lupus-istina.com


 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

2011. godina Ruđera Boškovića i Augusta Harambašića

 
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Dogodilo se na danasnji dan
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
donadini



Pridružen/a: 11. 11. 2004. (09:09:58)
Postovi: 2249
Lokacija: zagreb

PostPostano: uto pro 21, 2010 12:24 pm    Naslov: 2011. godina Ruđera Boškovića i Augusta Harambašića Citirajte i odgovorite

Hrvatska kulturna zaklada (HKZ) proglasila je 2011. godinu jubilarnom godinom hrvatskoga isusovca, znanstvenika, filozofa, diplomata i pjesnika Ruđera Boškovića i hrvatskoga književnika i političara Augusta Harambašića.
Jedan od najistaknutijih svjetskih znanstvenika svoga vremena Ruđer Bošković rodio se 18. svibnja 1711. u Dubrovniku, gdje je stekao osnovno obrazovanje, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje je stupio u isusovački Collegium Romanum. Jedan od posljednjih univerzalnih ljudi europske humanističke tradicije, napisao je više od 75 knjiga kapitalnih radova iz matematike, mehanike, astronomije, optike, filozofije i književnosti. Umro je 13. veljače 1787. u Milanu.
August Harambašić (Donji Miholjac, 14. srpnja 1861. - Zagreb 16. srpnja 1911.) pravo je studirao u Zagrebu i Beču. Pravo je doktorirao u Zagrebu 1892. Po zanimanju je bio odvjetnik.Politički je pratio oštru liniju Ante Starčevića, radi čega je 13.puta bio zatvaran. Triput je biran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Izabran je i za prvog tajnika Društva hrvatskih književnika (1900.). Pisao je pjesme, satire, libreta, priče za djecu, književne i kazališne kritike. Uređivao je mnoge časopise. Ocjenjuje se da je posljednji predstavnik preporodne budničarske lirike.
Još dok je bio živ izišle su mu zbirke pjesama "Ružmarinke"(l882), "Slobodarke" (1883), "Sitne pjesme"(1884), "Tugomilke"(l887), "Nevenke"(l892), "Izabrane pjesme"(1895) . Njegova pjesma "Starčevićeva himna" uglazbljena je kao pravaška himna.
HKZ poziva sve hrvatske kulturne, prosvjetne, vjerske i ine ustanove da jubilej prate tijekom čitave godine.


Zadnja promjena: donadini; sri sij 05, 2011 3:02 pm; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
donadini



Pridružen/a: 11. 11. 2004. (09:09:58)
Postovi: 2249
Lokacija: zagreb

PostPostano: uto sij 04, 2011 9:46 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Obzirom da je nama Hrvatima ova godina obljetnička , Harambašić, Bošković , 70.obljetnica uspostave NDH , moramo po svome HRVATSKI – PRAVAŠKI.

“Do Hrvata i Hrvatske ne ima kukavna naroda ni nesretne zemlje. Ovaj narod nije za drugo van da čim prije propadne ter da ne bude samo na neprilici sebi i drugima. Tu ne ima ljudi, ne ima značajeva: ne ima ništa osim hrđe…Gdje su tri Hrvata, tu je barem pet mnijenja i stranka u istom predmetu i pogledu. Hrvati ludi i sebični, mijenjaju se naglije neg primorsko vrijeme. Nas nekoliko stalnih značajeva služimo ostaloj hrpi samo za smijeh. Stoga vam i trpimo. Hrvatska je prava dolina suza, pravi pakao na zemlji”.

Riječi su ovo hrvatskog političara, književnika i utemeljitelja hrvatske nacionalnointegracijske ideologije dr. Ante Starčevića napisane davne 1879 g. Kad čitatelj ne bi znao da je Ante Starčević autor ovih redaka, vjerojatno bi pomislio da je riječ o tekstu nastalom tijekom posljednjih godina. To nam pak govori da se malo toga u Hrvatskoj promjenilo u posljednjih sto i trideset godina. Baš kao i u Starčevićevo vrijeme, politička zbilja Hrvatske ni danas nije nimalo ugodna. Beč i Peštu zamjenili su Bruxelles i Haag, slavoserbe bruxelleski i haaški klimavci i poslušnici, a broj onih Hrvata koji razmišljaju svojom glavom i ne okreću se kako vjetar puhne vjerojatno je i manji od onoga u Starčevićevo doba. Hrvatska pak nesloga nešto je o čemu bi se dali ispisati tomovi knjiga.

Osnovni program dr. Ante Starčevića i ostalih pravaša bilo je ostvarenje potpuno samostalne i nezavisne Hrvatske; nezavisne o Beču, Pešti ili bilo kojim drugim europskim prijestolnicama. Sudbinu Hrvatske određivat će – kako je Starčević znao kazati – samo Bog i Hrvati! Takvi stavovi nisu, međutim, naišli na odobravanje tadašnje hrvatske političke elite. Pravaše se smatralo radikalnim, nerealnim, pače i štetnim političkim elementima.

“Slavoserbi stvoriše i proglasiše dogmu koja uči da Hervati ne mogu o sebi biti, nego da moraju ili pod Magjare, ili pod Austriu», piše Ante Starčević u svom satiričnom djelu Pisma Magjarolacah. Takva dogma – koja podrazumijeva ograničavanje suvereniteta Hrvatske – postoji i danas, a najbolje ju ilustrira poznata parola hrvatskih političara: EU nema alternative! Politika koja je tvrdila da nema alternative Beču i Pešti odvela je Hrvatsku u tamnicu prve i druge Jugoslavije. No, hrvatski političari iz toga nisu ništa naučili. Oni nisu naučili da se – kako je pisao Eugen Kvaternik – “ budućnost ne može (…) bez poznanja prošlosti graditi”. I upravo u tome leži neuspjeh hrvatske politike posljednjeg desetljeća.

U hrvatskoj političkoj eliti Starčević i ostali pravaši vidjeli su glavni uzrok nesreće hrvatskog naroda. Starčević s pravom kaže:”što tudjinac jedva poželiti usudio se, to učini izmet Hervatske proti Hervatskoj, i to bez da ga itko, bez da ga išto od izdaje odbiti mogaše”. Starčević političare koji Hrvatskoj traže tutore i njezinu sudbinu uvijek i nanovo vide u nekim nadnacionalnim entitetima naziva “sužanjskom pasminom koja je “protiv svega što je dobro, slavno i veličanstveno, koja se zaklela hrvatski narod zbrisati s lica zemlje te o tomu i radi”. Starčević je jasan:” Mi svi želimo osloboditi se od jarma bilo čijega, a neželimo jarme menjat…”. Eugen Kvaternik izruguje se hrvatskim političarima koji “drugo ne znadu navesti no da smo preslabi sami svoju slobodu uzdržati”.

Starčević je svjestan što časna saborska dužnost znači:”tko je osvedočen da mu znanje ne dosiže za moći dostojno saboriti, neka ne prima taj pretežki posao, neka ne bere nadnevnice iz ploda žuljah naroda, i za nje neka narod ne sramoti i ne izdaje». Starčevićev sljedbenik August Harambašić također kritizira hrvatsku servilnost i prevrtljivost političke vrhuške: «robovat nije sudba ljudskog duha, već radit, stvarat, krčit sreći put! Ne brinuti se za komadić kruha dok cieli narod bije očaj ljut!“. Od svega ovoga hrvatski su političari naučili vrlo malo, moguće i ništa.

Pravaš Antun Gustav Matoš piše o hrvatskim Judama, a njegova poznata izreka “vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda”, najbolje nam govori o integritetu tadašnje hrvatske političke klase. Ante Kovačić u svojim se satiričnim djelima izruguje političkoj prevrljivosti i političarima koji služe stranim interesima. Časti ih epitetima poput “pokorna kljusad”, “ kameleoni”, “veliki patuljci” itd.

Još jedan književnik pravaške orijentacije, Eugen Kumičić, 1893. u Saboru drži svoj znameniti govor gdje kaže:” Samo u narodu, koji je izdajom izgubio svoju slobodu, lako se nađe ljudih koji se muče i znoje, koji se oslanjaju na kojekakve izjave, navode kojekakove citate iz djelah često puta mržnjom pisanih, a sve to čine da dokažu, kako njihova domovina nije nikada bila sjedinjena, nit samostalna niti slavna, te kako stoga ona nema prava da bude neovisna, sjedinjena i samostalna. Samo u takovom narodu lako se nađe ljudih, koji znanstveno tvrde da je to osobita blagodat po narod, ako nad njim vlada čovjek koji je pouzdanik tuđinca. Isto tako, u takovom narodu lako se nađe ljudih koji će dokazivati da oni njihovi politički protivnici, koji rade za samostalnost svoje domovine, da su to ljudi pogibeljni po domovinu, da će ju dapače uništiti!”.

U Kumičićevim riječima može se prepoznati velika većina današnjih političara. Upravo oni koji rade protiv interesa Hrvatske pobornike hrvatske samostalnosti prikazuju štetnima i nazadnima. Povijest se, dakle, ponavlja, a ponavlja se zato što iz nje nismo naučili ništa.

Utemeljitelj novijeg hrvatskog nacionalizma, dr. Milan Šufflay naglašava važnost povijesnog pamćenja:” Bez povijesti nema narodne svijesti. I tko danas hoće da mu njegov narod bude svjež i snažan, taj ne smije da razara narodno pamćenje. Time, samo time može ga učiniti plijenom svojih egoističkih susjeda”. Šufflay je potpuno u pravu : narod koji zaboravi svoju prošlost, osuđen je da mu se ista ponavlja. Hrvatski narod glede zaboravljanja svoje prošlosti primjer je za školske udžbenike, stoga nije nimalo čudno da je kroz povijest uvijek bio “plijenom svojih egoističkih susjeda”. Servilnost, zaborav i naivnost – uzrokovana nepoznavanjem Matoševe mudrosti da “se šah politički igra glavom, a ne srcem” – glavni su uzroci promašene hrvatske politike kroz stoljeća.

Uz što su bili vrsni književnici, spomenuti su pravaši bili i vrlo dobri politički prognozeri. Nije trebalo dugo čekati da bi se crne slutnje Matoša da nam “ stranac …tihu propast sprema” i u stvarnosti obistinile.

Na početku svoje poznate pjesme In tyrannos Silvije S. Kranjčević je zapisao:” Krvav eno oblak diže se nad nama, /Ja ga vidim, ja ga prorokujem vama!”. Svako hrvatsko sluganstvo nužno je završavalo u kaosu i katastrofi, stoga nam ova Kranjčevića opomena i danas i te kako može biti poučna. Jer – kako je govorio Ante Starčević – “tko ne razmišljava, tko ne prispodoblja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju”…

AUGUST HARAMBAŠIĆ


HRVATSKOJ

Sa tebe su strgli kraljevsko odijelo,
Izranili tvoje božanstveno tijelo,
Robinja si tužna, mučenica prava;
Izdajom i zlobom svezali ti ruke,
Stvorili te žrtvom sebičnosti puke, -
Al te moje srce ipak obožava.

Bijedna si sirota kraj obilja svoga,
Od uresa davnih nemaš ni jednoga,
Doli krasne zemlje, divne grudi tvoje,
Doli bistrih rijeka, tvojih suza sjajnih,
Dol' u gorah gvožđa, osvetnika tajnih,
Za njimi odavno gine srce moje.

Ah, to mene boli! Ti nemaš slobode,
Nemaš svoje soli, kruha, niti vode,
A kraj svoga divnog i tolikog blaga;
U naroda vijeću tvoj se glas ne broji,
Al su tomu krivi zli sinovi tvoji, -
Ipak si mi mila, ipak si mi draga.

Od Jadranskog mora do hladna Timoka,
Od Balkana pa do Triglava visoka,
Svud su tvoji sinci i svud sreća huda;
Tu se oni krste raznimi imeni,
Al su zato redom sužnji zarobljeni,
Jer razdiru sami tvoja divna uda.

Oh, gdje ti je slava, kruna, mač i žezlo?
Zar je tvoje tijelo u krvi ogrezlo,
Da vijek čamiš jadna posred ropskog čama?
Gdje su sada tvoji nekadanji dani,
Gdje su Krešimiri, Zrinjski, Frankopani?
Odavno ih, jao, krije grobna tama.

Ipak hman me pute: Slaba si, malena,
Od rođene djece podlo ostavljena:
Ta i ja sam vazda trpio i strado!
Na lagodi slabić, znadem, živi rađe,
Al slobodu sticat mnogo li je slađe
I žrtvovat za nju svoje žiće mlado.

Nek se diče Rusi svojom veličinom,
Il Francezi svojom slavnom otadžbinom,
Il Englezi svojim svesilnim mornarstvom!
Ne zaviđam njima sve vrline ote:
Van Hrvatske za me ne ima ljepote,
Ja se dičim njome i njenim "barbarstvom".

Klevetnici pusti, ptice zlokobnice,
Podlost im je duša, nepoštenje lice,
Vrijeđaju te tako, moja majko zlata!
A ne znadu jadni da si tisuć ljeta
Prosvjeti i vjeri apoštolka sveta, -
Al Hrvatska ti si, sad im nepoznata!

Jest, Hrvatska ti si! Meni sve na svijetu,
I zanosan evo duši u poletu
Slavim tebe pjesmom, tebi posvećenom;
A jedanput valjda dočekat ću zgodu,
Da se mogu borit za tvoju slobodu,
Pa da jednoć bar te vidim osvećenom!

Ali miruj, srce! Miruj, dušo čista,
Najdivnija nada ko zora se blista:
Budućnost je naša, ma se tko protivi!
Hrvat već i sada ropske lance stresa,
Vesela mu klika ori do nebesa:
"Hrvatska je evo spašena da živi!"




HRVATSKA HRVATOM

Prenimo se,braco mila,
Hrvatska nas vila zove
Predivno je udesila,
skladne grane javorove
Pa nam uz nju pjesmu poje,
snagom do sad nepoznatom;
Neka bude svakom svoje
- Hrvatska Hrvatom.

Vec smo svega tudjeg siti,
i necemo sto je tudje
Niti cemo vise biti
tudje sredstvo i orudje
A da vazda krvarimo,
za probitak tudjim svatom;
Vec sad gromko uzviknimo
- Hrvatska Hrvatom!

Ako li se vrazi skupe,
da se slavni rod nam smrvi
Branit cemo sto je nase
sve do zadnje kapi krvi.
Vec nas nece zastrasiti
niti patnjom niti zlatom,
Vjek ce nam ideal biti
- Hrvatska Hrvatom!

Nestat moze kugle zemne ,
sunasce se moze maci
ali nas ce uvijek spremne ,
na braniku roda naci!
Duse ce nas pradjedova
bodrit vjerom obilatom
klicuci nam iz grobova
Hrvatska Hrvatom!


ZRINSKI-FRANKOPANKA

Pojmo pjesmu, mili druzi,
Pjesma nam je srca jek,
U veselju i u tuzi
Mila kano mačazvek;
Često ga je Hrvat trgo,
A tuđincu tek na spas,
Ali on nas u zlo vrgo,
Za uzdarje - prezrev nas!

Gdje slobode sad su dani
Što ih Hrvat cijenit zna?
Gdje su Zrinski, Frankopani
Gdje su ona lava dva?
O, tko svoju zemlju ljubi
I tko ne će biti rob
Tomu krvnik glavu rubi,
Taj u hladan pada grob!

Ali takvi dični muži
Žive, dok i narod sav,
On za njimi vazda tuži,
Ko na grobu miran lav;
Slabić samo suze lije,
Muža resi uzdah tih:
Rob im slavom spomen vije
I veliča pjesmom njih.

Pojmo slavu mučenika,
Što se nisu dali trt,
Već su rado na silnika
I u samu pošli smrt!
O, tko svoju zemlju ljubi
I tko ne će biti rob
Tomu krvnik glavu rubi,
Taj u hladan pada grob!


TRI BOJE

Do tri boje ljubim žarko,
Jače neg’ li drugo sve;
Sve ću prije ljubit prestat
Al te boje nikad ne!

Crvena je prva boja,
Domoljublja to je plam;
Žarko ljubim otu boju,
Al dom jače ljubit znam!

Bijela mi je druga boja
Kano bijeli mramor-kam;
Kano krilo labudovo
Bijela kao snijeg sam! –

Modra mi je treća boja
Modra kao neba pram;
Za tu boju i za dom svoj
Žrtvovo bih život sam!-

Te tri boje ljudim žarko
Jače neg’ li drugo sve!
Sve bih drugo ljubit presto
Al te boje – nikad ne! –

Te tri boje viđaju se
Na zastavi roda mog
Te tri boje k slavi vode
Jer ih štiti Gospod Bog! –
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
donadini



Pridružen/a: 11. 11. 2004. (09:09:58)
Postovi: 2249
Lokacija: zagreb

PostPostano: sri sij 05, 2011 8:28 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Nadao sam se da će "znanstvenica Tanja" staviti štogod o Ruđeru Boškoviću, uz neuplitanje i sukobe politike i znanosti.
No ništa.
Pa sam se onda ja potrudio barem malo rasvijetliti šture vikipedijske podatke.

Josip Ruđer Bošković
je poznati hrvatski znanstvenik, koji se bavio matematikom, astronomijom, fizikom, filozofijom i geodezijom. Porijeklom je iz Dubrovnika, gdje je rođen 18.05.1711. godine, a umro je u Milanu 13.02.1787.

ŠKOLOVANJE

Bošković je rođen u Dubrovniku kao sedmo dijete majke Paule Bettera (iz bogate talijanske obitelji) i oca Nikole Boškovića, trgovca. Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. 1732. je završio filozofiju, a nedugo potom i teologiju. Po završenom studiju teologije zaređen je u svećenika te je stupio u isusovački red.
Profesorom matematike postaje 1740. godine.

Ruđer Bošković se bavio mnogim matematičkim problemima, beskonačno malim veličinama, logaritmima negativnih brojeva, problemom tijela maksimalne atrakcije itd. U svojoj knjizi Elementa matheseos universae (Rim, 1754. godine) daje znatan broj teorema iz trigonometrije, prvi izvodi četiri osnovne diferencijalne formule sferne trigonometrije, kao i oskulatorni krug.

U raspravi De aestu maris (1747. godine), prvi među matematičarima govori o neeuklidskoj geometriji, u kojoj se s krivuljama radi isto kao i s pravcima, te predlaže geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se danas i upotrebljava.


DOPRINOSI U ZNANOSTI

Astronomija

Bavio se i astronomijom i objavio pet knjiga pod nazivom Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (1785. godine) U njima izlaže svoju teoriju o aberaciji svjetlosti, te kao i Einstein smatra brzinu svjetlosti konstantnom. Po njemu je sve relativno, kako prostor, tako i vrijeme. Mjerila nisu konstantne duljine i smanjuju se u pravcu kretanja. Kao metodu za pronalaženje skretanja svjetlosne zrake pri prolazu kroz razne sredine, preporuča pokuse s dva dalekozora od kojih je jedan ispunjen vodom. Ispitujući krivulju refrakcije, prvi određuje visinu troposfere. Iz tri opažanja Sunčevih pjega određuje rotaciju Sunca i njegov promjer, izvodi jednadžbu šestog stupnja za kretanje kometa, koju su kasnije prihvatili Olbers, Langrange, Opolcer i Wilkens. Zamišlja zvijezde kao veća ili manja sunca.

Njegova atomistika predvidjela je zvijezde sa vrlo gustom i vrlo razrijeđenom materijom, divove i patuljke, koji su otkriveni tek u 20. stoljeću. Zvjezdarnica u Breri blizu Milana, za koju je izradio planove, bila je najmodernija u to doba. Osnovao je praktičnu astronomiju, prvi ukazao na potrebu ispitivanja grešaka mjernih instrumenata i dao formulu za ispravke grešaka.

Geodezija

U geodeziji, 1741. Ruđer Bošković je iznio ideju o geoidu kao obliku Zemlje. U knjizi De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XVI (1755. godine)) prvi obraća pažnju na skretanja vertikala, što je, po njemu, posljedica nerazmjerne raspodjele masa na površini Zemlje. U tu je svrhu 1750. izveo mjerenje meridijanskog luka između Rima i Riminija zajedno s Christopherom Maireom i razvio mrežu trokuta s dvjema geodetskim osnovicama kod Rima i Riminija. Knjiga je prevedena i na francuski 1770. godine.

Optika

U optici je poznat po instrumentima kao što je prizma s promjenljivim kutom i kružni mikrometar. U djelu Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, objavljenom u Beču 1758. godine, iznosi da je sve materija i kretanje. Po njemu je materija sastavljena od istih čimbenika, samo je različiti zakoni čine različitom.


Bohrov atom je direktan potomak Boškovićeva atoma.

On uvodi zakon sila, koje su odbojne na malim međuelektronskim udaljenostima, a privlačne na velikim udaljenostima, što kasnije dalje razvija Michael Faraday. Atom svodi na središnju točku oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila (Boškovićevo polje).

Bošković se, iako svećenik, zalagao za Kopernikov sustav. Bio je vrlo ugledna ličnost tog vremena. Tijekom 1761. godine astronomi su se pripremali da promatraju prolaz Venere ispred Sunčeva diska i u tu svrhu ga britanski Royal Society šalje u Istanbul kako bi mogao promatrati taj prolaz. Ruska akademija znanosti ga prima za člana u Sankt Petersburgu. Francuska ga je 1773. godine, kada je ukinut isusovački red, imenovala ravnateljem optike za mornaricu.

Bio je poznat i kao inženjer, pjesnik i diplomat. Kao inženjer, na zahtjev pape Benedikta XIV. napravio je planove za popravku apsida i kupola crkve Svetog Petra u Rimu i radio na isušivanju močvara u Italiji. Kao diplomat odlazi u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik (tadašnja Ragusa) pruža usluge Francuskoj i na taj način krši svoju neutralnost. Tada biva primljen i u londonski Royal Society.


Naslijeđe

U Zagrebu je 1950. godine osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike, koji je na prijedlog hrvatskog fizičara Ivana Supeka dobio ime Ruđera Boškovića. Astronomsko društvo u Beogradu je nazvano po njemu, kao i jedan krater na Mjesecu.

Važnija djela

De maculis solaribus iz 1736. godine (O Sunčevim pjegama)
De circulis oscillatoribus iz 1740. godine (O oskulatornom krugu)
De viribus vivis iz 1745. godine (O živoj sili)
De cometis iz 1746. godine (O kometima)
De lumine iz 1748. godine (O svjetlosti)
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
donadini



Pridružen/a: 11. 11. 2004. (09:09:58)
Postovi: 2249
Lokacija: zagreb

PostPostano: sri sij 05, 2011 12:52 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

August Harambašić

Mrtva vjera


Što kriliš svoje ruke nada mnom,
0 mučenice, mrtva majčice,
Što dolaziš u času ponoćnom
Iz svoje tamne, hladne grobnice?
0 kol si blieda! Ti me strahuješ
I napunjaš mi srce žalošću;
Ta zašto plaćeš? Zar ti žaluješ
Nad izgubljenom mojom mladošću?

Ne žaluj zaman! Cvietak salomljen
Ni božja rosa ne će ozdravit,
Pa ni moj život, davno promašen,
Ni tvoja suza ne će popravit:
U zalud ti svoj pokoj žrtvuješ
I dolaziš u gluhoj ponoći,
Da samo meni biednom pomogneš,
Al meni više nema pomoći.

Što mašeš rukom? Kud me pozivlješ,
Kad od straha ne mogu ustati?
Što govoriš i kog to dozivlješ,
Kad jedva smijem tebe gledati?
Ne zovi nikog! Ja sam prestravljen,
Oh, kakva to se žena pojavlja:
Al pogled joj je blag i raznježen,
I ona mene ljubko pozdravlja.

„Govori, tko si?'" — Ja sam štitnica
Svih patnika od svjetskog postanka
I Ljubavi i Nadi sestrica,
Ter s njimi tješim sviet bez prestanka;
I jerbo su te one pustile,
Namolila me majka uboga,
Da spasim te od smrti nemile,
A Vjera mi je ime od Boga.

Već htjedoh pasti njoj pred koljena,
Al krv mi u to jurnu k obrazu,
Jer kroz mrak sinu munja ognjena
I vidjeh kraj nje strašnu prikazu:
U ruci oštar nož joj sievnuo
I Vjera se je mrtva srušila,
A zrakom grozan glas odjeknuo:
„Još viek je Sumnja Vjeru ubila!"

Izgubih sviest i klonuh očajan,
A kad sam opet k sviesti došao,
Sa iztoka je javljao se dan,
A ja sam se za čelo mašao:
U glavi šum i lomot užasan,
U duši bol bez konca, bez mjere:
Ah, što će mi taj život kukavan
Bez ljubavi, bez nade, bez vjere?

SVETA NOĆ

Nastupila je sveta noć,
Narodio se Spas,
Božanska mu je opet moć
Iz grijeha digla nas.

I sav je svijet preporođen
Iz zla se trgo svog,
I zapjevao: Blagoslovljen
Na uvijek Isus Bog!
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
donadini



Pridružen/a: 11. 11. 2004. (09:09:58)
Postovi: 2249
Lokacija: zagreb

PostPostano: sri sij 05, 2011 3:49 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Spomen-pjesma, Ruđerovog daleko mlađeg subrata, uglednog isusovca, propovjednika, profesora, književnika, te nadarenog pisca i pjesnika patera Petra Perice.
Spomen-pjesma nosi naslov „U slavu Ruđera Boškovića D. I. za dvjestogodišnjicu njegova rođenja“, ima 48 redaka i pisana je u obliku ode. Dijelom zbog složenosti društvenih prilika, a i zbog samozatajnosti patera Perice, taj je doprinos ostao nepoznat, gotovo skriven od javnosti. Na svjetlo dana ga je iznio prof. dr. Hrvoje Kačić, proučavajući građu o životu patera Petra Perice, žrtvi komunističkih smaknuća na otoku Daksi, u listopadu 1944. g. Pjesmu je otkrio u rukopisu i nakon transkripcije, jedan je dio objavio u svojoj nedavno izašloj knjizi „Dubrovačke žrtve“.



Pater Petar Perica,
(Kotišina, kraj Makarske1881. – Daksa, kraj Dubrovnika 1944.).

Ovu spomen-pjesmu je padre Perica napisao 1911. u svojoj 30-toj godini posvetivši je obljetnici rođenja slavnog znanstvenika, svog subrata Isusovca. Tekst objavljenog dijela Ode u Kačićevoj knjizi, odaje zanos pjesnika a pogotovo je dojmljiv kad se čita u cjelini, te zaslužuje da se izvuče iz zaborava i prikaže znanstvenoj i široj javnosti.

Evo pjesme patra Perice:


Oda u slavu Ruđera Boškovića D.I.
za dvjestogodišnjicu njegova rođenja 1911.godine.


Po Dubravi svibanj koracao bajni
Promatrao zvježđem ovjenčanu noć,
Zanesen divotom nebeskijeh tajni,
Veličao Višnjeg nedohitnu moć.

Kod zanosa svetog podvijao krila,
zablista mu nove nebesnice trak,
U vjencu što Svemoć oko nas ga svila,
da razgori mrtvi po svemirju mrak.

Kad nebo zaruđe, od bora do bora,
Šaputao lahor raspršujuć san:
Osamnaesta svibnju osvanula zora,
Osvanuo prvi za Ruđera Dan.

Od Orjena sunce pohitjelo majsko,
Cjelivati prvom svoj odvjetak drag,
A čedu na čelu – ko biserče rajsko,
Zaostade blistav za cjelovom trag.

Kad sunčevu zlatu ponarasla krila,
Pa planulo željom obasjati svijet,
Uvede ga bjela iz Dubrave vila,
Uvede ga mlada u Lojole klijet.

Iz mračnoga gnijezda poletie soko,
U kljunu mu plamti plamenice plam,
Nad vječnim se gradom naziru stijene,
A pred njim se Petrov zazidao hram.

Strijelovitim krilom po stijenju reže
Zagušive tmuše nepromucav zvuk,
Ispred njega sove u nepovrat bježe,
Iza njega zviježđem obasu se put.

I mnogo se oko zanese iz niza,
Do sokola motri i zublje mu sijev;
Iz Beča, Milana, Londona, Pariza,
Odjeknu mu slave i veličja pjev.

Ovjenčane glave sagibaju čelo,
I mašu mu žezlom da sustavi lijet,
Da čuju ga, gdje bi života mu vrelo,
Proistječe bistro u Božiji svijet.

Odgovara soko: « U naručju zore,
Gdje cjeliva Jadran nepomičnu hrid,
Gdje junačka srca ko i sunce gore;
Evropi se diže neprobitan zid.

U ovom je zidu, Evrope braniku,
Djedova mu gnijezdo i premili rod,
Što grezne u krvi za krstovu diku,
Dok slavite ovdje u bezbrizi god.

To rekao im – Ruđer – odletje visoko,
Plamenicom znanja da rasvijetli svijet,
A premnogo za njim okrenu se oko,
Ko za suncem mladi na uranku cvijet.


Pjesma odaje dobro poznavanje svjetskog značaja Ruđera Boškovića, radost i poštovanje prema ugledu koji je Ruđer stekao, kao i ljubav prema subratu i čovjeku. Čitanjem redaka Peričine ode postajemo snažno zahvaćeni dubinom osjećaja, koji su autora naveli da stvori ovu prekrasnu pjesmu.
Napomena:
Padre Perica je, kako piše Hrvoje Kačić, svoj pjesnički talenat pokazao već u ranoj mladosti. 1900.., i 1904. (ali možda i nešto kasnije). Kao gimnazijalac na travničkom sjemeništu, spjevao pjesmu „Do nebesa nek se ori“ i „Zdravo djevo svih milosti puna“. Obje pjesme je uglazbio tadašnji gimnazijski profesor u Travniku, Milan Smolka, Poljak po narodnosti (Stojan Miloš, 2001) i obje su stekle izvanrednu popularnost, i hrvatski vjernici, a naročito mladost, te pjesme pjeva s oduševljenjem već cijelo stoljeće.
Na prijedlog akademika Ivana Supeka (1915. - 2008.), uglednog hrvatskog fizičara, sveučilišnog profesora, filozofa, povjesničara, književnika i humanista, u svibnju je 1950. g. u Zagrebu osnovan institut za znanstvena istraživanja iz područja atomske fizike, u sastavu JAZU. Institut je dobio ime Institut „Ruđer Bošković“, upravo na prijedlog akademika Supeka, koji je imenovan i čelnikom Instituta i tu je dužnost obnašao sve do 1958. g., kad je smijenjen nakon što se suprostavio nemirnodobskom korištenju nuklearne energije.
Godine 1968. objavljena su dva toma knjige akademika Željka Markovića pod naslovom „Ruđe Bošković“, koja predstavlja do tada najopširniji i cjelokupan prikaz Boškovićeva života i rada, a kroz koji se uvijek i neprekidno očitovala njegova odanost svom dubrovačkom porijeklu i trajnom održavanju obiteljskih i prijateljskih veza sa Dubrovnikom. Ta je povezanost „našeg Ruđe „ (kako ga je često imenovao autor u svojoj knjizi) s rodnim krajem, osobito isticana u knjizi, prožetoj dubokom naklonošću i ljubavlju autora prema tom velikanu.
Poznate su mnoge rasprave, studije i knjige izdane u Hrvatskoj ranije i kasnije, posvećene prikazima i analizi Boškovićevog života i rada (akademik Josip Torbar, akademik Žarko Dadić i mnogi drugi).
Da su kojom prilikom akademik Supek i akademik Marković kao i drugi autori, znali za Odu patera Perice, posvećenu Ruđeru Boškoviću, zacijelo je da nebi na nju ostali indiferentni, nego bi tu spomen-pjesmu prihvatili s izrazom poštovanja prema spoznaji nadarenog, tada mladog redovnika oduševljenog svestranim značajem Boškovićeve uloge u međunarodnoj znanosti. To bi proširilo reputaciju ovog osobitog svečćenika, isusovca-mučenika, izvanrednog intelekta i umjetničke darovitostim a i popularnost velikana komu je namijenjena.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
donadini



Pridružen/a: 11. 11. 2004. (09:09:58)
Postovi: 2249
Lokacija: zagreb

PostPostano: čet svi 05, 2011 7:24 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

SONETNI VIJENAC

Samo Tebe ljubi, časti i svojata,
Oj Ti zlatna dobo narodnje nam sreće;
Nikad Tebe Hrvat zaboravit ne će,
Krešimira Veljeg zemljo umiljata.

Velika si bila Ti iza Karpata,
Velika i ovdje zvala si se veće;
Stog nam svaka miso oko tog se kreće,
Da se opet vrati veličina sva ta.

Divno mi se stereš od Raše do Soče,
Od Cetine tamo do alpinskih râta,
Tu kad Tvoji sinci svi se jednoč sroče:

Ovjenčat će Tebe, sve mi srce gata,
(Slobodno nek tvoji dušmani se boče!)
S povijesti Ti dične slava obilata.

Plemenštini Tvojoj nigdje premca nije,
Mada tražit stanem svijetu na sve strane,
Štono Tvoja bjaše, Krsto Frankopane,
Ma ju samo Hrvat cijenit razumije.

Oj u strašno doba, od noći tamnije,
Ti nam žarko sunce, Ti nam bijeli dane,
Do slobode htjede pomoć uzdisane,
Do slobode zlatne, od svega milije!

Ti si bio snagom uma, srca svoga,
Zadnji, mislim, vladar slobodnih Hrvata,
Sam iz krvi niko roda hrvatskoga;

Kašnje cijela hrpa prodanijeh svata
Stade sve mi gulit s bijednog roda Tvoga,
Krugom cijelog svijeta ona je poznata.

Hoće da ti s svijeta slavno ime briše
Onaj, kog si svojom Ti spasila krvi,
U zahvalnost koj Te jošter i sad mrvi
I ko vampir klet iz srca krv Ti siše.

Zadovoljan da je, što slobodno diše!
Jer dok samo Hrvat podigne se prvi,
Bit će od njega pticam dosta strvi,
Kad se mačem stane obračun da piše!

Sve pod nebom mora božja pravda stići,
Istina je ovo stara od vjekova,
Spas slobode jednoč i med nas će sići!

Zaorit će tad iz grla sokolova,
Što visoko barjak hrvatski se dići,
Slavno ime dičnih naših pradjedova.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
donadini



Pridružen/a: 11. 11. 2004. (09:09:58)
Postovi: 2249
Lokacija: zagreb

PostPostano: čet svi 05, 2011 7:34 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

AUGUST HARAMBAŠIĆ: SJEĆANJE NA ŽIVOT I DJELO NAŠEG VELIKANA...

Zmaj hrvatski, i donjomiholjački

Objavljeno: 16.4.2011

Kako danas ljudi više vole i pamte brojeve od pisanih riječi, odlučujem da sjećanje na velikog Harambašića u 2011. godini kratko iskažem u nekoliko notata i kratkih jezičnih pobrojanica, uglavnom numerološki povezanih, uz obećanje samoj sebi da neću coprati, već uprijeti dobrohotno prstom u ponekad gotovo sudbinsku poveznicu Harambašićeva značaja s nekim brojevima, koji se, kojeg li slučaja, malkice čudno ponavljaju u njegovu velikom i nesretnom životu.
Dakle, nije zanemarivo da ova godina bilježi: 20. obljetnicu izlaska Pavletićeve knjige “Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva”, u koju je August Harambašić s nepunih dvadeset godina postao najpopularnijim hrvatskim pjesnikom. Bijaše jedan od četiri najpoznatija hrvatska pjesnika druge polovine 19. stoljeća (uz S.S. Kranjčevića, A. Kovačića i A. Šenou). Od trojice naših Augusta pjesnika (Šenoa, Matoš, Harambašić), on bijaše najvatreniji u borbi za oslobođenje od Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje hrvatske države. A književno desetljeće od 1880. do 1890. možda bi se s pravom moglo nazvati i Harambašićevim dobom.

GODINE ZA PAMĆENJE
Ova, 2011. bilježi također da je prije 91 godinu (19.IX.1920.) društvo "Braća hrvatskog zmaja" ispunilo svoj zavjet prema pjesniku, inače uglednom članu društva (tajnog imena “Zmaj donjomiholjački”) da će na njegovu rodnu kuću u Donjem Miholjcu uz veličanstvenu svečanost staviti spomen-ploču. Tako i bi.
Hrvatska javnost također ne zna da je prije 111 godina, "kada se 22.IV.1900. osnivalo Društvo hrvatskih književnika, August izabran za prvog tajnika Društva". Harambašić je bio rodoljub i pjesnik gotovo svih vrsta lirskih pjesama (od budnica do soneta), pjesnički bard čitave jedne epohe hrvatskoga naroda, novinar, pokretač, izdavač, vlasnik i urednik zabavno-poučnih listova, student-demonstrant, izgnanik sa zagrebačkog Sveučilišta, odvjetnički perovođa, doktor prava i boem, narodni zastupnik pravaša za kotar Delnice i pravaški delagat u peštanskom saboru, uznik, siromah i stenjevački pacijent, poliglot i jedan od najboljih hrvatskih prevoditelja onoga vremena (Shakespearea npr.), ljubitelj žena i alkohola, pisac libreta pučkih i komičnih opera, odbornik u Matici hrvatskoj i uređivač njezinih izdanja, pravi brat i jedan od utemeljitelja družbe “Braća hrvatskog zmaja”, te konačno pritisnut životnom bijedom, potisnuvši zbog bijede svoje domoljublje i ponos, čak i državni tajnik Vlade 1908. godine.
Sve u svemu, ova godina nosi baš bogatu kiticu obljetnica harambašićevskog predznačja. Evo ih:
150. obljetnica rođenja pjesnikova (Donji Miholjac, 14. srpnja 1861.).
145. obljetnica smrti pjesnikove majke, Julijane r. Beck, čiji otac bje nadučitelj i utemeljitelj glazbene donjomiholjačke škole, a grob joj je u Donjem Miholjcu).
140. obljetnica njegova upisa u osječku gimnaziju.
135. obljetnica smrti oca mu Đure (umro 1876., od TBC-a).
125. obljetnica napisane opere "Armida" u četiri čina, u suradnji s Miletićem.
115. obljetnica Zajčeva uglazbljenja te iste opere.
115. obljetnica Harambašićevog polaganja odvjetničkog ispita.
110. obljetnica dodjele njegova imena jednoj donjomiholjačkoj ulici (sadašnja Basaričekova), u povodu dolaska cara i kralja Franje Josipa I. u Donji Miholjac na vojne manevre.
110. obljetnica otkad je Harambašić postao narodnim zastupnikom Stranke prava za kotar Delnice.
105. obljetnica njegova posljednjeg dolaska u Donji Miholjac.
100. obljetnica od izlaska knjige dr. Velimira Deželića "Dr. August Harambašić" (Zg, 1911., Braća hrvatskog zmaja).
100. obljetnica njegove smrti (umro je točno u podne 14. srpnja 1861.).
50. obljetnica smrti Augustove voljene supruge Marice, središnje i najsnažnije obiteljske karike Harambašić.
Što osim ovih, uglavnom brojčanih podataka, treba znati osječka javnost iz Harambašićeva života?
Prvo: da Harambašić počinje pjesnikovati upravo kao osječki gimnazijalac (nakon 5. razreda gimnazije) i da baš iz Osijeka šalje svoje prvo čisalce pjesama na prosudbu Augustu Šenoi.

OSIJEK TREBA ZNATI
Drugo: da se baš u Osijeku kao sedamnaestogodišnjak Harambašić prvi put zaljubio, i to u crkvi, na misi, u prelijepu desetgodišnjakinju Tugomilu Brlićevu, koja je ubrzo i umrla, ali su ostale njegove ljubavne pjesme "Jadikovke" i "Tugomilke".
Treće: da bi bilo baš prigodno Harambašiću na spomen, a osječkoj mladeži na korist i razonodu, još u ovoj jubilarnoj godini objaviti nekakav godišnji natječaj za srednjoškolske pjesnike gimnazijalce.

Kruna FÜRST MEDIĆ
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
donadini



Pridružen/a: 11. 11. 2004. (09:09:58)
Postovi: 2249
Lokacija: zagreb

PostPostano: pet sij 13, 2012 8:44 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Nije godina velikog Ruđera Boškovića ni prošla a predsjednik Tadić ga raspalio a kako bi nego srpski.
NAJVEĆI SRBI SVIH VREMENA: Nikola Tesla, Dositej Obradović, Vuk Karadžić, Pupin, Milanković i Ruđer Bošković. Nadam se da me moji hrvatski prijatelji neće pogrešno razumjeti, ali Ruđer Bošković je bio Srbin katolik.
press.com

Jadan narod koji među hrvatskim pravoslavcima traži svoje najveće pa bili znanstvenici!!!!!!!!
Tadić je poturčeni vlah zaman je tad i dodajte ić= tadić!
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
Prethodni postovi:   
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Dogodilo se na danasnji dan
Vremenska zona: GMT + 01:00.
Stranica 1 / 1.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možete otvarati nove teme.
Ne možete odgovarati na postove.
Ne možete uređivati Vaše postove.
Ne možete izbrisati Vaše postove.
Ne možete glasovati u anketama.


Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
HR (Cro) by Ančica Sečan