lupus-istina.com

[leda]

Šok na pisti
Anoreksična manekenka pokazala silikone i 'bradu'





Posjetitelji na Berlinskom tjednu mode nemalo su ostali iznenađeni revijom dizajnera Patricka Morha. Naime, ovaj je dizajner od manekenki i manekena zatražio da nose umjetne brade.

FOTOGALERIJA!Osim umjetnih brada naljepljenih na lice manekenki nitko, tko je prošetao pistom, nije imao kosu.
No, ono što je više od domišljatih maski šokiralo posjetitelje bile su anoreksične manekenke u toplesu, koje nije bilo nimalo lijepo vidjeti.

Blijede i neuhranjene jedva su hodale pistom, a cijela maska 'stavljala je točku na i', njihovog ionako zastrašujućeg i šokantnog izgleda. U svakome slučaju, Patrick Morh uspio je u namjeri da se o njegovoj reviji priča još neko vrijeme.



Ovo gore za mene je - zlochin.
I krshenje Povelje UN-a.
I ismijavanje zhena, njihovih prava, gledatelja...
GDJE JE TU BILA BERLINSKA POLICIJA???!!!
Tog bolesnika je trebalo zatvoriti u Narrenhaus (zagrebachki 'norhaus'), prokletstvo... a ne dopustiti da od ljudskog jada radi 'happening'!!!
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

NAJSTARIJA ANOREKSICHARKA U HRVATSKOJ IMA - 86 godina!!!

U Hrvatskoj ne postoje službene statistike o broju oboljelih od anoreksije i bulimije. Po slučajevima u prethodnih 10 godina, i po usporedbi s ostalim EU zemljama, u Hrvatskoj ima i do 90.000 oboljelih. Najstarija oboljela je starica od 86 godina!
Udruga Nada za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani radi svaki dan. Doduše, udruga nema ni prostorije, službenog telefona ni računala, ali je 'na životu' održava njen tajnik i predsjednik Hrvoje Rendulić, inače nezaposleni ekonomist, koji u udruzi volontira.

Prije deset godina aktivirao se i osnovao udrugu budući da je njegova, tada maloljetna kćer, oboljela od anoreksije. Otada se bori za bolju skrb za oboljele, za koje tvrdi da su u našem sustavu diskriminirani, a u posljednjih deset godina susreo s 3600 obitelji koje su se morale suočiti s ovom bolešću.

"Potpuno je pogrešna percepcija kod nas da je anoreksija izbor, a ne bolest", kaže i objašnjava kako se u posljednjih deset godina u Hrvatskoj, što se tiče tretmana bolesti poremećaja u prehrani, ništa nije promijenilo. Naime, u Hrvatskoj nije otvoren nijedan referalni centar u kojem bi oboljeli mogli primiti sveobuhvatnu pomoć, od gastroenterologa, psihijatra do endokrinologa ili ginekologa. Iako se lani obećavalo da će se do jeseni 2009. u KBC-u Šalata otvoriti multidisciplinarni odjel, to se nije dogodilo.

Udruga nije dobila ni prostor u kojem bi se održavale konzultacije i predavanja oboljelima, pa se Rendulić s onima koji ga trebaju nalazi u kafiću Pif u Preradovićevoj ulici. Mailove provjerava u susjednom KIC-u.

"Zvala me jedna 12-godišnjakinja koja je prepoznala da možda boluje od anoreksije, ali me zamolila da je nazovem natrag jer nema novaca na mobitelu. A nemam ni ja novaca na mobitelu, pa sam išao kod susjeda i molio ga da mi posudi telefon", priča Rendulić, koji živi u podstanarskom stanu u kojem nema ni internetsku vezu.

Frustriran je jer posla ima svaki dan - zovu ga oboljeli ili njihovi roditelji, a on im jedva može pomoći zbog uvjeta u kojima se nalazi.

"Kod nas je sramota imati kćer koja ide psihijatru", odgovara Rendulić na pitanje zašto nema još aktivnih članova u udruzi. No više ga smeta što grad, županija ni ministarstva nisu pokazala sluha za probleme oboljelih.

Naime, udruga Nada je dio udruge Libela koja djeluje u Splitu i Rijeci, i njima je grad barem dao prostor. No udruge ne mogu djelovati ako nemaju liječnika koji se bavi bolestima poremećaja u prehrani, a takvih je u Hrvatskoj malo. Poremećajima u prehrani bavi se tek nekoliko liječnika.

"Najstarija osoba za koju ja znam da boluje od anoreksije je 86-godišnja starica koja boluje već 4-5 godina. Nedavno su u bolnici završili i majka koja boluje od anoreksije i njena osmomjesečna beba", priča Rendulić.

I ostali podaci koje iznosi su poražavajući: u Hrvatskoj osobe boluju prosječno sedam godina prije nego se uspostavi dijagnoza, a broj umrlih veći je od onog kojeg iznose neki liječnici. Rendulić kaže da je u ovih 10 godina upoznao barem 50-ak osoba koje više nisu među živima, ali dobar dio njih život je okončao samoubojstvom pa nitko anoreksiju ne 'računa' kao dijagnozu koja je bila fatalna.

Unatoč problemima koje ima, Rendulić ne odustaje od svoje borbe za humaniji odnos prema oboljelima od anoreksije ili bulimije. Sve ljude dobre volje zato moli za pomoć, pa oni koji žele mogu sredstva uplatiti na račun udruge u Zagrebačkoj banci: 2360000-101628467.





_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Živio na pola jabuke dnevno

Maneken spao na 30 kilograma i umro


Jeremy Gillitzer - Nekad prelijepi maneken atletske građe koji je zavodio u donjem rublju s plakata Calvina Kleina, postao je bolesno opsjednut izgledom, obolio od anoreksije i umro sa samo 30 kilograma.
Nekad je, uz lijepo lice, imao idealne proporcije i savršene pločice na trbuhu, no nakon duge borbe s anoreksijom izgubio je ljepotu, zdravlje, a na koncu i život.

Maneken Jeremy Gillitzer umro je tjelesno deformiran s 30 kilograma tjelesne težine. Mediji su mjesecima pisali o njegovoj očajnoj borbi i fizičkom propadanju na doslovno kožu i kosti, a i on je sam nekoliko godina održavao blog savjetujući i druge koji pate od anoreksije da pokušaju ozdraviti.

Još nedavno je 36-godišnji Jeremy izjavio: "Ja želim živjeti, to je definitivno. Muškarci u modnoj industriji osjećaju isti pritisak kao i žene. Osjećao sam da moja ljepota nije nikad dovoljno dobra i gonila me potreba za savršenim tijelom i mišićima."

Uz anoreksiju patio je i od bulimije, na koju ga je navukla bulimična djevojka koju je upoznao putem interneta tražeći savjete o anoreksiji. Poremećaji u prehrani kod njega su započeli prilično rano, još u 12. godini. Živio je s očuhom koji je konstantno kritizirao njegov fizički izgled, a pritisak na psihu predstavljali su i njegovi homoseksualni osjećaji. Protiv stresa se počeo boriti izgladnjivanjem.

"Dok gladujete nemate kad misliti o tome da ste gej," rekao je Jeremy.

Liječio se u dječjoj bolnici i kao tinejdžer uspio vratiti kilažu, no bolesti se sasvim nije riješio. Nakon svake nove emocionalne krize, anoreksija i bulimija su jačale.

Prije četiri godine umrla mu je majka, a napustio ga je i trenutni mladić. Tad je počeo režim fanatičnog vježbanja u kombinaciji s prehranom na rubu izgladnjivanja. Dnevno bi pojeo tek pola jabuke i pola sendviča. Uskoro su mu nestali mišići, oslabila mu je i kosa, a i zubi su počeli ispadati. Nakon malih poboljšanja, njegovo tijelo ipak nije moglo izdržati i Jeremy je izdahnuo.

Iako od anoreksije pate uglavnom žene, jedan od 10 oboljelih je muškog spola.



_________________
Za let si, dusho, stvorena...