lupus-istina.com


 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Andjeli
Idite na 1, 2, 3, 4  Sljedeće
 
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Vjera
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16167
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet pro 29, 2005 9:05 pm    Naslov: Andjeli Citirajte i odgovorite



Zadnja promjena: leda; uto svi 22, 2007 8:21 pm; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16167
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet pro 29, 2005 9:15 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Upoznala sam ga tijekom postupka nehipnotichke regresije, u potrazi za nekim odgovorima na pitanja, koja su me zatekla u ovom zivotu...
Tada sam mu dala i ime.
A od njega sam dobila i sve svoje odgovore, i otada - sigurnost, beskrajnu sigurnost da je i On - moj Andjeo - vodich - uvijek i bez iznimke tu, uza me.
Kao i neki drugi andjeli, koje mi po potrebi shalje i odabire, znajuci da ce mi upravo oni u tom trenutku - najbolje pomoci.

No - znate li da i u svakome od nas chuci - mali, maleshan andjeo?
To je ono dijete u nama, koje je blistavim ochima zurilo u buduchnost, prepuno snova, nada, sanjarija...

Pronadjite prvo TOG andjela u sebi.
Svaki novi dan nekako ga je izranio, ostavio pokoji oziljak, novu tugu, novu udaljenost od zacrtanoga...
I svaki nas je novi mjesec, nova nadolazeca godina - sve vishe udaljavala od toga sretnog, djetinjeg andjela u nama - od nas samih.
Pa smo postali - takvi kakvi vec jesmo.
Nezadovoljni, nesretni, mrgodni, tuzni, ljutiti...

A ono je andjeosko dijete u nama bivalo sve jadnije, usamljenije i tuznije.
I sve manje nas je poznavalo i prepoznavalo...

U Novoj godini zelim Vam od srca - OTKRIJTE IZNOVA SEBE, I MALO DJETINJE ANDJELCHE U SEBI, KOJE DANAS TUGUJE I PLACHE U VAMA... Vratite mu se; utjeshite ga, objasnite mu da promjena IPAK nije tolika, da ga ne biste i pronashli, i usrecili, i iznova ozivjeli u sebi...

Bit cemo andjeli jednoga dana, kad nas Gospodar zivota na to pozove.
A mogli bismo to biti - vec danas, kada bismo samo otkrili onoga nesretnog i tuznog malog andjela, uzasnutog od svega shto smo u medjuvremenu uchinili od sebe...

Pokushajmo biti andjeli - danas, sada i ovdje.
Prije svega - za sebe same.
A onda automatski i za sve one, koje nam je dragi Bog poslao na nash zivotni put, da ne bismo skrenuli s onoga krajnjeg, konachnog puta koji vodi - do Njega.

BUDIMO ANDJELI!
POSTANIMO OPET - DJECA.
BUDIMO IZNOVA - DJECOM BOZJOM...
Iskrena zelja svima, i ne samo za Novu 2006.-tu.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16167
Lokacija: Zagreb

PostPostano: sub sij 14, 2006 10:05 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Poznajete li onu prelijepu djechju molitvu, koju su nas obicnno uchile bake i mame (ako su bile prave, seveda)?

Zove se - ANDJELE CHUVARU MILI...

I tako je danas, u nekom posve bezveznom USA-filmichu, jedan klinac od ca. 4 godine - pokushavao upamtiti tu molitvu...

Iznenadila sam se.
Nash "prijevod" gotovo se savrsheno poklapa s engleskim rijechima... Sve, sve je na dlaku isto, osim - samoga kraja molitve...
Nash glasi ovako:

... A kad s ovog svijeta podjem,
sretno da u Nebo dodjem.
Da se ondje s Tobom mogu
vjechno klanjat dragom Bogu...


A onaj na engleskom?
Evo ga:

IF I DIE BEFORE I WAKE,
I PRAY THE LORD
MY SOUL TO TAKE...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
Ninfea



Pridružen/a: 27. 09. 2005. (17:21:06)
Postovi: 151

PostPostano: uto sij 17, 2006 7:12 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Anđeli

Poslije riječi "ljubav", "anđeli" su, od svih koje poznajem, najljubavnija riječ. A označavaju
obične – poštare. Glasonoše.
One koji prenose poruke s jedne strane postojanja na drugu.
Ali i – unutar iste.
Ponekad ih zamišljam kako, krilati i lagani, s teškom torbom obješenom preko ramena, silaze s neba.
A u torbi svašta: knjiga, slikovnica, nosača zvuka, kazeta i ceduljica, pisama i čestitaka,dopisnica i glasova, rasutih, onako refuzo, poput riže npr.
Tamo negdje na tri, četiri metra visine ponad tla, otvore svoje velike, kićene i kičaste torbe i istresu po nama njihove sadržaje! I preplave nas tako riječi i zvuci, slike i poruke, glasovi i čežnje, onih koji su tamo gore ostali jer njihov red
za utjelovljenje ovdje, na Zemlji, još nije stigao.
"Možeš! Imaš na raspolaganju vojsku anđela", rekao mi je jednom Veliki Treći, onaj kojeg mogu zvati i "Veliki Bijeli", ogroman anđeo, jedini koji se pojavljuje obučen u bijelu halju.
To o vojsci anđela izrečeno je u prilog spoznaji kako mogu sve što hoću i sve što trebam učiniti.
Ovdje, na Zemlji.
Anđeli su svjetlost moga djetinjstva.
O tome bi se moglo pričati satima, ali tada bih najprije morala pročeprkati po mraku, a to mi se više ne da, o mraku više nikada neću.
Svjetlost je ono što me vodi životom.
"Budi dobra", kaže moj anđeo čuvar.
Onaj, koji mi se prvi pokazao.
"Budi dobra, jer svaki put kad si dobra, dobiješ malo svjetlosti u auru.
A što više svjetlosti imaš, to te mi anđeli brže
primijetimo iz dubina svemira. I dođemo ti u pomoć!"
Crkva je bila mračna, nesreća se vukla njezinim podovima. Kao da su grijesi svijeta stigli u nju na odmor.
Bila sam mala i bilo mi je dosadno.
Monotoni pjev mise, gomila tužnih, starih,umornih ljudi koji su netom istresli očaj i nesreću na pod hladnog zdanja, tjerali su me u puzanje uokolo oltara.
Zašto? Jer mi se činilo kako nisam dio te teške mase.
A uokolo oltara pojavljivalo se svjetlucanje.
Male svjetlosne kuglice mamile bi me svojim neočekivanim kretanjem, sad lijevo, sad gore, sad bi mi dotakle ruku, a onda sjele u kosu.
Ponekad bi me poslušale: - Pomakni se udesno, molila bih.
I jedna od njih iskoračila bi udesno.
Kuglice su bile radost, život, sloboda.
Pojavljivale su se kad su one to htjele, ili ih je Netko drugi
slao mome vidokrugu, ali nikad nisam bila sigurna hoću li ih zateći, hoće li nedjeljna misa biti radost ili praznina.Danas znam da su svjetlosne kuglice moga djetinjstva,uostalom, kao sva buduća svjetlost moga života – anđeli.
Prekrasna, lagana bića dobrote, ljubavi, radosti.
Anđeli nikad nisu imali tijelo poput ovog u kojem ja stanujem.
Niti će se ikad utjeloviti na Zemlji.
To nije njihov posao – utjelovljenje.
Jer, Zemlja je mjesto raspinjanja, križ je moguće
steći samo unutar materijalnog.
A anđeli ne nose križeve.
Oni su krilata nebeska lakoća postojanja.
Zato im, zbog tog nedostatka tijela, vrijeme i prostor nisu nikakva prepreka. – Tu sam!
I tamo sam! – klikće moj anđeo čuvar. – Gdje tamo?, pitam.
– Tamo gdje ćeš jednom doći, odgovara smijući se smijehom kojim se hranim kao s jabukom.
A njegovo tijelo od svjetlosti drhti radošću.
Kad je Emanuel Swedenborg razgovarao s anđelima, kako je napisao, "licem u lice", nije to bilo u onom dijelu svemira kojeg nazivamo Rajem, već u međuprostoru između vidljivog, fizičkog svijeta i onog nevidljivog, spiritualnog.
U prostoru kojim koračaju tek preminule duše, još zbunjene vlastitim prijelazom.
I tako je Swedenborg, već poznat i priznat znanstvenik i akademik, počeo bilježiti svoje razgovore s bićima koja su "...imala usta, jezik, uši i bila okružena atmosferom
unutar koje je njihov govor bio altikuliran...jednako kao što ljudi dišu i izgovaraju riječi svojim
vlastitim dahom.
" Ali, nastavlja Swedenborg, "...anđeoski je govor pun mudrosti koju oni mogu izraziti jednom jedinom riječju, za razliku od smrtnika koji takvu mudrost ne bi mogli izraziti ni s tisuću riječi..."
Moji razgovori s anđelima nisu tako mudri kao Swedenborgovi.
To je, vjerujem, zbog moje nemudrosti, a ne anđeoske.
Ali su, ništa manje radosni niti manje ljubavni, od njegovih. I kroz tu radost i ljubav, učim i rastem.
Kako biti dobra, sretna, snažna.
Jer, samo snažni ljudi mogu sebi na ovom planetu priuštiti luksuz dobrote.
Samo sretni ljudi smiju biti dobri.
Ničija ih nesreća neće zaraziti.
Uh, svašta anđeli unose u moj život.
Osim radosti i ljubavi, igre i dobrote, pune su im košare
povjerenja u sutra.
Ima li ičeg važnijeg od pristajanja na život?
Djecu treba podučiti postojanju anđela.
Dijete koje ide u vrtić svakog će jutra u svoju torbu zajedno s užinom, staviti i anđela.
Vrlo brzo djeca shvaćaju kako se ne radi tek o igri "vidim te,ne vidim te", anđeo zaista sjedi u torbi jer svakodnevica postaje veselijom, osjećaj zaštićenosti povećava snagu i dobrotu djeteta.
Već za nekoliko dana, anđeo u torbi dobit će svoje ime, možda ga on sam šapne dječaku ili djevojčici koji ga s torbom stavlja na leđa.
Nije važno tko kome otkriva ime.
Važno je da je ime most, onaj od svjetlosti, preko kojeg trče anđeo i dijete u svakodnevni zagrljaj.
Čovjek je stvorio Raj i Pakao.
Bog je stvorio svemir.
I bogatstvo raznolikosti u kojekakvim oblicima života.
Bog je stvorio i anđele.
Da bdiju nad Njegovim djelom.
I dok se on odmara na nekom od tronova – planeta, anđeli jurcaju svemirom.
Uvijek ima posla kojeg treba obaviti.
Uvijek ima tužne i napuštene djece u djeci i u odraslima.
A nitko nije bolji tješitelj od onog koji je stvoren voljeti i samo voljeti: od anđela.
Priznajte, eto posla koji je sam sebi plaća!

Zdenka Andrijic

[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
Ninfea



Pridružen/a: 27. 09. 2005. (17:21:06)
Postovi: 151

PostPostano: uto sij 17, 2006 7:23 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Andjeoske kartice

ISTINA


"U bozanskom koje nas ispunjava,
nalaze se put, istina i zivot.
Istina je u nama.
Kad prepoznamo iskru istine,
trebamo je slijediti i uroniti u nju,
jer je najbistriji protok bozanske energije.
Sto nas vise ta energija obuzme,
to je veca iskra koju slijedimo."

[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
bitanga



Pridružen/a: 31. 10. 2004. (07:26:25)
Postovi: 857

PostPostano: sri sij 18, 2006 9:16 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

kako lijepo!

[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16167
Lokacija: Zagreb

PostPostano: sri sij 18, 2006 9:49 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Da, bitango... zna nasha Ninfea kako unijeti svjetla u mrak, ljepote u dushu i spokoja u nemir. Vec smo svojedobno prichale o andjelima; zalim one koji ne vjeruju u njih, i one koji ne osjecaju njihovu ruku svakoga dana u svome zivotu; koji ne prepoznaju njihovu blizinu, zalim onu toalnu emocionalnu telad shto bez prestanka muche: to je sluchaj, to je sreca, bash se dobro pogodilo!

Sluchaja NEMA, andjela IMA, i rade - danonochno; i posvuda su oko nas, i svaki covjek NEMA samo jednoga andjela, nego vishe njih, koji se brinu za njega - nekad istodobno, nekad pojedinachno...

Kad kazem da sam razgovarala sa svojim, bilo je to u tzv. alfa stanju. Onom chudnom stanju kada nit si budan, a niti spavash... ujutro, dok se budish, kad vec chujesh zvukove oko sebe - tiktakanje sata, i zujanje frizidera, a opet - josh uvijek spavash... U tom smo stanju NAJBLIZI istinskima sebi, i svojoj podsvijesti, a opet - ograde su vec dovoljno cvrste i visoke, da vishe ne mozemo zaviriti preko njih (i bolje, vrag zna shto bismo tamo sve nashli! Ne zove se to bez vraga i bez razloga PODsvijest...)

TADA - tik prije budjenja, u tom alfa- stanju - tada mozemo dozvati svog andjela, poprichati s njim, chuti njegove savjete... ali ga ne smijemo zloupotrebljavati. Ni gnjaviti, ni terorizirati... nikada, i ni iz kakvih razloga. Da ga ne bismo sami - otjerali od sebe kakvim zahtjevom za - npr. novim stanom...

Taj susret i razgovor s Mojim andjelom - bilo mi je to jedno od najljepshih iskustava u zivotu, silno mi je pomogao u razrjeshenju nekih pitanja koja su me muchila, i sve otada u meni postoji ta nekakva silna, nepokolebljiva vjera da je jedan i jedini pravi put samo i jedino onaj, kojim me vodi - srce. Jer, ono zna gdje mu je dom, tamo gdje je nash Otac, i samo me ono moze nepogreshivo odvesti na prava mjesta, medju prave ljude, u prave dogadjaje. Susrevshi svog andjela, pozdravila sam se sa razumom u svom zivotu, i dopushtam iskljucivo srcu da me vodi. A otada zivim i mnogo lakshe, i mnogo ljepshe, i mnogo bogatije nego ikada prije. Naravno - ne govorim ni o kakvim materijalnim bogatstvima... ona su prolazna, opterecuju i unesrecuju covjeka, povlache ga na dno, prizemljuju... dok misleci srcem - i sam letish sa svojim andjelima, i - Nebo nema granica...

Ima li tko od vas kakva slichna iskustva s andjelima?
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
bitanga



Pridružen/a: 31. 10. 2004. (07:26:25)
Postovi: 857

PostPostano: sri sij 18, 2006 10:10 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

sad sam zbunjen

ja sam mislil da se ja tak spominam s "mojim " Bogom, a sad ispada da su to andeli....ma tko god da je neka samo i dalje bude tu uz mene Laughing


pred mjesec dana.....pofuril sam si lice i vrat VRELOM VODOM, ne pitaj kako....glupo u svakom slucaju
u mikrovalnu sam stavil vodu da zavrije....kad sam ju vadil van doslo je do reakcije kad je vrela voda dotaknula mnogo hladniji rub posude i voda je jednostavno eruptirala ko vulkan....po meni

ti znas , vec sam to ovdje spominjal da sam ja sai babovac Laughing isti tren sam ga pozval u pomoc, jer saznanje da je u pitanju lice me dodatno uzasnulo...u panici od bola nisam znal sto bi prije...dal da vibhutijem mazem lice ili da ga jedem..pa sam radil sve odjednom Laughing
na cijelo lice i vrat sam nanesel debeli sloj tog svetog praha, osim na par djelova ...kako je voda po meni tekla prema dolje...nisam ni bil svjestan kuda bi se sve moral pomazati.

panika je i dalje bila povezana sa uzasnom boli i sa pitanjem u glavi: sto sad? moram li k doktoru sto hitnije?
odlucil sam da NE MORAM, jer eto zval sam babu i imam sveti prah....sad nek mi po stoti puta dokaze da nisam u zabludi Surprised

i nisam bil
nakon nekog vremena bol je polako prestajala, nakon sat vremena vibhuti se na meni toliko zacementiral da sam ga jedva ispral sa lica...
kad sam se umil imal sam po licu lagano crvenilo....osim na dva mjesta (ispod vrata kod kljucne kosti)kuda vihbuti nisam stavil...tamo su iskocili mjehurici
boli vise nije bilo, osim kada bi prstima prolazil po licu osjecal sam u unutrasnjosti nelagodan osjecaj..
sutradan sam jos bil malo , ali vrlo malo crven, ali nikakvih posljedica nema...a vrela voda je bila u pitanju..
tih par prvih sati ja sam imal silan osjecaj da je baba uz mene, mozes provjeriti kod mog prijatelja leona sa pec foruma...bili smo u kontaktu cijelo vrijeme, on lud sto nejdem doktoru i silno zabrinut kad je cul da mu trubim da nema frke jer osjecam babu uz sebe (mislil je valjda covjek, ma ovaj bitanga sad sandrcnul do kraja Laughing )



snaga vjere? ma odlicno onda!
moj dragi sai baba? andeli?

tko god da je, nesto mi je pomoglo, i HVALA tome necemu

P.S. ah da...reko mi leon da je prah pomogao i da bi ustvari isti efekt bio i da sam glavu zaronil u vrecu s brasnom...
no ja se ne slazem s time....pa nije nitko od nas cul da se opekotine saniraju sa time, zar nije tako?
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
Ninfea



Pridružen/a: 27. 09. 2005. (17:21:06)
Postovi: 151

PostPostano: sri sij 18, 2006 11:56 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Citat:
zna nasha Ninfea kako unijeti svjetla u mrak, ljepote u dushu i spokoja u nemir


Smile Kako me Ti dobro poznajes a ne znas me...!
Hvala leda,hvala bitangi.
Uvijek sam se i posvuda lijepila za teme o andjelima,vise puta bila i izsmijana ali ne dam ozlijediti dijete u meni.
Ono voli andjele,vjeruje im i u njih se pouzdaje.
Molitvicu,leda,koju si postala...oh,hvala...ucio me pokojni otac kad sam imala samo dvije godine i smijao se raznjezen mojim djecjim zamuckivanjem.
Ja sam pak insistirala da moli uvijek iznova,tvrdoglava i uporna u zelji da je naucim,sva izgubljena u necemu sto sada sa sigurnoscu mogu definirati i nazvati - strahopostovanjem.
Jesam li srela brata - andjela...?
Ne znam...ja nisam sigurna pa cu ispricati po prvi puta a Vi prosudite sami,Vi koji vjerujete.
Mama je nosila mene pod srcem kada je 7-godisnji brat umro od banalne infekcije pluca i lijecnickog nemara.
Ovo je zavrsilo i na sudu sto brata,dakako,nije vratilo a ni roditelje utjesilo.
Stariji od mene su ga opisali kao vedrog,razigranog djecaka kojega nikada nisu mogli povuci sobom u zajednicke prepirke jer nije pristajao,zaljubljenog u figuru oca kojega je pratio kao sjena...ispracao i docekivao, cesto stajao na snijegu polusmrznut kada bi vlakovi kasnili pa i dragi otac nije stizao u uobicajeni sat.
Znam ga sa slika,znam ga iz maminih prica,iz suza koje sam joj brisala.
Otac nije cesto govorio o njemu,boljelo je jako...znala sam.
I nikada ga nisam pitala a mozda sam trebala.
Umro je s nezalijecenom ranom,nisam mu pomogla.
Cetvrtu godinu oceve teske bolesti nakon iktusa,bila sam mjesec dana s majkom,odmor joj je bio neophodan pa smo se mi sestre smijenjivale da bismo joj bar malo olaksale.
Jer...bio je nepokretan,nije mogao govoriti a svu brigu oko njega tijekom tih dugih i bolnih sest godina brinula je sama.
Ja sam spremala veceru za nju iako je jela kao vrabac,umorna i izpacena,a tati nije bilo dobro i imao je visoku temperaturu.
Pokusavala je zaspati jer sam joj rekla da ignorira njegovo glasanje,tu sam ja i 'mama,spavaj malo,dala sam mu lijek...'
Vrata na sobi su uvijek bila sirom otvorena,cesto je znao pasti i ozlijediti se pritom,a ja sam strahovala vise od drugih.
Posla sam ga pogledati,tesko je disao...mama je bila u polusnu i ja sam odahnula.
Da se bar malo odmori... Crying or Very sad
Ne mogu objasniti,trazim rijeci kojima bih vjerno opisala ono sto se u jednom trenu dogodilo...o ovome nisam govorila nikome,osim sveceniku.
Sjena pored oceva kreveta i mamin glasan 'NE!Ne jos...'
Pozurila sam k njoj i blago joj dotakla celo.
'Mama,jesi dobro?'
Trazila je casu vode,drhtala joj brada i ruke.
I rekla mi je da je M. bio tu,zamolio je sapatom 'mama,dopusti da si uzmem tatu,molim Te...' Crying or Very sad
Dugo smo zagrljene plakale i molile.
Oceve patnje dozvale su brata andjela,bio je Nas zakljucak.
Sad su zajedno,zauvijek...svih troje.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16167
Lokacija: Zagreb

PostPostano: sri sij 18, 2006 3:53 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Ninfi, draga, mala Ninfi - tuzan je bio taj tvoj susret s andjelom... a opet, u najpravijem mogucem trenutku: da biste obje, i ti, i mama znale - da tata nece biti sam, i da ima netko tko mu se raduje, kome je nedostajao, i tko ga treba - i na Nebu...
Vi ste dobile - dokaz.
I chvrstu vjeru, da ne nestajemo s onim trenutkom, kada se iznuca i istroshi ovaj kalup koji smo odabrali, da bi nas, nashe dushe - vidljive - prebacio sa mjesta A na mjesto B...
I zamisli samo koliko je poslije ta spoznaja pomogla tvojoj mami, koliko tebi i onima kojima si isprichala taj svoj dozivljaj, i susret s nama toliko bliskim paralelnim svijetom...

Nije li to - prekrasna pomisao?

Da chekaju na nas - ljudi koje volimo, i koje smo voljeli?

Od 06. kolovoza 2004., otkad sam saznala i povjerovala u Zlatkov prelazak, nema dana da ne razmishljam o smrti. I ne samo njegovoj, ili svojoj, ili o smrtima onih nesretnika na Tushkancu... I - kao shto A. B. Simic krasno kaze - postala mi je nechim posve bliskim, obichnim, u tim i takvim razmishljanjima. I nechim schekivanim, i zeljenim, i pozeljnim, chak. Posebno kada covjeka uhvati neka od Kozara, kad zaglibi u kakvom naoko nerjeshivom problemu... (jer, upamtite - takvih - NErjeshivih - NEMA...)... u onom nekakvom Weltschmerzu, ili naprosto - u umoru od zivota, svakodnevice.

"Vjera te tvoja spasila," uchi nas Isus.
Ista ona, koja je spasila i nasheg bitangu... COVJECE!!! UZASNULA me tvoja pricha, ODUSHEVILA me tvoja vjera - ma kako je nazvali, i ma kome je usmjerili... Bog je JEDAN, i nema ih na stotine. A jer je Svemoguc - djeluje i pomaze nam na tisuce nachina, svakodnevno: kroz knjige koje chitamo, kroz ljude koje "sluchajno" susrecemo, kroz spoznaje koje prikupljamo, kroz dogadjaje iz svakodnevice koje prozivljavamo, kroz ljubav i sucut prema drugima, kroz mrznju ili nepovjerenje drugih, kad ih osjecaju prema nama - mi kroz sve to UCHIMO. Kojeshta - o sebi, o svijetu, o ljudima, o Bogu - u nama. Jer, mi JESMO Djeca Bozja, i onda kada pljujemo po Njemu, kad Ga se odrichemo, i kad chinimo stvari kojih se treba stidjeti, poput Adama i Eve u Raju... I ako u tim trenucima mi zaboravljamo na Njega - On nece zaboraviti, niti napustiti nas... jer je Ljubav, i Briga, i Njeznost, i Put, i Istina, i - Zivot, i ovaj ovdje, i onaj poslje ovoga...

A da je sve to - pokazao je prije svega mjesec dana - tebi, bitangice... Dodirnuo je svojom rukom tvoj zivot, kroz prah i masti kojima si - VJEROVAO... I, jer si vjerovao - VJERA TE TVOJA SPASILA...

Ljudi... prica o andjelima DOISTA je pricha o svemu onome shto je - Bog.
A Bog je - Ljubav.
A vjera je - Ljubav prema Bogu...
Bitango - silno me veseli da je tvoja vjera bila - toliko postojana i cvrsta... i josh vishe, da si dokazao i kako te je - spasila... I SEBI, I DRUGIMA, ONIMA OKO TEBE.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
Ninfea



Pridružen/a: 27. 09. 2005. (17:21:06)
Postovi: 151

PostPostano: čet sij 19, 2006 11:15 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Svjetlost

Kao sto u tamnoj sobi trebamo upaliti svjetlo
da bismo vidjeli,
tako i u zivotu treba pustiti unutarnju svjetlost
da se stopi s bozanskim i rastopi unutarnju tamu.
Ta se svjetlost siri kroz srce, kroz nutrinu,
kroz misli i rasvjetljava ih.
Ona siri ljubav, cistocu na sve u Nama
i oko nas,
postaje istinsko sunce satkano od mira i ljubavi...

[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
Ninfea



Pridružen/a: 27. 09. 2005. (17:21:06)
Postovi: 151

PostPostano: čet sij 19, 2006 11:15 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Sklad

Kako u prirodi postoji sklad, tako postoji i u Nama.
Zivjeti u skladu, znaci zivjeti s radoscu,
ljubavlju i duhovnom snagom.
Mi smo neodvojivi dio Prirode,
a postivanje i uvazavanje prirodnih zakona
priblizava nas Bogu i donosi sklad,
otvara nas andjelima i njihovoj energiji.


[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
Ninfea



Pridružen/a: 27. 09. 2005. (17:21:06)
Postovi: 151

PostPostano: čet sij 19, 2006 9:00 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

SVIJET

Nikada ga ne stavljaj pod noge.
bilo bi to kao vlastiti pogled
zakopati u travu.
Svijet je Tvoj Prijatelj
- gledaj ga u oci.



[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16167
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pon ožu 13, 2006 9:55 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Na samom pochetku Andjeoskih kartica stoji:

Svakoga dana izvucite jednu karticu... i neka vas odabrana misao prati cijeloga dana.
Razmishljajte o njoj, ponavljajte je i zivite.
Dobra misao donijet ce vam mir i zadovoljstvo, utjehu i radost... Jer, Andjeo Dobre Misli bit ce s vama.

******

Ne znam imate li ih pri ruci, znate li gdje ih se moze nabaviti... no, u ovom sivilu, strahu i nervozi koja nas svakodnevno progoni ne bi bilo nimalo loshe - nabaviti ih...

Ako ih netko ima, neka ih izvlachi - zajedno sa mnom. Pa ovamo upishe, kakvu je poruku Andjela izvukao. Nemate li ih, posebno vi koji navracate ovamo sa mrachnim, zadnjim mislima i namjerama - izvlachim ih i za sebe, i - za vas. Mozda. Mozda do vas dopre i ono, shto mozda nikada - niste imali prigode chuti, izreci, pomisliti...

I - evo prve, koju izvlachim - za sve nas, za sutra.


ENTUZIJAZAM

Ispunjava me bozhanska energija i radujem se svemu.

Entuzijazam je zivotna radost koja nas nosi i oplemenjuje. Prekrit ce dosadu, unijeti veselje u nashu svakodnevicu.
Ako dopustimo entuzijazmu da nas obuzme, ispunit ce nas energija koja uklanja sve prepreke, olakshava zivot i priblizava ciljeve.

_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16167
Lokacija: Zagreb

PostPostano: uto ožu 14, 2006 10:52 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Da vidimo - kakvu ce nam to Nebo vecaras poruku uputiti - za sutra.
Da prodje - josh jedan dan.
Drukchije, ljepshe, lakshe.

Evo je. Zove se:


MEDJUODNOSI


Njegujem dobre medjuodnose sa svima.

U zdravom medjuodnosu nema vrednijeg i manje vrijednog. U zdavom smo medjuodnosu jednako vazni, jednako vrijedni.
Kad poshtujemo svoje medjuodnose, tada nam se priblizavaju zajednichki ciljevi.
Kad izmedju sebe stavimo znak jednakosti, tada se obostrano nadopunjujemo i nadogradjujemo.

_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
Prethodni postovi:   
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Vjera
Vremenska zona: GMT + 01:00.
Idite na 1, 2, 3, 4  Sljedeće
Stranica 1 / 4.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možete otvarati nove teme.
Ne možete odgovarati na postove.
Ne možete uređivati Vaše postove.
Ne možete izbrisati Vaše postove.
Ne možete glasovati u anketama.


Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
HR (Cro) by Ančica Sečan