAJ MI

Sve je tu, kao nekada.
Noćas vrijeme je stalo za nas.
Pričaj mi, makar laži sve -
znaš da vjerujem kada tako gledaš me...

Priznaj mi, da li i sad sanjaš ti
snove što smo skupa sanjali?
Znam da kasno je,
znam da tražim previše
nakon svega što smo prošli mi...
Priznaj mi!

Sve je tu, samo ti i ja,
dodir tijela tvog, okus pobjeda.
Tvoje usne nude prošlost nakon lutanja,
tvoje oči bude nemir koji dobro znam.

Priznaj mi - da li i sad sanjaš ti
snove što smo skupa sanjali?
Znam da kasno je,
znam da tražim previše
nakon svega što smo prošli mi...

Priznaj mi... da me smiriš kada stignu vjetrovi,
kad mi more dušu zapjeni...
Priznaj mi !!!

------------------------------------------------------------

Josip Pupacic:


************

Tražiti te ne znači živjeti
već slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napuče

Vidjeti te ne znači umirati
već hrvati se sa sjenama mutnog sna
u kome ti isčezavaš

Imati te ne znači hraniti se
već gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore

Izgubiti te ne znači osiromašiti
već bojati se pustoši
i naslućivati bijedu

koju za sobom ostavljaš

-----------------------------------------------------------

Luis Neruda:


***********

Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznam ne bi živio,
da umirem ne znajući te - ne bih umro,
jer nisam živio.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet lis 08, 2004 8:33 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

-----------------------------------------------------------

Alphonse de Lamartine:


JEZERO

I nošeni vječno, u vječnoj noći,
bez povratka gnani spram obala skritih,
zar u moru ljetâ nećemo se moći
ni dan usidriti?

O jezero! Jedna godina tek ode,
a pred mile vale koje bez nje gledam,
gdje ona sjeđaše, na kamen kraj vode,
ja sam evo sjedam.

I onda si tako bučalo pod stijenom
i razbijalo se o tvrde joj strane,
a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom
noge milovane.

Jedno veče- pamtiš?-plovismo u muku,
međ vodom i nebom negdje živa glasa,
jedino se vesla čula kako tuku
u skladu talasa.

Najednom, glas neki, čudan, posve blago
s čarobnih obala podigao jeku,
val se primirio, a iz glasa dragog
čuh riječi gdje teku:

"O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni,
ne hitajte tamo!
Pustite da slasti naših dana cvjetnih
mirno uživamo!

Koliko nesretnih na zemlji vas moli:
za njih brzo hajte;
njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte.

Još koji trenutak zalud molim vruće,
vrijeme ni da čuje.
Noći zborim:"Lakše!" ali već svanuće
tamu rastjeruje.

Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa!
Nek nas radost primi!
Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa,
s njim tečemo i mi.

O zavidno vrijeme, zar će pjani sati,
kad nas ljubav sretnim valovima hrani,
jednakom brzinom od nas otjecati
k'o nesretni dani?

Zar od njih ni traga neće biti više?
Zar zauvijek nesta tih satova sreće?
Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše,
zar ih vratit neće?

Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne,
od otetih dana što tamo činite?
Hoćete l' nam vratit sve zanose plamne
što nam ih grabite?

O jezero! Stijene! Špilje! Šumo slijepa!
Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi,
na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa,
barem spomen blijedi!

Bilo u tišini tvojoj il' u buri,
jezero, u sjaju okolice tvoje,
u jelama crnim, u hridima surim,
što nad tobom stoje.

Bilo u lahoru koji šumeć brodi,
u šumoru što ga žal žalu predaje,
u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi
blijedim sija sjajem.

Vjetar što jauče, trska što šumori,
lagani mirisi u zraku i dahu,
sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori:
"oni se volješe".

------------------------------------------------------------

Slavko Mihalic:


LJUBAV JE U TEBI NEPOTKUPLJIVA

Gledao sam te kako se odmah iza vrata rasplineš.
Tek u ovoj sobi ti si ona koju oboje ljubimo.
Malo nespokojna zbog tolikih čestih promjena i stoga uvijek jednostavna, kao nebo u svitanje.
Ali nebo koje se žari.
Sanjiva od plamena koji u tebi spaljuje sve što nije ljubav.
Ideš putevima koji bi se unaprijed mogli izračunati.
Ti neproračunata!!!!
S osmjehom živiš prema skoroj propasti,
kao da znaš da je vrijeme ljubavi jedino prekratko.
Ni mene ne čuješ kada u kutu sobe jaučem zbog nemoći da prevarimo vrijeme.

Jest, ljubav je u tebi nepotkupljiva.
I ti samo nju poznaš.

-------------------------------------------------------------

Vesna Parun:


DA SI BLIZU

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O, da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajuęi proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.


------------------------------------------------------------

R. M. Rilke:


SAMOĆA

Samoća je poput kiše.
U večeri iz mora se diže,
iz ravnica pustih i dalekih stiže,
ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost izišla,
kad ulice se okreću spram zore,
i kad se tijela što nisu ništa našla,
razočarano dijele puna more,
i kada ljudi što od mržnje gore,
u postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće........

------------------------------------------------------------

Miroslav Antic:


MORA DA JE TAKO

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Pijana kiša
šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svijetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?
Il' je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al' ja,
u krčmu svratio gorak,
a ona
ne znajući - prošla...

Ne znam.
Cijeli svijet smo obišli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoišli.

Da, mora da je tako.

-------------------------------------------------------------

Irena Vrkljan:


**********

Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrašena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrećem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.

Hrabra na žici iznad ponora,
ponosna među obalama ohole rijeke,
ja dozivam noć prisutnih godina,
sav očaj napuštenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.

U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kiše
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se glađu,
ranjavam vid na oštrici sunca,
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.

Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kožu
pretvorila sam se u izgorio pejzaž,
ali ti me prepoznaješ.

------------------------------------------------------------

Pablo Neruda:


***************

UMREM li nadživi me s toliko čiste snage
da probudiš bijes bljedila i studeni,
podigni s juga na jug nerazorive oči,
od sunca do sunca da zvone ti usta gitare.

Neću da oklijevaju ni smijeh, ni tvoji koraci,
ne želim da umre moje nasljeđe radosti,
ne kucaj o moje grudi, ja sam odsutan.
Živi u mojoj odsutnosti kao u nekoj kući.

Odsutnost je kuća toliko velika
da ćeš u nju ući preko zidova
i objesiti slike o zrak.

Odsutnost je kuća toliko prozirna
da ću te bez života vidjeti kako živiš
i, budeš li trpjela, ljubavi, umrijet ću ponovno.

------------------------------------------------------------

Oton Zupancic:


TIHO SE NADA MNOM NAGINJE

Tiho se nada mnom naginje
ljubav moja.
Iz daleka došla je k meni
trudna od boja.
Prognao sam je ... i vratila se
plačući , sama ...
I molila me je ... vani je hladno,
i tama.
Otvorio sam joj vrata i primio je,
zagrlio , neka se zgrije-
o ljubljena - ništa ne pomaže - ljubim te
više no prije ...

-------------------------------------------------------------

Irena Vrkljan:

CAROLIJA ZABORAVA

ovom prostoru
omedjenom stablima mog razuma,
u ovom prostoru bez sredista svjetla,
bez okusa, bez glasova,
u ovom sjecanju,
zatvorenom u tamni obruc tijela,
u ovoj boli
u ljubavi nepravednoj,
u ljubavi
ja dozivam lice
koje sam posjedovala jucer,
ja dozivam noc.

U ovaj sat neponovljen,
u ovaj dan neotrovan blizinom vremena,
u strahu prisutnom medju oblicima,
u ovaj moj plac
neka iz mahovine izidju sve kosute
i poloze moje tijelo
na zle i visoke borove,
danas,
na dan neprolazne osvete,
neka umorne zene
svezu moja stopala
i zapale sve ladje,
snene pod lukom mog vrata.

Ja zovem.

Neka dodje velika tisina,
neka dodje velika tisina,
neka se rijeke udalje od obala
i tijelo neka napusti
dubinu vlastite krvi,
jer ja vise ne poznajem
granicu svog krika,
ne vidim vise daljinu izmedju dva neba,
ne osjecam krv.

U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta,
u ovaj san
ja dozivam rijeci
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snijega.

U disanju moje koze,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vjetar
koji brise obrise gorkih planina,
vjetar zaborava
ja dozivam pcele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.

Ja zovem.

Neka se mora preliju
u presusen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napusta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmijeh otudji od sunca,
neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje
prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.

Nadjite me,
vezite me,
spalite moje sjecanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i sljunak pretvara u ljubav.

------------------------------------------------------------

Ono No Komachi:


**********

Misleći na njega,
usnula sam,
I odmah sam ga ugledala.
Ah! Da sam znala da je to samo san,
nikada se ne bih probudila.

-----------------------------------------------------------

Nikica Petrak:


JA TE VOLIM

ja te volim posve potajno da nitko ne zna
ja te volim negdje medju zvijezdama
u visokoj plavoj svjetlosti
gdje vrijeme nema vise svoje znacenje
i svake noci dok ti spavas
ja stojim tamo i vec te dugo cekam


------------------------------------------------------------

A. Hebert:


POSTOJI SIGURNO NETKO

Postoji sigurno netko
tko me jednom ubio,
a zatim otišao
na vrhovima prstiju,
ne narušivši svoj savršeni ples.

Zaboravio me položiti u krevet
i ostavio me da stojim
svezana čvrsto
na putu
sa srcem zarobljenim kao i prije,
s očima nalik
na njihov odraz u vodi još čist.
Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
oko mene,
zaboravio sklopiti moje oči gladne
i dopustio im tu pustu strast.

-------------------------------------------------------------

(Big Blue):


PRIZNAJ MI

Sve je tu, kao nekada.
Noćas vrijeme je stalo za nas.
Pričaj mi, makar laži sve -
znaš da vjerujem kada tako gledaš me...

Priznaj mi, da li i sad sanjaš ti
snove što smo skupa sanjali?
Znam da kasno je,
znam da tražim previše
nakon svega što smo prošli mi...
Priznaj mi!

Sve je tu, samo ti i ja,
dodir tijela tvog, okus pobjeda.
Tvoje usne nude prošlost nakon lutanja,
tvoje oči bude nemir koji dobro znam.

Priznaj mi - da li i sad sanjaš ti
snove što smo skupa sanjali?
Znam da kasno je,
znam da tražim previše
nakon svega što smo prošli mi...

Priznaj mi... da me smiriš kada stignu vjetrovi,
kad mi more dušu zapjeni...
Priznaj mi !!!

------------------------------------------------------------

Josip Pupacic:


************

Tražiti te ne znači živjeti
već slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napuče

Vidjeti te ne znači umirati
već hrvati se sa sjenama mutnog sna
u kome ti isčezavaš

Imati te ne znači hraniti se
već gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore

Izgubiti te ne znači osiromašiti
već bojati se pustoši
i naslućivati bijedu

koju za sobom ostavljaš

-----------------------------------------------------------

Luis Neruda:


***********

Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznam ne bi živio,
da umirem ne znajući te - ne bih umro,
jer nisam živio.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet lis 08, 2004 8:44 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Adrian Predrag Kezele:

SVE DRUGO MORAM ZAUSTAVITI

Kad zelim do Tebe stici,
sve drugo moram zaustaviti.
Moje oci ne vide svjetlost sunca
i slijep sam za boje svijetla.
Usi su moje gluhe
i prsti ne osjecaju nista.

Postojis samo Ti.
Tvoj je dom tih i miran.
Ispunila si ga prozirnim mjehuricima blazenstva.
U njima se odmaras i cekas kad cu doci.

Ali kad Te ugledam,
u oku tvom nazirem igru.
Znam da ove tisine ne bi bile
kad bi tvoje vatre ugasle.

Cijeli svijet samo je Tvoja sjena,
samo san kojeg si sanjala
poradi mene i moje ljubavi.
Pokrenula si zvijezde i glaksije,
pokrenula si svjetove
da bi ih meni pokazala.

Ti jesi taj pokret,
ta silina i snaga onog sto postoji
i onog sto je zamisljeno.
To je izraz Tvoje ljubavi.

Stvaras usporene krugove
objesene poput lampiona
na nebu plave vjecnosti.

Nemoj zastati.
Nemoj nikad stati -
moja ljubav o tome ovisi.

Kad zelim do Tebe stici,
sve drugo moram zaustaviti.
Moje oci ne vide svjetlost sunca
i slijep sam za treptaje zvijezda.
Prsti ne osjecaju nista,
a zvuk u mojim usima nista vise ne znaci.

Tamo, gdje svaki pokret staje,
gdje prestaju slike i rijeci,
gdje utihnu cak i misli,
tamo si Ti - moja ljubavi.
Tamo postojis samo Ti.

-------------------------------------------------------------

Federico Garcia Lorca:


ŠUMA SATOVA

U šumu satova
uđoh.

Lišće tik-taka,
zrna zvonika,
a, ispod mnogobrojnih sati,
sazviježđa njihala.

Crni ljiljani
smrtnih sati,
crni ljiljani
dječjih sati.

Sve isto!
A zlato ljubavi?

Ima samo jedan sat.
Jedan samo takav sat!
Hladan sat!

-------------------------------------------------------------

Josip Pupacic:

MOLITVA LJUBAVI

Kad me ispunis
postajem svijetao iznutra
i, svijetleci, obasjavam prostor
u koji te uznosim

Kad te nestane
odjednom potamnim

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobrazava me
kao sto mijene preobrazavaju godine

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni

Tek tako bih
nestvaran za zivot
sjao
iz krute skamenjene proslosti
u nedodirnute zrakama tvoje njeznosti
tamne ponore dusa

-------------------------------------------------------------

Vesna Parun:


ZAVJET

Ako mi srce ne prestigne ptice,
ako mi oci budu siromasi,
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,
i ako nocu ne ceznem u snima,
i ako danju ne žudim na javi,
i ako venem u mocvarnim dnima,
i u tjesnoci duša mi boravi,
i ako nalijevam u svijecu
uhodi tamno da pomognem djelo...
I krivom ako vjerujem umijecu,
i laži svoje pozajmljujem celo,
neka mi jutro na prag ne stizava.
Neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
Neka me sunce i ne grije više.


-------------------------------------------------------------

Richard Bach:

- Mogu li nas milje razdvojiti od prijatelja?


- Želimo li biti s nekim koga volimo - nismo li već s njim?

------------------------------------------------------------

NN:

Ne vidite li me više na seoskom trgu,
ne možete li me više nigdje naći,
tad recite samo: on je izgubljen.
Pošao sam svojim putom
zanošen žarkom ljubavlju.
Odrekavši se posve sama sebe -
pridobio me svemogući Bog.

-----------------------------------------------------------

A.P.Kezele:


IGRAJ SE SAMNOM

Kad bih ti rekla da te volim
i da cu zauvijek ostati s tobom,
rekla bih ti istinu.
Takva je moja ljubav;
nikad se nije zacela,
nikad se nije promijenila
i nikad nije nestala.

Kad bih ti rekla da odlazim
i da cu dugo bez tebe putovati,
rekla bih ti istinu.
Takvo je moje srce;
oduvijek zaigrano,
oduvijek nemirno
i u stalnom pokretu.

Ali, kad bih ti rekla tko sam
i pokazala ti svoje lice,
tad bih te slagala!
Jer uloge su moje bezbrojne,
a ni jedna od njih
cijelu me ne otkriva.

Igraj ih samnom, ljubavi!
Igraj ih u novim igrama
i nemoj posustati.
Jer, doista,
ja nemam samo tri lica
- ni deset ih tisuca ne bi dostajalo!

Kad bih ti rekla da te volim
i da cu zauvijek ostati s tobom,
rekla bih ti istinu.
Ali, budi me spreman slijediti.
Svakog jutra.
Svakog dana i svake večeri
budi spreman krenuti
i ponovo traziti moje lice.
Lice Trojedne, Tisucjedne,
nestalne i vjecne,
jedine svoje ljubavi.

-------------------------------------------------------------

GABRIEL GARCIA MARQUEZ
Istaknuti 74-godisnji kolumbijski pisac, autor "Sto godina samoce", dobitnik Nobelove nagrade, boluje od raka.
Povukao se iz javnog zivota, a svojim prijateljima poslao je gore navedeno "Posveceno pismo", koje se siri - i ovim putem.


ZALJUBLJEN U LJUBAV

Kada bih imao jedan komadic zivota, dokazivao bih ljudima koliko grijese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarjeli kada prestanu da se zaljubljuju.

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta i podario mi komadic zivota, moguce je da ja ne bih kazao sve sto mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve sto kazem.

Stvari ne bih cijenio po onome sto vrijede, vec po onome sto znace.

Spavao bih manje, sanjao vise, shvatio sam da svaku minutu koju provedemo zatvorenih ociju gubimo sezdeset sekundi svjetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slusao bih druge kada govore, i kako bih uzivao u¨sladoledu od cokolade.

Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno, izlagao potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo tijelo, vec i dusu.

Boze moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mrznju na ledu i cekao da izgrije sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvijezdama jednu Benedettijevu poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja.
Zalivao bih ruze suzama, da bih osjetio bol od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica...

Boze moj, kad bih imao jedan komadic zivota? Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim - da ih volim.
Uvjeravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi, i zivio bih - zaljubljen u ljubav.

Dokazivao bih ljudima koliko grijese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarjeli kada prestanu da se zaljubljuju.

Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauce letjeti.
Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu, vec sa zaboravom.

Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi... Naucio sam da citav svijet zeli da zivi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreca u nacinu savladavanja litica. Shvatio sam da kada tek rodjeno dijete stegne svojom malom sakom, po prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatilo - zauvijek. Naucio sam da covjek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.

Toliko sam toga mogao da naucim od vas, premda mi to nece biti od vece koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu, na zalost - poceti da umirem...

******************************************

Isto kao gore (prosireni tekst) - samo, drugi prevoditelj:

******************************************


Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nesto malo zivota, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o cemu razmisljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu sto kazem.

Cijenio bih stvari prema njihovom znacenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.

Spavao bih malo, vise bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim ocima gubimo 60 sekundi svjetla.

Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju. Kad bi mi Bog darovao mrvicu zivota, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajuci ne samo svoje tijelo, nego i svoju dusu.

Uvjeravao bih ljude kako se varaju kad misle da se u starosti nije moguce zaljubiti.

Ne znaju da stare bas stoga sto izbjegavaju ljubav! Djeci bih napravio krila, ali uzeo bih im ih dok se ne nauce letjeti.

Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa staroscu vec s napustenoscu. Toliko stvari bih naucio od vas, ljudi... Naucio sam da svi zele zivjeti na vrhu planine, zaboravljajuci da se istinska sreca skriva u samom nacinu uspinjanja na vrh.

Naucio sam da kad novorodjeno dijete uhvati svojom malom rucicom ocev prst, drzi ga zauvijek. Naucio sam da covjek ima pravo gledati na drugoga odozgo samo onda kad mu hoce pomoci da bi se podignuo. Toliko je stvari sto sam od vas mogao nauciti, ali u stvarnosti nemam bas puno od toga, jer kad me polegnu u grob, necu vise zivjeti.

Govori uvijek sto osjetis, a cini sto mislis. Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snazno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim andelom cuvarom.

Kad bih znao da su to posljednje minute sto te vidim, rekao bih ti 'ljubim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znas.

Uvijek ima nekakvo sutra i zivot nam daje mogucnost uciniti dobro djelo, ali ako se varam i danas je sve sto mi ostaje, htio bih ti reci da te veoma ljubim.

Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.

Mozda danas posljednji put promatras te koje volis.

Stoga nemoj vagati, ucini to danas, jer ako se pokaze da sutrasnji dan ne docekas, zaliti ces za danom u kojemu ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, sto si bio prezauzet da bi im prenio posljednje zelje.

Budi stalno blizu onih koje volis, govori im na glas kako ih trebas, kako ih ljubis i budi prema njima dobar; nadji vremena, reci im: 'zao mi je','oprosti','molim te','hvala' i sve ostale rijeci ljubavi koje poznajes.

Nitko nece pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokazi svojim prijateljima i bliznjima kako su ti veoma potrebni.

------------------------------------------------------------

Vesna Krmpotic:


ODAKLE SI DOSAO

dosao si iz svih stvari koje sam vidjela,
iz svih zvukova koje sam cula,
iz lica svih, iz svakog pogleda,
iz svake kapi, svakog mirisa,
iz cjelova svakog, svakog udarca,
iz svega toga ti si se izvio
ko iz cvijeca miris, ko plamen iz suharja,
i kad stavim uho na tebe ko na skoljku,
cujem sum gradova kroz koje sam prosla,
i onih kroz koje samo htjedoh proci -
odraze vidim dalekih kupola
kako se njisu u bistroj vodi tvog bica;
slusam i gle, prolijecu atomi zaboravljenih ruza,
i glasovi iz mrtvih pluca ustaju,
slusam, moj zivot treperi u tebi,
kao ptica u zamku ulovljena -

-----------------------------------------------------------
(F. Sinatra)

MY WAY

And now, the end is near
and so I face the final curtain.
My friend, I'll say it clear,
I'll state my case of which I'm certain.

I've lived a life that's full.
I've traveled each and every highway,
and more, much more than this:
I did it - my way.

Regrets - I've had a few,
but then again, too few to mention.
I did what I had to do
and saw it through without exemption.

I planned each charted course,
each careful step along the byway,
but more, much more than this:
I did it - my way.

Yes, there were times, I'm sure you knew,
when I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall
and did it - my way.

I've loved, I've laughed and cried.
I've had my fill, my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that,
and may I say - not in a shy way,
No, oh, no - not me,
I did it - my way.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels
and not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
and did it - MY WAY.



------------------------------------------------------------
(Sraka Samoborcima, Samobor 1925.)



Uresu Vašem - toj prvoj vrlini -
Stihove ove ja s ponosom slažem.
Takvog što nema baš nitko na svijetu,
Vjerujte, sunca mi - istinu kažem!

Ures taj sada je - kratak i zdepast,
Skače i buši on, prava je snaga!
Nikad ne manjka mu, a to je i glavno,
Sluzava, bijela i pjenasta vlaga.

Sutradan drugim se svojstvima kiti:
Dugačak, oštar i crven od krvi,
Pjeni se, leti u silnoj brzini ...
Premca mu nema, on uvijek je prvi!

Vječno u poslu, sad trga, sad ruši,
Pali i žeže k'o pomamna lava ...
Premalo dan mu je - noću još sikće,
Kad umorno tijelo već odavno spava.

Sila i zloba u njemu se slegla,
Gdje posla je njegovog, tu ima u krvi.
Dolazi svakud i svagdje se tura,
Svjetove hoće u prošlost da smrvi.

Oštar je oštar, taj dragi Vaš j e z i k!
- Kažu, da j' takav i dolomitni Vaš pjesak -
Ko munja on sine, bode, zabada,
Razara, ruši i - sine ko bljesak!!!

-----------------------------------------------------------
A.P.Kezele:


DVA LISTA

Najdraza moja, jutros sam gledao treptaj svjetlosti
izmedju crvenog i zutog lista.
Gledao sam izmedju i iznad njih,
trazeci prostor u koji bih mogao pobjeci
i zaboraviti Tebe.

Gledao sam njih, crveni list i zuti list;
svaki je pripadao svom drvetu,
a nasli su se tako blizu,
okruzeni komadicima neba i
bljeskovima svjetlosti.
Kad bi ih pokrenuo vjetar,
zamahnuli bi snazno jedan prema drugom.
Vidio sam jasno - bili su previse blizu
a da ne bi osjetili ceznju.

Najdraza moja, gledao sam ih jutros,
zuti list i crveni list.
Kako je cudna njihova sudbina!
Toliko su snazno zeljeli taj dodir
da su sustali i divlje mahali noseni vjetrom.


Sirili su svoje nevidljive ruke i trazili zagrljaj.
Zatim bi se umirili i predahnuli.
U tim se trenucima nad njima sazalilo sunce -
bljesnulo bi neobicno, a njihovi bi vrhovi nestali,
stapajuci se u bijelom plamenu.

Najdraza moja, jutros sam vidio dvije ceznje.
Usprotivilo im se prostranstvo
kojeg nisu mogli prijeci.
Gledao sam crveni list i gledao sam zuti list,
a vidio sam more beskraja izmedju njih
- ne vece od sirine mojega palca.
A ipak, to je more koje ce ih
zauvijek razdvajati.

-----------------------------------------------------------

------------------------------------------------------------

Irena Vrkljan:


* * *

Kada prođe ova neobična mjesečina
koja je prevalila daleki put od mene do tebe,
plašljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja živi od topline
moje ruke, i još me osvaja,
sitnim koracima približava nebo
mojim otvorenim očima,
kad prođe ovo sporo i teško ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove
poslije tople kiše,
kada sve prođe,
pretvorit ću se u zrna pijeska što ga nosi vjetar
prema središtu usamljene zvijezde
bit ću voda koja ispire šljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit ću prazan trg sa sjenom nečijih stopa
stablo obraslo šutljivim bršljanom što vene,
samo sjećanje na samu sebe,
u času umiranja,
jednostavna riječ zaboravljena u grlu,
nikad izgovorena,
pokušaj smiješka koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znala ispjevati
ni proživjeti.

----------------------------------------------------------

Majka Tereza:


RIJECI MUDROSTI

Ljudi su katkad
neuracunljivi, nelogicni i sebicni;
Ipak im oprosti!

Kad si brizan,
ljudi te mogu optuziti
da imas sebicne motive;
Ipak budi brizan!

Ako si uspjesan
steci ces i lazne prijatelje
i istinske neprijatelje;
ipak i dalje budi uspjesan!

Ako si iskren i prostodusan,
ljudi ce te pokusati prevariti;
Ipak, budi iskren i prostodusan!

Ono sto ti izgradjujes godinama
Netko moze porusiti u trenutku
Ipak, gradi!

Ako si spokojan, miran i sretan,
Ljudi mogu biti ljubomorni
Ipak, budi sretan!

Dobro koje ucinis danas,
ljudi ce zaboraviti sutra;
Ipak, cini dobro!

Daj svijetu najbolje sto imas,
vjerojatno nece nikad biti dovoljno;
Ipak, daj svijetu najbolje sto znas i imas!

Ako pogledas bolje, na kraju
Ipak je sve to izmedju tebe i Boga
Nikad nije ni bilo izmedju tebe i njih!
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet lis 08, 2004 8:52 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Tin Ujevic:


IGRAČKA VJETROVA


Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.


------------------------------------------------------------

N.N.:

Bog nije obecao dan bez bola,
smijeh bez tuge,
sunce bez kise;
ali je obecao snagu za dan,
utjehu za suze
i - svjetlo za Put...

-------------------------------------------------------------

Tin:


VISOKI JABLANI

Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi;
od gromora njina glasa šuma i more se budi,
a kada rukom mahnu, obzori svijeta se šire
i bune, i prodiru u vis, u etire.

Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji,
bijedi, sužanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji.
Oni imaju snagu vjere što živi u smaku
i vrelo svjetlosti što tinja u mraku
i sunce u oblaku...

Oni imaju polet orlova, srčanih zračnih ptica,
oni poznaju pjesmu naših najdubljih žica,
za svijet u slobodi. za svijet u ljepoti,
ljudi svojih djela, djeca svojih ruku,
rođena u plaču, sazrela u muku.

Njina muška desna neprestano zida
dvore čovječanstva. Dom Prometeida!
I gdje tinja savjest, kao iskra sveta
oko njih se kupi orijaška četa
za slobodu prava

Ali u samoći njihova je glava
ispravna i čista povrh mračne rulje
gdje ih ne razumiju glupani i hulje,
kao vršak divnih, zelenih jablana,
režući do munje vedri obzor dana.

Tako, uistinu, do njih vode puti,
gdje se pojas rijeke u dolini sluti,
gdje se sitno cvijeće plavi, ruji, žuti;
nagnuti u ponor, nebeskoga svoda
dok crvena jesen drumovima hoda.

Mi stupamo bijelim dolom u tišini,
oni, sami, gordi, dršću u visini,
muče žednu zjenu ili revnu opnu;
što ne mogu, što ne mogu da nas u vis popnu.

Povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde
samo vile lete, ili bure jezde;
a nad njima sunca; samo zvijezde, zvijezde!




SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad !

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

--O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.


I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova !

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad !

-------------------------------------------------------------

Oriah Mountain Dreamer:


POZIV

Ne zanima me od cega zivis.
Zelim znati za cim zudis
i imas li hrabrosti snivati
o ispunjenju zelja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina.
Zelim znati jesi li spreman riskirati
da ispadnes budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo zivotom.

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Zelim znati jesi li stigao do sredista vlastite boli,
jesu li te zivotna razocaranja otvorila
ili si se skutrio i zatvorio od straha
da ponovno ne osjetis bol.
Zelim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
moju ili svoju,
a da je pritom ne moras skrivati
ili ublazavati
ili izbrisati.

Zelim znati znas li se radovati,
zbog mene ili sebe,
i mozes li divlje zaplesati
i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrskova prstiju,
a da nas pritom ne upozoravas neka budemo pazljivi,
realni,
svjesni ljudskih ogranicenja.

Ne zanima me je li prica koju mi pricas istinita.
Zelim znati jesi li spreman razocarati drugoga
kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optuzbe za izdaju,
a pritom ne iznevjeriti sebe;
mozes li biti izdajica
i samim time vrijedan povjerenja.

Zelim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
pa i ako nije lijepa,
svakoga dana,
i mozes li svoj zivot nadahnjivati njezinom prisutnoscu.

Zelim znati jesi li dovoljno snazan
da zivis s neuspjehom,
svojim i mojim,
i da svejedno stojis na rubu jezera
i ushiceno vices prema srebrnom punom mjesecu;
- To! -

Ne zanima me gdje zivis
i koliko novaca imas.
Zelim znati jesi li sposoban ustati,
nakon noci ispunjene tugom i ocajom,
umoran i do kostiju izubijan,
i uciniti sve sto je potrebno
kako bi nahranio svoju djecu.

Ne zanima me koga poznajes
i kako si dospio ovamo.
Zelim znati hoces li i dalje sa mnom stajati u zaru vatre
i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si
ili sto si
ili s kim si studirao.
Zelim znati sto te u tebi samom gura naprijed
u trenucima kad se sve ostalo rusi.

Zelim znati mozes li biti sam sa sobom
i volis li uistinu osobu koja jesi
u trenucima praznine.

------------------------------------------------------------

Charles Baudelaire:


UZNESENOST

Iznad svih jezera i iznad dolina,
i iznad najvišeg planinskog vrhunaca,
i dalje od zvijezda i dalje od sunca,
i iznad granica svemirskih dubina.

Kreće se misao sa toliko strasti,
kao dobar plivač među valovima,
i ostavlja brazdu među prostorima
sa neizrecivom i mužjačkom slasti.

Odleti što dalje od gnjilih močvara,
pročisti se gore u bistrome zraku
i pij kao nektar u ovome mraku
vatru koja vrata nebeska otvara!

Iz briga i jada od kojih se gine,
od kojih se duša mutno zamaglila,
sretan je tko može u zamahu krila
uznijeti se prema poljima vedrine!

I nalik na ševu samo za to mari
da svakog jutra čistog zraka kuša.
- Tko nad svime lebdi i bez muke sluša
razgovore cvijeća i svih nijemih stvari!

------------------------------------------------------------

A. B. Simic:


MI SRELI SMO SE NA ZVIJEZDI...

Mi smo se sreli na zvijezdi sto se zove Zemlja.
Nas put kroz vrijeme u ovaj cas (cas svijetli kao cilj)
stoji za nama dalek, gotovo beskrajan,
da smo vec zaboravili nas pocetak odakle smo posli.

Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
Kroz nase ruke i kroz nase poglede zagrlile su se nase duse.

O kad se opet rastanemo i podjemo
na nase tamne puteve kroz beskraj,
na kojoj cemo se opet sresti zvijezdi?

I hoce li pri novom susretu opet nase duse zadrhtati
u tamnom sjecanju da bijasmo nekada ljudi
koji su se ljubili na nekoj zvijezdi sto se zove Zemlja?


-------------------------------------------------------------

Jorge Luis Borges:


GRIZODUSJE

Počinio sam grijeh teže oprostiv
od sviju grijeha. Sretan nisam bio.

Da prekrije me, tim sam zaslužio,
ledenjak zaborava, bez milosti.

I mene ljubav roditelja rodi
da blistavo proigram svoja ljeta,
kao dar zemlji, vatri, vodi.

Al iznevjerih sve. Ne bijah sretan.
Neispunjena njina želja osta.
Duh mi se oda krutim pravilima
umijeća što u ničem temelj ima.

Naslijedih vrijednost, al vrijednim na postah.
Ne napušta me već stalno prati
sumnja da bijah jedan koji - pati.

-----------------------------------------------------------
kora:


PORUKE SVIJEĆA


Tanane. Crvene i bijele su, i plave,
bez topline, žara, posvud oko mene.
Rugaju se potiho, sjajne i treperave,
tek treptaj bešumni; no, misao prene.

Svaka mora onoj zvijezdi poruka biti,
gdje sad traješ bez postojati il' patiti.
Mala želja, tek poljubac poslan gore
kao pozdrav anđelu bez tuge ili bore.

Duša se moja klanja duši tvojoj,
a molitva za te samo jedno hoće:
sunuti tek ususret ljubavi jedinoj,

pobjeći od ljudi, svijeća i samoće,
iz ambisa očaja, puna čudnih kapi,
što jecajem doziva i za tobom vapi.

------------------------------------------------------------

D. Cesaric:


PJESMA O PROBUDJENIM SPOMENIMA

Propala ljubav ne nosi se na put
kao sto nosis kovcege i sveznje.
U spomenima zivot samo spava;
kad probudi se - oni budu ceznje.

Putujes dane i putujes noci,
oni su tvoje drustvo u samoci.
U zanosima, lutanju daleku
oni te naglo zabole, zapeku.

Otidjes dalje. Oni dublje riju
i glumljenu ti radost tiho piju.
Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju
micanje svake nade, pa je truju.

Tjeskobama, ljubomorom te muce.
I sutra sjenu bacajuc od juce.

------------------------------------------------------------

Ljermontov


I PUSTO I TUZNO

I pusto, i tuzno, i nikog da ruku ti dade
kada je dusa raspeta...
Zelje! ... Ta nasto zaludne zelje i nade?
A ljeta bjeze - najbolja ljeta!

Ljubit... al koga? ... Privremeno - ne vrijedi truda,
a vjecne ljubavi nema.
Pogledas u se - proslosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nijema.

Strasti? - Uvijek je naslada bolesna i luda
pred umom u nista pala.
A zivot, kad hladno pogledas oko sebe svuda,
pusta je i glupa sala.

------------------------------------------------------------
NN

LJUBAV U VREMENU

Jednom davno bijase neki otok gdje su zivjeli svi osjecaji: Sreca, Tuga, i mnogi drugi, ukljucujuci i Ljubav.

JednogA dana osjecajima je nagovijesteno da ce otok potonuti, tako da su svi uzeli svoje camce i otisli... No, Ljubav je bila jedina koja je ostala. Htjela je ostati s otokom dok ne pocne tonuti.

Kad je Ljubav gotovo potonula, odluci ipak zamoliti za pomoc.

Raskos dodje do Ljubavi u prelijepom camcu. Ljubav joj rece:
- Raskosi, mozes li me povesti sa sobom?
Raskos odgovori:
- Ne, ne mogu. Ima puno zlata i srebra u mome camcu, ovdje nema mjesta za tebe.

Ljubav odluci upitati Tastinu koja je takodjer prolazila:
- Tastino, molim te, pomozi mi!
- Ne mogu ti pomoci, Ljubavi. Sva si mokra, unistit ces mi camac - odgovori Tastina.

Tuga je bila blizu pa je Ljubav ponovno zatrazila pomoc:
- Tugo, dopusti mi da podjem s tobom...
- Oh, Ljubavi, jako sam tuzna pa vise volim ici sama!

Sreca je prolazila kraj Ljubavi takodjer, ali bijase toliko sretna da nije ni cula dok ju je Ljubav zazivala!

Kad, iznenada se zacu glas:
- Dodji Ljubavi, ja cu te povesti...

Bio je to jedan starac. Ljubav posta tako sretna da cak zaboravi upitati starca za ime.
Kad su stigli na suho, starac ode svojim putem.

Sad Ljubav upita Znanje, drugog starca, za ime starca koji joj je pomogao.
- Bilo je to Vrijeme - odgovori Znanje.
- Vrijeme? Ali zasto mi je Vrijeme pomoglo? - upita Ljubav.
- Zato... jer je jedino Vrijeme sposobno razumjeti kako je Ljubav velika - odgovori Znanje.

-----------------------------------------------------------

Louis Joseph Lebert


POSALJI NAM, O BOZE, LUDJAKA

Pošalji nam, o Bože, luđaka
koji se zalažu do kraja,
koji zaboravljaju,
koji vole onkraj riječi,
koji se daju za istinu i skroz.

Treba nam luđaka
nerazumnih i strastvenih,
sposobnih skočiti u nesigurnost,
u nepoznato gladnije od siromaštva.

Treba nam luđaka danas
zanesenih jednostavnim životom,
sramotom netaknutih,
odlučnih ne izdati nikada
i prezreti vlastiti život,
sposobnih prihvatiti svaki zadatak
i otići bilo kud,
bezbrižni i poslušni,
poletni i izdržljivi,
blagi i jaki...
Pošalji nam, o Bože, luđaka...

------------------------------------------------------------

D.Pfanova

IZGORJELO JE LJETO NA USNI ZADNJE RUZE...

Izgorjelo je ljeto na usni zadnje ruže
i plamenovi maka ne plamte već u žitu,
na cvjetovima sada leptiri već ne kruže
i karanfila strasnog sad ubrah zadnju kitu.

Već mi u duši leži slutnja jesenske magle
i sablasna me sjena pokajnih dana traži,
i sve mirise, riječi, i uzdisaje nagle -
o snago mojih snova daj mi se sad pokaži!

I prazni odjek riječi što sam ih nekad čula
i odletjeli smiješak što mi se nekad javi
vraća se meni sada, kada sam uzdahnula,
iz jedne zemlje snova što se u magli plavi.

I opet mi se smiješak isti zasmiješi malo,
u srcu zaostaje sa svojim ljetom duže-
i dok se meni vraća sve što je nestajalo,
izgorjelo je ljeto na usni zadnje ruže.

------------------------------------------------------------
NN

NAUCI SE DA ZAPISUJES "RANE" NA PIJESKU, A "SRECU" UREZI U KAMEN

Ovo je prica o dvojici prijatelja koji su zajedno setali pustinjom. Odjednom, putem pocese raspravljati i jedan udari drugog.

Udareni se osjeti povrijedenim, ali bez rijeci napisa ovo na pijesku:
" DANAS SAM DOBIO UDARAC OD MOG NAJBOLJEG PRIJATELJA".

Produzili su tako sve dok nisu naisli na jednu oazu gdje su se odlucili okupati.
Onaj sto je dobio udarac zamalo da se nije udavio kupajuci se, ali zivot mu spasi onaj drugi. Kad se onaj sto se umalo nije udavio malo pribrao, urezao je na jednom kamenu:
"DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ZIVOT!"

Prijatelj koji je udario svog najboljeg prijatelja pitao ga je: "Kada sam te udario - ti si napisao poruku na pijesku, a sad je urezujes u kamen... Zasto?"

Prijatelj mu odgovori: "Kad netko ucini stogod lose, to treba zapisati u pijesku da bi vjetrovi izbrisali. Ali, kad netko ucini kakvo dobro, to treba izgravirati u kamenu, da to nista ne bi moglo izbrisati!"

------------------------------------------------------------

J.Pupačić


MORE

i gledam more gdje se k meni penje
i slušam more d o b r o j u t r o veli
i ono sluša mene ja mu šapćem
o d o b r o j u t r o m o r e kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i d o b r o j u t r o kažem m o r e z l a t o
i d o b r o j u t r o m o r e more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet lis 08, 2004 9:05 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

A.B.Šimić


RASTANAK SA SOBOM

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći

Sa zvijezdama i mi zapadamo

Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe

Tko ispod nas zemlju nevidljivu maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?

Zamakle su zvijezde
Tko od nas još može naslutiti sebe?

Rušimo se vječno

Naš je put bez dna i padanje bez glasa

-------------------------------------------------------------

Zvonimir Golob


ZAMAGLJENO STAKLO

Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj

------------------------------------------------------------

Blaise Sandrair


OPASNI ŽIVOT

Danas sam možda najsretniji čovjek na svijetu
jer meni pripada sve što ne želim.
A jedinoj stvari do koje mi je stalo u životu
svaki zaokret elise približava me.

A možda ću sve izgubiti kad dođem do nje.

-----------------------------------------------------------
NN


PRIJATELJSTVO

Bijase jednom dječak veoma loše naravi. Otac mu dade vreću čavala i reče mu da - svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom - zakuca jedan čavao u ogradu.

Prvoga dana dječak je zakucao 37 (ili čak i više) čavala na ogradu.

Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes, i broj ukucanih čavala se smanjivao.

Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav nego zakucavati čavle u ogradu. I tako je došao dan kad tijekom čitavoga dana nije ni jednom podivljao.

Otrča ocu i pohvali mu se, a otac mu reče neka odsad svakoga dana - u kojemu uspije iskontrolirati svoje ponašanje - iz ograde iščupa po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednog je dana dječak bio u stanju reći ocu kako je iščupao sve čavle.

Otac uze sina za ruku i odvede ga do ograde.

"Dobro si to učinio, sine moj, ali - pogledaj sad sve te rupe u ogradi. Naša ograda vise nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ostale i ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nožem, i poslije toga nije važno koliko si mu puta izrekao da ti je žao, jer - rane ostaju. Rana izazvana riječima jednako je bolna kao i ona fizička."

-------------------------------------------------------------

Ammar ibn Khairan


Lavovi Al-Rassana

Nek tuga bude jedino što noćas će zborit.
Nek tuga podari imena mjesecima.
Nek onaj blijedoplavog svjetla bude nestanak,
a onaj bijeli nek se zove uspomena.

Oblaci nek zastru svjetlo
visokih i svetih zvijezda,
i nek pokrov budu pojilištu
gdje je nekad žeđu gasit znao,
gdje se sada manje zvijeri množe,
jer tu lava više biti neće.

------------------------------------------------------------

Rainer Maria Rilke


JESENJI DAN

Gospode,čas je. Ljeto bješe dugo.
Spusti sad sjenu na sunčane ure,
a vjetre pusti da poljima jure.

Zapovjedi jedrinu zadnjem voću;
udijeli mu još dva južnija dana,
nek ispod ploda savine se grana,
a vinu podaj posljednju slatkoću.

Tko sada nema kuće, taj je više
sagradit neće. Tko je sada sam,
ostat će sam, da sluša romon kiše,
da bdije, čita, duga pisma piše,
i luta po alejama, gdje dah
jesenjeg vjetra suho lišće njiše.

------------------------------------------------------------

Rainer Maria Rilke


PJESMA KIPA

Tko je taj, koji me ljubi toliko,
Da za moj će život svoj život ugasit?
Ako se tko iz ljubavi same
U moru utopi za me,
U život iz kamena mene će spasit.

Ja žudim da tijelom poteče mi krv,
Jer kamen je samo kamen.
Ja čekam i čeznem u hladnoj samoći.
Zar ne može nitko smjelosti smoći,
Da život mi vrati i plamen?

A kad mi tko život jedanputa vrati,
Što zamamno sja se i zlati,
Onda ću plakat,
Plakat ću sama,
Što nisam više kip od kamna;
Jer šta će mi krv,što vri poput vina,
Kad ne mogu dozvat iz morskih dubina
Svog ljubljenog, jedinog moga.


-------------------------------------------------------------

Juan Ramón Jimenéz


JA NISAM JA

Ja nisam ja.
Ja sam taj
sto hoda pored mene, a ne vidim ga;
kojega, katkada vidim,
i kojega, katkada zaboravim.
Taj sto suti spokojan, kad govorim,
taj sto oprasta, blag, kada mrzim,
taj sto sece tamo gdje mene nema,
taj sto ce ostati uspravan kad ja umrem

------------------------------------------------------------

Rainer Maria Rilke


SAMOCA

Samoca je poput kise.
U veceri iz mora se dize,
iz ravnica pustih i dalekih stize,
ide u nebo gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
i kad se tijela sto nisu nista nasla,
razocarano dijele puna more,
i kada ljudi sto od mrznje gore,
u postelji jednoj moraju da noce.

Tada dolaze valovi samoce...

------------------------------------------------------------

J. W. Goethe:

Ljubav odolijeva vremenu koje sve otima.
Nikad nije zaista ljubio onaj, koji misli da je ljubav prolazna.

----------------------------------------------------------

D. Domjanić


CIKLAME, KRVAVE CIKLAME...

Tam sunce je strusilo zlato
Čez listje na preprut i na me,
Iz luga su lukale guste
Dišeće črlene ciklame.

Ciklame, krvave ciklame,
Da broja ni moći im znati,
Tak puno, da čoveku čisto
I smililo nakel se stati.

Veliju, da negda je zdavna
Tam grobje zapušćeno bilo
I vsega je preprut prerasla
I cvetje ciklamah je skrilo.

Vuz reku železna je cesta,
Železna tam ružiju kola
I voziju naše soldate
Bez broja prek brega i dola.

I tam, gde su najgorši boji,
Gde nigdo se smrti ne straši,
I najviše gde ih pogiba,
Sigurno tam budeju naši.

Po celomu svetu su boji
Na hiljade zmirom ih pada
I samo se širiju grobja
Prek zemlje i sela i grada.
*
I došla je noć ili žalost
Na nebo, na zemlju i na me
I videl sem vsigde po svetu
Ciklame, krvave ciklame.

-------------------------------------------------------------

Buddha:


Budite svjetiljka sebi samima.
Budite vlastiti oslonac.
Ravnajte se prema Istini u sebi
kao prema jedinoj svjetiljci.

-------------------------------------------------------------

Buddha:

Pjesma koju je mladi Siddharta spjevao kao sukus vlastita vjerovanja, pa napustio svoju tek zasnovanu obitelj te krenuo u bespuća i samoću tragajući za nirvanom, a potom - naučavajući i utemeljujući svoju prelijepu, no Zapadnjacima ipak teško doista shvatljivu filozofiju / religiju.


N O S O R O G


Ispred svakog bića ukloni svoj štap
da ne povrijediš ni jedno od njih.
Ne poželi sina ni suputnika.
Osamljen se kreći kao nosorog.

U druželjubivom nastaje sklonost,
za sklonošću slijedi sva ona patnja.
Predvidi opasnost u sklonostima.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Saživljujuć' se sa drugom i svojtom,
sputana misao napušta svoj cilj.
Predvidi bojazan privrženoga.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Kako se zapliće razgranat bambus,
tako i muž željan žene i djece;
no kao što strši vršak trstike -
osamljen se kreći kao nosorog.

K'o jelen u šumi, ničim sputan,
što ide na pašnjak kuda hoće,
budi mudar, čuvaj neovisnost -
osamljen se kreći kao nosorog.

Društveni je život - posjete, pozivi,
u domu, na poslu, vani, na putu.
Shvati da društvo ne trpi slobodu -
osamljen se kreći kao nosorog.

Okolina ti je željna zabave.
Bezgranična je privrženost djeci.
Da izbjegneš nevolju rastanka -
osamljen se kreći kao nosorog.

Bez otpora ni pred čim na svijetu,
zadovolji se u svakom pogledu.
Neustrašivo pred nepogodama
osamljen se kreći kao nosorog.

I beskućnika je ponekad teško
zadovoljiti, još teže okućenog.
Zato bez briga i za čiju djecu
osamljen se kreći kao nosorog.

Odrođen domaćim osobinama
kao bezlisno stablo 'kovilaro'
presijeci hrabro domaće spone -
osamljen se kreći kao nosorog.

Ako se nađe razborit prijatelj
za suputnika, krepostan, a i mudar
da nadvlada sve teškoće na putu -
s njim rado pođi, i - budi obazriv.

Ako ne nađeš razborita druga
za suputnika, kreposna i mudra,
k'o kralj iz ratom osvojene zemlje
osamljen otiđi kao nosorog.

Hvala je vrijedna radost prijateljstva
kad je drug bolji ili ravan nama;
a kad ga nemaš, živi besprijekorno,
osamljen se kreći kao nosorog.

Pogledaj dvije zlatne narukvice,
sjajno i vješto remek-djelo, kako
zveče u srazu, sparene na gležnju.
Osamljen se kreći kao nosorog.

- Da sam s nekim drugim, dolazilo bi
do naklapanja, nekad i do svađe.
Tu opasnost predvidi unaprijed,
osamljen se kreći kao nosorog.

Šarenilo, slast, opojnost užitka
mijenom oblika uzbuđuje duh.
Podozriv prema užicima čula,
osamljen se kreći kao nosorog.

Zimu, vrućinu, gladovanje i žeđ,
vjetar i žegu, muke i gmazove,
sve te nepogode podnesi radije.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Kao slon kad se odvoji od krda,
snažna uzrasta, pjegav, veličanstven,
gdje mu se svidi boravi u šumi -
osamljen se kreći kao nosorog.

Nemoguće je druželjubivome
i privremeno postići slobodu.
Sunčevo pleme nek ti bude uzor,
osamljen se kreći kao nosorog.

Umaknuvši borbi gledišta, kada
stigneš na čistinu - uzmi ravan smjer;
vlastitim znanjem, a ne vođen drugima,
osamljen se kreći kao nosorog.

Ni lakom, ni lukav, a niti žedan,
ni razdražen, ni ogorčeno nastran,
nezavisan ni od čeg' na svijetu,
osamljen se kreći kao nosorog.

Treba se čuvati zbog saputnika
koji ovlaš skreće na stranputicu
i prepušta se razonodi. Zato
osamljen otiđi kao nosorog.

Cijeni prijatelja obrazovanog,
čvrstog u znanju, jasnog u izrazu.
Kad shvatiš smisao, prevladaš sumnju,
osamljen se kreći kao nosorog.

Igrom, razonodom, svjetovnom srećom
nezadovoljan, ne obaziri se.
Odvraćen od raskoši, istinoljubiv,
osamljen se kreći kao nosorog.

Napusti sina, ženu, oca, majku,
novac, imanje, cijelu rodbinu,
i tako bez želje, a i bez strasti,
osamljen se kreći kao nosorog.

- To je okov, ugodnost je tu mala,
bijedno zadovoljstvo - veća je patnja;
to je tek mamac - kome je to jasno -
osamljen se kreće kao nosorog.

Rastrgni spone kao riba koja
prodre kroz mrežu i otpliva dalje,
il' vatra što se ne vraća zgarištu.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Spuštena pogleda, bez zastajanja
kroči obuzdanih čula, suspregni
izlive, i žar čuvstva, il' pomisli.
Osamljen se kreći kao nosorog.

Odbaci svojstva domaćeg života
kao ogoljelo stablo 'parichatto'.
S požutjelim ogrtačem na ramenu
osamljen se kreći kao nosorog.

Bez lakomosti za dobrim zalogajem,
ničiji hranitelj, neprivrženo
proseći hranu od kuće do kuće
osamljen se kreći kao nosorog.

Srca nesputana sa pet prepreka,
pročišćenog od sve zgađenosti
raskidom veza ljubavi, mržnje -
osamljen se kreći kao nosorog.

Sreći i nesreći okreni leđa,
radosti, tuzi prošlih vremena,
ravnodušan, smiren u pročišćenju,
osamljen se kreći kao nosorog.

Usmjeren prema krajnjem dostignuću,
otvorena duha, spremnim zahvatom,
uvježbanom snagom, nepokolebljiv -
osamljen se kreći kao nosorog.

Postojan u osami zadubljenja,
u zbiljnosti doslijedan ozbiljenju,
uviđajući bijedu bivstvovanja -
osamljen se kreći kao nosorog.

Istrajan u naporu da dokončaš
žudnju, razbistren, iskusan i pažljiv,
pouzdan znalac, siguran u smjeru,
osamljen se kreći kao nosorog.

Kao lav neuznemiren galamom,
ko vjetar što se ne hvata u mrežu,
il' lotos uz kog ne prianja voda -
osamljen se kreći kao nosorog.

Kao lav siguran u snagu zubi,
neustrašivi vladar životinja
nastanjen na nepristupačnom mjestu,
osamljen se kreći kao nosorog.

Sućut, ravnodušnost, samilost, slobodu,
nekad i suradost ispoljujući,
bez mržnje prema ikom na svijetu -
osamljen se kreći kao nosorog.

Napusti strast i zlobu, zaslijepljenost.
Kada okovi budu raskinuti,
neustrašen i na kraju života -
osamljen se kreći kao nosorog.

Društvo i uslužnost za svoju korist
prijatelji traže, danas je rijetko
nekoristoljublje. Čovjek je prljav.
Osamljen se kreći kao nosorog.

-------------------------------------------------------------

D. Cesaric


POLUDJELA PTICA

Kakvi to glasovi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva?

Ah, ništa, sitnica.

Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijeće sebe i oblake trome
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti,
Što bi htjela doseći?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu????
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica!!!
Pjeva o vjetru što je svu golica.
A kad je umor jednom bude srvo,
Neće za odmor nać - nijedno drvo.

-----------------------------------------------------------

Enes Kisevic:


I NISTA TE KAO NE BOLI


Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta.

I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet lis 08, 2004 9:15 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

T. Ujević


PUTOVANJE

Drugi prte za sobom teške kovčege i sanduke; ali moja je prtljaga lakša od paunova perca i sunčane zrake.
Jer nemam ni zlata ni srebra, ni pokućstva ni posuđa ni rublja u pletenim košarama ili izrezanim škrinjama.
Ali moj je Bol, taj mjehur od sapunice, tako gust i težak da nema tezulje na kojoj bih ga mogao vagati. Ali moj je Očaj tako masivan da bi mogao potopiti najčvršću lađu; pa opet valja putovati.

-------------------------------------------------------------

Juan Ramón Jiménez


POSLJEDNJE PUTOVANJE

... Otići ću. A ptice će ostati
pjevajući;
i ostat će vrt moj sa svojim zelenim stablom
i svojim bijelim zdencem.

Svake večeri nebo će biti plavo i spokojno;
i zvonit će, kao i večeras,
zvona sa zvonika.

Umrijet će oni koji su me voljeli;
i svijet će se obnavljati svake godine;
a u uglu mog vrta rascvala i okrečena
lutat će duh moj, nostalgičan...

Otići ću; i bit ću sam, bez ognjišta, bez stabla
zelenog, bez zdenca obijeljena,
bez neba plava i spokojna ...
A ptice će ostati pjevajući.

------------------------------------------------------------

Slavko Mihalic:


DOŠLO JE, DOŠLO VRIJEME

Možda je došlo vrijeme
kad ljubav treba tajiti.
Treba je sakriti
u podrumu kave napuštene
kuće.
Izrezati je iz mesa
odjenuti u prosjačke tralje.
Zatvoriti joj usta,
oči zapečatiti.
Strovaliti u provaliju,
spaliti i njezin prah
razbacati na sve četiri
strane.

Došlo je, došlo vrijeme
kad je i poezija nepravda.

-------------------------------------------------------------

Silvia Balija


Čekanje u mraku

Mrak je najcrnji kad se nekog trazi
i kad taj netko
iskrsava u bezbroj tamnih oblika
za koje nikad nisi siguran
da li je to stvarno
onaj dio mraka
koji trazis

------------------------------------------------------------

E. Kišević


KORIJEN S KRILIMA

Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.

Ptice su šumi krila,
a šuma pticama korjen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.

Pod zemljom i u zraku
u isti mah drveće živi.
Drvo je most što diše
izmeđ' mrtvih i živih.

I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja ništa rekao nisam:
to jesen šumi u meni.

-----------------------------------------------------------

Arsen Dedic


SVE TE VODILO K MENI...

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka ...
Sve te vodilo k meni
vec od prvih koraka ...

Mada nista nisi rekla
ja sam znao, ja sam znao ...
istih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao ...
Sve te vodilo k meni,
sve sto rode samoce ...
mala primorska mjesta
isti pisci i ploce ...
Kad te baci kao ladju
nocni val do moga praga
nije bilo tesko znati
da mi moras biti draga ...

Da mi moras biti draga
Sve te vodilo k meni
tvoje oci i usta,
tvoje ljubavi mrtve,
moja losa iskustva.

Mi smo bili na pocetku
istim vinom opijeni ...
i kad si isla krivim putem,
sve te vodilo k meni ...

Sve te vodilo k meni.

------------------------------------------------------------

------------------------------------------------------------

N.N.

Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je njenoj susjedi umrla mama.
"Zašto si išla tamo?" upita je otac.
"Da utješim susjedu!"
"A što si tako malena mogla učiniti da je utješiš?"
"Sjela sam joj u krilo i s njom plakala!"


Ako je u tvojoj blizini netko tko trpi, plači s njim!
Ako se tvoj bližnji raduje, raduj se s njime!
Ljubav gleda i vidi, osluškuje i čuje.
Ljubav znači suosjećati s nekim čitavim svojim bićem.
Onaj tko ljubi otkriva u sebi neslućene zalihe utjehe i sućuti.
Mi smo anđeli sa samo jednim krilom: možemo letjeti jedino ako se zagrlimo...

-------------------------------------------------------------

Dobriša Cesarić


U suton

U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu,
Kada ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu –

Ja tiho hodam pored kuća
U kojim se svijetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male

I smiješim se u mekani suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan...vječan...

----------------------------------------------------------

John Lennon (1940. - 1980.)


Imagine


Imagine there's no heaven,
It's easy if you try,
No hell below us,
Above us only sky,
Imagine all the people
Living for today...
It isn't hard to do,
Nothing to kill or die for,
No religion too,
Imagine all the people
Living life in peace...
Imagine no possesions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger, rotherhood of man,
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say I'm a dreamer,
But I'm not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.
Imagine no possesions
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man,
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say I'm a dreamer,
But I'm not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.



-------------------------------------------------------------

Adrian Predrag Kezele


Sve drugo moram zaustaviti

Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti.

Moje oci ne vide svjetlost sunca i slijep sam za boje svijetla. Usi su moje gluhe i prsti ne osjecaju nista. Postojis samo Ti.

Tvoj je dom tih i miran. Ispunila si ga prozirnim mjehuricima
blazenstva. U njima se odmaras i cekas kad cu doci. Ali kad Te ugledam, u oku tvom nazirem igru. Znam da ove tisine ne bi bile kad bi tvoje vatre ugasle. Cijeli svijet samo je Tvoja sjena, samo san kojeg si sanjala poradi mene i moje ljubavi.

Pokrenula si zvijezde i glaksije, pokrenula si svjetove da bi ih
meni pokazala. Ti jesi taj pokret, ta silina i snaga onog sto
postoji i onog sto je zamisljeno. To je izraz Tvoje ljubavi.
Stvaras usporene krugove objesene poput lampiona na nebu plave vjecnosti. Nemoj zastati. Nemoj nikad stati - moja ljubav o tome ovisi.

Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci ne vide svjetlost sunca i slijep sam za treptaje zvijezda. Prsti ne osjecaju nista, a zvuk u mojim usima nista vise ne znaci. Tamo, gdje svaki pokret staje, gdje prestaju slike i rijeci, gdje utihnu cak i misli, tamo si Ti, moja ljubavi. Tamo postojis samo Ti.


------------------------------------------------------------

A.G. Matos:


SAMOTNA LJUBAV

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća!;znaš li kad mi reče?
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli,

Teško, teško onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam ko kamen.



------------------------------------------------------------

Dora Pfanova:


SIDERALNA SVJETLA

Sideralna svjetla negdje svijetle
moram vrsiti zemaljske pute.
Hladno, daleko i nestvarno je svako
svjetlo za me.

Bilo mi je negda toplo, u krugu sam
jednom bila ja sa svjetlom.

Radila sam kao dio svjetla,
grijala sam i uzdizala sam ruke blizu
Sunca.

Sideralna svjetla plavkasto
i hladno svjetlo svijetle.
Moram vrsiti zemaljske pute.

-----------------------------------------------------------

A. B. Simic:


OTKUPLJENJE

Nas niko nikad otkupio nije
svaki od nas sin je bozji
sto s neba je u bijedu svijeta sasao

Mi smo zelje boga spustene do zemlje
- Bog hoce
sve biti i sve zivjeti -

U boga mi se uvijek natrag povracamo

Zemlja: kratki izlet




OPOMENA

Covjece pazi
da ne ides malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijeloga tebe prodje
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za cim ne zalis
kad se budes zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijedji sav u zvijezde!



-------------------------------------------------------------

A. B. Simic:


KONAC KRALJEVA

Buknuse svijetom bijesne bune
kraljima s glava popadase krune
i ne ocu se niko s neba. Ne javi se znamen
Bog ne pretvori buntovnike u kamen

I ne ocu se niko s neba. Boga vise nema

Na cijeloj zemlji zauvijek moc kraljeva presta
u zemlji tek se nadje za njih mjesta

Bez gospodara dvori. Niko ih ne mete
Na prijestolima podvornici puse cigarete.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet lis 08, 2004 9:25 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Gustav Krklec:


EPITAF

PUTNICE;
TOLIKO SVE BJESE PROTKANO SMRCU I GROBOM
U ZIVOTU ONOGA, KOJI OVDJE ZAUVIJEK SPAVA,
DA MU SE CINI:
DA SE ZIVOT ZVASE SMRCU I TJESKOBOM,
A OVO, STO JESTE, DA JE OSLOBODJENJE I JAVA.

JER TEK S OVIM MIRNO I ZAUVIJEK UDJE
U ONAJ ZIVOT U KOJI TOLIKO ZUDJASE UCI.
TU MU JE SRODNO SVE, A TAMO MU BJESE TUDJE,
I TU SE NE BOJI, DA CE MU SRCE PUCI.

BEZBRIZAN KAO U RANIJEM SNU, U OVOM ZIVOTU JE SADA.
NEMIRAN TAMO, ON OVDJE NADJE TOLIKO MIRA VJECNOG,
DA MU SE CINI:
DA TAMO BIJASE ROB, A OVDJE VLADA
CARSTVOM SAMOCE, SNA I ZANOSA NEIZRECNOG.

NJEGOVO SRCE PO PRVI PUT SADA CVJETA
(U NJEM SE KORIJEN NEKOG VELIKOG STABLA GNIJEZDI).
NE ZALI ZA NJIM, PUTNICE, DRUZE IZ DALEKOG SVIJETA,
ON SADA SANJA BLAZEN ZA NAVIJEK NA SVOJOJ
SRETNOJ ZVIJEZDI!



------------------------------------------------------------

Jure Franicevic - Plocar:


KAD UMIRE COVJEK

Kad umire covjek
zemlja postaje teza
i dublja
za jednu ranu
crnja za jednu jamu
i jedan zakucan kovceg.

Kad umire covjek
svijet bi morao stati
i zadrhtati
tezinom tuge
dubinom bola
u sutnji koja bi rastvorila vrata mrtvacnica
i podigla ploce grobova
kao umorne kapke iza besane noci.

Kad umire covjek, umire dio svijeta
i zemlja postaje teza
iskusnija
i ljudskija
i veca za jednu ranu
i dublja za jednu jamu.

-----------------------------------------------------------

Vesna Parun:


BIO JE ZEDAN

Rekao je: zedan sam.
U blizini sumorilo je vrelo.
Znate li kako su usne
zednog putnika nestrpljive?

* * *

Ja ga cekah pod hrastom.
Gdje je tako dugo? Mozda je
zalutao, a izvor je daleko

Znate li kako u tijesnoj dolini
ispod drva jeka uvecava
sum vode, mameci
ozednjele varavom blizinom?

Sunce je zaslo. Glas neki
nacas ispuni me sjetnom nadom.
Ah, to bjese podrugljivi cuk
koji je stanovnicima sume
pricao o samilosti!

Mozda niste nikada nocu
u prastaroj sumi cekali
da neko drvo puno sazaljenja
izgovori vase ime?

Ostarjela dolina. Ljeto nad njom
prostrije svoje zamisljene oblake.
Dugo, blijedeće poslijepodne,
sto da odgovorim ugljenarima
koji ce proci veceras
sa svjetiljkama kroz dolinu,
kad me upitaju koga cekam
na ovom mjestu, gdje jos nikada
nitko nije imao srece?

* * *

Znam, vise se nece vratiti.
On je posao onamo
gdje zar nove ljubavi, slobodan,
zasljepljujuci dusu, ucini
da se vrijeme zaustavlja.
Gdje djevojke vjesaju svoje grivne
o debla vrba uz rijeku, a lovci
zaboravljaju vjeverice.

* * *

Bio je zedan i posao je iz doline
za izvorom srebrna suma.
Znate li kako su usne
zednog putnika nestrpljive?

------------------------------------------------------------

Vlado Gotovac:

LJUBAV KAO TESTAMENT

1.

Nemoj se na mene privikavati
jer ces izgubiti tijelo
od mene nista nece ostati
a sto ce uciniti ljubav s mojom smrcu

Nemoj se privikavati na mene
nego na zivot
jer od mene nece nista ostati
jer ja samo nestajem

Ali moje srce nije zbog toga jadno
i zadnji ce njegov kucaj biti sretan
sto nije ucinio zivot ucinit ce smrt

Pocetak je svemu u kucanju srca
i kraj je svemu u njegovoj tisini


2.

Zivot duse dolazi od smrti
a tijelo nestaje kad je puno srce
i svatko se od nas smirujeu tudjem zaboravu
jer mir i vrijeme su jedino za nas
u srcu onih koji dolaze
jer zivot je samo gledanje u smrt
i ljubav


3.

Nesreca usamljenih nije zemaljska
i andjeli su njihovo djelo
Njihovo je djelo dalje svaki cvijet
i sve stvari sto cine ljepotu svijeta

Jer prava je samoca samo zbog srece
jer prava je samoca samo zbog ljubavi
jer prava je samoca zeljna smrti

Od jednog samotnika zive bezbrojni
a on sve dublje nestaje u vjecnosti

Dusa ga njegova odnosi pravoj smrti
u koju nitko nikoga ne prati
i pjesma je to
put prema smrti

------------------------------------------------------------

Vesna Krmpotic:

RASKORAK

Tu, u ovoj maloj rijeci
ti ces ostati zauvijek,
kao sto neces u mojim rukama.

Polozen u nju kao faraon u vjecnost,
kao ptica u nebo.

Samo ona
ima moc da te drzi zasuznjenog
tebe, najhitriju sjenku vjetra.

Samo samo ona,
jer, Ti vec, evo klizis iz mojih ruku
klizis zauvijek.

I sto vise odlazis,
to je rijec punija tebe
i meso njeno treperi i sja.

Kad jednom posve odes
uci ces citav u moj san
i vise se necemo rastajati.

------------------------------------------------------------

Katarina Zrinska (1625.-1673.)


OPOMENA COVJEKU

Nij za drugo na ovom svitu
covjek stvoren od ruk Boga,
kad mu dusu plemenitu
da sred raja zemaljskoga,
neg da ovdje tako hodi,
tako zive i putuje,
da se v smrti prav nahodi,
i da v nebu gospoduje.



Fran Krsto Frankopan (1643.-1671.)


POZVANJE NA VOJSKU

Na vojsku, na vojsku, vitezi zibrani,
koga god majka junacka odhrani;
jur bubni, herpauke povsuda se cuju,
sipi, trumbite na dalek glasuju,
dicni seregi skup se zastaju.

Na noge, na noge, vi jalni lezaci,
u vojsku, u vojsku, hrabreni junaci,
sablje i puske na brzom pripravte,
sebe i konje viteski opravte,
vreda potezte k slavnom dundaru.

Stirajte od srca vsak oblak plahosti,
vazmite na se scit batrivosti,
drazije vam budi glas, ime, postenje,
neg hip, magnutje, sramotno zivljenje;
na vik on' zivi, ki zgine posteno.


-------------------------------------------------------------

Oliver:


AKO IZGUBIM TEBE

...
I dok predajem se milovanju tvom
neki cudni krijem strah u srcu svom.
Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj.

Ako izgubim tebe - ja izgubit cu ljubav,
ovu beskrajnu srecu koju pruzas mi ti...
Ako izgubim tebe - ja izgubit cu njeznost
i toplinu tog gnjezda koje svili smo mi...
Ako izgubim tebe - ja izgubit cu sve.


Kad bih mogao zauvijek
da zaustavim taj sat,
da nam zanos vjecno traje,
sto bi sve jos mogli dat...
Nasoj ljubavi, nasoj njeznosti
nikad ne bi znali kraj.

-----------------------------------------------------------

Petar Preradovic:


KONAC KRAJU

Polumjesec tamni s mirom,
skoro ce potamnjet;
Konac kraju! svijeta sirom
skoro ce mu zamnjet.

Vec mrtvacem lezi ono,
sto zivota nema,
smrtno vec mu zvoni zvono,
sprovod mu se sprema.

Vec gavrani tudji jali,
iznad njeg se viju;
napali ga, raskljuvali
rado bi, da smiju.

Oj vi strani, oj gavrani!
Ne budi vam zao:
na svijeta je nasoj strani
otaj mrtvac pao.

Ne damo ga napadnuti,
ne damo ga zlijedit,
mi cemo ga zakopati,
ALI I NASLIJEDIT!


------------------------------------------------------------

Rikard Jorgovanic (1853.-1880.)


DRVO LJUBAVI

VISOKO VAM JE DRVO LJUBAV
KO JABLAN - VISE, MNOGO VISE,
NA NJEGOVIH SE VITIH GRANAH
UMJESTO PTICE ZVIJEZDA NJISE.

I SUNASCE I MJESEC BLIJEDI
TEK ONDA CIJELIM ZAROM SIJEVA,
KAD PREKO LISCA TOGA DRVA
NA ZALOSTAN SE SVIJET OSMIJEVA.

I BLAGO ONOM, KOM JE DANO
UZIVAT RADOST A POD NJIME:
JE L' SLIJEP? TAD VIDI RAJSKE BASTE,
JE L' GLUH? ON CUJE SERAFINE.

-------------------------------------------------------------

DOBRISA CESARIC:


OBLAK

U predvecerje iznenada,
ni od kog iz dubine gledan,
pojavio se ponad grada
oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
i on je stao da se zari,
al oci sviju ljudi bjehu
uprte u zemne stvari.

I svak je iso svojim putem:
za vlascu, zlatom, il za hljebom,
a on - krvareci ljepotu -
svojim nebom.

I plovio je sve to vise,
ko da se kani dic do Boga;
vjetar visine ga je njiho,
vjetar visine raznio ga.



O SATI SUMNJE, SATI BOLA

O sati sumnje, sati bola,
ko stvara, taj vas kleti nece
jer radosti su male svijece,
a iz vas raste aureola.

Slabasnu djecu radost radja,
i njezin porod brzo gine,
a pjesme, rasplamsane bolom,
gore ko svjetla za daljine.

-------------------------------------------------------------

Dragutin Tadijanovic:


SVJETILJKA LJUBAVI

Svjetiljka ljubavi
koju sam citavi svoj vijek
nosio u rukama
pazeci pomno
da je ne ugasi ledena kisa
il nenadani vjetar
dogorijeva pomno
ali jos uvijek osvjetljuje
moje lice i lica prijatelja
s tamnim sjenama
sto nam se smjeskaju potiho
a mi necemo da ih vidimo
nego bez prestanka
svaki pred svojim ocima
gleda u tajnosti
kako iscezava i nestaje
u nepoznatoj daljini
zlatna svjetiljka ljubavi

----------------------------------------------------------

Drago Ivanisevic:


IDES SVOJIM PUTEM

Ides svojim putem
raskriljena
(ja vec pisem uspomene)
uranjas u bezvrijeme u vjecni dan
meni ostavljas sivost vjecnog sna o
ti moja kao i
mnogih ona
kojoj ne znam imena
bjezna neuhvatljiva
kojoj necu nikada saznati ime ona
od bezbroj imena
zvijezda potoci zvijezda rijeke zvijezda
na ulici na moru u sirinama u sirinama
opojnost obmane milostive varke sto nas sve
mene njega i njega i nju i nju
brati povezuje

nas
grumenje samoce
sto se roni

---------------------------------------------------------

Jure Kastelan:

KONJIC BEZ KONJIKA (ulomak)

Lako je moru more biti. I nebu blistati. I livadi cvasti.
Ti si nosen morem nosio more ljubavi
Ni jedan jablan tako visok, tako ponosan, citak.
Ti si nosen morem nosio more ljubavi
Ni kamen tako krilat ni litica tako stamena.
Ti si nosen morem nosio more ljubavi
Maslina u cempres, cempres u grc, loza u jauk uvire.
Ti si nosen morem nosio more ljubavi
Pokrov mrtvacki dan je tvoje smrti. Sunce narikaca.
Ti si nosen morem nosio more ljubavi
Stakori i crvi nece te gristi. Tvoje celo uznosito. Lik plemeniti
Ti si nosen morem nosio more ljubavi

Jer si rodjen da umres, jer si mrtav da zivis u srcu i u pjesmi
Ti si nosen morem nosio more ljubavi
Jer ti si nosen morem nosio more ljubavi.



------------------------------------------------------------

Nikola Milicevic:


ŽELJA

Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema.
A želja moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.


-------------------------------------------------------------

Vesna Krmpotic:


ODAKLE SI DOSAO

dosao si iz svih stvari koje sam vidjela,
iz svih zvukova koje sam cula,
iz lica svih, iz svakog pogleda,
iz svake kapi, svakog mirisa,
iz cjelova svakog, svakog udarca,
iz svega toga ti si se izvio
ko iz cvijeca miris, ko plamen iz suharja,
i kad stavim uho na tebe ko na skoljku,
cujem sum gradova kroz koje sam prosla,
i onih kroz koje samo htjedoh proci -
odraze vidim dalekih kupola
kako se njisu u bistroj vodi tvog bica;
slusam i gle, prolijecu atomi zaboravljenih ruza,
i glasovi iz mrtvih pluca ustaju,
slusam, moj zivot treperi u tebi,
kao ptica u zamku ulovljena -

A KOME SI NALIK

ti si nalik svemu sto sam vidjela i sto je mene vidjelo,
otac tvoj i majka hiljade imaju lica i glasova;
kopito svjetskog konja preslo je preko mene,
ti si najvise nalik na njegov trag.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16200
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet lis 08, 2004 9:34 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

kora:

Tebi - negdje gore, medju zvijezdama


Giboni:

ZLATNE GODINE

Noć bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sjećanja...
Tragovi kočenja na cestama
što vode do neba...
A bio sam na kraju svijeta sam,
bez tebe - korak do sna.
Sam protiv svih na kraju vremena,
a gdje si ostala ti!?

Zlatne godine i duge sjene -
Pomoli se za naše vrijeme!
Jednu svijeću ljubavi
Zapali za mene...

Hladna kiša moje noći umiva
- tvojim suzama.
Nije život posuo sa ružama
sva moja sjećanja...
A bio sam na kraju svijeta sam,
bez tebe korak do dna...
Sam protiv svih na kraju vremena,
a gdje si ostala - ti?!

Zlatne godine i duge sjene...
Pomoli se za naše vrijeme!
Jednu svijeću ljubavi
Zapali za mene...


*************************


DA SMO SE RANIJE SRELI

Da smo se ranije sreli,
bilo bi drukčije sve...
Jer - proljetnu ljubav smo htjeli
kad je već padao snijeg,
kad je već padao,
padao snijeg ...

Ljubljah te žarko i strasno
i sreću mog'o bih nać'
teško je reći prekasno:
gorak je osmijeh kroz plač,
bolan i gorak je
osmijeh kroz plač.

Drugu sam stvarnost ja htio,
al' nemam radosti te;
da smo se ranije sreli,
bilo bi drukčije sve...
Vjeruj mi -
bilo bi drukčije sve ...

**********************


Vesna Parun:


DOM NA CESTI

Ležah u prašini kraj ceste.
Niti vidjeh njegovo lice
niti on vidje lice moje.

Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.
Niti vidjeh njegove ruke
niti on vidje ruke moje.

Istok postade ko limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oči.

Tada doznah koga sam ljubila
čitav život.
Tada on dozna kome je ruke
grlio uboge.

I uze čovjek zavežljaj, i krenu
plačući u svoj dom.
A dom je njegov prašina na cesti
kao i dom moj.


**************************


Josip Pupacic:

MOJ KRIZ SVEJEDNO GORI

Evo me, moj svijete, na raskrscu
I tvom i mome
Oprostimo se. - Ti places
Moj kriz svejedno gori
Udaljujes se; bez pozdrava, bez rijeci, bez Boga
I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Snijeg pada
Zemlja raste
A ti porazen tones
Grad li si, selo, ili neki postidjeni narod
U krcmi
Moj kriz svejedno gori
Uzdignut
Razapet
Mracan
Dovikujem ti. - On gori
Dovikujem ti. - Ti strepis
Iskre po tebi prste
Peku stravicne snove
Moj svijete, uzalud stvaran
Moj svijete, uzalud ljubljen
Moj svijete
Udaljujem se. Pruzam za tobom ruke
Sjene velikih vojski nadiru iz davnina
Zrak su omastile strijele
Razbijen
Usitnjen sanjas
Neprestane pritistu more
Vjekovi pokapaju svjetlo
Rane otaca izrastaju u kraste
Divna majka Margarita prodaje suze
Majka Margarita
Moj kriz svejedno gori
Nosim ga - moj kriz a tvoje ime
Nosim ga
Slomljen ma svecan
Puta ne vidim nigdje
Voda po kojoj hodam hlapi
Poda mnom bujaju pare
Moj kriz svejedno gori
Odblistava u beskraj tvoje ime
Udaljujemo se
I putujemo prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Ti tones po svome snu
A ja koracam
I grcam, i grcam, i gledam prema beskraju
Moj kriz svejedno gori
Moj kriz a tvoje ime

-------------------------------------------




ZAMAK


Ti nikada nikoga izdao nisi
i nikome nisi znao reci 'ne'.
U danima olovnim, tegobnim,
bez žena, pića ili pjesme
radije bi svima krio sve istine
i nestajao putem nepovratnim
ližuć' negdje u skrivenu kutu
svoje tuge, jade, i muke i rane
kroz svaku onu noć vjetrovitu,
samotnu, i olujne i teške dane...

I nisi znao reći: ja želim, trebam, hoću.
Sam si se odlučio za kraj tog dugog reda.
Otkud li ti snaga, ti - Jobe naših dana,
da bez sna i počinka, uvijek, pa i noću
čuvaš još i mače gladno, jer te milo gleda?

Zvuk riječi 'oprosti' ne poznaš ni danas;
naglas ga baš tebi nitko izrekao nije...
Pravo muško samo svoje bitke bije!
No u tome si posve zaboravio – na nas.

Naši snovi trnu, stvarnost biti neće.
Još te zovu Jarun, Tuškanac i Trnje,
i još jedno toplo novogodišnje veče,
i jedno beznadno rasprslo ljetovanje...

Priznaj mi bar sada da to tvoje lutanje
bješe bijeg od novog, od smiraja sreće;
jer s njom ne bi znao što, kako, ni kuda,
poznajuć tek strepnju, čim tiho zapeče...
Bio si, moj Jobe, samo za nas – Juda.

Zato te i volim, moj nebeski dječače;
slični ljudi isto misle i slično si žele.
Divlji prodavaču zlatnika tuđe sreće -
ti ne bi bio Ti ne dajuć' se drugima,
nit' bih znala tvoja biti, prijatelji vele -
da te nisam vazda dijelila sa njima.

Sad ti zamak dižem, veći od svih zamaka,
daleko od sviju, na litici, povrh klisurina.
Protegnut ću ga dugom do tebe i oblaka
blještavilom Sunca žarkih, vrelih boja.
Bez crnila i srdžbe, vonja ustajala zraka,
tek ljubav i nirvana, i razderana tmina...
Zamak od duge i zlata – eonima ti i ja,
svijet i san, i život - samo moja Istina.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
Prethodni postovi:   
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Istina (Lupus Croaticus) - U sjecanje
Vremenska zona: GMT + 01:00.
Idite na 1, 2, 3 ... 43, 44, 45  Sljedeće
Stranica 1 / 45.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možete otvarati nove teme.
Ne možete odgovarati na postove.
Ne možete uređivati Vaše postove.
Ne možete izbrisati Vaše postove.
Ne možete glasovati u anketama.


Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
HR (Cro) by Ančica Sečan