lupus-istina.com

[gracena]

Šest godina zbog nezakonitog hapšenja hrvatskih civila



Nenad Pejnović (43) zvan Nešo na Županijskom sudu u Karlovcu nepravomoćno je osuđen na 6 godina zatvora jer je kao pripadnik milicije tzv. SAO Krajine u listopadu 1991. godine u zaseoku Čorak nezakonito uhapsio, te u milicijsku stanicu u selu Vrhovine u Lici doveo pet hrvatskih civila koji su dan kasnije pogubljeni u šumi Ćurinke-Oštri Vršak.
Sudsko vijeće oslobodilo ga je odgovornosti za smrt tih ljudi, kao i za odvođenje i smrt šestog ubijenog žitelja zaseoka Čorak, za što je također bio okrivljen.

Predsjednik sudskog vijeća Ante Ujević u obrazloženju presude rekao je kako postoje indicije da je i Pejnović sudjelovao u likvidacijama, i to na temelju iskaza zaštićenog svjedoka, no da se činjenični krug zatvara uhićenjima koje je provodio Pejnović, a što je posvjedočilo nekoliko rođaka i sumještana brutalno ubijenih.

- Šokiran sam, ne mogu - samo to prozborio je nakon presude Pejnović sucu Ujeviću. U vrijeme iznošenja završnih riječi okrivljeni je u nekoliko navrata naglas zaplakao, a kada je došao red da i on kaže svoju završnu riječ suznih očiju je govorio da je nevin.

- Nisam kriv. Ti ljudi u Čorcima bi me trebali pohvaliti što sam ih deset dana ranije šestero spasio. Nikoga nisam ubio - pravdao se Pejnović.

Tijekom suđenja čak je ponudio da kao svjedok u novom postupku ispriča svoja saznanja o stvarnim ubojicama šestero mještana prezimena Čorak. Navodno je riječ o skupini poznatoj pod imenom Baklajićevci koju je vodio zloglasni Predrag Baklajić.

Objavio: www.slobodnadalmacija.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Za ratni zločin dobio zatvorsku kaznu od 4 godina i 10 mjeseci


Sudsko vijeće osječkog Županijskog suda danas je proglasilo krivim optuženika Petra Mamulu za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te ga nepravomoćno osudilo na 4 godine i 10 mjeseci zatvora.

Ovo je treći postupak koji se protiv optuženika Mamule vodi za ovo kazneno djelo, budući da je Vrhovni sud, u prethodna dva navrata, ukidao presude Županijskog suda, u kojima je Mamula bio dio skupine okrivljenika za ovo kazneno djelo, koji su u ranijem postupku oslobođeni optužbe te vraćao predmet na ponovno odlučivanje.
Zastrašivao i zlostavljao civilno stanovništvo

Optužnica ga je teretila da je 1991. godine, u Belom Manastiru, Batini i Kneževim Vinogradima, kao sudionik oružane pobune lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavno-pravnog poretka RH, sudjelovao u zastrašivanju, te fizičkom i psihičkom zlostavljanju civilnih stanovnika Baranje nesrpske nacionalnosti.

Optužen je da je početkom rujna 1991. godine, u podrumu policijske postaje Beli Manastir, izveo više osoba iz ćelije, odveo ih u posebnu prostoriju i tamo tukao civila Pavu Zemljaka te pucao pored njega iz puške, a teretilo ga se i za fizičko i psihičko zlostavljanje nezakonito uhićenog katoličkog svećenika Antuna Kneževića, u rujnu 1991. godine u Batini.

Svjedoci prepoznali Mamulu

Obrazlažući presudu predsjednik Sudskog vijeća sudac Zvonko Vekić kazao je kako je dokaznim postupkom, posebice iskazima svjedoka, koji su prepoznali Mamulu i potvrdili da je zlostavljao zatvorenike, među kojima i Pavu Zemljaka, potvrđeno počinjenje kaznenog djela iz optužnice, odnosno da se ne radi o okolnostima na koje bi se mogao primjeniti Zakon o općem oprostu.

Sud je, primjenom instituta ublažavanja kazne, okrivljeniku izrekao kaznu ispod zakonskog minimuma, uzimajući kao olakotne okolnosti činjenice da ranije nije bio osuđivan, kao da i nakon prvog izricanja presude 2002. nije počinio novo kazneno djelo. Okrivljeniku Mamuli u izrečenu je kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, od listopada 2000. do svibnja 2003. godine.

Objavio: www.dnevnik.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Uskoro pravomoćne presude Šljivančaninu i Mrkšiću

Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će 5. svibnja presudu u žalbenom postupku protiv dvojice bivših oficira JNA-a, Mile Mrkšića i Veselina Šljivančanina, osuđenih za pokolj na Ovčari u studenome 1991., objavio je u utorak ICTY.

Prvostupanjsko vijeće Haškog suda osudilo je 27. rujna 2007., bivšeg zapovjednika Operativne skupine Jug JNA Milu Mrkšića na 20 godina zatvora, a majora Veselina Šljivančanina na pet godina zatvora.

Treći zapovjednik u skupini "Vukovarske trojke", kapetan Miroslav Radić oslobođen je optužbi.Sva trojica zapovjednika Jugoslavenske narodne armije bila su optužena za masovni pokolj počinjen na Ovčari 20. studenoga 1991., nakon pada Vukovara.

Sudsko vijeće je u presudi ustvrdilo da na Ovčari nisu ubijeni civili, nego ratni zarobljenici dovedeni iz vukovarske bolnice. Prema sudskome vijeću, ubojstvo 194 osobe, a koje su poimenice navedene u optužnici, izvele su Teritorijalna obrana (TO) i srpske paravojne snage.

Stoga su optuženi oslobođeni optužbe izravne odgovornosti za pokolj i odvođenje oko 300 osoba iz vukovarske bolnice na Ovčaru, gdje ih je pobijeno najmanje 264. Na presudu se žalilo haško tužiteljstvo, koje je zatražilo kaznu doživotnog zatvora, a žalili su se i branitelji Mrkšića i Šljivančanina.

Žalbena rasprava održana je 21. i 23. siječnja kada su argumente iznijeli branitelji, odnosno tužiteljstvo.

Sudsko vijeće naredilo je Šljivančaninu, koji je pušten na slobodu u prosincu 2007., da se u Haški pritvor javi prije 5. svibnja.

Objavio: www.javno.com
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Novi svjedoci za Lovas

Nastavlja se suđenje četrnaestorici optuženih za ratni zločin u Lovasu u listopadu 1991. godine. Saslušat će se novi svjedoci u dokaznom postupku pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu.

Suđenje za zločine u Lovasu počelo je 17. travnja 2008. nakon što je srbijansko državno odvjetništvo za ratne zločine optužilo 14 osoba da su kao pripadnici JNA, lokalne teritorijalne vlasti i paravojne postrojbe Dušan Silni u listopadu 1991. počinili ratni zločin nad 70 civila u Lovasu.

Objavio: www.hrt.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

"Martićevac" Mitar Arambašić, osuđen na 20 godina, oslobođen jer je predugo u pritvoru

Odlukom Vrhovnog suda ukinut je pritvor nad Mitrom Arambašićem, osuđenom na 20 godina zatvora za ratni zločin koji je, prema optužnici, počinio kao zapovjednik Odjeljenja milicije “SAO krajine” tzv. Martićeve milicije i pripadnik Teritorijalne obrane “SAO krajine”.

Tereti ga se da je je ubio tri zarobljena hrvatska policajca i otkinuo im glavu i udove.

Arambašiću je u ljeto prošle godine na Županijskom sudu u Splitu, u obnovljenom postupku nakon njegova uhićenja po tjeralici, potvrđena pravomoćna presuda iz 1997. godine kada mu je suđeno u odsutnosti.

Vrhovni sud je na sjednici otprije dva dana ukinuo prvostupanjsku presudu splitskog suda te je na istoj sjednici po službenoj dužnosti odlučio da se ukine pritvor nad Arambašićem.

Smatraju kako se treba voditi načelom razmjernosti, a kako je do sada Arambašić proveo u pritvoru ukupno šest godina, sedam mjeseci i 22 dana, mišljenja su kako pritvor treba ukinuti da se ne pretvori u izdržavanje kazne.

Nemoguća situacija

Sutkinja Županijskog suda u Splitu Spomenka Tonković, koja je bila predsjednica vijeća na suđenju Arambašiću, kaže kako su dovedeni u pat poziciju.

- Radi se o procesno nemogućoj situaciji. Njemu je ukinut pritvor, a kada je doneseno rješenje o obnavljanju postupka na njegov zahtjev, kada je uhićen po tjeralici, obustavljeno je izvršenje kazne koja mu je bila dosuđena na suđenju u odsutnosti.

Kako je to izvršenje obustavljeno, a sada mu je ukinut pritvor, Mitar Arambašić izlazi na slobodu. Novo suđenje tj. novi obnovljeni postupak moći ću provesti jedino ako se on odluči dragovoljno ponovno pojaviti na splitskom sudu.

Ako se ne odazove pozivu, nemam načina za određivanjem pritvora i raspisivanjem tjeralice jer se postupak obnavlja u njegovu korist, na njegov zahtjev, a ne po službenoj dužnosti - kazala je sutkinja Tonković.

Na Županijski sud u Splitu tek treba doći rješenje o ukidanju prvostupanjske presude. U rješenju o ukidanju pritvora navedeno je tek kratko kako je presuda ukinuta jer Vrhovni sud ne može prihvatiti utvrđenje splitskog suda kako novim dokazima u obnovljenom postupku nije dovedena u sumnju prva osuđujuća presuda.

Stoga su naložili da se u Splitu ponovno provede suđenje i ukinuli su pritvor.

Osim za mučko ubojstvo policajaca Ivice Grubača, Bogoslava Lukića i Kažimira Abramovića, Arambašić je optužen i za pljačku i palež u mjestima oko Peruče od ožujka 1991. do kolovoza 1995. godine.

Objavio: www.slobodnadalmacija.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Presuda Mrkšiću i Šljivančaninu

Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će pravomoćnu presudu Mili Mrkšiću i Veselinu Šljivančaninu. Osuđeni su za pokolj na Ovčari u studenome 1991.

Prvostupanjsko vijeće Haškog suda 27. rujna 2007. osudilo je bivšeg zapovjednika Operativne skupine Jug JNA Milu Mrkšića na 20 godina zatvora, a majora Veselina Šljivančanina na pet godina. Treći zapovjednik u skupini vukovarske trojke, kapetan Miroslav Radić, oslobođen je optužbi.

Presuda je izazvala negativne reakcije hrvatske javnosti i vlasti.

Sudsko vijeće u presudi je ustvrdilo da na Ovčari nisu ubijeni civili, nego ratni zarobljenici dovedeni iz vukovarske bolnice. Također, ustvrdili su i da su ubojstvo 194 osobe izvele Teritorijalna obrana (TO) i srpske paravojne snage. Stoga su optuženi oslobođeni optužbe izravne odgovornosti za pokolj i odvođenje oko 300 osoba iz vukovarske bolnice na Ovčaru, gdje ih je pobijeno najmanje 264.

Haško tužiteljstvo žalilo se na presudu i zatražilo kaznu doživotnog zatvora.

Na predudu su se žalili i branitelji Mrkšića i Šljivančanina koji su tražili oslobađajuću presudu.

Objavio: www.hrt.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Hrastovu 8 godina za Koranski most

Nekadašnjeg specijalca Mihajla Hrastova Vrhovni je sud proglasio krivim za ubojstvo 13 ratnih zarobljenika na Koranskom mostu 1991. te ga je osudio na 8 godina zatvora.

ZAGREB - Nakon triju oslobađajućih presuda, bivši policijski specijalac Mihajlo Hrastov odlukom Vrhovnog suda osuđen je na osam godina zatvora zbog ubojstva 13 i ranjavanja dvojice zarobljenih neprijateljskih vojnika na Koranskome mostu u rujnu 1991., doznaje se u utorak od njegovih branitelja koji najavljuju žalbu. Budući da mu je dosuđena kazna veća od pet godina, odmah mu je posebnim rješenjem određen i pritvor.

"Dok ne vidimo presudu i njezino obrazloženje, teško nam je reći što je navelo Vrhovni sud da promijeni oslobađajuću odluku karlovačkoga Županijskog suda", rekao je Hrastovljev odvjetnik Igor Meznarić.

Njegov kolega Krešimir Vilajtović dodaje da je u ponedjeljak u završnoj riječi zamjenik glavnoga državnog odvjetnika Antun Kvakan prvi put od početka pravne bitke u slučaju Koranskoga mosta priznao da su zarobljeni pripadnici neprijateljske vojske napali Hrastovljeva suborca, pripadnika specijalne jedinice karlovačke policije Gorana Čerkeza.

"Zbog te činjenice, sa sigurnošću mogu najaviti žalbu na osuđujuću presudu jer Vrhovni sud nije uvažio činjenicu da su samim napadom na Čerkeza neprijateljski vojnici izgubili status ratnih zarobljenika, te da se nikako nije radilo o njihovoj bezuvjetnoj predaji", rekao je Vilajtović tvrdeći da je Hrastov imao pravo vatrenim oružjem onemogućiti napad i bijeg neprijateljskih vojnika.

Presudu je donijelo vijeće Vrhovnog suda koje je pribjeglo neuobičajenom potezu i odlučilo održati sudsku raspravu na koju je pozvalo vještake i nekolicinu svjedoka te je ispitalo samog optuženika.

Hrastov je tri puta na prvostupanjskome sudu oslobođen optužbe uz obrazloženje da je postupao u nužnoj obrani. Presude iz 1993. i 2003.

Vrhovni sud je ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje, no ovaj put uvažio je žalbu tužiteljstva i presudu iz ožujka 2007. ukinuo i preinačio u osuđujuću.

Objavio: www.rtl.hr

_______________________________________

Priopćenje Hrvatskoga kulturnog vijeća u svezi s presudom Vrhovnoga suda RH branitelju M. Hrastovu



HKV

Hrvatsko kulturno vijeće drži da je presuda kojom je Vrhovni sud osudio hrvatskoga branitelja Mihajla Hrastova sramotna i neodrživa. Mihajlo Hrastov je simbol obrane Karlovca i junak Domovinskoga rata, jedan od onih koji su se opravdanom silom suprotstavili tehnički nadmoćnijem napadaču, silom odgovorili na silu jer ni za što drugo nije bilo mogućnosti. Takvi su ljudi spasili ne samo Karlovac, takvi su ljudi spasili Hrvatsku od jugokomunističkih i četničkih horda koje su izvršile agresiju na našu domovinu.

Progon kojemu je niz godina bio izložen Hrastov potaknut je upravo iz redova onih koji su svojedobno priželjkivali drukčiji rasplet ratnih događanja. Njihov beskrupulozni pritisak nije do sada bio djelotvoran, te su svi sudski procesi vođeni protiv Hrastova završavali oslobađajućom presudom. Zato je neobično da je Vrhovni sud Republike Hrvatske osudio gospodina Hrastova na osam godina zatvora, te tako izigrao javnost koja je očekivala drukčiju, oslobađajuću presudu, ali izigrao i pravo i pravednost, stavljajući na kocku svoj ugled i pobuđujući sumnje u svoju nezavisnost.

Hrvatsko kulturno vijeće već dulje vrijeme upozorava da hrvatski sudovi sve više preuzimaju karakter i stil Haaškoga suda, kada su optuženi hrvatski branitelji.

Radi se dakle i u ovom slučaju o politički insceniranoj presudi, koja stoga treba biti poništena. Pozivamo sve braniteljske udruge , te sve civilne udruge kojima je stalo do ugleda i dostojanstva hrvatskoga pravosuđa, da od Vrhovnoga suda RH zahtijevaju novo i pošteno suđenje čovjeku koji je među zaslužnicima što hrvatska država uopće postoji i što, eto, ima svoje institucije, pa i Vrhovni sud.

za Hrvatsko kulturno vijeće
predsjednik Hrvoje Hitrec
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Šljivančaninu utrostručena kazna

Žalba haškog tužiteljstva upalila je u slučaju Veselina Šljivančanina, kojemu je kazna s 5 povećana na 17 godina zatvora. Mili Mrkšiću potvrđeno je 20 godina robije.

DEN HAAG - Žalbeno vijeće Haškog tribunala (ICTY) povećalo je u utorak na 17 godina kaznu zatvora bivšem oficiru JNA Veselinu Šljivančaninu, koji je prvostupanjskom presudom bio osuđen na pet godina, a Mili Mrkšiću potvrdilo kaznu od 20 godina zatvora za pokolj na Ovčari u studenome 1991.

Žalbeno vijeće utvrdilo je da je Šljivančanin ipak bio odgovoran za pomaganje u ubojstvima 194 zatočena Hrvata na Ovčari, a prvostupanjsku je presudu, izrečenu krajem rujna 2007., nazvalo "nerazumnom" i neadkevatnom zločinu koji je počinjen.

Prvostupanjsko je vijeće Milu Mrkšića, nekadašnjeg zapovjednika Operativne skupine Jug JNA, pretprošle godine osudilo na 20 godina. Proglašen je krivim zbog svoje odluke o povlačenju jedinica JNA koje su čuvale ratne zarobljenike na Ovčari u studenom 1991. godine, nakon pada Vukovara. Tim je činom pružio bitnu praktičnu pomoć Teritorijalnoj obrani i paravojnim snagama koje su tada mogle izvršiti ubojstva. Mrkšić je odgovoran i za propuštanje sprečavanja okrutnog postupanja i mučenja, za koja je znao da se događaju na Ovčari.

Presudu Mrkšiću Žalbeno vijeće je potvrdilo.

Treći optuženik u skupini "Vukovarske trojke", kapetan Miroslav Radić, oslobođen je svih optužbi za masakr na Ovčari, što je svojedobno izazvalo veliki gnjev diljem Hrvatske. Na takvu hašku odluku nije uložena žalba, a Radić trenutno živi u Beogradu kao slobodan čovjek i od Srbije traži odštetu za vrijeme provedeno iza haških rešetaka.

Objavio: www.rtl.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Branitelji zgroženi Vladom:

'Država stopira procesuiranje zločina u srpskim logorima'

Predstavnici Udruge pravnika Vukovar 1991. upozorili su da niti godinu dana od kada su u Beogradu podnijeli kaznenu prijavu zbog ratnih zločina u srbijanskim logorima hrvatsko Državno odvjetništvo i Ministarstvo pravosuđa nije Srbiji poslalo dokumentaciju nužnu za pokretanje sudskih postupka protiv odgovornih za ubojstva mučenja i zlostavljanja hrvatskih ratnih zarobljenika.

"Iako je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić kazao da se zločini nad Hrvatima u logorima u Srbiji moraju procesuirati još ništa nije poduzeo. Želimo samo da radi svoj posao i nakon 19 godina srpskom Tužiteljstvu za ratne zločine dostavi naše iskaze", kazao je na konferenciji za novinare pred zgradom Ministarstva pravosuđa predsjednik Udruge Zoran Šangut.

Dodao je da im je i u Srbiji rečeno da se za pokretanje postupka čeka dokumentacija iz Hrvatske. Riječ je o svjedočenjima preživjelih logoraša kojima se potkrepljuje kaznena prijava za zločine u pet srbijanskih logora.

U prijavi koja je 22. svibnja prošle godine predana srbijanskom tužiteljstvu navedena su imena 54 neposredna počinitelja, zapovjednika i logorskih stražara.

"Procesuiranje ovih zločina trebalo bi biti od nacionalnog interesa, jer dokazuje da se u Hrvatskoj nije dogodio građanski rat nego srpska agresija", kazao je Šangut.

Predstavnici udruge zgroženi su i držanjem ministra Ivana Šimonovića koji ih, tvrde, ne želi primiti na razgovor i ima hladan odnos prema žrtvama.

"Ako su se mogli uhvatiti u koštac s hrvatskim zločinima u Lori, 'garaži' i 'selotejpu' zašto ne mogu procesuirati i zločin u Srbiji.

Tek tada branitelji će biti zadovoljni", ustvrdio je vukovarski branitelj Predrag Marguš-Fred.

Branitelji kažu da traže tek jednake kriterije i podsjećajući da su u slučaju uhićenja "Joce Amsterdama" vidjeli kako svjedočki iskaz u rekordnom roku može biti isporučen Srbiji, a osumnjičenik u manje od 24 sata u pritvoru.

Objavio: www.nacional.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Predsjednik Udruge branitelja logoraša Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije Ilija Ačkar podsjetio je na konferenciji za novinare u Zagrebu kako je na današnji dan, 22. svibnja 1992. u Lipovcu, puštena na slobodu skupina od više stotina hrvatskih zarobljenika iz srpskih koncentracijskih logora.

"Ovaj u javnosti zaboravljeni datum, nadnevak je našeg novog rođenja", rekao je Ačkar, dodavši kako je obilježavanje današnjeg dana obveza prema onima koji nikad nisu izašli iz srpskih koncentracijskih logora.

Istaknuo je kako je Udruga dugotrajnim radom prikupila dokumentaciju koja je svojedobno uklonjena iz Belog Manastira, gdje je bio sud tzv. srpske krajine te je izvijestio kako "neki od mučitelja danas žive u Šidu i Mitrovici".
"Božo Latinović Krajišnik sam se hvalio da je u Vukovaru ubio 500 Hrvata", a "danas je zaštićeni svjedok u slučaju Ovčara u Beogradu", naglasio je predsjednik Udruge branitelja logoraša Domovinskog rata Zagreba i Zagrebačke županije.

O odgovornosti za počinjene zločine Dragana Vasiljkovića zvanoga kapetan Dragan govorio je umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Ivan Pandža Orkan.

"Nakon bijega kapetan Dragan ostavio je iza sebe plan 'Žaoka' iz ljeta 1991. kada je s Banovine krenuo na Glinu te na hrvatska mjesta u dolini rijeke Une," podsjetio je Pandža, dodavši kako su u tim napadima, uz civile, ubijeni i pripadnici Policijske uprave zagrebačke.

Podsjetio je i na Vasiljkovićevu operaciju "Kameleon" tijekom koje su počinjeni zločini u zadarskom zaleđu.
Ocijenio je kako Hrvatska, za razliku od slučaja Vasiljković, jako brzo inzistira na progonu u slučaju Glavaš.

"Vrijeme je da se Vasiljković suoči sa svojim žrtvama s Kninske tvrđave, Golubića kraj Knina i Bruške kod Benkovca", rekao je Ivan Pandža.

Umirovljeni pukovnik HV-a Pandža također je ocijenio nevjerojatnim nedavno izbacivanje predstavnika braniteljskih udruga sa suđenja hrvatskom branitelju u Sisku, dok je predstavnicima GOLJP-a, HHO-a i Detekte pristup bio dopušten.

Govoreći o srpskim zločinima Ilija Ačkar je podsjetio na svjedoke o Vasiljkovićevim zločinima u Lovasu. "Imamo mnogo podataka i počinjemo s podizanjem optužnica," rekao je Ačkar.

Smatra neprimjerenim odgovor predsjednika Vrhovnog suda RH Branka Hrvatina na tvrdnju premijera Ive Sanadera o umiješanosti politike u vezi s presudom Branimiru Glavašu.

"Milorad Pupovac već godinama ponavlja kako Hrvatska ne bi smjela podizati optužnice protiv Srba povratnika za koje znamo da su zločinci" rekao je Ačkar dodavši kako još nije čuo Hrvatinov komentar na Pupovčeve riječi.

Barica Spudić iz udruge "Vukovarskih majki" pozvala je predstavnike braniteljskih udruga da se ujedine u borbi oko progona zločinaca i potrage za još uvijek nestalim hrvatskim braniteljima.

"Još uvijek nedostaje autobus pun ranjenika s Ovčare", rekla je Spudić, dodavši da su joj nakon razgovora predstavnika Haaškoga suda s ratnim zločincem Šljivančaninom odgovorili kako je "autobus išao brati ljubičice"

Objavio: www.mojportal.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Čestitam



Rušitelju Crkve SV. Ivana Nepomuka u Glini Dušanu Baltiću koji je postao gradski vijećnik DPS-a u Glini na postignutom uspjehu. Prije svega čestitam na dobrom osjećaju kada što treba činiti. Vrlo često ljudi nemaju taj talent.

Dušan Baltić točno zna kada rušiti i tada je rušio. Što više iskazao se i kao član okupatorske vlasti i kao dobar organizator rušenja.

A crkve, tko pita za crkve, crkva se ne smije miješati u politiku, pa je normalno da ih politika nekažnjeno ruši. Dušan je srušio jednu što je to u odnosu na 1600 koje je srušila njegova bratija u Hrvatskoj.

Danas Dušan Baltić osjeća da je vrijeme da ponovno bude u vlasti. Istina ne onoj za koju se borio.

Ipak , čovjek s ovakvim talentom osjeća da i u ovoj vlasti može doći na svoje i djelovati po svome.

Ova vlast koja se zove hrvatska a ne krajinska omogućit će Dušanu Baltiću istu poziciju pa je za njega manje bitno kako se zove, važan je talent.

Velika je razlika između Dušana Baltića i hrvatskih branitelja. Branitelji nemaju talent kada što činiti. Pa su u vremenu kada je Dušan rušio pokušavali zaustaviti rušenje i nisu uspjeli, sada upozoravaju na Dušana u njegovom pohodu djelovanja u vlasti koju su oni obranili od Dušana.

Branitelji čak misle da bi Dušan Baltić trebao biti kažnjen za rušenje, da bi samo po sebi bilo normalno da ni ne pomišlja na kandidiranje.

Možda je on to pomislio ali vidio je svoju poziciju i poziciju branitelja, pa je sasvim ispravno procijenio da je njegova pozicija puno bolja, čak odlična u odnosu na branitelje.

Ustvari njemu se lako organizirati, svi njegovi su za njega. Braniteljima je neizvedivo bilo kakvo kandidiranje i organiziranje jer od 1.000.000 udruga, svaka za sebe, pa tko bi koga podržao, kada je na taj broj udruga samo 500.000 branitelja. Nema ekipe.

Eto dragi moji ne uzrujavajte se, Dušan ima talent i ekipu.

Vi imate udruge.

Čudan ishod, pobjede?

Marija Slišković / www.domovinskirat.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[gracena]

Nastavak suđenja za Morinj

Saslušanjem četvorice svjedoka, bivših zatočenika, na Višem sudu u Podgorici počeo je dokazni postupak na suđenju optuženima za ratni zločin u logoru Morinju, počinjen od listopada 1991. do sredine kolovoza 1992.
Saslušani su Jadran Barada, Josip Popić, Tomislav Hunić i Pero Škoro.

Svjedočili su o mučenjima kojima su bili izloženi te su i prepoznali neke od optuženika kao svoje mučitelje. Sva četvorica svjedoka tražila su i naknadu štete, po 40 tisuća eura. Odvjetnici optuženih izjavili su nakon ročišta kako je bilo dosta protuslovlja u iskazima svjedoka, kao i neprepoznavanja optuženih.

Na posljednjem ročištu 30. ožujka dvojica optuženih za mučenje civila i ratnih zarobljenika s dubrovačkog područja, Špiro Lučić i Boro Gligić, kao i prethodna tri optuženika, negirali su optužnicu i izjasnili se da nisu krivi.

Na istom su ročištu branitelji Lučića i prvooptuženog Mlađana Govedarice zatražili da se njihovi klijenti brane sa slobode, ali sud je taj zahtjev odbacio.

Za svjedočenje u Podgorici sudske je pozive dobilo 159 logoraša iz Morinja. Oni su prije izjavili da će doći u Podgoricu kako bi se ponovno susreli sa svojim mučiteljima i svjedočili o torturi koju su nad njima provodili.

Prema optužnici, Mlađen Govedarica, Ivo Gojnić, Zlatko Tarle, Špiro Lučić, Boro Gligić i Ivo Menzalin tijekom rata u logoru Morinju naređivali su i provodili mučenje, nečovječno postupali i nanosili velike patnje ratnim zarobljenicima i civilima dovođenima s dubrovačkog područja početkom 1990-ih

www.domovinskirat.hr
_________________
Ako šutiš
- šuti iz ljubavi.
Ako govoriš
- govori iz ljubavi.
Ako (o)praštaš
- (o)praštaj iz ljubavi.

sv. Augustin

[scorpio57]

Australska savezna policija pokušava locirati Dragana Vasiljkovića, poznatog kao Kapetana Dragana, koji je izgleda u bijegu nakon što je Vrhovni sud donio odluku da može biti izručen Hrvatskoj, javljaju u srijedu australski mediji
'Australska savezna policija nastavlja s raspitivanjem kako bi locirala Sneddena', navodi se u priopćenju ureda državnog odvjetnika. Vasiljković, koji živi u Australiji pod imenom Daniel Snedden, nije se pojavio u utorak pred australskim Vrhovnim sudom u Canberri kada je donesena odluka kojom je otvoren put za njegovo izručenje Hrvatskoj i policija strahuje da je u bijegu.

On se navodno već noć prije odlučio vratiti svojoj kući u Coffs Harbouru. Vasiljković je na zahtjev suda predao svoju putovnicu prošli mjesec kada je započelo suđenje. Po navodima medija, Vasiljković uz australsko ima i srpsko državljanstvo.

Glasnogovornica državnog odvjetnika Roberta McClellanda izjavila je da Vasiljković nije izvijestio vlasti o promjeni svoje adrese te da je u tijeku policijska potraga za njim.

Vrhovni sud prihvatio je u utorak žalbu savezne vlade i poništio presudu Saveznog suda da Dragan Vasiljković ne može biti izručen Hrvatskoj, jer ne bi imao pošteno suđenje zbog svojih političkih uvjerenja.

Sedam sudaca Visokog suda vijećalo je samo 15 minuta prije nego što su odlučno odbacili odluku nižeg, Saveznog suda. Vasiljković, bivši vođa srpskih paravojnih snaga u Hrvatskoj, australski je državljanin kojeg je australska policija uhitila u siječnju 2006., na temelju zahtjeva za izručenje koji je podnijela Hrvatska.

Vasiljković je optužen u Hrvatskoj za ratne zločine počinjene nad zarobljenim pripadnicima HV-a i Hrvatske policije u Kninu i Bruškoj u veljači 1993. godine.
_________________
Slab je onaj koji je izgubio vjeru u sebe.

[leda]

Ljubuški, 22. travnja 2010. (Ivan Kaleb / Večernji list / ljportal.com) –



Masovne grobnice nastale tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u Ljubuškom, u koje su partizani bacili i zatrpali one koje su pobili, bit će napokon istražene.

OV Ljubuškog dalo je zeleno svjetlo, usvojilo osnovne akte na temelju kojih se može pristupiti tom poslu i on će postupno početi. Usvojena je odluka o obilježavanju i uređenju grobišta Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški, imenovano povjerenstvo koje će to provoditi i donesena odluka o premještanju prve masovne grobnice, a to je masovna grobnica Tomića njiva nedaleko od OŠ Marka Marulića i Trgocoopa, u Ulici kralja Krešimira.
Stravično mjesto Tomića njiva nalazi se među kućama, obilježeno je manjim željeznim križem kraj kojeg ljudi povremeno pale svijeće, polažu cvijeće. Pretpostavlja se da se u grobnici nalaze i kosti ubijenih hercegovačkih franjevaca.

»Vjerojatno ima barem jedan, ima svjedoka o tome, a o komu se radi zasada možemo samo pretpostavljati. Najprije bi mogao biti fra Slobodan Lončar pa možda fra Paško Martinac ili moguće fra Martin Sopta. Netko je od njih, a možda i sva trojica. Svjedok koji je to vidio kaže da je iz zemlje virila ruka u habitu. Tko je i je li bilo još svećenika, ne zna se. Ukupno je tu pokopano 17 ubijenih ljudi«, kazuje fra Miljenko Stojić, član općinskog povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća i vicepostulator postupka mučeništva ubijenih hercegovačkih franjevaca.

Zemljište Tomića njiva na kojem se nalazi masovna grobnica podijeljeno je na pet katastarskih čestica i ima nekoliko vlasnika. Prvo će se ovih dana s njima kao vlasnicima razgovarati o radovima, a potom će iskapanje početi. Priča se da je jedan od njih, iz Mostarskih Vrata, ne znajući da se ispod površine nalaze ljudske kosti počeo na parceli praviti kuću i kad je vidio o čemu se radi, odmah je odustao. U povjerenstvu za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća, koje je imenovalo OV Ljubuški devet je članova: Vice Nižić (predsjednik), Nevenko Barbarić, Ivan Herceg, prof. Drago Grgić, fra Miljenko Stojić, fra Ante Marić, prof. dr. Ante Čuvalo, prof. Ante Paponja i Gojko Grbavac. Njihove su zadaće istraživanje, obilježavanje, uređivanje i premještanje grobišta i izrada Žrtvoslova Općine Ljubuški. Novčana sredstva za rad povjerenstva, osigurat će se iz općinskog proračuna.

http://www.pobijeni.info/

Da se ne zaboravi.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...

[leda]

Pishe: Geza Zake


Komunizam i nacizam su zločinački državni politički sustavi koji ubijaju vlastite državljane kao neprijatelje režima

U cijelome svijetu komunisti su ubili oko 170.000.000 ljudi, dok je na naciste otpalo „mizernih“ 20.000.000!
Onu vrstu negacije negacije, negiranjem ljudskih života, uveli su Heraklit, Hegel i Marx na potpuno pogrješnim spoznajama kao načinu napredovanja prema višem društvenom uređenju socijalizmu - komunizmu. Nositelji i izvršitelji toga dijalektičkog zla uglavnom su bili ruski Židovi - inovatori, tadašnji obrazovani ljudi koji su jedini razumjeli Marxove dijalektičke, filozofske i političke poruke. Ta poruka je, kao što se zna, bila: sve se bez milosti mora negirati što je kapitalističko, buržoasko, carsko, i bogatao seljačko (kulaci).
Dijalektička negacija poprima takve razmjere da postaje prijetnja kapitalističkoj Europi da se izvozni Marxov komunizma iz Rusije ponovno vrati u Njemačku, ali ne više kao ideologija, već kao komunistička praksa. Njemačke Hitlerove obavještajne službe su znale što se radi u Rusiji i kakve se smrtonosne negatorske dijalektičke metode primjenjuju pri stvaranju stvarnog komunizma (gulazi), i kakve su mu internacionalne namjere.
Njemačka nacional-socijalistička država, za razliku od ruske internacionalne socijalističke države, počinje se naglo naoružavati i počinje kopirati i primjenjivati ruske dijalektičke metode u Njemačkoj negiranjem neprijatelja nacizma. Hitler, kao i Staljin postaje diktator i zločinac nad državljanima Njemačke prije izbijanja rata. Uspostavlja se apsolutna partijska vlast, u Rusiji komunistička, a u Njemačkoj nacistička.
Država postaje sustav iznad svega
Oba sustava propagiraju socijalizam i ljevičarenje. Isto čini i fašizam u Italiji, s tom razlikom, što je njemački nacizam umjesto negacije kapitalista, buržuja i kulaka, kako je bilo u Rusiji, uveo negaciju Židova i po njima nižih vrsta ljudi. Dakle, oba državna politička sustava već u svojoj uspostavi postaju zločinačka, ubijajući vlastite državljane kao neprijatelje režima. Radnička klasa Rusije je nova Hegelova i Marxova dijalektička teza koja dijalektički mora negirati vlastitu antitezu. U Rusiji to su kapitalisti, a u Njemačkoj to su Židovi.
Budući da je komunizam u Rusiji svojim hodom započeo prvi i bio dijalektički napredniji u negaciji negacije od nacizma, logično je i prirodno da je Europom zavladao strah od komunizma s parolom "bauk komunizma kruži Europom", a ne da "kruži bauk nacizma nad Europom". Bauk nacizma javlja se tek nakon Prvoga svjetskog rata, kada počinju likvidacije komunista u Njemačkoj, i kada počinje obilježavanje Židova za društvenu izolaciju, koja završava u logorima (holokaust).
Fašistička Italija i Mussolini, koji je također bio socijalist ljevičar, beznačajni su za Hegelovu i Marxovu dijalektičku teoriju, jer je gospodarski, industrijski, intelektualni i politički potencijal bio u Njemačkoj, a ne u Italiji. Njemačka je bila sila, a u tadašnjem svijetu, pod vlašću nacista je postala velesila s najvećim gospodarskim, ratnim i intelektualnim potencijalom. Taj potencijal postaje nacistička teza novoga svjetskog poretka koji mora ući u dijalektičku borbu sa svojom antitezom. Ta antiteza je komunistička teza novoga svjetskog poretka. Tako se nacizam i komunizam javljaju kao prava dijalektička teza i antiteza koje moraju ući u sintezu, a sinteza je borba - rat, kako po Heraklitu, tako i po Hegelu i Marxu.
I to se dogodilo!
Cijena je: ubijeno oko 200.000,000 ljudi, od čega su u cijelome svijetu oko 170.000.000 ubili komunisti i u Europi oko 20.000.000 nacisti.
Već to kazuje da je riječ o velikoj - grandioznoj zabludi filozofije i znanosti prošlog stoljeća, jer se pokazalo, da je prava dijalektika za čovjeka ubojita i smrtno - negatorska. Zabluda je u tome što su "veliki" umnici toga vremena svoja istraživanja i percepcije svijeta nalazili samo u linearnosti, jednosmjernosti, hijerarhiji vrijednosti k boljem i naprednijem od postojećeg, prema višem savršenstvu sve do apsolutnog duha, ili savršenstvu apsolutnog komunizma. Zabluda je i u tome što su dijalektiku shvaćali kao borbu dualističkih pojava i kao borbu i uništavanje onoga što odlazi, a uzdizali su sebe i ono što dolazi.
U slučaju nacizma to je idealna arijevska rasa, a u slučaju komunizma to je idealna radnička klasa. Tako je teorijska dijalektička negacija posredovanjem antagonističkih entiteta i represivne sile pokazala svoje znanstveno lice kao masovni zločin, koji prvi čini komunizam u Rusiji, a zatim tek nacizam u Njemačkoj. Zabluda dijalektičke filozofije i znanosti je i u tome što su tadašnji filozofi i političari bili uvjereni da je dijalektička borba, a ne komplementarnost i suradnja uzrok svih promjena i bit svakog napretka.
Zar nije bilo katastrofalno učiti ljude da je ruža negacija vlastitog pupoljka, ili da je pupoljak negacija vlastitog sjemena. Ili, da je lijepa orhideja negacija ružne orhideje!? Kako su to bile katastrofalne pogrješke dokazuje i činjenica da je po tim dijalektičkim teorijama komunizam negacija kapitalizma, što je povijest pokazala kao veliku laž.
Hegel nije znao što će i kuda će s apsolutnim duhom
Isto tako Marx i marksisti nisu znali što će i kuda će s komunizmom. Što će se dogoditi nakon što se ostvari Apsolutni duh, ili što je s dijalektikom nakon ostvarenja komunizma? Više nema kretanja prema višem, pa nema ni dijalektike. Što i tko će negirati te razine pojavnosti? Što je Apsolutni duh, a što komunizam u kontekstu njihovih dijalektičkih teorija. Je li to teza, antiteza ili sinteza?
Ako su teza ili antiteza onda moraju biti prevladane nečim VIŠIM od Apsolutnog duha ili komunizma, a ako su to dijalektičke sinteze onda se dijalektički moraju raspasti na novu tezu i novu antitezu. Što je to, nitko od njih nije imao pojma, te iako nisu imali pojma, natjerali su milijune ljudi da se bore za komunizam, koji se nakon 70 godina ideološkoga i praktičnog terora raspao i vratio se kapitalizmu.
To je najbolji dokaz da dijalektička teorija od Antíke do Hegela i Marxa ne vrijedi ni pušljiva boba, jer su entitete pojavnosti u svijetu shvaćali kao entitete suprotnosti, međusobne borbe, a ne kao entiteti koji se dopunjavaju, komplementiraju, surađuju i stvaraju život. Takva percepcija i takva interpretacija dijalektike je velika pogrješka umnosti XIX. i XX. stoljeća, a i onih stoljeća u kojem je živio Heraklit s posljedicom velikih ljudskih tragedija i ratova koji su doveli dijalektičke suprotnosti do samouništenja, što i je prava poruka Hegelove i Marxove dijalektike, a ne humanizam i sve one njihove gluposti o slobodi radnika-čovjeka.
Ako se vratimo Hegelu, onda njegova intelektualna "muka" uzrokovana je njegovim, kao i Heraklitovim nepoznavanjem Boga i Logosa-Ishodišta, koji je ovdje iscrpno opisan i slikama pokazan. Oni nisu imali pojma o polarnostima svijeta, o strukturi materije, o DNK molekuli, o kiralnim molekulama, nisu imali pojma ni o inverzijama itd. ne zato što su bili glupi, već zato što su tadašnje spoznaje bile površne, nedostatne i netočne.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...