lupus-istina.com


 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

KOS u Hrvatskoj

 
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Hrvatska
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pon kol 08, 2005 12:21 pm    Naslov: KOS u Hrvatskoj Citirajte i odgovorite

Skinuto s jednog drugog foruma:

Agenti KOSa rade u najvažnijim hrvatskim institucijama

Haaško svjedočenje Mustafe Čandića, nekadašnjeg oficira KOS-a, kontraobavještajne službe JNA, u procesu protiv Slobodana Miloševića, ponovno je aktualiziralo djelovanje te službe na području Hrvatske nakon njezina osamostaljenja, premda su od vrlo opširnoga Čandićevog svjedočenja naši mediji prenijeli tek male dijelove o tomu kako su početkom 90-ih, u režiji KOS-a, poduzete neke terorističke akcije s ciljem diskreditacije Hrvatske u svijetu. Prije svega, riječ je o miniranju Židovskoga groblja na Mirogoju te eksploziji pred Židovskom općinom. Čandić je u Haagu otkrio mnogima već dobro poznate činjenice o vrlo razgranatoj mreži suradnika KOS-a koji je svoje ljude krajem osamdesetih ubrzano instalirao u sve pore hrvatskoga društva - političke stranke, državne službe, policiju, ali i u gospodarstvo, školstvo, zdravstvo, te posebice medije.
- Oficir odgovoran za Labrador bio je Slobodan Rakočević, a glavni operativci bili su pukovnik Ivan Sabolović i major Čedo Knežević. Oni su držali svoje veze u Zagrebu, upravljali operacijama, objasnio je Čandić haaškim sucima pojašnjavajući kako je naziv Labrador odabrano po pasmini istančana njuha koju policija koristi za pronalaženje eksploziva, budući da su članovi grupe na raznim lokacijama u Zagrebu i okolici sakrili veće količine eksploziva, oružja i drugoga materijala neophodnoga za provođenje terorističkih akcija koje su planirali. Sjedište grupe bilo je u zagrebačkoj Komandi RViPVO, a izravan nadređeni oficir Rakočeviću i Kneževiću bio je, do prelaska na hrvatsku stranu, tada još pukovnik Imra Agotić, danas vojni savjetnik predsjednika Stipe Mesića.
- Kada govorimo o organizaciji Opera sa sjedištem u Zemunu, kojoj je svrha bila provedba propagandno-psihološkoga rata, tu je glavnu rolu odigrao Radenko Radojčić, pričao je Čandić u Haagu dok je Milošević, sve blijeđi u licu, bilježio nešto u svoju bilježnicu. Čandić je otkrio niz novih detalja poput montaže razgovora generala Antona Tusa i Mile Dedakovića čije je emitiranje imalo za cilj izazivanje sumnje u izdaju branitelja Vukovara, te kako se Dedakovića pokušalo diskreditirati povezujući ga s KOS-om.
- Primjerice, tu je i tonski zapis navodnoga telefonskog razgovora između jednoga čelnika HDZ-a iz Zagreba i čelnika HDZ-a iz Iloka u kojem ta dvojica razotkrivaju planove za likvidacije Srba, etničko čišćenje toga područja od srpskoga stanovništva. Razgovor je višestruko emitiran na beogradskoj televiziji i taj je prilog uvelike pridonio sve brže rastućim neprijateljstvima između Hrvata i Srba u Podunavlju. Međutim, riječ je o potpunoj konstrukciji režiranoj u Operi. - Osobno sam prepoznao glasove navodnih HDZ-ovaca. Bili su to Radenko Radojčić i Ivan Sabolović, ispričao je Mustafa Čandić u Haagu otkrivši i pozadinu šokantnih snimaka masakriranih tijela koji su se, na RTS-u svakodnevno reprizirali uz tvrdnje kako je riječ o srpskim civilima koje su pobili, prethodno ih masakriravši, pripadnici ZNG-a. - Te su snimke, zapravo, načinili Ivica Katančić, operativac tehničkoga Odjela KOS-a i major Ljuban Karan, također KOS-ovac, a riječ je o potpunoj zamijeni teza. Na snimkama su pobijeni hrvatski civili koje su pobile srpske paravojne snage, rekao je Čandić, izravno povezujući srpski vojni vrh, kojim je tada upravljao Milošević, s ratom u Hrvatskoj.
I relativno slabi odjek Čandićeva svjedočenja u našoj javnosti izazvao je, nema sumnje, meškoljenje u redovima bivših KOS-ovaca koji danas žive u Hrvatskoj s obzirom na to da je tek manji dio njih, u tek nekoliko akcija, uhićen, pa razmijenjen s Beogradom.
Sâm je Čandić na Miloševićevo pitanje posvjedočio kako je u Odjelu KOS-a RViPVO djelovalo pedesetak operativaca, a on je sâm na vezi držao desetak suradnika. Pretpostavio je da su sličan broj suradnika imale i druge kolege dodavši da su slične, ako ne i brojnije KOS-ove ispostave postojale i pri Ratnoj mornarici i Kopnenoj vojsci. Pa onaj komu se dâ malo igrati s tablicom množenja može doći do zanimljivih brojki. Potvrdio nam je to i jedan od naših sugovornika: - Uhićenje grupe Labrador, koja je djelovala pod okriljem tadašnjega odjela KOS-a pri Komandi zrakoplovstva i protuzračne obrane, a u režiji famozne Opere, te razotkrivanje i uhićenje dijelova grupe Zenit 1995. godine, tek su vrh ledenoga brijega, povjerio nam je čovjek koji je dobar poznavatelj protuobavještajnoga i obavještajnoga miljea u Hrvatskoj. Njegov, kao i identitet većine ostalih sugovornika, nećemo otkrivati na njihovu zamolbu, a razlozi za to su višestruki: - Gledajte, ovoga trenutka u Hrvatskoj živi i djeluje najmanje 800 agenata i suradnika KOS-a, neki od njih su na izuzetno visokim funkcijama i to u svim segmentima društva, pojašnjava razloge za anonimnost naš drugi sugovornik, svojedobno visoko pozicioniran u hrvatskome protuobavještajnom aparatu. Svoje tvrdnje o najmanje 800 KOS-ovaca argumentira tajanstvenom Plavom knjigom, dokumentom koji danas skuplja prašinu u nekom od ureda MUP-a, a u kojem su hrvatske protuobavještajne službe poimence popisale oko 800 agenata i suradnika jugoslavenskih tajnih službi.- Popisani su samo oni za koje se nedvojbeno ustanovilo da surađuju ili su surađivali s KOS-om ili DB-om. Koliko ih je nepopisanih možemo samo nagađati, ali već je i broj evidentiranih stravično visok, nastavio je otpuhujući dim cigarete i sumnjičavo se zagledavajući u lica ljudi koji su ulazilili u gostionicu u kojoj smo se sastali.
- Nemojte pomisliti da sam paranoičan, ali suviše je čudnovatih koincidencija u posljednje vrijeme, a slučajno se ne događa ništa, da bih bio bezbrižan, kaže ističući kako je nedvojbeno da je jedan dio likova iz Plave knjige u njoj samo stoga što su nekad, neki i nesvjesno, surađivali s jugoslavenskim tajnim službama.
- Neki su od tih ljudi raspadom bivše države izgubili i razloge za svoje djelovanje, ali veliki se broj njih ni danas ne miri sa samostalnom Hrvatskom. A čak su se i neki od KOS-ovih agenata koji su kao takvi bili uhićeni u Hrvatskoj, pa poslije razmijenjeni s Beogradom, već vratili ili se vraćaju u Hrvatsku, povjerava nam naš sugovornik.
- Pročitao sam nedavno u novinama kako se naša proslavljena atletičarka Vera Nikolić vratila u Zagreb, te traži povrat svoje imovine - vikendice i stana. Nije pisalo je li se s njom vatio i suprug - Paja Ćesić, pripadnik Labradora razmijenjen `91. godine. A ni to kako je u tome istom stanu u koji bi se sada vratili otkriveno jedno od većih skladišta eksploziva namijenjenoga terorističkim akcijama u Zagrebu. A to je samo jedan detalj. I nedavna afera u Ministartvu vanjskih poslova u svezi imenovanja jedne veleposlanice svoje ishodište ima u Labradoru. Je li vam sada jasno zašto nitko ne želi javno progovoriti o svemu? Pa sutra mi se može dogoditi da moram zatražiti kredit u banci u čijoj upravi danas sjedi jedan od ključnih ljudi Opere, govori ispod glasa paleći novu cigaretu.
- Uostalom, u Vrbiku, preko puta Vjesnikova nebodera, živi i Radenko Radojčić. Nije se daleko maknuo od kraja osamdesetih iako je u međuvremenu prošao zanimljiv put - zagonetno je zaključio.
Kopajući nekoliko dana poslije po novinskom arhivu, shvaćamo aluziju. - Dugogodišnja povijest arhiva poznaje slučajeve kad su se za neovlašteno čitanje spisa kopale oči. Za krađu dokumenata kažnjavalo se lomačom. Za odavanje tajne sadržane u spisima čupao se jezik. Takve drakonske mjere u mnogome su zaslužne što danas raspolažemo relativno cjelovitim arhivskim fondovima koji čine izvore za našu historiju - čitamo u tekstu obajvljenom početkom listopada 1988. godine u tjedniku Danas. Autor - Radenko Radojčić, alias Ljudevit - čovjek o kojemu je na suđenju Miloševiću govorio Mustafa Čandić. Ali Čandić je o Ljudevitu već jednom svjedočio - na suđenju Radojčiću koje je započelo 8. rujna 1994. godine u Zagrebu, nakon što je ovaj, pod još uvijek javnosti nepoznatim okolnostima, uhićen u Hrvatskoj. Suprotno svomu moraliziranju u Danasu o neophodnosti čuvanja arhivske građe i drakonskim mjerama protiv onih koji je otuđuju Radojčić je, prema tadašnjem Čandićevu svjedočenju, u zemunsku centralu KOS-a iz Zagreba donio između 35.000 i 50.000 mikrofilmova na koje je prenio arhivsku građu iz CK SKH, gdje je bio zaposlen.
- Među tom građom bili su i dosjei Gabelice, Paradžika, Šuvara i dr. Tuđmana. Osobno sam vidio Tuđmanov dosje iz 1967. godine s podatkom koji javnost ni danas ne zna, ali o tome ne bih javno govorio - svjedočio je tada Čandić prisjetivši se kako je, kao pomoćnik načelnika Kontra obaveštajne grupe, Radojčića i njegovog partnera Malobabića upoznao u KOS-ovoj ispostavi u Maksimirskoj 63 i tek tada i uživo vidio Ljudevita.
Čandiću je tada kolega za Radojčića kazao: - Ovaj s bradom je Ljudevit, vrlo je opasan. Sposoban je, hladan i osposobljen za terorističke akcije; on je podmetnuo eksploziv na Židovskome groblju.
Općinski sud u Zagrebu Radojčića je proglasio nevinim 1999. godine, jer ga, kako je navedeno u presudi, nijedna činjenica i dokaz ne povezuje s planom ili grupom Labrador.
U jednome trenutku pokušali smo zamisliti Johna Le Carrea i Roberta Ludluma kako, okruženi praznim bocama whiskyja, smišljaju zaplete i rasplete koji bi barem približno oslikali stvarne događaje koji su se zbivali, ali se i zbivaju u nas, ali i uz najbolju volju, teško nam je polazilo za rukom. A naše nas je novinarsko istraživanje često podsjećalo na guljenje luka - ispod svakog oguljenog čekao je novi, pa opet novi sloj. Samo što kod luka, kad se maknu svi slojevi, ne ostaje ništa.


Profil agenata i suradnika KOS-a

- Mislim da možemo razlikovati tri osnovna profila agenata i suradnika KOS-a u Hrvatskoj. Prvi su, na žalost malobrojniji, oni koji su se uvidjevši što se zbiva, sa svojim informacijama i sposobnostima stavili na raspolaganje legalnoj vlasti u Hrvatskoj.
Druga grupacija odmah se priključila Miloševićevoj opciji i ideji Velike Srbije. I napokon treći, koji su do kraja ostali vjerni ideji SFRJ, i koji su se, kada je Milošević u Srbiji proveo čistku u vojsci, pritajili. Ostali su međusobno povezani, pomagali su jedni drugima i neki od njih danas su vrlo utjecajni ljudi. Padom Miloševića, idejom stvaranja zapadno-balkanske unije, tj. Nove Jugoslavije, i oni su se konačno pokrenuli - razložio nam je treći sugovornik, još uvijek zaposlen kao analitičar u jednoj sigurnosnoj službi.


Istraga protiv Ilicha i Sigetića

Za eksploziju na Židovskome groblju u Zagrebu isprva je sumnja bačena na dvojicu pripadnika HV-a - Wernera Ilicha i Vuka Sigetića. To se odlično uklopilo u KOS-ov plan diskreditacije, a i mnoge kasnije okolnosti išle su na ruku Labradorovim planerima. Tadašnji prvi čovjek Ureda za nacionalnu sigurnost Josip Manolić o krivnji Ilicha i Sigetića obavijestio je predsjednika Franju Tuđmana, a on ministra obrane Gojka Šuška, koji je odmah tadašnjem šefu SIS-a Josipu Perkoviću zapovjedio neka provede istragu. Rezultati SIS-ove istrage, koja je pokazala da Ilich i Sigetić nisu minirali Židovsko groblje, proslijeđeni su Vojnomu tužiteljstvu. Već tada su pojedinci iz hrvatskih protuobavještajnih službi sumnjali da je sve skupa režija KOS-a, ali dokaza nije bilo. Međutim, Josip Manolić uporno je vjerovao svojim informatorima i rezultate SIS-ove istrage komentirao zataškavanjem cijeloga slučaja od strane ministra Gojka Šuška. Krivce za taj teroristički čin Manolić je u Ilichu i Sigetiću, kao egzekutorima rigidne desne - "ustaške"grupacije kojoj je Šušak na čelu, vidio sve donedavno. Tu je aferu, naime, u javnosti aktualizirao 2000. godine optuživši, tada već pokojnog, Gojka Šuška i Josipa Perkovića za zataškavanje slučaja i skrivanje krivaca, iako je tada već bilo poznato da je za eksploziju odgovoran KOS.Tada je iz MORH-a stigao demanti njegovih tvrdnji, a Josip Perković je javno, u izjavi za Jutarnji list, kazao kako Manolić laže.
Prije desetak dana, nakon Čandićeva svjedočenja u Haagu, Josip Manolić izjavio je za HTV kako je činjenica da je KOS odgovoran za taj teroristički napad, kao i za mnoge druge, odavna dobro poznata. No, zbog čega je uporno optuživao Ilicha i Sigetića, te Šuška i Perkovića, do danas nije objasnio.

Svoje tvrdnje o najmanje 800 KOS-ovaca argumentira tajanstvenom Plavom knjigom, dokumentom koji danas skuplja prašinu u nekom od ureda MUP-a, a u kojem su hrvatske protuobavještajne službe poimence popisale oko 800 agenata i suradnika jugoslavenskih tajnih službi.- Popisani su samo oni za koje se nedvojbeno ustanovilo da surađuju ili su surađivali s KOS-om ili DB-om. Koliko ih je nepopisanih možemo samo nagađati, ali već je i broj evidentiranih stravično visok, nastavio je otpuhujući dim cigarete i sumnjičavo se zagledavajući u lica ljudi koji su ulazilili u gostionicu u kojoj smo se sastali.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pon kol 08, 2005 8:11 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Nedavno sam razgovarala sa covjekom koji je bio medju ORGANIZATORIMA obavjeshtajaca na terenu, dok se rat tek josh mirisao u zraku... Radili su stvari, koje se NE SMIJU otkrivati, o njima se NE MOZE pisati, niti ce se IKADA znati za te decke, jer - vrag nikad ne spava... Cesto nashi novinari pishu nevjerojatne stvari, za koje se covjek pita - TKO im je to dopustio (OK, valjda nikoga nisu ni pitali, a nashi ministri obrane su ionako takvi blesavci - govorim o onima nakon rata, koji ni sami pojma nemaju shto smiju, a shto ne izreci - da je to prava strahota - sjetite se cretinosa Radosha, koji je objavio stambenu listu - tajnih agenata! Bio je to akt - VELEIZDAJE, na primjer...)
Postoje stvari, postoje junaci za koje NIKADA ne cemo saznati, a trebali bismo im biti do groba zahvalni. I zato takvima - od srca hvala za sve shto su ucinili - i ne samo tijekom Oluje. Ameri su nam dali aparature, satelitske priche i tehniku; no, trebalo je to i - odraditi na tlu, kao shto netko rece... Leticina ideja, da Oluju proglasi zajednickom akcijom HV-a i Amera nije bila losha utoliko, shto bismo time (VALJDA?) skinuli svaku mogucu krivicu sa generala Gotovine, ili barem jednako 'umochili' u haashku pricu i kojega americkog generala. ALI - ne bi bila ISTINITA. Jer, dok je Glavni stozer i ishlapjeli Chervenko slagao svoj plan Oluje, i mislio da 'komanduje', FT je mudro stvar u ruke predao - ratniku... A taj je doshao s posve iznenadnom 'olujom s ledja, sa Dinare', nad kojom su se 'braca', a i nash GS - ischudjavali... Eto u chemu je njegova velichina, eto zbog chega se Oluja predaje za americhke marince i predavat ce se kao UZORNO osmishljena i josh bolje izvedena akcija PROTIV - TERORISTA.

Jer, Srbi iz Hrvatske i oni uvezeni bili su - upravo to: teroristi, koji su cetiri godine ometali zivot u nashoj zemlji, ubijali, klali i palili, prekinuli sav promet - zilu kucavicu... Pitam vas: KOJA BI TO ZEMLJA DOPUSTILA TERORISTIMA DA TO RADE - PUNE CETIRI GODINE???

DOKAZ o TERORISTICKOM KARAKTERU djelovanja 'hrvatskih gradjana srpske nacionalnosti' i uvezenih chetnika je ZABORAVLJENI proglas predsjednika Tudjmana, kojim su nam probijali ushi po svim TV-programima i radio-postajama kad je velika Oluja pochela...
Procitajte JOSH JEDNOM - shto je to sve Hrvatska gutala, i shto sve pokushavala ne bi li 'umirila - svoje kvazi-gradjane', danas abolirane, povlashtene...


Proglas Predsjednika Republike Hrvatske
dr. Franje Tudjmana od 4. kolovoza, 1995.

Hrvatskim gradjanima srpske nacionalnosti s okupiranih podrucja Knina, Gracaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje


1) Buduci da su propali svi pokusaji, pa i jucerasnji pregovori u Zenevi, i hrvatskih vlasti i medjunarodne zajednice za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih krajeva;

2) Buduci da zacetnici pobune u Hrvatskoj, Martic i dr., umjesto da se odazovu pozivu za mirnu reintegraciju, nastavljaju rat protiv hrvatske drzave, i zajedno sa kolovodjama pobune u Bosni, Karadzicem i dr. kuju
nove osvajacke planove za zajednicko osvajanje zasticene zone Bihac, sto Hrvatska ne moze dopustiti;

3) Buduci da hrvatski i bosanski Srbi ne samo da sprecavaju povaratak prognanika vec i nastavljaju s progonom nesrpskog stanovnistva;

4) Buduci da srpski ekstremisti, od samih pocetaka pobune pa i sada, prizivlju u pomoc ostatke talijanskog fasizma, nudeci podjelu hrvatskog tertorija izmedju talijanskog i srpskog imperijalizma;

5) Buduci da razularene paravojne srpske postrojbe, i dalje vrse teroristicke napadaje na civilno pucanstvo od Slavonije do Dalmacije, granatiraju hrvatska podrucja i gradove Otocac, Gospic, Karlovac, pa i za vrijeme dok u Zenevi s hrvatskom delegacijom vode politicke razgovore o mirnoj reintegraciji, ponovno bombadiraju i podrucje Dubrovnika gdje su pale nove ljudske zrtve;

6) I buduci da su svi pokusaji, hrvatske drzave i medjunarodne zajednice, da pobunom otudjeni dijelovi hrvatskoj teritorija budu na miran nacin vraceni pod hrvatski suverenitet bili odbaceni i izigrani,


hrvatska je drzava prinudjena da poduzme vojno-redarstvene korake za ponovno ukljucivanje navedenih okupiranih podrucja u svoj ustavno-pravni poredak.

Prisiljeni smo na takvu odluku da bismo, nakon cetiri godine uzaludnog pregovaranja stali na kraj daljem izigravanju hrvatske i medjunarodne javnosti i da bismo osigurali pocetak vracanja prognanika na njihova ognjista.

Stoga u ime demokratske vlasti Hrvatske:

1) Pozivam pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe, da predaju oruzje hrvatskih vlastima, uz jamstvo da ce im biti udijeljena amnestija prema vazecim hrvatskih zakonima.

2) Pozivam inicijatore pobune da shvate uzaludnost svoga pothvata i njegovu stetnost za srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ako ustraju u pobuni, da se predaju hrvatskih vlastima i prihvate oprost ili pravicno sudjenje za svoje
prijestupe.

3) Pozivam hrvatske gradjane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuca, i bez bojazni za svoj zivot i svoju imovinu, docekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da ce im se dati sva gradjanska prava, i omoguciti izbori za lokalnu samoupravu prema hrvatskom Ustavu u Ustavnom zakonu uz prisutnost medjunarodnih promatraca.

4) Pozivam predstavnike Srbije i Crne Gore (i njihove SR Jugoslavije) da prestanu podupirati ekstremiste s okupiranih hrvatskih podrucja, sto se ocitovalo i na jucerasnjim zenevskim pregovorima na kojima je sudjelovao i jugoslavenski otpravnik poslova kad su hrvatski Srbi odbili prihvatiti mirnu reintegraciju okupiranih podrucja. To bi bio prvi korak prema opcem rjesenju hrvatsko-srpskih odnosa na citavom interesnom prostoru dva susjedna naroda, odnosno normalizacije odnosa na osnovama medjusobnog priznanja.


Odlucni smo da prekinemo patnje i neizvjesnost hrvatskih prognanika s okupiranih podrucja, a da hrvatskim Srbima zajamcimo ljudska i etnicka prava u ustavno-pravnom poretku demokratske Hrvatske.

Zagreb, 4. kolovoza 1995.

Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tudjman
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
Prethodni postovi:   
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Hrvatska
Vremenska zona: GMT + 01:00.
Stranica 1 / 1.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možete otvarati nove teme.
Ne možete odgovarati na postove.
Ne možete uređivati Vaše postove.
Ne možete izbrisati Vaše postove.
Ne možete glasovati u anketama.


Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
HR (Cro) by Ančica Sečan