lupus-istina.com

[leda]

Srbi vishe tamo nisu pozheljna sorta... i iz dana u dan raste antisrpsko raspolozhenje.

Chak su i na kuci brata Radovana Karadzica, Radisava (u Podgorici) preko noci ispisali (chirilicom):

SELITE SE, SRBI!!!

A referendum se odrzava - 21. svibnja 2006.
I da bi bio pravovaljan, samo za Crnu Goru ne vazhi pravilo: 50 % plus 1 glas...

Tako kazhu veliki demokrati iz SAD-a i EU...

Nego je samo za Crnu Goru potrebno - 55 % plus 1 glas...
SRAMOTNO.

Ako Crnogorci sprijeche invaziju Srba kakva se npr. dogadjala kod nas - u Kninu, u Vukovaru... kad smo se i mi tresli zbog rezultata glasovanja u tim svetim hrvatskm gradovima, bit ce sve u redu...

Ako sprijeche izborne malverzacije Srba - takodjer...

Jer, ono veliko oko od "dva oka u glavi" voli sharati, muljati, varati, podmetati...
No, to su Crnogorci dosad vec dobro nauchili. Chak i oni...

Drz'mo fige.
Da se Titova umjetna tvorevina konachno izbrishe iz svijesti naroda koje je "usrecivala" kroz desetljeca...
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Hvala nicku DUCA s iskona za malo povijesti... Crvene Hrvatske, heheh.



Crnogorska Pravoslavna Crkva

Uvod
Samoorganizovanje i oslobađanje CPC i njezino ponarođavanje u borbi protiv Turaka
Formalno priznanje stvarne autokefalnosti CPC
Puno uobličenje CPC - preduslov za kraljevinu
Nespornost istorijske činjenice postojanja CPC
Neosnovanost poricanja CPC i potrebitost njezinog obnavljanja


UVOD
U sklopu ostvarivanja osnovnijeh ciljeva anticrnogorskoga programa, Aleksandar Karađorđević je dekretom (nekanonski, nezakonito i nasilno) ukinuo 1920. godišta i Crnogorsku pravoslavnu crkvu, koju su kao autokefalnu (suverenu, samostalnu, sa "svojom glavom") priznavale sve ostale pravoslavne i katoličke crkve. U samom aktu o ukidanju se konstatuje da se ukida autokefalna Crnogorska crkva i ujed(i)njuje se u Srpsku patrijašiju. Crnogorci su nakon drugoga svjetskoga rata vaspostavili državu, ali je njihova Crkva ostala u pređašnjemu, neregularnom statusu. U pravoslavlju se crkve, uglavnom, nacionalno organizuju ili po principu državne samostalnosti, njezine osobitosti i istorijske posebitosti. Suprotivo crnogorskoj državi i naciji, Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori zadržala je srednjovjekovno-imperijalni organizacioni rudiment kao stalno prisutni velikosrpski ideal – ispunjenje Dušanovog osvajačkog zavjeta. Takvom iznimnom (relikvijskom ii rudimentom) organizacijom crkve, ozvaničeno je veljesrblje u Crnoj Gori. Njezina suštastvena ideološko – politička pretpostavka je imperijalno – srpska (velikodržavna), a ne nacionalno – pravoslavna, autokefalna crkva. To podrazumijeva (nepostojeću) "(imperijalno – crkvotvornu narodnost)" ("srpstvo" kao metafizičku apstrakciju, teokratizaciju i teologizaciju), a ne stvarnu istorijsko – narodnosnu samobitnost Crnogoraca. Srpska pravoslavna crkva je u Crnoj Gori nastavila institucionalno i legalno ništenje crnogorskog samostalnog bića, zadržavajući u vlasništvu neprocjenjivo crnogorsko blago (oko 650 crkava i manastira). Ona je, dakle, već po svojoj organizaciji, nacionalno – osvajačka i asimilatorska, tj. Svjetovno – politički usmjerena, što je u najdubljem sukobu sa njezinijem sakralnim ("duhovnim") ciljem i zadatkom. Koliki je njezin uticaj na širenju "crkveno – pravoslavnoga srpstva" u Crnu Goru (po principu: dokle doseže "srpska" crkva, dotle je i "srpski narod") pokazuje i to što je vrlo rano kanonizovala svjetiteljski kult gotovo svijeh Nemanjića. Tijem je dinastija srednjovjekovne srpske proširene države postala neizostavni dio srpske crkvene i pravoslavne tradicije. Rečena indoktrinacija je najočitija u tome što u takvoj crkvi Crnogorac postaje "srbin" činom krštenja, a svještenik profesijom. U kojoj se mjeri ostvaruje programsko posrbljavanje Crnogoraca, preko ove arhaično – imperijalne organizacije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, najbolje pokazuje i to da je vjekovima zvani Cetinjski manastir odnedavno preimentovan u Srpski pravoslavni cetinjski manastir. Ovakva fanatična ukovanost crkve, vjere i nacije, čije je razdvajanje i posvjetovljenje izvršeno u Evropi još u XIX st, sve do danas je ostala tabu tema zbog straha da Crnogorci ne izgube supstrat "srpske vjere" kao tobože osnovne odlike crnogorskoga naroda i njegovoga "jedinstva" sa Srbima.
SAMOORGANIZOVANJE I OSLOBAĐANJE CPC I NJEZINO PONAROĐAVANJE U
BORBI PROTIV TURAKA


Samokonstituisanje i osamostaljivanje Crnogorske pravoslavne crkve mora se shvatiti kao istorijski proces, suštastveno i sadržinski, a ne (samo) kao gotov čin i tvorevinu (formalno), jer je organski sliveni dio, ali i rezultat, samostalne, sasvijem posebite, hiljadugodišnje crnogorske istorije, države i slobodarskoga naroda crnogorskoga. Prodor pravoslavlja u katoličku Zetu (Crnu Goru) omogućen je poslije njezinoga osvajanja od strane Raške (Srbije) krajem 80-tijeh godina 12. stoljeća. Sv. Sava je osnovao tri episkopije na prostoru Crne Gore (1219). Zanemarujući povijesnicu dukljansko-zetsko-crnogorske katoličke crkve, još od uzdizanja barske biskupije na rang Dukljansko-barske nadbiskupije (1089), CPC počinje od 1219 (kada je bila pod upravom proširene, imperilalno-osvajačke nemanjićke države i crkve), da se samooslobađa i samokonstituiše. Od osnivanja je to Crnogorska pravoslavna crkva, s tijem što je bila pod izvanjskom, jabanskom jurisdikcijom. Od tada CPC stalno ima emancipatorske težnje; stalno se bori za osamostaljivanje i oslobađanje od SPC. Prvi značajniji korak ka stvaranju samostalne CPC nalazimo u nezavisnoj državi Balšića (1360), koji su "vodili samostalnu crkvenu politiku". Napravljen je sporazum izmađu Djurđa Balšića i Lazara Hrebeljanovića (oktobra 1375) po kojem se ukida ranije donijeta odredba (1346) da patrijarha bira državni sabor, na čelu sa vladarem, i uspostavlja novi odnošaj: budućeg patrijarha bira samo sabor arhijereja i igumana iz crnogorskijeh i srpskijeh manastijera, bez uticaja gospodara i vlastele. Ti proces se nastavlja i za doba Crnojevića koji su vodili borbu protiv srpskijeh despota 1421 - 54. Paštrovići su se udružili i sa Mlecima, da bi ih ovi uzeli pod zaštitu, ako ih napadnu u većem obimu Srbi ili Turci. U jednoj borbi oko Budve protiv Srba (1441) učestvovao je i zetski mitropolit. Poseban pomak ka zadobijanju faktičke autokefalije CPC je 1484, kada je Ivan Crnojević, pomjerajući odbranu pred napadima Turaka, podigao Cetinjski manastijer, zakonom utvrdio njegova prava i dao mu pravo da omogući azil. Vrlo razložno je mnijenje da stvarna autokefalnost Crnogorske mitropolije suštastveno počinje sa crnogorskom (vrlo uslovno nazvanom) "teokretijom", po nekijem spisateljima o od 1496, a navlastito u Principatu od 1500. g., kada Opštecrnogorski i Glavarski zbor djeluju kao crnogorski parlament i vlada sa položajem prvorazrednoga autoriteta koji je birao crnogorske mitropolite. Period od prvoga ukidanja Pećke patrijašije 1525, od kada je Crnogorska mitropolija bila pod labavu, posve nominalnu jurisdikciju Ohridske mitropolije, i 200-godišnje razdoblje od Turske pećke patrijašije, u stvari, Turske pravoslavne crkve u nekadašnjoj Srbiji (1557 - 1766), predstavlja proces sekularizacije (posvjetovljenja) i ponarođavanja CPC i njezinoga preobražavanja u narodnu crkvu sa narodnom religijom i duhom uopšte Crnogoraca. Posebita, gotovo, krucijalna faza u ostvarivanju autokefalne CPC počinje krajem XVI i početkom XVII st, kada se CPC, na čelu sa mitropolitom Ruvimom II, najneposrednije upregnula u oslobodilačku borbu crnogorskoga naroda protiv Turske i u potpunosti suprotstavila politici Turske pećke i carigradske patrijaršije koje su bili sastavni članovi turskoga upravnog sistema. Samostalnost Crnogorske mitropolije još više se učvrstila za doba mitropolita Danila, rodonačelnika dinastije Petrović u kojoj je vladičansko zvanje postalo nasljedno, a potvrđivao ga je Opštecrnogorski zbor. Uspostavljanjem političkijeh odnošaja sa Rusijom za vrijeme vladike Danila i s ruskijem Sinodom, i zvanično je priznata, odnosno samo potvrđena već stvarno postojeća autokefalnost CPC.
FORMALNO PRIZNANJE STVARNE AUTOKEFALNOSTI CPC
Nakon drugoga ukidanja Turske pećke patrijaršije (1766), CPC biva i formalno priznata od svijeh ostalih crkava; postaje u svakom pogledu potpuno nezavisna, istorijskom nuždom prepuštena sebi, svojoj državi, svomu narodu i Bogu, kojima jedino i polaže račune. Naprosto, njezina Majka-crkva ne postoji. CPC je bila u nepomirljivom sukobu sa Turskom carigradskom patrijaršijom. Radi toga je sasvijem normalno i kanonski što CPC nikada ni od koga nije tražila tomos (odobrenje) i što joj ga niko nije dao za njezinu stvarnu autokefaliju, jer bi u suprotnome bila zavisna. Međusobice sasvijem svjesni ovakvoga stanja, kanonski ga samo potvrđuju, zvanično i formalno priznaju sve ostale crkve, prije svega, Ruska crkva, što dokazuje i zvanični njezin katalog od 1851, Carigradska patrijaršija u svojoj Sintagmi, objavljenoj 1855. i sama SPC. Mnogi spisatelji ističu da je za vrijeme Petra I Petrovića (1784 - 1830) Sveti Sinod ruski priznao pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori za kanonski autokefalnu. Ovi naš vladika - vladar i svetac u pismima Svetom Sinodu ruskom je isticao autokefalni položaj CPC. To je činio i Opštecrnogorski i Glavarski zbor, ukazujući da crnogorski vladika podnosi račune samo svomu, crnogorskomu narodu. Sveti Petar Cetinjski je na lijevoj ruci nosio prsten kao znak članstva u Svetom Sinodu ruske Crkve. Na glavi je nosio bijelu kamilavku koju u pravoslavlju nose samo patrijarsi.
PUNO UOBLIČENJE CPC - PREDUSLOV ZA KRALJEVINU
Vrhunac istorijskoga procesa samokonstituisanja CPC, sa punijem crkvenijem sadržajem toga termina i sa potpunijem ustavno - pravnim i crkveno - kanonskijem ustrojstvom, kao i sve njoj savremene autokefalne crkve, pada u doba knjaza Nikole, kao pripreme za najveći stupanj državnosti - Kraljevinu. Ustrojstvo Crnogorske pravoslavne (samostalne) crkve i upravljanja njom bilo je normirano: Ustavom Svetog Sinoda u Knjaževini Crnoj Gori od 30. Decembra 1903, Ustavom pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori od 1904, Ustavom za Knjaževinu Crnu Goru od 1905 (čl. 40) i Zakonom o parohijskom svještenstvu od 1909. Goda. Neka vjerska i svještenička pitanja bila su normirana još Zakonikom knjaza Danila od 1855, Aktom o proglašenju Knjaževine Crne Gore (1852) i Zakonikom Petra I (1798. i 1803). Knjaz Nikola je za mitropolita postavio Mitrofana bana. Osnovao je prvo Privremenu bogosloviju (1863), a zatijem Bogosloviju za školovanje popova. Svještenici su u potpunosti skinuli oružje i narodnu nošnju, a obukli mantije i spustili bradu. Izvršena je reorganizacija parohija (1881). Obnovljeno je 12 manastira i 112 crkava, dok je podignuto 163 nova hrama božja. Ustavno pravnu osnovu CPC formulisao je međunarodno priznati naučnik Valtazar Bogišić, a crkveno-pravoslavnu i kanonsku poznati istoričar pravoslavne crkve i pravoslavni kanonista dr Nikodim Milaš, srpski zadarski episkop. U Bogišićevoj anketi, na koju su odgovarali najpoznatiji i najviđeniji ljudi u Crnoj Gori, među kojima vladar i vladika, stoji da je "Crnogorska crkva posve avtokefalna i osobenu jerarhiju ima, a nema nikakvijeh zvaničnih odnošaja s drugijem avtokefalnim crkvama, nego mir i ljubav". U udžbeniku Pravoslavno crkveno pravo (Zadar 1890, 132, 237) dr N. Milaš citira zvanični katalog pravoslavnijeh crkava, zvani Sintagma, u kojoj je "Avtokefalna mitropolija crnogorska" navedena pod rednijem brojem 9, a srpska pod 14.
NESPORNOST istorijske činjenice postojanja CPC
Srpski pravoslavni teolog i istoričar pravoslavne crkve prof. P. Ćupić razlikuje dva perioda u razvoju autokefalne crkve u Crnoj Gori: do priznanja njezine pune samostalnosti od strane Sv. Sinoda ruskog i njezinu punu nezavisnost iza 1711. goda. Većina ozbiljnijeh istoričara, posebno srpskijeh i pravoslavnijeh teologa, konstatovali su istorijsku činjenicu da je Crnogorska crkva stvarno postojala, da je bila priznata kao autokefalna od strane svijeh ostalijeh crkava, navlastito od Ruske crkve i Carigradske patrijaršije. Samostalnost Crnogorske crkve dokazuje i Spomenica o 25-godišnjici rada mitropolita crnogorskog, potonjega autokefalnoga vladike, Mitrofana Bana u autokefalnoj Crnogorskoj crkvi. U toj Spomenici je pečatano tušte čestitki za uspješan rad ove Crkve, pa i od Srpske crkve. U većini tijeh depeša se pominje Crnogorska autokefalna crkva, Crnogorska crkva ili Crkva crnogorskoga naroda. Navlastito je potrebito navesti depešu Srpske crkve: "Srpska crkva, kao sestra i po vjeri i po narodnosti, dijeli radost Crnogorske Crkve …". Mitrofanu Banu, kao sebi ravnom, autokefalnom, šilje čestitku iz "Svetoga grada Herusalima 1910, decembra 25 " patrijarh jerusalimski Damijanos, kao i carigradski patrijarh Joakim. U brošuri cetinjskoga kaluđera Boža Mihajlovića Mitropolit Petar I Sveti, koja je pečatana po blagoslovu Crnogorsko-primorskog mitropolita (Cetinje, 1973, 36-37), navodi se u povodu Njegoševoga proglašenja Petra I za sveca: "Ovi akt vladike Petra II, poglavara onda samostalne pravoslavne crkve u Crnoj Gori, smatra se zvaničnijem aktom kojim je Mitropolit Petar I kanonizovan i uvršten u red svetitelja…". Sam Njegošev akt proglašenja za sveca Petra I mogao je da izvrši samo autokefalni vladika i samostalna crkva. Takav njezin status potvrđuje i nekanonski i nasilni čin njezinog ukidanja, tj. Jednostrani samovoljni Ukaz regenta Srbije, Aleksandra Karađorđevića od 30. avgusta 1920. u kojem se navodi da je autokefalna Crnogorska crkva ujed(i)njena u Srpsku patrijaršiju. Crnogorska pravoslavna crkva normalno je navedena kao autokefalna u svijem aktima oko prisajedinjenja (1918 - 1920). U starijoj i novijoj srpskoj crkvenoj istoriji je također smatrana autokefalnom. Isto se navodi i u ruskoj, češkoj, njemačkoj i drugoj literaturi. Među tijem autorima je i srpski patrijarh Varnava koji je potvrdio 1935. da je CPC autokefalna: "Crkva u Crnoj Gori postala je samostalna i prećutno je priznata kao takva od sviju oblasnih crkava. (Srpska pravoslavna crkva u prošlosti i sadašnjosti, Sremski Karlovci 1935). U Istoriji hrišćanskih crkava, koja je pečatana prije 120 godina, po odobrenju Sinoda Ruske crkve, objašnjava se autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve: "Zbog takvoga izuzetnoga položaja Crne Gore, pravoslavna njezina crkva zauzela je autokefalni položaj u redu drugijeh crkava, i njezine vladike-mitropoliti postigli potpuno nezavistan položaj, kako u odnosu na Srpskoga patrijarha u Peći, tako i docnije prema konstantinopoljskom". CPC je opstojala sve do 1920. godine, kada je ukinuta protivno volji naroda, svještenstva, vlasti crnogorske, Ustava Svetoga Sinoda i Ustava Knjaževine Crne Gore. To je bila prirodna posljedica nezapamćenoga ukidanja crnogorske države, nacije i svega crnogorskoga. Tada su sve ravnopravne autokefalne crkve, koje su se tobože ujedinile u Srpsku crkvu Kraljevine SHS, potpale pod nasilnu jurisdikciju fanariotske Carigradske (Istambulske) patrijaršije. Autokefalni položaj CPC, do njezinoga nezakonitoga i nekanonskog ukidanja 1920. Niko nije nijekao. Naprotiv, gotovo da nije bilo ozbiljnijega istoričara i bogoslova, posebno srpskoga, koji nije konstatovao tu nespornu istorijsku istinu. Međutijem, od 1920, a ništa manje i od 1945, vrši se programsko i sistematsko zatiranje svake svijesti o CPC i o potrebitosti njezinoga vrtanja, odnosno obnavljanja.
NEOSNOVANOST PORICANJA CPC I POTREBITOST NJEZINOG
OBNAVLJANJA
Već smo na početku ukazali da je suštastvo poricanja CPC i njezinoga vaspostavljanja isključivo u političko-nacionalnijem motivima i razlozima. Jednostavno, SPC ne priznaje crnogorski narod i naciju, pa ni CPC. Ovi prosti veljedržavni i veljenacionalni razlozi ukrivaju se tobože "čisto" kanonskijem motivima, a glavni se svodi na to da CPC kanonski nije tražila i dobila tomos od matične crkve. To je sasvijem tačno, jer je ona stvarno već bila autokefalna, niotkoga zavisna, pa ga i nije morala ni od koga tražiti i dobiti, navlastito ne od nepostojeće "Majke-crkve". Ovdje je upravo riječ o bogohulnoj kanonskoj inverziji i reminiscenciji na odumrlo kanonsko pravo i njihovom sukobu sa samom, Bogom vođenom, crnogorskom povijesnicom, njezinim kategoričkijem imperativom "za krst časni i slobodu svetu", svete Crnogorske pravoslavne crkve za očuvanje čojstvenoga i junačkoga hrišćanstva i pravoslavlja. CPC nije fermala za nepostojeću Tursku pećku i carigradsku patrijaršiju. Naprotiv, njezina narodnosno-oslobodilačka i pijemontska misija bila je u najžešćoj rati sa njihovom turskom politikom. Ona je u nadljudskoj, božanstvenoj borbi dostojno izdejstvovala ono što joj pripada po prihvaćenom tumačenju "pentrahije" ("petovlada") i starom istočnjačkom pravilu i pravdi da samostalan narod i država moraju da imaju i samostalnu crkvu. CPC - i niko nije ni trebao da da, pokloni ili proda autokefalnost, jer je stvarno i kanonski već posjedovala. Nije imala potrebitost da moli, niti su joj bile nužne administrativne potvrde, jer je ona u krvavoj borbi, kroz posve samostalnu istoriju, sama stvarala (državotvornu i crkvotvornu) slobodu, te i zaslužila priznanje svoje stvarne autokefalije. Ne može se njezino istorijsko postojanje, zvanično priznanje, lučonošna borba za slobodnu hristijansku državu i crkvu i sama bogolika istorija crnogorska proglašavati "istorijskom grješkom", "nenormalnijem prilikama" i "nenadležnijem činom". Jer, ona je iznad svijeh kanona, sam Božji život, promisao, mudrost i istina. CPC je duša Crnogoraca i božji izaslanik u Crnoj Gori, navlastito, ako se ima u vidu atipičnost cjelokupne crnogorske istorije, države, crkve, posvjetovljenoga, ponarođenoga, nekanonskoga, nedogmatskog i "jeretičkoga" duha uopšte Crnogoraca. Glavne posebitosti crnogorske države su vrlo uslovno nazvana "teokratija", nasljedna ustanova vladika-gospodara, koje je birao i potvrđivao Crnogorski zbor. To je izuzetak u pravoslavlju. Već samijem tim Crnogorska crkva je bila sasvijem nezavisna od bilo čije druge, crkvene i državne vlasti. Zato, neka i ubuduće bude takva. Neka bude kako je Bog zapovijedio i kako je vazda bilo u pravoslavlju: slobodan crnogorski narod - samostalna crnogorska država - autokefalna CPC Sa otimanjem CPC Crnogorcima je oteta prošlost, sadašnjost i budućnost, njihova duša. U tome se taji jedan od bitnijeh razloga odrođavanja (posrbljavanja) Crnogoraca. Toga radi je potrebito njezino vrtanje kao nasušni hljeb. Na Lučin dan - crnogorski Petrov dan 1993. Goda u Prijestonici Crne Gore Crnogorci su na tradicionalan način donijeli odluku o obnavljanju CPC i izabrali svog duhovnog poglavara kandidata za mitropolita i poglavara svoje Crkve. Od toga datuma počinje nova etapa u razvoju CPC.

SRETEN ZEKOVIĆ

N. Sadašnji poglavar crnogorske pravoslavne crkve je mitropolit Mihailo (Miraš Dedejić).
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

S iskona:

Svi kadrovi crnogorske koalicije napustit će Beograd i u slučaju da opcija za nezavisnost dobije manje od 55 posto glasova na referendumu, koliko je potrebno za samostalnost Crne Gore.

Predsjednik SCG Svetozar Marović povući će se s te dužnosti 22. svibnja, nakon referenduma u Crnoj Gori, bez obzira na njegov rezultat, objavio je u četvrtak beogradski list Blic pozivajući se na izvore bliske vladajućoj crnogorskoj koaliciji.

Blic navodi kako je službena Crna Gora odlučila povući sve svoje predstavnike iz Savjeta ministara (vlade) i parlamenta državne zajednice SCG bez obzira na ishod referenduma.Crnogorski pasoši
Crnogorska vlada najavila je da će raspisati međunarodni natječaj za izradu novih identifikacijskih dokumenata, uključujući i putovnice. "Ako rezultat referenduma bude obnova nezavisnosti Crne Gore, nove putovnice počet će se izdavati krajem godine", rekao je pomoćnik ministra vanjskih poslova Crne Gore Dragan Sekulović podgoričkim Vijestima. Pasoši državne zajednice Srbije i Crne Gore moći će se, u tom slučaju, koristiti u prijelaznom razdoblju od tri godine.


Pored Marovića, s dužnosti će se povući ministri za međunarodne ekonomske odnose i za unutarnju trgovinu Predrag Ivanović i Amir Nurković, te zamjenici i pomoćnici ministara iz Crne Gore. Još je neizvjesno do kada će načelnik Glavnog stožera Vojske SCG Ljubiša Jokić ostati na toj dužnosti.

Izvor Blica naglašava da će crnogorska vladajuća koalicija u slučaju neuspjeha referenduma odmah zatražiti dogovor o savezu neovisnih država Srbije i Crne Gore sa samo nekim zajedničkim državnim dužnostima. Prema istom izvoru, "Savez neovisnih država Srbije i Crne Gore imao bi predsjednika, poput sadašnjeg predsjednika Savjeta ministara, dok bi eventualno formiranje ministarstava obrane ili vanjskih poslova bile teme pregovora koje nudi crnogorska vlast".

List, pozivajući se na izvore bliske vladi Srbije, navodi kako bi predsjednik srbijanske vlade Vojislav Koštunica mogao odbiti mogućnost saveza neovisnih država u slučaju da se na referendumu izglasa opstanak državne zajednice. Međutim, vlasti u Srbiji morat će pregovarati s crnogorskim dužnosnicima o novim odnosima u zajednici, ističe list, posebice ako se, kako najavljuju izvori iz crnogorske vladajuće koalicije, predstavnici Crne Gore povuku s državnih dužnosti.

Marović je, inače, u četvrtak u Solunu izjavio kako bi problem haškog bjegunca Ratka Mladića trebalo riješiti na isti način na koji je Hrvatska zaključila slučaj Gotovina.

"Ni u Hrvatskoj nije bilo lako riješiti problem odbjeglog generala Ante Gotovine. No, Vlada je tada znala učiniti ono što je imperativ", rekao je Marović.


Pocelo je...........
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

S iskona...


80 % Crnogoraca za NEOVISNOST!


BEOGRAD (Od Vjesnikova dopisnika) - Desetak dana do referenduma na kojem će građani Crne Gore odlučivati o neovisnosti, razlika između dva tabora čini se veoma velikom i ide u korist aktualne vlasti. Sva istraživanja javnog mnjenja predviđaju većinu za neovisnost. Ako na referendum izađe oko 85 posto od 477.529 registriranih birača, što je očekivani odziv, »za« bi moglo zaokružiti između 230.000 i 250.000 birača, odnosno između 57 i 62 posto. Crnogorska vlast uvjerena je da će prebaciti granicu od 55 posto glasova za neovisnost koju je postavila Europska unija.
Promatraju li se projekcije na osnovi etničke pripadnosti ispitanika, za neovisnost bi trebali glasati Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci i Hrvati, dok bi za opstanak državne zajednice SCG trebali biti Crnogorci, Srbi i Bošnjaci.
Procjene govore da će više od 80 posto Crnogoraca glasati za neovisnost i da će približni postotak Srba biti za opstanak državne zajednice. Kad je riječ o Bošnjacima, očekuje se da će manje od 10 posto njih glasovati za zajednicu sa Srbijom, unatoč riskantnoj igri koju posljednjih tjedana igra srbijanski premijer u Novom Pazaru, najvećoj općini Sandžaka gdje je raspuštena lokalna skupština kako ne bi dovela u pitanje opstanak predsjednika općine Sulejmana Ugljanina, Koštuničinog koalicijskog partnera koji mu je obećao da će utjecati na Bošnjake da glasuju protiv crnogorske neovisnosti.
Kako se predreferendumska kampanja bliži kraju, tako su i poruke biračima sve mirnije. Prosrpska oporba neprestano govori o 180.000 građana koji će glasati za opstanak državne zajednice, ali čini se da ni sama ne vjeruje u to. Prvo, sve stranke oporbe skupa nikada nisu dobile 180.000 glasova, i drugo, postoji ozbiljna računica prema kojoj im čak ni toliko glasova neće biti dovoljno da spriječe neovisnost.
Lider oporbe Predrag Bulatović stoga je najavio da će 22. svibnja, dan poslije referenduma, biti »dan europske Crne Gore«, a premijer Đukanović je istaknuo da se odmah po referendumu »moraju zaboraviti sve podjele, jer samo ujedinjeni možemo graditi budućnost Crne Gore«. Crnogorske stranke počele su razmišljati o rujnu kad će se održati parlamentarni i lokalni izbori. Iako već 18 godina na vlasti, Đukanovićev DPS bit će »gladan« mandata jer raspadom SCG, bez privilegija, osim Marovića, ostaje još petnaestak crnogorskih dužnosnika koji su bili ministri, državni tajnici, veleposlanici i direktori, a voljeli bi to ponovno biti, makar zbog plaća, kabineta, službenih automobila s vozačem i tajnica.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Dugoočekivani referendum o neovisnosti Crne Gore održat će se u nedjelju, a atmosfera je sve napetija čemu svjedoče pucnjava, palež tuče i prijetnje na sjeveru zemlje. Posljednji incident, u kojem je zapaljen jedan automobil, zbio se tijekom jučerašnjeg dana. Kako javlja B92, predsjedniku mjesnog odbora suverenističke stranke DPS i aktivistu Pokreta za nezavisnu Crnu Goru Vladimiru Milanu Filipoviću u nedjelju je ispred njegove obiteljske kuće zapaljen automobil "golf" koji na tablicama ima crnogorski grb.
Filipović vjeruje da mu je automobil zapaljen iz "čisto političkih razloga". Nakon što su izvršile očevid, bjelopoljska i mojkovačka policija pokrenule su opsežnu istragu o ovom slučaju, ali nisu željeli priopćiti detalje.

Na području djelatnosti tih policijskih postaja, u proteklih je mjesec dana, zabilježeno i nekoliko masovnih tučnjava u kojima su sudjelovali pristalice suveresnita i unionista. Poznato je kako je sjever Crne Gore tradicionalno naklonjen opciji zajedništva sa Srbijom.

Osim osobnih obračuna, suverenistička i unitaristička opcija nastavljaju i medijski tj. propagandi rat. Cijela je zemlja oblijepljena velikim plakatima (billboardima) na kojima su suverenisti okupili brojne poznate osobe iz javnog života Crne Gore. Tako su građane na glasanje za neovisnost s billboarda pozvali nogometni reprezentativac Dejan Savičević, košarkaški trener Bogdan Tanjević te NBA košarkaš Žarko Čabarkapa, javlja "Glas javnosti". Đukanovićeve pristalice u propagandne svrhe služe se i povijesnim osobama poput kralja Nikole i svetog Petra Cetinjskog.



Unitaristi, s druge strane, ne koriste javne osobe za promociju svoje opcije. Povremeno se samo pojavi neka javna osoba koja podržava savez sa Srbijom, poput nogomoteša Ljubinka Drulovića koji je i javno, preko medija, pozvao građane na glasanje protiv neovisnosti. Diljem zemlje nekoliko je desetaka billboarda uništeno, oštećeno ili premazano bojom.

Pjevači iz Crne Gore "šute kao zaliveni" kad ih se pita za mišljenje o neovisnosti dok se na promocijama "Bloka za očuvanje državne zajednice" gromoglasno pjeva refren "Crna Gora i Srbija, to je jedna familija".

Današnji "Blic" donosi priču iz Nikšića iz rodnog grada Mila Đukanovića, gdje će, prema nekim procjenama, čak 65 do 70 posto glasova dobiti suverenisti. Unatoč tomu, u Nikšiću je i dalje zamjetan broj protivnika neovisnosti, a neki od njih svoje protivljenje odvajanju od Srbije izražavaju na sebi svojstven način. Kad se izađe iz glavne gradske ulice, dojam velike podrške suverenosti naglo se mijenja, a tomu svjedoče i brojne "srpske kafane".

"Dobro došli u srpsku kafanu. Dođite slobodno, ovde možete da naručite i srpsku salatu i niko vas neće popreko gledati." - kaže konobar u jednoj od kafana koji vas dočekuje na ulazu te nastavlja pričati o aktualnoj crnogorskoj vlasti koja, po njegovom mišljenju, vodi zemlju u propast.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Kazhu da je u Podgorici skup bio - velichanstven.

Nadam se da ce Crnogorci iskoristiti ovu prvu (i zadnju) prigodu za biti svoji... Za Hrvatsku je od PREVAZHNOG znachaja, hoce li se Crna Gora uspjeshno i MIRNO odvojiti od svoga velikog brata...

Zbog PREVLAKE.

I zbog Hrvata u Boki...

I zbog sna don Branka Sbutege, josh jednoga hrvatskog velikana, bez kojega smo nedavno ostali... Pokoj mu, mir toj velikoj dushi...
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Kako se forumashi na iskonu vesele:

... Srbija svake godine kao Nokia - sve manja i manja!!Hahah!!!

... Sretna ti nezavisnost, beogradski pasaluche!

... i slichno...
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

A oni silni besplatni busevi i vlakovi, kojima sve domicilne Crnogorce iz Beograda shalju za Crnu Goru - mogu se pokazati kao dvojaka opasnost... Chudit ce se BG-pashaluk, chuditi!

NE MOGU ZAMISLITI TO, da je netko rodjen u Crnoj Gori, a drzhi se - nechim drugim, Srbinom - onako, kako to rade Miloshevic (za mene ZHIV - NE VJERUJEM da su ga pokopali!!!) i Karadzhic... I ne zheli imati svoju vlastitu drzhavu... Ne mogu.

I zato - Forza Montenegro!
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Sadašnji crnogorski lideri bili dio Miloševićeva zločinačkoga pothvata s ciljem da Crna Gora bude do Neretve: »Crnom Gorom teče Zeta/ Uskoro će i Neretva«

ZDRAVKO TOMAC


Predsjednik Stjepan Mesić izazvao je pravu buru nezadovoljstva i prosvjede kada je prije nekoliko mjeseci izjavio da Crna Gora i Hrvatska nikada nisu ratovale odnosno da Crna Gora nije izvršila agresiju na Hrvatsku. Ovih dana predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović ponavlja takvu krivotvorinu, tvrdeći da Crna Gora nije ratovala s Hrvatskom te da zato Hrvatska nema pravo na ratnu odštetu od Crne Gore jer, prema Đukanoviću, s Hrvatskom je ratovala JNA a crnogorski su građani izvršavali svoju zakonsku obavezu i sudjelovali u sastavu JNA u ratu za koji Crna Gora nije odgovorna.
Zanimljivo je da na takvu krivotvorinu u Hrvatskoj nitko ne reagira, ni Ministarstvo vanjskih poslova, ni hrvatska vlada, ni Ured predsjednika Republike, ni političke stranke, a ni hrvatski mediji.
Nema nikakve dvojbe da su napad na Hrvatsku isplanirali vrhovi Jugoslavije, Srbije i Crne Gore u kojima su ključnu ulogu imali i sadašnji ključni ljudi Crne Gore Svetozar Marović i Milo Đukanović, prvi trenutno predsjednik Vlade Crne Gore, drugi predsjednik Srbije i Crne Gore. Bezbroj su puta davali izjave da je odlazak u rat protiv Hrvatske visokomoralan čin, čime su bitno utjecali da pohod Crnogoraca na Dubrovnik bude masovan (30 tisuća ljudi).
Milo Đukanović, koji lažno tvrdi da Crna Gora nije agresor na Hrvatsku, bio je premijer Crne Gore 1991., član Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, a na njegov prijedlog Predsjedništvo Crne Gore donosilo je odluke o napadu na Hrvatsku. Predsjednik Crne Gore Momir Bulatović potpisao je 1.listopada 1991. »da se izvrši mobilizacija posebne jedinice milicije, jačine ojačane pješadijske čete, sa zadatkom izvršavanja borbenih zadataka oružanih snaga u ratnom sukobu između Crne Gore i Republike Hrvatske«. Crnogorski teritorijalci i dobrovoljci koji su poharali Konavle dobili su vojne knjižice u kojima je službena vlast Crne Gore upisala da su četiri mjeseca ratovali na teritoriju Hrvatske.
Na zasjedanjima Skupštine Crne Gore crnogorsko vodstvo držalo je vatrene i ratničke govore i plašilo narod izmišljenim planovima da će Tuđmanovi ustaše napasti Crnu Goru istodobno kada i Albanija, te da je plan da se sastanu negdje na polovici Crne Gore.
Milo Đukanović, koji danas besramno tvrdi da Crna Gora nije ratovala s Hrvatskom, tada je izjavio: »Ne može se mahati s grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobiva dezeterstvom već mobilizacijom.« (Pobjeda, 1991.) A 1991. na sjednici Predsjedništva i Vlade Crne Gore: »Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo takve protivnike kao što su oni (Hrvati) pobjeđivali tokom čitave naše istorije. Samo ovog puta ćemo ih pobijediti i završiti zajednički život sa njima, nadam se za sva vremena... a nadam se da će se u toj diobi i formirati i nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući mnogo pravednije i logičnije nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom u dijelu Boke ostane hrvatsko starateljstvo.«
Razlog što Hrvatska šuti, ne reagira na krivotvorine, samo je jedan: hrvatsko državno vodstvo i političke stranke prihvatili su diktat međunarodne zajednice da treba otvarati prostor za stvaranje zapadnog Balkana odnosno nove Balkanske unije u kojoj će biti države nastale raspadom Jugoslavije, minus Slovenija ali zato plus Albanija.
Mesić se zato vrlo često susreće s Đukanovićem i Marovićem te vrlo uspješno izgrađuje novo prijateljstvo prihvaćanjem krivotvorina i skidanjem odgovornosti s Crne Gore za agresiju na Hrvatsku, ali i njihove osobne krivnje, iako su ti sadašnji crnogorski lideri bili dio Miloševićeva zločinačkoga pothvata s ciljem da Crna Gora bude do Neretve. Tada je bila hit himna: »Crnom Gorom teče Zeta/ Uskoro će i Neretva.«

Činjenice uvijek ostaju činjenice bez obzira kako se interpretiraju. Nema nikakve dvojbe da su odluke o napadu na Dubrovnik i Hrvatsku donosila državna tijela Crne Gore i osobno Svetozar Marović i Milo Đukanović, današnji prijatelji Stjepana Mesića, koji zajednički govore: zaboravimo prošlost, međusobno se ispričajmo, podijelimo krivnju i krenimo u izgrađivanje novog zajedništva na Balkanu.
O tome se u Hrvatskoj ne smije šutjeti, takva politika suprotna je hrvatskim nacionalnim interesima.

Autor je doktor znanosti, redoviti sveučilišni profesor
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Nishta od svega o chemu govori Tomac Hrvati, a posebno Dubrovchani zaboravili nisu... Ipak, veseli grafit iz Podgorice u stilu:

HVALA TI, PESMO,
SHTO NAS RASTAVI!!!


_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

AMERIČKI analitičari smatraju da Crna Gora ima pravo na odcjepljenje putem referenduma o državnom statusu kao što su to imale i druge republike bivše Jugoslavije te da je njezina budućnost, bez obzira na ishod glasovanja, u integraciji s Europom, javlja u četvrtak Glas Amerike.

Crnogorci u nedjelju izlaze na referendum na kojem će odlučiti hoće li Crna Gora postati neovisna država ili će ostati dio federalne zajednice sa Srbijom.

"Ne vjerujem da mogu ostati zajedno ako Crna Gora to ne želi. Ona bi trebala imati pravo odcjepljenja kao što su to imale druge republike bivše Jugoslavije", rekla je Helle Dale, politička analitičarka washingtonske Zaklade Heritage, za Glas Amerike.

"Crna Gora, jasno je, ima drugačije političke poglede i ciljeve od Srbije, njezina vlada želi zemlju povesti u drugačijem smjeru", rekla je ona.

Dalje ističe mišljenje zagovornika neovisnosti kako Srbija, uništena silama nacionalizma, koči Crnu Goru na putu u Europsku uniju. Ona je na tom putu daleko ispred Srbije u neophodnim unutarnjim reformama, smatra Dale.

Veleposlanik Marc Grossman, nedavno umirovljeni visoki dužnosnik State Departmenta, smatra da odluku crnogorskog naroda treba poštivati.

"To je pitanje koje se tiče samo te dvije strane, a nama ostaje da se nadamo kako će biti razriješeno miroljubivo i prijateljski", kaže on.

Grossman kaže kako je bez obzira na ishod referenduma važno da Europska unija i Sjedinjene Države ostanu angažirane na Balkanu.

"Mislim da je za Europsku uniju imperativ daljnja uspješna politika širenja. Za Sjedinjene Države je imperativ da nastave obraćati pozornost na čitavu regiju", rekao je on.

"Mislim da, ako svi narodi u regiji žele biti dio transatlantskih institucija, onda je ishod, bez obzira na njihovu geografiju i politiku, pozitivan, a ne negativan", dodao je on.


(HINA)Objavljeno prije 3 sata



_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

56,3 posto za neovisnost Crne Gore


Prema prvim neslužbenim rezultatima referenduma za neovisnost Crne Gore, tijesno su pobijedili separatisti. Potvrde li se ovi rezultati i službeno, Crna Gora biti će suverena i neovisna država

U Crnoj Gori oni koji su glasali za neovisnost već slave, iako se službeni rezultati referenduma tek očekuju.

Birališta su zatvorena u 21 sat, a prema prvim neslužbenim rezultatima, koje su objavili CEMI i CESid, za neovisnost Crne Gore glasalo je 56.3 posto građana.

Unatoč izrazito velikom odazivu građana na referendum, koji je prema Centru za monitoring 86,6 posto, te koji je trebao ići na ruku unionistima, koji su za očuvanje zajednice Srbije i Crne Gore, kako stvari sada stoje Crna Gora je na korak od neovisnosti.

T-Portal/Hina
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Prerano veselje?
Kažu, da se postotak spustio na - 55,2 %?!

Nocas nitko u Crnoj Gori nece mirno spavati... da li zbog referendumskog inženjeringa?
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Na iskonu josh stoji - ovo:

Neovisna i suverena Crna Gora



Počelo je veliko narodno slavlje u Podgorici. Prema prvim neslužbenim izvorima za neovisnost je glasalo je 56,3 posto glasača. Unionisti tvrde da imaju drugačije informacije.


Za neovisnu i suverenu Crnu Goru na referendumu koji je održan u nedjelju, glasovalo je, prema novim procjenama Centra za demokratsku tranziciju, 55,4 posto od 86,6 posto građana koji su izišli na birališta.

Premda je riječ o prvim procjenama na temelju izlaznih anketa u Podgorici su građani na ulicama i počelo je veliko slavlje. Ispred zgrade Vlade i Parlamenta okupilo se mnoštvo građana koji nose nacionalne crnogorske zastave crvene boje s dvoglavim orlom.

Nevladina udruga Centar za demokratsku tranziciju objavila je da je za neovisnu Crnu Goru, prema novim procjenama, glas dalo 55,4 posto od 86,6 posto građana koji su izišli na birališta.

U prvim izjavama nakon zatvaranja glasačkih mjesta predstavnici suverenističkog bloka ističu da se povijesnom odlukom Crna Gora približila europskim i euroatlantskim integracijama, da su tijek i ishod referenduma pokazali zrelost građana te da je pobijedila demokratska Crna Gora.

Vođa suverenističkog bloka Milo Đukanović trebao bi u zgradi Vlade održati konferenciju za novinare i, prema svim očekivanjima, objaviti pobjedu.

SRBIJA - REAKCIJE
Kakvi god rezultati referenduma za samostalnost Crne Gore bili, njih će prihvatiti svi, pa i Srbija, izjavio je u nedjelju navečer Vladeta Janković, savjetnik srbijanskog premijera za vanjsku politiku Vojislava Koštunice za Televiziju B92.

Kao i Janković, i šef zastupničkog kluba Demokratske stranke Dušan Petrović u istoj emisiji je kazao kako očekuje i nada se da će konačni rezultat referenduma - kakav god bio - biti prihvaćen u mirnoj atmosferi i bez suvišnih tenzija u Crnoj Gori.

Nekoliko srbijanskih televizija, inače, u nedjelju navečer promijenilo je programsku shemu, te traju posebni programi posvećeni crnogorskom referendumu, u kojima političari i politički analitičari komentiraju događanja u Crnoj Gori.


Lider unionističkog bloka koji se zauzima za zajedničku državu sa Srbijom Predrag Bulatović osudio je na konferenciji za novinare početak slavlja i vatromet sa zgrade vlade i sjedišta Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića na temelju samo jednog podatka jedne nevladine udruge. On je pozvao sve građane na mir i toleranciju naglašavajući da rezultat nije konačan sve dok ga ne objavi Referendumsko povjerenstvo. Unionisti su, po njegovim riječima, obradili listiće s 20 posto izbornih mjesta i po njihovim su podacima unionisti u nekoliko mjesta u vodstvu.

Podgorica slavi na nezapamćen način: iz stanova i zgrada čuju se crnogorske domoljubne pjesme, odjekuju pucnji petardi, sirene automobila. Slična je atmosfera, javljaju lokalni mediji i u drugim gradovima i mjestima Crne Gore.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

NESLUŽBENI REZULTATI: 55,5 %


Crnogorci slave neovisnost

Prema prvim neslužbenim rezultatima referenduma za neovisnost Crne Gore tijesno su pobijedili separatisti. Unionisti pak tvrde da je na više od 20 posto glasačkih mjesta u prednosti blok za zajedničku državu. Prema diplomatskim izvorima, EU očekuje pregovore o odvajanju. Savjetnik srbijanskog premijera Koštunice kaže da će Srbija prihvatiti rezultate referenduma


Glasanje na referendumu o državnom statusu Crne Gore (Beta/AP)

Nakon što je obradila sve podatke, nevladina udruga CEMI je priopćila da je 55,5 posto građana Crne Gore, odnosno 230.300 birača, glasovalo za nezavisnost.

Istovremeno unionisti su izašli sa svojim neslužbenim rezultatima prema kojima je 54 posto Crnogoraca glasovalo za neovisnost, a 46 posto protiv. Prema tim rezultatima Europska unija ne bi priznala neovisnost Crne Gore, jer su priznavanje prava na neovisnost uvjetovali podrškom od najmanje 55 posto.

Vatrometom i pucnjavom ispred zgrade Vlade Crne Gore, gdje se okupio veliki broj pristaša crnogorske nezavisnosti, počelo je slavlje u Podgorici. Pristaše crnogorske nezavisnosti nose zastave Crne Gore, kliču samostalnoj državi i crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću.

Slavlje je počelo i u Nikšiću, drugom po veličini gradu u Crnoj Gori. Mnogo je građana izišlo na ulice tog grada, noseći crnogorske zastave. Nikšićkim ulicama kruže kolone automobila, a čuje se i slavljenička pucnjava. Slavi se i u Kotoru, gradu s najvećom hrvatskom zajednicom u Crnoj Gori.

Izrazito velik odaziv građana na referendum, koji je prema Centru za monitoring 85,2 posto, trebao je ići na ruku bloku za očuvanje zajednice sa Srbijom, no kako stvari sada stoje Crna Gora je na korak od neovisnosti.

Crnogorski referendum je, prema ocjenama političkih analitičara, jedan od najviše do sada kontroliranih referenduma u svijetu. Za praćenje referenduma akreditirano je 3.400 domaćih i stranih promatrača. O referendumu izvještava 850 novinara, snimatelja i fotoreportera.

EU očekuje pregovore o odvajanju

Vođa promatračke misije Europskog parlamenta, slovenski zastupnik Jelko Kacin ocijenio je da je referendum tekao bez problema, skoro 'skandinavski dosadno'.

Europska unija sačekat će izveštaj OESS-a da bi dala službenu ocjenu, ali se već sad može reći da je referendum protekao 'sasvim uredno' i da je odaziv građana bio izuzetno velik.

Ukoliko konačan ishod potvrdi da su se građani Crne Gore izjasnili za neovisnost, onda će EU 'potaknuti vlasti u Beogradu i Podgorici na dijalog o onome što slijedi - odvajanju Crne Gore od državne veze sa Srbijom', riječi su europskog diplomata na koje se poziva B92.

Srbija će prihvatiti rezultate referenduma

Kakvi god rezultati referenduma za samostalnost Crne Gore bili, njih će prihvatiti svi, pa i Srbija, izjavio je u nedjelju navečer Vladeta Janković, savjetnik srbijanskog premijera za vanjsku politiku Vojislava Koštunice za Televiziju B92.

Kao i Janković i šef zastupničkog kluba Demokratske stranke Dušan Petrović u istoj emisiji je kazao kako očekuje i nada se da će konačni rezultat referenduma - kakav god bio - biti prihvaćen u mirnoj atmosferi i bez suvišnih tenzija u Crnoj Gori.



_________________
Za let si, dusho, stvorena...