lupus-istina.com


 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Lik i djelo: TITO
Idite na Prethodno  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sljedeće
 
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Hrvatska
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: ned svi 21, 2006 8:03 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

DRUZHE TITO, MI TI SE KUNEMOOOOO!!! - pjevali su jucher radosni kumrovechki pioniri, svaki od po sedamdesetak... I kazhu (a po obichaju lazhu) da ih je bilo chak i do 10.000 (hic!), i da im je bilo - ludo i nezaboravno... Shocked Rolling Eyes (valjda zato jer su - prezhivjeli? Razz )

No evo, kako taj starachki krabuljni ples s urlanjem i pucanjem opisuje Vechernjak:


U organizaciji Društva Josip Broz Tito nekoliko stotina poštovatelja Tita, iz Primorsko-goranske županije, u 11 autobusa, otputovalo je iz Rijeke jučer u Kumrovec, kako bi obilježili obljetnicu rođenja Josipa Broza i nekadašnji "Dan mladosti".

Pjevali Titu
Većina su ljudi starije dobi, koji su kazali da uz ugodan izlet žele odati poštovanje vremenu u kojem su počinjale njihove stvaralačke mogućnosti. Na put se uputila i grupa mladih, okupljena oko Štefice Sriće, osnivačice društva "Titova republika" u čijoj je ruci bila štafeta. Ona kani posjetiti i neka mjesta bivše države i 25. svibnja uručiti štafetu "Titova republika" potomcima Broza. A "Sa Ovčara i Kablara", "Od Vardara pa do Triglava", "Ide Tito preko Romanije", od jutra je jučer odjekivalo Titovim Kumrovcem. Između šest i sedam tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske, iz BiH sa sedam autobusa te iz Slovenije došlo je na "Dane mladosti i radosti" kako bi obilježili 114. godišnjicu Titova rođenja.

Trbušni ples
Ovogodišnja manifestacija održana je u znaku 65 godina ustanka protiv fašizma, te 45. godišnjice od I. konferencije Pokreta nesvrstanih. Uz govore koji su prekidani poklicima "Mi smo Titovi, Tito je naš", s razglasa su puštani i Brozovi govori. Plesali su se i trbušni plesovi iz Egipta i Indije, bilo je folklora iz raznih dijelova Hrvatske, a i "Kozaračko kolo". Podijeljeno je oko 1000 porcija graha, a na ražnju su se okretali janjci i odojci. Od poznatijih, u Kumrovcu su bili esdepeov saborski zastupnik Ivan Ninić te prof. dr. Dušan Bilandžić.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
susjed



Pridružen/a: 20. 04. 2006. (14:35:28)
Postovi: 684

PostPostano: ned svi 21, 2006 9:55 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

    Mlada partizanka trubušni ples plesala...

Pod geslom 'U mladosti je radost, u radosti je mladost'

ovo je kolektivno ludilo ovi su spremni za €uropu
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: sub svi 27, 2006 6:24 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Ovaj put je anketu slozhio . htnet, i to ovakvu, i s ovakvim rezultatima:


Za vas je Josip Broz Tito:

Zločinac 18%
Diktator 17%
Neprežaljeni vođa 9%
Veliki državnik 56%

trajanje ankete od 25.05.2006.

broj glasova: 3430
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
susjed



Pridružen/a: 20. 04. 2006. (14:35:28)
Postovi: 684

PostPostano: ned svi 28, 2006 8:44 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

leda (napisa):


Zločinac 18%
Diktator 17%
Neprežaljeni vođa 9%
Veliki državnik 56%



Zahvaljujuci hdzu sve vise naroda prica da im je bilo bolje za vrijeme diktetora
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: uto svi 30, 2006 7:56 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

S amaca:

Kad je rekao da se bori protiv fasizma, borio se za - komunizam,
kad je rekao da ce uspostaviti demokraciju , uspostavio je - autokraciju,
kad je rekao da je bratstvo i jedinstvo najvece postignuce, onda je to bila - njegova najveca izmisljotina,
kad je pozdravljao sa: Smrt fasizmu - sloboda narodu!, znacilo je to - Patnja narodu - sloboda lopovluku i otimacini!
Kad je rekao da je sloboda najveca tekovina narodno-oslobodilacke borbe, onda je - pobio 260 000 Hrvata ,
kad je rekao da je postignuto blagostanje , nije spomenuo - odakle je dobio novac ($$$$$)
kad je poceo davati "pasose", nije to bio znak demokracije
- bio je to nacin da se rijesi onih koji su ga proniknuli.
Napustena je ognjista naseljavao onima koji su ga slusali,
itd., itd.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet lip 29, 2006 3:13 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

BoBaNf
Registriran: Jun 28, 2006
Poruka: 6


Kao izrazito represivan režim, još, uz to i u ratnim okolnostima te s obvezujućim odnosima s nacističkim Trećim Reichom, ustaški je režim pitanja političkih protivnika i ideoloških neprijatelja te kriminalaca svih vrsta pokušavao riješiti osnivanjem koncentracijskih logora pa je, pored najpoznatijih, Jasenovca (I-IV) i Stare Gradiške (Jasenovac V) u vrijeme NDH postojao čitav niz manjih logora diljem države, među ostalima:
Danica kraj Koprivnice, Đakovo, Gospić, Jadovno, Jastrebarsko, Kerestinec, Krušćica kraj Viteza, Lepoglava, Loborgrad u Zagorju, Pag i Tenja kraj Osijeka.
Brojevi zatvorenika u svim ovim logorima tijekom cijelog vremena njihova postojanja procjenjuje se na između 50000 (najmanja procjena) i 90000 (najviša) u Jasenovcu i Staroj Gradiški, oko 35000 u Gospiću, oko 8500 na Pagu, oko 3000 u Đakovu, 1018 u Jastrebarskom te na oko 1000 u Lepoglavi odnosno između 98000 i 140000 ukupno.

Manipulacije žrtvama u političke i dnevnopolitičke svrhe oduvijek su „krasile“ politički beskrupulozne demagoge. Tako se i brojem žrtava ustaških logora manipulira a najteže manipulacije su bile one odmah nakon svršetka II. Svjetskog rata kada se od poražene Njemačke htjela naplatiti veća reparacija od one koja bi stvarno SFRJ pripadala.
Broj navodnih žrtava se s vremenom povećavao pa je do pred početak Domovinskog rata srpska ratno-huškačka promidžba baratala s preko milijun i pol pobijenih Srba i ostalih nehrvata samo u Jasenovcu.

Dvije su najteže posljedice ovakvih besprimjernih manipulacija brojkama: podgrijavani šovinizam i želja za osvetom Srba nad Hrvatima, ali, čini mi se, još i više, dugogodišnja „hipoteka“ nad hrvatskim narodom koja je za posljedicu imala poznatu „hrvatsku šutnju“. Istina je, pak, da su brojke takve ili otprilike takve kakve su iznesene. Same po sebi su ogromne i niti jedna žrtva, tj. osoba koja je nasilno svršila svoj život zbog ma kojeg razloga ni u čemu i ni s čim ne može biti opravdana.

Istina je, također, da su i druge zemlje, pa i Zapadne saveznice internirale svoje potencijalne neprijatelje (primjer Amerikanaca koji su nakon japanskog napada na Pearl Harbour „žute“ masovno zatvarali u koncentracijske logore. Ovo ne umanjuje odgovornost počinitelja zločina u koncentracijskim logorima NDH, ali ni ne opravdava na desetke tisuća (još neutvrđen broj) pobijenih Hrvata u tim istim logorima nakon svršetka rata.


Izvorno svjedočanstvo Aleksandra Rankovića, u to vrijeme vjerojatno najmoćnijeg Titovog „apartčika“ jasno o tome govori: „Kroz naše zatvore prošlo je od 1945. do 1951. 3.777.776 lica, a likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja“ . („Politika“ Beograd, 1. veljače 1951.)


Pavelić i ustaška vlada, zajedno s ustaškim i domobranskim jedinicama 6.5.1945. napuštaju NDH.

Za njima je išlo mnoštvo civila, žene, djeca, starci koji su bježali bojeći se partizana.

Prilikom povlačenja oni su zastali u Rogoškoj Slatini gdje je Pavelić mnoštvu rekao da se s oružjem predaju Englezima, a nikako partizanima. Pavelić je otišao u unutrašnjost Austrije u američku zonu, a narod u povlačenju je krenuo prema Bleibergu. Kad su došli na polja ispred Bleiburga zaustavila ih je engleska vojska i ubrzo opkolile postrojbe Jugoslavenske armije (JA). Tada su (15.5.1945.) general Ivo Herenčić i ustaški pukovnik Danijel Crljen, kao hrvatski pregovarači, otišli u blajburški dvorac gdje ih je primio britanski brigadni general Patrick Scott. Engleski general je rekao da hrvatska vojska mora položiti oružje pred partizanima.

Pregovarači su Scottu objašnjavali da se ne radi o vojsci, nego o narodu koji napušta zemlju kako bi se spasio od komunista. No Scott nije popuštao te je naredio predaju partizanima u roku jednoga sata. Budući je rok isekao a nitko se nije predavao partizani na mnoštvo otvorili vatru. Započeo je strašan masakr i ubijanje ljudi u obruču. Uslijedila je predaja preživjelih. Zarobljenike su preuzele partizanske jedinice i otpremile ih natrag u Titovu Jugoslaviju. Tom prilikom izvršeni su masovni pokolji kod Dravograda i Maribora. Oni koji su preživjeli odvedeni su na križni put na kojemu su išli pješice u dugim kolonama od logora do logora gdje su mnogi mučeni i ubijeni. Njih malo preživjelih svoju je muku svršilo u radnim logorima.


Englezi su se ogradili od ovog zločina te tvrde da nisu krivi. Britanski grof Tolstoj bio je zbog bleiburškog zločina i križnih puteva hrvatskih domoljuba i naroda svojedobno tužio britansku vladu i generala Scotta osobno, no zbog klasificiranosti britanske dokumentacije, te u nemogućnosti da dođe do ikoje druge službene dokumentacije, izgubio je tužbu. No njihovi dokumenti o pregovorima u Bleiburgu su nedostupni do 2020. godine.




Hvala novo nicku s htneta, Bobanu, na ovako sazhetom prikazu djela kumrovcechkog Zlatnog teleta...
Ima tu kojeshta shto bi trebalo dodatno obraditi, dopuniti... ali, ima vremena.
Kako nam drugovi na vlasti i danas dokazuju - vazhi ona: i poslije Tita - Tito, tj. - oni sami.
Pa se istina u Hrvatskoj opet pomalo javlja - sporadichno, i na kapaljku.
Jer, drugovi ne zhele napustiti svoj san, koji je trajao desetljecima, niti do kraja razotkriti onoga, kojega su desetljcima proglashavali "najvecim sinom Hrvatske"... Mozda, ali - u oba smjera: i u zlochinu, koji bi oni tako rado opet malo - pod tepih... Crying or Very sad
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda 1



Pridružen/a: 04. 08. 2006. (11:15:31)
Postovi: 38
Lokacija: ZG

PostPostano: pet kol 18, 2006 1:02 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite


_________________
Za let si, dusho, stvorena
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet pro 15, 2006 1:52 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

'Tito je na vrh KPJ došao cinkanjem' Laughing Cool Laughing

PERO SIMIĆ, NOVINAR SRPSKIH Večernjih novosti, u bestseleru 'Svetac i magle' tvrdi da je Josip Broz Tito postao šef KPJ prokazujući svoje protivnike Kominterni i Staljinu

Josip Broz Tito na čelo Komunističke partije Jugoslavije stigao je tako što je sve konkurente za tu funkciju tužakao sovjetskoj tajnoj službi NKVD, koja ih je strpala u zatvor i strijeljala, tvrdi Pero Simić, dugogodišnji novinar najtiražnijeg srpskog lista Večernje novosti. On ističe da je prvi u svijetu imao uvid u dokumente iz moskovskog partijskog arhiva Instituta marksizma-lenjinizma, gdje se čuva arhiva nekadašnje Komunističke internacionale (Kominterne), koja je u 20. stoljeću okupljala sve komunističke partije svijeta. Simić je napisao knjigu “Svetac i magle”, kako bi dokazao da Tito na čelo KPJ nije došao političkim, nego obavještajnim kanalima, suradjom s NKVD-om. Bilo je to vrijeme kad je Staljin u čistkama poubijao tisuće komunista. Simić je i sam iskusio spletke u unutarstranačkoj borbi: od 1971. do 1972. bio je predsjednik Saveza socijalističke omladine Srbije, a od 1999. do 2000., potkraj vladavine Miloševića, direktor i glavni urednik Večernjih novosti. Od 1986. je napisao 12 knjiga, od kojih se dvije bave Miloševićem “na kritički način”, a sedam je posvećeno Titu. Na pitanje zašto o Miloševiću nije pisao “na kritički način” dok je bio na vlasti, Simić odgovara: “Tko bi tada takve knjige objavio? A i ne spadam u one koji žele u zatvor.” Uz konstataciju da se “opsesivno bavi Titom”, Simić kaže: “Crv sumnje da tu ima nešto misteriozno, nedorečeno, problematično, u meni je potaknulo to što je Tito svaki put kad je pričao o dolasku na čelo KPJ govorio drukčije. Bilo mi je čudno da se toliko muči da se sjeti najvažnijeg događaja u svojoj karijeri, kako je postao generalni sekretar KPJ. Titove moskovske godine podudaraju se s čistkama u SSSR-u. Svi jugoslavenski povjesničari tragali su za tim moskovskim dokumentima, a ja sam 1990. u Rusiji naišao na prave ljude. Tako sam počeo otvarati dokumente do kakvih nitko prije toga nije došao - uglavnom karakteristike koje Tito daje od takoreći prvog dana dolaska u Moskvu u ožujku 1935. Uglavnom su to negativne karakteristike o partijskim drugovima, a izgovara ih suradnicima NKVD-a. Kominterna je bila urotnička teroristička organizacija. Organizirala je prevrate u raznim zemljama i dovodila komuniste na vlast. Komunisti iz svih sekcija Kominterne bili su ‘peta kolona SSSR-a’. Zato je svatko tko je dolazio u Moskvu bio zaveden u kartoteku kao kadar na koji se može računati i dobivao ilegalno ime. Tito je dobio ime Fridrih Fridrihovič Valter”. Simić tvrdi da je Tito 1938. u Moskvi napisao dokument “Moj odnos s osobama koje su raskrinkane kao saboteri i neprijatelji naše partije”. “U tom dokumentu Tito krajnje negativno govori o devetorici svojih partijskih drugova, to su Kamilo Horvatin, Đuro i Stjepan Cvijić, Ivan Gržetić, Milan Gorkić, Sima Marković, Filip Filipović, Simo Miljuš i Antun Mavrak - svi članovi CK KPJ.“ NACIONAL: Tko je od njih, dok je pisan taj dokument, bio živ? - Dvojica - Marković i Miljuš. Ostali su bili ubijeni u Staljinovim čistkama. Dokument je pisan 23. rujna 1938. Marković i Miljuš tada su bili u sovjetskom zatvoru. Titova negativna karakteristika bila im je svojevrsna presuda. Kad ih je u ožujku 1939. Tito isključio iz KPJ. čim je javio Kominterni da je to učinio, oni su strijeljani - 19. travnja 1939. Toga dana strijeljani su Marković, Miljuš, Kosta Novaković i drugi istaknuti članovi KPJ - Vladimir Ćopić, Akip Šeremet, Jovan Mališić, Radomir Vujović. NACIONAL: Na osnovi dokumenata objavljenih u vašoj knjizi Tito o svim vodećim ljudima u KPJ govori pozitivno, ali uvijek “provuče” neku negativnu ocjenu. Je li to bilo dovoljno za sumnju Kominterne u njih? - Bila je dovoljna jedna rečenica. Bilo je to vrijeme strahovlade, kad svatko svakoga sumnjiči. Čistke su počele 1934. i postojala je paranoična situacija među komunističkim funkcionarima. Tito je nakon 1935. pojačavao negativne formulacije. NACIONAL: Je li to bio rezultat toga što su u KPJ postojale borbe između različitih frakcija? - Da, ali ne može se to samo time tumačiti. Istina je da su i drugi rukovodioci KPJ surađivali s NKVD-om i loše govorili jedni o drugima. Ali nitko nije bio tako sistematičan od 1935. do 1939. kao Tito - davao je sve negativnije karateristike. Drugi razlog može biti da je tako čuvao sebe, što je legitimno. Činjenica je da je Tito jedini sve to preživio i došao na čelo KPJ. NACIONAL: Tito se u “džungli” Kominterne, prepunoj “zvijeri”, pokazao najspretnijim? - Ako cilj opravdava sredstvo i u ostvarenju cilja sva su sredstva dopuštena, može se i tako tumačiti. Činjenica je da Tito do kraja života neke od tih komunista stradalih u čistakama u SSSR-u uopće nije rehabilitirao, a većinu nije rehabilitirao na pravi način, iako su ti ljudi potpuno rehabilitirani u SSSR-u nakon Staljinove smrti. Očito Tito nije mogao pomiriti dvije stvari - svoju ulogu u čistkama i svoju aureolu prema kojoj se odvajao od Staljina i staljinizma čak i prije 1948. i da se njegova borba za dolazak na čelo KPJ može tumačiti kao borba za osamostaljenje od izravnog utjecaja Moskve. Stvari stoje posve obrnuto: Tito je političku karijeru isprva gradio na staljinizaciji KPJ. U II. svjetskom ratu razmijenio je gotovo 5000 šifriranih depeša s Moskvom. Za svaki potez tražio je odobrenje iz SSSR-a. NACIONAL: Je li tada postojala ijedna komunistička partija samostalna od Kominterne? - Nije bilo samostalnih komunističkih partija. Ali nisu sve surađivale s Kominternom na taj način. Nisu u svim komunističkim partijama stradali svi generalni sekretari. Svi generalni sekretari KPJ do Tita stradali su u čistkama. NACIONAL: Ali KPJ je u to vrijeme bila pred raspuštanjem zbog unutarnjih frakcijskih borbi. - To je naknadna mitologija. CK KPJ je bio raspušten. Od hapšenja Gorkića do zagrebačke V. zemaljske konferencije u jesen 1940. KPJ nije imala CK. To se za Titova života guralo pod tepih, da bi se održala priča da je došao na čelo CK 1937. Ali te godine je CK KPJ bio raspušten. Tada je KPJ bila skinuta s jasli Kominterne, više nije imala dotacija, pa se snalazila sama, prikupljajući dobrovoljne priloge.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: ned pro 17, 2006 9:36 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

U Beogradu žive dvije Titove žene Wink Rolling Eyes (valjda drugarice?!)


Nakon 60 godina šutnje, jedna od najpoznatijih Titovih ljubavnica, Herta Has, progovorila je o burnoj vezi s bivšim predsjednikom Jugoslavije, iz koje ima sina Aleksandra Mišu.


Beogradski Blic piše kako je manje poznato da u Beogradu žive dvije od četiri Titove službeno priznate žene – bivša prva dama Jovanka Broz i Herta Has s kojom je Broz imao sina Mišu.

"Za Jovanku šira javnost zna, ali malo tko zna da i Herta živi u Beogradu. Ovim damama zajedničko je da ni jedna ni druga ne žele pričati za javnost", piše pod naslovom "Još jedna Brozova žena u Beogradu" Blic od nedjelje.

Herta Has, jedna od četiri službeno priznatih žena Josipa Broza Tita, danas je 91-godišnjakinja. Rođena je u Mariboru 1914, a najuzbudljivije godine njene mladosti utkane su u hrvatsku povijest između dva svjetska rata.

Sada živi u Beogradu. Njezin sin Aleksandar Mišo Broz hrvatski je diplomat u Indoneziji, a unuka Saša Broz do nedavno je bila ravnateljica Pulskog kazališta.

Oni koji su imali prilike razgovarati s Hertom Has, tvrde kako je dobrog zdravlja, briljantne memorije, sjeća se svega, i dalje dobro vidi, rezonira i analizira, jedino se otežano kreće, piše list podsjećajući da se kao i uvijek užasava javnosti.

Blic navodi kako je Herta Has otvorila svoje srce za potrebe filma Lordana Zafranovića i opisala kako je izgledala njena šestogodišnja romansa s Titom i zašto je uvijek najljepšim trenucima svoga života smatrala one koje je u Parizu provela s njim.

'Kada si u ilegali na svemu moraš štedjeti, osim na vanjskom izgledu. Na tome nemoj nikada štedjeti', rekao je Tito Herti.
Ljubavna priča Tita i Herte Has počela je 1937. godine u Parizu koji je tada bio ljevičarska intelektualna metropola.

Fatalni susret dogodio se kad se Tito u povratku iz Moskve, zaustavio u Istanbulu gdje je čekao fasificiranu putovnicu kojim je namjeravao dobiti ulaznu vizu u Jugoslaviju.

Tito je tada nosio jednu rezoluciju koju je trebalo proslijediti u Zagreb, ali kako je već i Herta postala sumnjiva, papire je trebalo dobro sakriti pa su ih smotali, stavili u prezervativ, a sve to u tubu paste za zube.

Tada se dogodila romansa pa je par nakon povratka u Zagrebu nastavio zajednički život. Stanovali su u unajmljenoj kući u Stenjevcu 101 pod lažnim imenima Marija Šarić i inž. Slavko Babić, odbornik općine Sinj, u kojoj je tih godina vladala Radničko-seljačka stranka.

"Kada si u ilegali na svemu moraš štedjeti, osim na vanjskom izgledu. Na tome nemoj nikada štedjeti", glasio je Titov savjet Herti, koju su jednom prilikom 1938. ili 1939. godine nakon dolaska u Split pretresli od glave do pete.

Tita koji je imao kožni kufer tada su propustili, a Hertin kartonski izazvao je pažnju žandara.

Idila je trajala samo do 1941. i potajnog, noćnog ulaska Ante Pavelića u Zagreb. Tvrdeći da je za njega ustaški režim previše opasan, Tito je u svibnju 1941. otputovao u Beograd s novom partijskom kurirkom.

Zvala se Davorjanka Paunović. Postala je, službeno, Titova ratna sekretarica i njegova najveća ljubav. Nakon što je 1947. umrla od tuberkuloze, Tito ju je sahranio u parku svoje rezidencije na Dedinju.

Bila je to ujedno i teta Mirjane Marković, supruge Slobodana Miloševića.

Herta Has ostavljena je u Zagrebu u poodmakloj trudnoći, a nekoliko dana nakon Titovog odlaska, u bolnici Merkur rodila je sina Mišu. Tita je vidjela još samo jednom i nikada više: 1946. u njegovom službenom kabinetu predsjednika SFRJ.

Film je, kako je bilo najavljeno, trebao biti gotov koncem studenog, ali se očito nešto zakompliciralo. List iznosi da je Zafranović otkrio neke nove detalje o vezi Tita i Herte.

Redatelju je Herta o sebi i Titu govorila 14 sati, dva puta po sedam sati u dva dana. Vitalna starica živi danas u Beogradu s kćerkama, kaže da Titu ništa ne zamjera i smatra da ih je rastavio rat.

Blic navodi i da je drugi Hertin suprug umro, te da u tom braku ima dvije kćerke Seku i Muciku.

Za Hertu Has se dugo ništa nije znalo, a radila je kao stručnjak u Saveznom izvršnom vijeću i dosta je putovala, piše Blic.




Net.hr
17.12.2006.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: ned sij 07, 2007 2:41 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Ulazak partizana u Zagreb 08.05.1945....



_________________
Za let si, dusho, stvorena...


Zadnja promjena: leda; uto ožu 20, 2012 9:44 pm; ukupno mijenjano 1 put.
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet sij 12, 2007 3:07 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Donov upis na ht-netu (da se ne izgubi):

Da li je Tito zaslužio spomenik?
Komunizam – Najkrvavija ideologija 20-tog stoljeća


U Hrvatskoj se spomenici ili obilježja bilo kojem djelatniku iz doba NDH (Budak, Francetić) žustro uklanjaju, bez rasprave o stvarnim djelima dotičnih. Ne želi se provocirati Europu sa bilo kojom i mikroskopski malom sumnjom da bi jedan ili dva Hrvata mogli evocirati uspomene na jedan totalitarni režim. Specijalno sada kada želimo postići uvjete za pregovore o ulasku u EU.

I onda su nepoznati počinitelji u noći od 18. na 19. prosinca 2004. eksplozivom skinuli glavu Titovom spomeniku u Kumrovcu.

Digla se čitava relevantna hrvatska medijska javnost na noge i osudila taj čin kao barbarizam i povredu osjećaja svih žrtava fašizma. U osudu tog "oskvrnuća" maršala uključila se i oporba, što je zbog njihovih komunističkih korijena sasvim razumljivo, a uključila se i vlada, i to opet zbog bojazni da skidanjem sa pijedestala "antifašističkog borca" ne uznemirimo Europu.

A što su ustvari svi osudili? Osudili su jedan čin koji se u Titova vremena prakticirao na veliko kako na spomenicima, uglavnom hrvatskim, tako i na živim ljudima, prije svega Hrvatima. Istina, nisu se uvijek doslovno skidale glave, ali za razliku od Titovog spomenika koji od 11.04.2005. opet stoji u punom sjaju, ljudi su bili definitivno likvidirani, da upotrijebim tadašnju terminologiju kojom su se opisivala umorstva nepoželjnih.

Ima i glasova koji tvrde da je Titov spomenik umjetničko djelo i kao takvo ga treba sačuvati. Na kraju krajeva to je djelo našeg velikog kipara Antuna Augustinčića. Tu treba podsjetiti da je taj isti umjetnik napravio i spomenik Anti Paveliću.

A ono što Fumiću i drugovima koji odlaze na hodočašće u Kumrovec nikako nije jasno, ali i očito i većini zapadnih Europljana, jer nisu bili direktno pogođeni, pokazuje tabela najvećih krvnika 20-tog stoljeća.

Najkrvaviji diktatori 20-tog stoljeća


Josef V. Staljin
komunist
SSSR
1929 – 53
42,67

Mao Tse Tung
komunist
Kina
1923 – 76
37,83

Adolf Hitler
fašist
Njemačka
1933 – 45
20,95

Chang Kai Shek
fašist
Kina
1921 – 48
10,21

Vladimir I. Lenjin
komunist
SSSR
1917 – 24
4,02

Tojo Hideki
fašist
Japan
1937 – 45
3,99

Pol Pot
komunist
Kambodža
1968 – 87
2,40

Yahya Khan
militarist
Pakistan
1971
1,50

Josip Broz Tito komunist
Jugoslavija
1941 – 87
1,17


(Izvor: www.hawaii.edu.powerkills)

Najveći zločini u povijesti počinjeni su u ime nekakvih ideologija, jer se onda mogu opravdati sa "višim ciljevima". Makar se statistika uvijek treba promatrati sa skepsom i dobrom dozom zdravog razuma, ipak tabela nedvosmisleno pokazuje da je u 20-tom stoljeću najviše zločina počinjeno u ime komunizma. Zna se čuti argument da se ti zločini ne mogu poistovjetiti sa zločinima fašizma, jer eto oni su učinjeni u namjeri da se stvori jedan bolji svijet, dok fašistički zločini proizlaze iz rasizma. I to stajalište zastupaju upravo oni, koji nas u slučaju naših haških optuženika uvjeravaju, da je zločin zločin bez obzira iz kojih razloga je počinjen. A istina je, da su oba režima u suštini vrlo slična i po ideologiji i po metodama održavanja vlasti. I dok jedan sistem definira rasnog, drugi vidi klasnog neprijatelja, a oba sistema bezobzirno likvidiraju sve neistomišljenike. I gdje je tu razlika?

A naš Tito je sa svojim skromnim sredstvima uspio zauzeti respektabilno 9-to mjesto na toj ljestvici najkrvavijih diktatora. I dok su Staljinovi spomenici srušeni, a da se u Europi nitko nije bunio zbog oskrvnuća "antifašiste", mi drhtimo da li će kumrovečki događaj uzbuditi Europu. A ime Tita još uvijek obilježava jedan zagrebački trg u centru grada. Bez obzira na to što dijelimo europske stečevine demokracije i antitotalitarizma.

Zanemarujući metode kojima se je Tito služio u postizavanju prije svega svojih osobnih ciljeva, može se postaviti pitanje kako bi Hrvatska izgledala da ga nije bilo i da li rezultat opravdava žrtvovanje hrvatskih kćeri i sinova na tom putu. Drugim riječima, da li bi bez Tita ostvarenje samostalne Hrvatske bilo uopće moguće? Mislim da je u Hrvatskoj nemoguće naći konsens u odgovoru na to pitanje i da će ono prema tome uvijek ostati otvoreno. Ali sigurno je, da Titove misli nikad nisu išle u pravcu samostalne Hrvatske i da je on za očuvanje Jugoslavije bio spreman Hrvatsku i žrtvovati. Kao i neki današnji političari bio je široke ruke prema susjedima. Srijem i prelijepu Boku Kotorsku, stare hrvatske zemlje, izgubismo zahvaljujući Titu zauvijek. I to usprkos toga što je napisao jednu misao koja je vrlo aktualna i koju bi svaki naš političar trebao slijediti:

"Treba služiti svom narodu, a ne tuđinu" (Enciklopedija aforizama, Epoha, 196. Tito se vlastite izreke nije držao. Ili pri toj izreci nije mislio na hrvatski narod.

Spomenik u Hrvatskoj nije zaslužio!
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pon sij 15, 2007 3:08 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Fotografija za povijest...

Izgled Jelachic-placa dana 08. svibnja 1945., pri ulasku drugova partizana u Zagreb... Laughing Cool





... da si ne bismo VISHE lagali. Wink

Istina ce vas osloboditi. (Ivan 8,32)
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet sij 26, 2007 12:52 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

CIA o Titu... Twisted Evil (Similis simili gaudet.) Evil or Very Mad

Chlanak je dugachak ali dobar, pa kome se dade prochitati - evo linka:

http://www.jutarnji.hr/kultura_i_zivot/panorama/clanak/art-2007,1,23,cia_tito,59580.jl
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pon ožu 05, 2007 3:12 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Slika na kojoj Tito zapovjeda likvidacijom na Blajburgu





I - Argusov komentar:




Argus

Tito je bio diktator i zločinac koji se sticajem svjetskih okolnosti lukavo pridružio antifašističkoj alijansi koja ga je pak iz pragmatičnih razloga prihvatila. Poslije rata, također je lukavo koristio hladni rat kako bi se održao na vlasti, a kasnije je postao tobože "veliki mirotvorac".

Onaj tko istinski želi odvagnuti vrijednost Tita kao političara, mora se zapitati kako bi danas demokratske zemlje gledale na jednopartijski sustav, Bleiburg, fojbe, Goli otok, UDBA-ške atentate, nacionalizaciju privatne imovine i druge fine specijalitete a la drug Tito.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16124
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet ožu 30, 2007 10:23 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Sučeljavanje s povijesnom istinom



Ovih smo dana svjedoci verbalnog sukoba Hrvatskog i Talijanskog predsjednika oko t.zv. "fojbi". Talijanska politika već dulje vrijeme nastoji taj problem iskoristiti za svoju trajnu kombinatoriku. Na tom je valu i nastojanje njihova Predsjednika Napolitana. Međutim, taj stari talijanski komunist i Titov prijatelj, kao duboko indoktrinirani "antifaąist" staljinsko-titovskog tipa, za pokolj nevinih ljudi nije mogao okriviti Titove "antifaąiste" nego po staroj, nacionalističko-rasističkoj navadi: "krvoľedne Slavene".

Bila je to idealna prilika da ga se primjerno diplomatski osramoti, ali ni predsjednik Mesić, kao rasni "antifaąist" za fojbe nije mogao optuľiti Titove "antifaąiste". Budući da za to nije mogao optuľiti ni faąiste, on taj zločin pravda odmazdom za sve zločine talijanske faąističke armade.

To je njemu već uhodana praksa u vezi bleiburąkog pokolja, kojeg također opravdava odmazdom za ranije "faąističke" zločine, pa tim stotinama tisuća nevinih ľrtava ne ľeli odati čak ni posmrtnu počast, tvrdeći da su među njima bili i zločinci. Osim nekog člančića u kakvom manjem listu - na to nema tko reagirati. No, u slučaju istarskih ľrtava naiąao je na tvrd orah - reagirala je talijanska vlada, ali i EU.

Nakon tog obostranog osramoćenja, ubrzo je ostvarena komedija izmirenja: "Nisam mislio na Hrvate...bla, bla, bla" - "Drago mi je i primamo do znanja... bla,bla, bla". No, nadajmo se da će iz toga proizaći i neąto dobro. Tek sada se u Hrvatskoj najavljuju temeljite istrage istarskog pokolja, čak i forenzička istraľivanja, a budući da je taj zločin samo jedan mali dio ukupnog bleiburąkog scenarija "uniątenja neprijatelja", moľda ćemo ipak dozvoliti povjesničarima da utvrde pravu istinu.

Obzirom da nas se već preko ąezdeset godina indokrinira različitim viąeznačnim pojmovima totalitarnih sustava vlasti: faąizam, antifaąizam, komunizam, boljąevizam, koji su često viąeznačni, ali toga nismo svjesni - nuľno ih je barem ukratko pojasniti.

Nakon Prvog svjetskog rata u Rusiji je krvavom revolucijom vlast preuzeo totalitarni reľim boljąevičkih komunista, dok su u ostalim evropskim drľavama na vlasti bili prilično nestabilni sustavi viąestranačke parlamentarne demokracije. U nekim su drľavama legalno, ili ilegalno djelovale jake komunističke partije. Sjediąte Kominforma (Komunističke internacionale), bilo je u Moskvi, a osvajanje vlasti izazivanjem revolucija, bio mu je temeljni cilj. Kapitalizam je proglaąen glavnim ideoloąkim neprijateljem.

Kominterna je pomoću lokalnih komunističkih partija u ratom destabiliziranim evropskim drľavama snaľno umanjivala njihovu stabilnost, čemu se ti labavi i ideoloąki neatraktivni sustavi nisu uspijevali učinkovito odupirati. Stoga je kao reakcija na totalitarni internacionalni socijalistički sustav nazvan komunizmom, u Italiji vlast preuzeo totalitarni nacionalni socijalistički sustav, nazvan faąizmom.

Gospodarski, ali i u svakom drugom pogledu, talijanski je faąizam bio mnogo učinkovitiji od boljąevizma, a u pogledu provođenja reda i mira u zemlji bio je neusporedivo manje okrutan od njega. Djelovanje komunista u Italiji potpuno je prestalo, a iskorijenjena je i tradicionalna mafija.

Zatim je u Njemačkoj vlast preuzela totalitarna Nacional-socijalistička partija. Premda je formalno organizirana po uzoru na talijanski faąizam, ali uz dodatak najokrutnije varijante rasizma, posebno prema ®idovima i Romima, taj sustav vlasti ne bismo smjeli nazivati faąizmom, nego hitlerizmom. Hitlerizam je bio u mnogo čemu izrazito zločinački reľim - usporediv samo s boljąevičkim.

Zbog učinkovitosti otpora ąirenju internacionalnog komunizma, faąizam je kao nacionalni socijalistički sustav postao vrlo popularan u evropskim drľavama, ali i u SAD-u, u kojima su - kako se govorilo - vladale "trule demokracije".

Staljin je vrlo brzo uvidio da mu najsnaľniji otpor pruľaju reľimi nacionalnog socijalizma, pa ih je sve proglasio faąizmom i istakao kao glavne neprijatelje. Saveznike u ratu protiv Njemačke proglasio je Antifaąističkom koalicijom, dok su je Zapadni saveznici - potpuno ispravno - nazivali Protuhitlerovskom koalicijom. Staljin je nakon rata sve nepriateljske drľave proglasio faąističkim, pa su to uskoro postale i USA i UK, a nakon razlaza s Titom 1948. radio stanice Sovjetskog bloka su brujale povicima: "Tito i njegova faąistička klika".

U Hrvatskoj je i danas antifaąizam dominantna odrednica, a ąto to zapravo znači. Biti protiv totalitarne vladavine jedne stranke, jedne ideologije; u jednoznačnom bi tumačenju te riječi značilo biti demokrat, ali već u svom primarnom obliku to nije tako. Naime, protiv talijanskog faąizma bili su i komunisti, koji su se javno deklarirali kao demokratska stranka, ali i pripadnici mafije, koji sa stranačkim ideologijama nemaju nikave veze. Tako i iz ovog najjednostavnijeg primjera, kada je postojao samo jedan faąizam vidimo da, ako je biti faąist neąto loąe, biti antifaąist nipoąto ne znači biti neąto dobro, ili u ąirem smislu biti demokrat.

Upravo ta viąeznačnost antifaąizma omogućuje političko manipuliranje, jer boljąevički antifaąizam nije isto ąto i demokratski, ali i ako ľelimo osuđivati ono najgore u faąizmu trebamo govoriti o antinacizmu. Ni komunizam ne bismo smjeli smatrati istim s boljąevizmom. Izvorni komunizam je zanimljiva utopija, a tek ga je boljąevizam učinio zaista zločinačkim. Zapravo bi te reľime najispravnije bilo imenovati po nositeljima: staljinizam, titoizam, maiozam, hitlerizam...

Tito je prihvatio boljąevičku varijantu, a samo njegovoj genijalnoj sposobnosti manipulatoranja činjenicama, takav duh antifaąizma kao nečeg plemenitog i danas razarački djeluje u politici formalno slobodne Hrvatske.

Tito je bio najsposobniji učenik Kominterne, učenik koji je nadmaąio svoje učitelje. Bio je okrutni boljąevik, ali ne i sluga boljąevizma, nego mu je on bio samo sredstvo za postizanje vlastitih ciljeva. Uspio je preľivjeti sve Staljinove čistke, a kad je postavljen na čelo KPJ, uklonio je s poloľaja sve marksističke romantičare i uspostavio kruti centralizam. Uz kombinaciju izvrsne propagande i krajnjeg radikalizma u ratu se uspio nametnuti kao neosporivi vođa komunističke Jugoslavije, a nakon zavrąetka rata, bleiburąkim je pokoljem organizirao eliminaciju stotina tisuća hrvatskih vojnika i civila i time se osigurao od eventualnih budućih neprijatelja.

Bio vrlo temeljit, pa mu to mu nije bilo dovoljno. Trebalo je izbrisati i materijalne tragove da su branitelji NDH uopće postojali. Stoga je njegov posluąnik ministar MUP-a Federalne republike Hrvatske Vicko Krstulović izdao slijedeću zapovijed:

"Treba izbrisati svaki trag zloduha faąističke vladavine, ogradne zidove, plotove kao i druge predmete i sredstva kojima je određen prostor za groblja na kojima su se odijeljeno pokapali okupatorski vojnici. Vanjska obiljeľja na pojedinim grobnim humcima, kriľeve, ploče i sve druge znakove treba ukloniti, tako da čitavo zemljiąte koje je bilo određeno za groblje bude poravnano. Prostore na kojima su se nalazili ne smije se upotrebljavati za pokapanje novih mrtvaca. Ovaj prostor se moľe upotrijebiti kao rasadnik za ukrasno grobno bilje i slične svrhe"

Zapovijed je izvrąena onako kako je zamiąljena, zaorana su domobranska, ali ne i groblja okupatorskih vojnika. U odnosu na ovaj antologijski primjer ranog titoističkog barbarstva, afganistanski su Talibani bili prava nevinaąca.

Četiri je godine Tito despotski vladao. Toliko se osamostalio da je to postalo sumnjivo paranoičnom Staljinu, pa ga je proglaąenjem Rezolucije Informbiroa odlučio uniątiti. No lukavi je Tito imao i "plan B", a da bi ga mogao ostvariti prvo je Golim otokom, otokom Grgurom i na druge načine uniątio najortodoksnije komuniste - t.j. one koji su ga doveli na vlast. Istovremeno se uspio staviti pod američku zaątitu.

Od tada je Tito uspjeąno djelovao na dvije potpuno različkite razine: U javnoj je počeo s otvaranjem Jugoslavije svijetu i s postupnim uspostavljanjem "samoupravnog i humanog oblika komunizma", dok je s druge zadrľao represivni policijski aparat (Ozna), koji se i dalje obračunavao sa stvarnim i pretpostavljenim političkim protivnicima, a posebno okrutno s t.zv. "informbirovcima".

Kao ąto većina građana, pa čak i mnogih kasnijih visokih političkih djelatnika i armijskih časnika nisu niąta znali o straąnom bleiburąkom pokolju, tako smo i nakon povratka kući zlosretnih informbirovaca od njih mogli saznati vrlo malo - ili niąta. Tek kada sam nedavno stjecajem sretnih okolnosti dobio knjigu predratnog komunističkog idealiste ®eljka Dragonje " Bez nebosklona" (LAUS, Split 1996), pročitavąi je, shvatio sam svu strahotu i dugotrajnost dvolične osobnosti Josipa Broza.

Dok su njegovi izvrąitelji "faąiste" jednostavno ubijali i bacali u jame, njegove su nekad najvjernije "antifaąiste" ostavljali na ľivotu, ali su ih mučili do zadnjeg dana. No da bi perfidija bila joą veća, nisu ih oni zlostavljali, nego su ih tjerali da muče jedni druge. Prema ľivotu zatvorenika na Golom otoku i otoku Grgur, ľivot zatvorenika sovjetskih gulaga bio je mnogo humaniji. Čak i kada su ih temeljem "Opće amnestije" krajem 53. pustili kućama ostali su stigmatizirani. Svakom je od njih pojedinačno rečeno da ako bude pričao ąto mu se događalo, bit će ponovno vraćen. Osim toga im je stavljeno u duľnost da i dalje otkrivaju i prijavljuju "sumnjive osobe". To je trajalo sve do Titove smrti.

Međutim, njegova gluma humane osobe po "planu B" bila je zaista čudesno uspjeąna. Otvorio je granice, unaprijedio je gospodarstvo, građansko sudstvo bilo mu je mnogo bolje nego ąto ga danas imamo, a o socijalnoj sigurnosti da i ne govorimo. ®ivjeli smo mnogo bolje od građana zemalja pod sovjetskom dominacijiom, a na međunarodnom planu Tito je uspio postati neokrunjenim kraljem Pokreta nesvrstanih zemalja.

Bio je đavolski uspjeąan zavodnik u svakom pogledu, pa kad je umro za njim su iskreno plakali čak i mnogi sinovi ľrtava bleiburąkog pokolja, a jedan moj poznanik, doktor zanosti, bivąi uznik Golog otoka i danas tvrdi da za to nije bio kriv Tito - "nego oni niľi". Neosporivo je da je Tito bio najinteligentniji i najlukaviji političar sredine proąlog stoljeća; prevario je i Staljina i Čerčila, ali i mnoge druge.

Umro je s aureolom dobrog starog djedice, a simbolično rečeno: on je zapravo bio inkarnacija samog Lucifera. Stoga se njegova tvorevina Jugoslavija i morala raspasti onako kako se raspala: u krvavoj apokalipsi - ali njega i danas slavimo.

Potpuno je razumljivo da su Tito i njegov antifaąizam u Jugoslaviji imali političko značenje kakvo su imali, ali nema nikakve logike da smo njegovu "dobrotu" i njegov "antifaąizam" spremno prihvatili i u slobodnoj Hrvatskoj. Moľe se razumjeti čak i da smo to bili prihvatili u vrijeme predratnog proklamiranja i nespretnog usvajanja nacionalne pomirbe, ali ne i da se do danas nismo odrekli tih laľi. Međutim, proąlogodiąnje usvajanje "Saborske deklaracije o antifaąizmu", vrhunac je licemjerja.

Utemeljene je povijesne činjenice potpuno opovrgavaju, ąto je vidljivo već iz prvog dijela rečenice 1. točke Deklaracije: "Hrvatski sabor, u povodu 60. obljetnice pobjede nad faąizmom, ...". Antihitlerovsku su koaliciju samo Staljin i Tito nazivali "antifaąističkom", a da to nije bila borba protiv faąizma kao ideologije, najbolje pokazuje primjer da nitko nije ratovao protiv faąističke ©panjolske.

U točki 2. piąe: "Pridruľuje se obiljeľavanju pobjede demokratskih snaga svijeta nad straąnim zlom novije povijesti...". Jesu li Crvena armija i partizani bili demokratske snage? Je li Jugoslavija koja je proizaąla iz tog rata bila demokratska? Nema tog svjedoka koji neće potvrditi da je Titov mirnodobski reľim u prve četiri godine bio izrazito okrutan. Ako izuzmemo Hitlerov psihopatski rasizam, okrutniji čak i od nacističkog, a u mnogome i od sovjetskog.

Eto kako nas je "hrvatski antifaąizam" pridruľio demokratskim snagama svijeta! Vrijeme je da se suočimo s povijesnom istinom. To stalno naglaąava i naą kontroverzni predsjednik Mesić, ali on kao lider suvremene hrvatske političke dvoličnosti uporno ponavlja i da je "danaąnja slobodna Hrvatska nastala na tradiciji hrvatskog antifaąizma".

Pojam antifaąizam nije jednoznačan, ali se u Hrvatskoj poima na potpuno različite načine. Za one razumne to je isto ąto i rani boljąevički titoizam, ąto znači: zločinaątvo, dok je za druge to kasni "demokratizirani" titoizam. No postoje i oni treći, najopasniji. Njima je to maska iza koje kriju svoju zločinačku titoističku proąlost.

Filip Ćorlukić, fizičar i publicist



De facto ratni zlocinac i masovni ubojica, bivsi Titov partizan, srpske nacionalnosti, rodom iz Hrvatske, oficir JNA SIMO DUBAJIC, svjedocio je jos 1990. za beogradske novine "Svet", zatim u knjigama Marka Lopusine "Krvavo prolece" (NN 2002., Beograd) i svojoj knjizi "Zivot, greh i kajanje; Od Kistanja do Kocevskog Roga" (Novi Beograd;Bad Vilbel; Nidda Verlag, 2006.g.) slijedece:


«Zapovijedao sam u Kocevskom rogu /mjesto likvidacija/. Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naredjenju. To danas govorim jer sam shvatio da je savjest jaca od pobjede. Kada sam 25. svibnja 1945. dosao u Ljubljanu, referirao sam Titu o zarobljavanju ustasa, /njemackog generala/ von Löhra, i zaplijeni zlata.

Prije toga sam 13. svibnja dobio od Tita depesu da nitko ne smije dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da ce ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju da bi im se sudilo po medjunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depesu. Imali su je i svi ostali komandanti.

Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domacih izdajnika pobije u Kocevskom Rogu. Naredjenje su izdali Ivan Matija Macek (slovenski boljsevik i sef jugoslavenske Ozne za Sloveniju), Maks Bace (hrvatski boljsevik) i Jovo Kapicic (srpski boljsevik). Sve Rankovicevi pomocnici. Takvu odluku nitko nije mogao donijeti, osim Tita! Samo je on mogao opozvati svoju raniju depesu. Bio sam sef i kontrolirao da se to izvrsi do kraja. Taj masakr je izvrsila XI. dalmatinska brigada u kojoj je /politicki/ komesar bila Milka Planinc.»

_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
Prethodni postovi:   
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Hrvatska
Vremenska zona: GMT + 01:00.
Idite na Prethodno  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sljedeće
Stranica 6 / 10.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možete otvarati nove teme.
Ne možete odgovarati na postove.
Ne možete uređivati Vaše postove.
Ne možete izbrisati Vaše postove.
Ne možete glasovati u anketama.


Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
HR (Cro) by Ančica Sečan