lupus-istina.com


 
 FAQFAQ   PretražnikPretražnik   ČlanstvoČlanstvo   Korisničke grupeKorisničke grupe   RegistracijaRegistracija 
 ProfilProfil   Privatne porukePrivatne poruke   LoginLogin 

Ratni zlocini i zlocinci - DA SE NE ZABORAVI
Idite na Prethodno  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 9, 10, 11  Sljedeće
 
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Sve o nama
Prethodna tema :: Sljedeća tema  
Autor/ica Poruka
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: ned svi 14, 2006 8:39 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

13.05.2006 21:00



RATNI ZLOČIN Vukovarsko državno odvjetništvo traži kaznu za ubojstva Hrvata '91.

Optužnica za zločin protiv 52 Srbina

Autor Miroslav Flego















Županijsko državno odvjetništvo nakon provedenih istražnih radnji podnijelo je Županijskom sudu u Vukovaru optužnice protiv 52 osobe iz Berka i Sotina zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava te ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Optužnica tereti 35 osoba srpske nacionalnosti iz Berka da su od 2. rujna 1991. nakon okupacije Berka JNA i srpskih paravojnih postrojbi do kraja 1992. uspostavili okupacijsku vlast i osnovali tkz.

Zastrašivali i mučili
Štab teritorijalne obrane kao organ mjesne vlasti u kojemu su okrivljeni G. E. i V. R. bili zapovjednici, a članovi Đ. V., Ž. K. i M. V. te drugi okrivljenici pripadnici TO-a i stražari. Preostalo hrvatsko stanovništvo zlostavljali su nastojeći ga otjerati, a selo učiniti potpuno srpskim etničkim mjestom. Prema optužnici okrivljenici su 120 civila Hrvata zastrašivali i mučili.,Za to vrijeme ubijene su 32 osobe od kojih se 12 vodi nestalima, 20 posmrtnih ostataka ekshumirano je.

Okrivljeni S. B. u pritvoru je, a M. P. i S. V. brane se sa slobode, dok ostali nisu dostupni hrvatskim vlastima i za njima je raspisana tjeralica. Optužnica je podnijeta i protiv 17 osoba iz Sotina, gdje se još i sad 35 osoba vodi nestalima. Okrivljeni se terete da su od 10. listopada 1991. godine do travnja 1992. godine nakon okupacije Sotina i u Berku osnovali tkz. Štab TO-a kao organ vlasti, kojem je M.O. bio zapovjednik, a Ž. O., M. D., Z. M., B. K., S. K. i M. K. pripadnici TO-a.

Zastrašivali su, mučili i ubijali civilno hrvatsko stanovništvo, raseljavali i nečovječno postupali protiv hrvatskog stanovništva nastojeći Sotin etnički očistiti od nesrpskog stanovništva.

Etničko čišćenje
Odvodili su Hrvate u nepoznatom smjeru, kada im se gubi trag, a 27. prosinca. U optužnici se kaže da se M. O., Ž. O., V. V. i M. B. brane sa slobode, a ostali su u bijegu pa Županijsko državno odvjetništvo Županijskom sudu u Vukovaru predlaže određivanje pritvora i raspisivanje tjeralica.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: sri svi 31, 2006 2:45 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Hvala Donu za ovo - DA SE NE ZABORAVI:


a) Pregled srpskih logora i zatvora JNA u kojima su bili zatoceni Hrvati i Muslimani Bosanske Posavine:

Lijesce (opcina Bosanski Brod);
Vijaka (opcina Prnjavor), Gradiska;
Manjaca (opcina Banja Luka);
Derventa (vojarna JNA, zgrada osnovne skole);
Bare (opcina Doboj);
Podnovlje (opcina Doboj, zatvor JNA);
Modrica (zgrada SUP-a, OS Sutjeska),
Bosanski Samac (zgrada SUP-a, TO, osnovna skola, srednja skola, Gornja Crkvina i Zasavica);
Pelagicevo (opcina Gradacac, zatvor JNA);
Brcko (zatvor JNA u vojarni, logor Luka, sportska dvorana Partizan);
Batkovici (opcina Bijeljina);
Bijeljina (zatvor JNA u vojarni);
Ugljevik Sremska Mitrovica;
Batajnica (zatvor JNA u vojarni);
Zemun (zatvor JNA u vojarni Vojne policije).

b) Nacin i mjesto ubojstva Hrvata i Muslimana u cetnickim logorima i vojnim zatvorima JNA, te na drugim mjestima okupiranog podrucja Bosanske Posavine, koje su pocinili cetnici, vojnici i milicioneri:

1. Klanje nozem, siri prostor Bosanske Posavine;
2. Ubojstvo vatrenim oruzjem, na citavom prostoru Bosanske Posavine;
3. Ubojstvo vjesanjem, Odzak, Bosanski Samac;
4. Ubojstvo sjekirom, Bosanski Brod, Odzak, Vidovice, Brcko;
5. Ubijanje spaljivanjem na lomaci, Odzak, Bosanski Samac;
6. Ubojstvo dugotrajnim i neprestanim udaranjem raznim predmetima, u svim cetnickim logorima i zatvorima JNA i izvan njih;
7. Ubojstvom prikivanjem na kriz, Loncari, Obudovac, Brcko;
8. Ubojstvo drvenim kolcem, Bosanski Samac, Vijaka, Brcko;
9. Ubojstvo metalnom polugom, Bosanski Samac, Modrica, Brcko, Pelagicevo;
10. Ubojstvo masovnim strijeljanjem, Gornja Crkvina, Brcko, Bosanski Samac, Odzak, Lijesce;
11. Ubojstvo mljevenjem ljudi u tvornici stocne hrane, Brcko;
12. Ubojstvo odsijecanjem genitalija, Brcko;
13.Ubojstvo vadjenjem utrobe grlom razbijene staklene boce, Brcko;
14. Ubojstvo klanjem na otvoru kanalizacije, Brcko;
15. Ubojstvo granatiranjem naseljenih mjesta, na cijelom prostoru Bosanske Posavine;
16. Ubojstvo raketiranjem naseljenih mjesta, na cijelom prostoru Bosanske Posavine;
17. Ubojstvo ispaljivanjem raketa tipa luna i volkov na naseljena mjesta, Orasje, Odzak;
18. Ubojstvo avio-raketiranjem, siri prostor Bosanske Posavine;
19. Ubojstvo avio-bombardiranjem, siri prostor Bosanske Posavine;
20. Ubojstvo prisilnim odvodenjem logorasa na kopanje rovova na bojisnici, Bosanski Samac, Modrica, Gradacac, Brcko.

c) Nacini i mjesta mucenja zatocenih Hrvata i Muslimana u srpskim logorima i zatvorima JNA, koje su cinili srpski vojnici i srpski milicioneri:

1. Vadjenje zdravih zuba klijestima, Bosanski Samac;
2. Lomljenje zuba puskom, Bosanski Samac;
3. Mucenje uskracivanjem hrane, u svim logorima;
4. Mucenje uskracivanjem vode, u svim logorima;
5. Mucenje i ubijanje kastriranjem, Brcko;
6. Probijanje dijelova tijela nozem, Bosanski Samac, Brcko;
7. Stavljanje soli na otvorene rane, Bosanski Samac;
8. Lomljenje ekstremiteta, Bosanski Samac, Brcko, Bijeljina, Batajnica, Zemun;
9. Zatvaranje zarobljenika u susnicu za meso, Derventa;
10. Batinjanje kundakom puske, u svim logorima;
11. Batinjanje drskom pistolja, u svim logorima;
12. Batinjanje nogarom stola ili stolice, Bosanski Samac, Brcko, Vijaka;
13. Batinjanje letvama i kolcevima, Bosanski Samac, Modrica, Brcko;
14. Batinjanje elektricnim kablovima, Bosanski Samac, Brcko;
15. Udaranje amortizerom automobila, Bosanski Samac;
16. Batinjanje metalnim vilastim kljucem, Bosanski Samac;
17. Batinjanje bejzbol palicama, Bosanski Samac;
18. Batinjanje metalnom polugom, Bosanski Samac, Brcko;
19. Batinjanje smrkom za vodu, Brcko;
20. Batinjanje gumenim palicama, u svim logorima i zatvorima;
21. Urezivanje nozem raznih simbola po tijelu zatocenika, Bosanski Samac, Brcko;
22. Prisiljavanje logorasa da s visine skacu na glavu, Bosanski Samac;
23. Prisiljavanje logorasa da trceci udaraju glavom od zid, Bosanski Samac, Batajnica;
24. Prisiljavanje logorasa da se medusobno tuku, Bosanski Samac, Brcko, Batajnica, Gradiska;
25. Tjeranje zatocenika i zatocenica na prisilne ponizavajuce poslove, Bosanski Samac, Brcko, Batkovic, Bijeljina, Ugljevik;
26. Mucenje potpunim uskracivanjem medicinske pomoci, Bosanski Samac, Brcko, Modrica, Pelagicevo, Vijaka;
27. Izlaganje logorasa hladnoci i vrucini, Bosanski Samac, Vijaka, Gradiska, Manjaca, Batkovici;
28. Drzanje zatocenika u bazenu s vodom u koju je pustena struja, Gradiska;
29. Mucenje zabranom obavljanja fizioloskih potreba, u svim logorima i zatvorima;
30. Drzanje logorasa u nehigijenskim prostorijama i uvjetima, u svim logorima i zatvorima;
31. Drzanje logorasa vezanih lisicama, Batajnica, Zemun;
32. Vezivanje ociju logorasima na duze vrijeme, Batajnica, Zemun;
33. Seksualno izivljavanje nad zenama i muskarcima, Brcko, Bosanski Samac, Vijaka;
34. Odsijecanje dojki zatocenicama, Brcko;
35. Trajno uskracivanje spavanja, u svim logorima i zatvorima;
36. Onemogucavanje kupanja i osobne higijene, Bosanski Samac, Vijaka, Modrica, Brcko;
37. Zabrane kontakta s clanovima obitelji, u svim logorima i zatvorima;
38. Bacanje dimnih bombi u prostoriju boravka zatocenika, Batajnica;
39. Batinjanje logorasa u prolasku kroz spalir policajaca i strazara, Manjaca, Gradiska, Batkovic, Sremska Mitrovica;
40. Odsijecanje usiju i nosova logorasa, Brcko;
41. Tjeranje logorasa da pokretima i glasovno imitiraju razne zivotinje, Bosanski Samac, Batajnica;
42. Lupanje staklenih boca o glavu logorasa, Lijesce;
43. Sisanje svih logorasa na celavo, Bosanski Samac, Manjaca;
44. “Izvrsenje” smrtne kazne praznim pistoljem, Bosanski Samac, Modrica;
45. Prevodenje na pravoslavnu vjeru, Batajnica, Brcko, Bosanski Samac;
46. Pjevanje cetnickih pjesama, u svim logorima i zatvorima.

d) Nacini i mjesta ponizavanja zatocenika u srpskim logorima i zatvorima JNA:

1. Prisiljavanje logorasa da lizu vlastitu krv, Bosanski Samac, Gradiska, Brcko;
2. Prisiljavanje logorasa da satima pjevaju cetnicke pjesme, u svim logorima i zatvorima;
3. Prisiljavanje muskaraca i zena na perverzne radnje, Brcko, Bosanski Samac, Vijaka;
4. Prisiljavanje logorasa da spavaju na betonu, bez pokrivaca, te u stalama za zivotinje, Bosanski Samac, Modrica, Vijaka, Pelagicevo, Brcko, Manjaca, Batkovic;
5. Prisiljavanje zatocenica da gole sluze cetnicke zlikovce, Brcko;
6. Tjeranje logorasa, posebice s visokom naobrazbom, da rade ponizavajuce poslove, Brcko, Bosanski Samac, Manjaca;
7. Prisiljavanje logorasa da se krste na pravoslavni nacin, Batajnica;
8. Prisiljavanje logorasa da ljube sliku Draze Mihailovica, Batajnica;
9. Prisiljavanje logorasa da borave u dronjcima, prljavi i neuredni, Bosanski Samac, Vijaka, Modrica, Manjaca, Brcko;
10. Prisiljavanje logorasa da pri ulaska Srba u logor obaraju glave prema zemlji, u svim logorima i zatvorima.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet sij 05, 2007 9:01 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Crnom Petru se na htnetu pridruzhio i nash donadini, nastojeci na istome... pa pishe: Crying or Very sad


SRPSKI ZLOČINI: PORTAL I POA STALNO OVO IZBACUJU JA SAM UPORAN


donadini
HVALA CRNOM PETRU


KARLA DEL PONTE Paravojne srpske skupine Banovine:

I. "STIV",
II. "IDG Jose Kovačevića",
III: "ŠILTOVI",
IV. "IG Milana Šimulije",
V. "IG Jovana Ljiljka i Zlatka Milankovića"

PRILOŽENA DOKUMENTACIJA:
1. A-301-01 -"Molba za prijem u radni odnos" ( sa dvije potvrde) od 28. listopada 1992. - podnositelj Boro Rudić;
2. A-301-02 "Ponuda za prijem na radno mjesto zatvorskog čuvara" (sa dvije potvrde) od 02. studenog 1992. - podnositelj Nikola Papuča;
3. A-301-03 "Izveštaj 19/92" - autor "k-dant ZnŠTO Banija" pukovnik Rade Vujaklija;
4. A-301-04 Akt "K-de 24. br. TO Glina" od 21. lipnja 1992. autor "načelnik OB" Ilija Vujić
5. A-301-05 "Obaveštajno-bezbednosna informacija" od 28. lipnja 1992. autor tadašnji "PNŠ za OIP" u "Zn ŠTO Banija", pukovnik Stevan Janjanin;
6. A-301-06 "Informacija" od 02. srpnja 1992. autor "Operativni tim OB Glina", potpisnik "major" Đorde Milković;
7. A-301-07 "Obaveštajno - bezbednosna informacija" od 06. srpnja 1992. . autor kao pod 5;
8. A-301-08 Akt "Bezbednosno-politička situacija u Glini" od 08. prosinca 1992. . autor "ZnŠTO Banija", potpisnik "potpukovnik Mirko Martić";
9. A-301-09 Akt "K-de 39. K., str. pov. br. 7-1/11 ", od 18. siječnja 1993.;
10. A-301-10 Akt "K-de 39. K., str. pov. br. 07-1/1? (? = nečitak broj) od 18. siječnja 1993.;
11. A-301-11 Akt "K-de 39. K., str. pov. br. 07/1-59" od 06. veljače 1993.;
12. A-301-12 Akt "K-de 39 K., str. pov. br. 07/1-76" od 08. veljače 1993.;
13. A-301-13 Akt "K-de 39. K., str. pov. br. 07/1-127" od 01. ožujka 1993.;
14. A-301-14 Akt "K-de 39.K., str. pov. br. 07/1-135" od 02. ožujka 1993.;
15. A-301-15 Akt "K-de 39.K., str. pov. br. 07/1-138" od 03. ožujka 1993.;
16. A-301-16 "Izveštaj načelnika ObBo 24. pbr." od 05. ožujka 1993.;
17. A-301-17 "Izveštaj načelnika ObBo 24. pbr." od 07. ožujka 1993.;
18. A-301-18 Akt "K-de 39.K., str. pov. br. 07/1-154" od 07. ožujka 1993.;
19. A-301-19 Akt "K-de 39. K., str. pov. br. 07/1-159" od 08. ožujka 1993.;
20. A-301-20 "Izveštaj načelnika ObBo 24. pbr." od 09. ožujka 1993.;
21. A-301-21 Akt "K-de 39.K., str. pov. br. 07/1-170" od 09. ožujka 1993.;
22. A-301-22 "Izveštaj načelnika ObBo 24. pbr." od 12. ožujka 1993.;
23. A-301-23 Akt "K-de 39. K., str. pov, br. 07/2-962" od 21. listopada 1993.;
24. A-301-24 Akt "K-de 39.K., str. pov. br. 4-1" od 22/23. siječnja 1994.;
25. A-301-25 Akt "K-de 39. K., str. pov. br. 4-6" od 03. ožujka 1994.;
26. A-301-26 Akt "RSK, MO, Uprava Banija, broj SP-OS-27/1" iz ožujka 1994." (s dva privitka; drugi privitak pronađen samo u preslici);
27. A-301-27 "Kontraobaveštajna procena 24. pbr." od 08. travnja 1995.;
28. A-301-28 Akt "K-de 24. pbr. , str. pov. br. 6-26", od 20. travnja 1995.;
29. A-301-29 Akt "Odseka bezbednost i 39.K., str. pov. 4-2" od 24. travnja 1995.;
30. A-301-30 Akt VP T-7916 Glina, od 22.09.1992.;
31. A-301-50 Akt ''Organa bezbednosti 31. pbr. 1xOB 39. korpusa'', ev. Br. 17-1133 od 09.09.1993. - službena zabilješka - lica van evidencije o vojnoj obavezi,
32. A-301-51 ''Izvještaj o vanrednom događaju u jedinici - komandi 33. pbr.'', od 28.02.1994.
33. A-133-105 Obavijest K-11/94-89 od 27.06.1994., 'Okružnog suda u Glini' ' Ministarstvu pravosuđa i uprave' u svezi 'ubistva Dušana Lukača …'
34. A-143-112 Akt 'komande 24. brigade TO' br. 01-380/1 od 26.06.1992.
Gore navedena dokumentacija pronađena je tijekom ili nakon VRO "Oluja".

OPASKE:
Iz dokumentacije je vidljivo da se Siniša Martić "Šilt" sastao 27.06.1992. sa Milanom Babićem (dokument: A-301-5.), te da se pozivao na Milu Paspalja i Gorana Hadžića. (dokumenti: A-301-14 i A-301-15).
Vidljivo je i da su neke, istina rijetke, osobe u Glini osuđivale četnička divljanja nad Hrvatima. To su:
- sudac RADOVAN JOVIĆ (Općinski sud Glina),
- Dr. TOMIĆ (Medicinski centar Glina),
- Dr. TRIVANOVIĆ, ili TRIVUNOVIĆ (Medicinski centar Glina),
- RANKO COKLIN (Općinski sud Glina),
- AVDEJ POPOV (Općinski sud Glina),
- LJUBICA SLJEPČEVIĆ (Općinski sud Glina - dokumenti: A-301-6 i A-301-7).
Budući da neprijateljska dokumentacija kojoj smo u posjedu uglavnom sadrži samo djelomične podatke o pojedinim kaznenim djelima i počiniteljima ne može se prema podacima iz "iste napraviti zaokružen i cjelovit prikaz pojedinog slučaja, te je nužno objedinjavanje podataka obavještajnih službi Republike Hrvatske koje su obrađivale problematiku nestalih osoba, ratnog zločina ili koje posjeduju obavještajne podatke koji bi mogli poslužiti u predistražnom i istražnom postupku za procesuiranje počinitelja ratnih zločina.
U sagledavanju djelovanja zločinačke skupine "ŠILT", kako na području Gline, tako i cijele Banovine, značajno je navesti da su njihovi zločini bili "najučinkovitiji" instrument velikosrpske politike stvaranja etnički čistog srpskog prostora. Ovdje smo detaljnije opisali dva primjera takvog zločinačkog djelovanja, ubojstvo obitelji Nikole Kreštalice 05.11.1991. g. i ubojstvo 21 stanovnika sela Joševica 16.12.1991. g. Nakon ovih zločina s prostora tzv. Majskog bazena koji čini pet hrvatskih sela ( Maja, Dolnjaci, Prijeka, Svračica i Joševica ) iselilo je sve hrvatsko stanovništvo i velikosrbi su dobili etnički čist prostor od grada Gline do Dvora na Uni. Ista je situacija bila i sa 27 sela sjeverno od grada Gline ( Šatornja, Bišćanovo, Selkovac Donji, Selkovac Gornji, Donji Viduševac, Gornji Viduševac, Velika Solina, Mala Solina, Gornje Taborište, Donje Taborište, Donja Bućica, Gornja Bućica, Ilovačak, Desni Degoj, Slatina Pokupska, Zaloj, Gračanica, Stankovac , Donje Jame, Gornje Jame, Hađer, Dvorišće, Marinbrod, Novo Selo Glinsko, Kihalac, Prekopa, Jukinac) u kojima su isključivo živjeli Hrvati, a u kojima, nakon okupacije i počinjenih zločina, nije ostao niti jedan stanovnik od oko 7.000 koliko ih je prebivalo do tada. Na taj je način cjeli prostor koji administrativno pripada gradu Glini, od rijeke Kupe na sjeveru do Dvora na jugoistoku, bio potpuno etnički čist prostor na kojemu su boravili isključivo Srbi.
Ispod pojedinog dijela teksta, ili podataka o osobi, u zagradama se navode redni brojevi priloženih dokumenta koji se odnose na sadržaj određenog dijela teksta, ili osobu.

I. Paravojna srpska skupina "STIV"

I. 1. Pripadnici paravojne srpske skupine ''STIV''
Prema podacima iz pronađene dokumentacije tzv. RSK pripadnici paravojne skupine "STIV" bili su, kako slijedi:

1. STEVO BUNČIĆ, otac Ilija, rođ. 24.11.1968. g. u Glini, nadimak "STIV" - vođa skupine, prebivao u Petrinji, Sajmište 2/3. Bio je proglašen nesposobnim za vojnu službu zbog epilepsije. (dokument: A-301-50 i A-301-51)

2. MILAN GRMUŠA, otac Miloš, rođ. 02.09.1970.g. u Bojni, prebivao u Petrinji, Sajmište 20.
(14.02.1994. g. Nasilno odveden iz zatvora u Dvoru na Uni i ubijen u Dvoru, na mjestu zvanom Sajmište). (dokumenti: A-301-50, A-301-51).)

3. RATKO PUZIĆ, otac Lazo, rođ 26.02.1971. g., prebivao u Petrinji, Ratkovićeva 183. (dokument: A-301-50)

4. DUŠKO STJELJA, otac Branko, rođ. 05.10.1971. g., prebivao u Petrinji, Ratkovićev III. odvojak kbr. 10. (dokument: A-301-50)

5. DAMIR PRILJEVA, otac Stojan, rođ. 05.04.1964. g., prebivao u Petrinji, Đ. Jakšića 10. (dokument: A-301-50)

6. DEJAN PLAVLJANIĆ, otac Dušan, rod 14.08.1971. g., prebivao u Petrinji, J. Čipora 29. (dokument: A-301-50)

7. DAVOR ŠLJIVO, otac Miloš, rođ. 17.09.1972. g., prebivao u Petrinji, J. Čipora 22. (dokument: A-301-50)

8. SLOBODAN RADOSOVIĆ, otac Lubomir, rođ. 23.10.1974. g., prebivao u Petrinji. (dokument: A-301-50)

9. DEJAN JUZBAŠIĆ, otac Jovica, rođ. 17.05.1972. g., prebivao u Petrinji. (dokument: A 143-112 i A-301-50)

10. NEDELJKO PUZIĆ, otac Miloš, rođ. 11.04.1960. g., prebivao u Petrinji, Livadarski put bb. (dokument: A-301-50)

11. GORAN JEKIĆ, otac Stojan, rođ. 23.10.1961. g., prebivao u Petrinji, Arhova 50. (dokument: A-301-50)

12. MILE ERKALOVIĆ, rođ. 01.11.1952. g., prebivao u Petrinji, ul. 29.11. kbr. 5. (dokument: A-301-50)

13. MIROSLAV MEĆAVA, rođ. 25.05.1974. g. u V. Šušnjaru, prebivao u V. Šušnjaru 58. (dokument: A-301-50)

14. VASILJ LAZIĆ, otac Gojko, rođ. 14.02.1967. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, R. Koraća 18. (dokument: A-301-50)

15. DUŠKO KONČAR, rođ. 10.05.1972. g., prebivao u Petrinji. (dokument: A-301-50)

16. DALIBOR ČUGALJ, otac Mile, prebivao u Petrinji, ul. Uroša Predića bb. (dokument: A-301-50)

17. DRAGAN ČAVIĆ, otac Mile, rođ. 28.12.1968. g. u Vukovaru, prebivao u Petrinji, Karađorđeva 117, nadimak "RAMBO".(dokument: A-301-50)

Moguće je da su grupi pripadali i:
- ĐURO GALIJAN;
- PERO RADOVANOVIĆ-PERIKA;
- ALEKSA VOJNOVIĆ;
- SLAVKO MALOBABIĆ - SIVKO.
- ŽELJKO SANADER;
- DRAGAN STAJKOV;
- DUŠKO DŽAIĆ


II. Paravojna srpska skupina "IDG Jose Kovačevića"

Skupina je organizirana za izvršenje izviđanja i diverzantskih akcija usmjerenih protiv legalnih institucija vlasti RH i nikada nije bila veća od jednog voda. Od samog osnivanja bila je pod zapovjedništvom stožera TO Glina, a kasnije 24. pb. 39. korpusa tzv. VRSK.
Zapovjednik skupine bio je JOSIP Franjo KOVAČEVIĆ, a zapovjednici unutar skupine bili su: BOGDAN JEDNAK, BRANKO BULAT i SINIŠA ŠEOVIĆ.
Skupina je plaćana istovjetno kao i skupina "ŠILT", znači iz "budžeta općine Glina", ali za razliku od skupine "Šilt", "IDG Jose Kovačević" bila je mobilizirana skupina podređena višem zapovjedništvu i vodila se pod šifrom 06, a smještena je bila u Glini, ulica Kralja Tomislava (u kući Ive Klobučar). Nakon rasformiranja skupine "Šilt" pojedini pripadnici iste prešli su u "IDG Jose Kovačević"

II. 1. Zlodjela paravojne srpske skupine "IDG Jose Kovačevića"
Od samog osnivanja skupina je izvršavala zadaće i činila zlodjela nad hrvatskim pučanstvom tog kraja i to:
- od samog početka proglašenja neovisnosti RH skupina je imala zadaću prikupljanja saznanja o broju pripadnika ZNG, MUP-a RH, punktovima, stražarskim mjestima i skladištima oružja;
- sumnja se da je skupina sudjelovala dana 16.10.1991. godine u masakru hrvatskog pučanstva iz sela Novo Selo Glinsko (ubijene 32. osobe);
- sumnja se da je skupina sudjelovala u masakru 21 osobe hrvatske nacionalnosti iz sela Joševica, dana 16.12.1991. godine, a isto je najvjerojatnije učinjeno kao odmazda za "Gračaničke žrtve" tj za poginule četnike tijekom akcije HV i MUP-a RH u selu Gračanica, 13.12.1991. godine);
- sumnja se da je skupina tijekom cijelog razdoblja rata, na čelu sa Josom KOVAČEVIĆ (predstavljao se i kao kapetan MARIĆ) preuzela poslove razmjene ratnih zarobljenika, suradnje s predstavnicima UN-a, te "čuvanje" Hrvata - stanovnika Majskog bazena (sela: Dolnjaki, Svračica, Prijeka, Joševica, Maja i Ravno Rašče). Tijekom obavljanja takovih zadaća izvršeno je nekoliko desetaka ubojstava Hrvata u Glinskom zatvoru, dok je na području Majskog bazena ubijeno 50 osoba hrvatske nacionalnosti (selo Joševica 26 osoba, selo Maja 10 osoba, selo Svračica 5 osoba, selo Dolnjaki 2 osobe, selo Ravno Rašče 7 osoba);
- sumnja se da je tijekom velikosrpske agresije na glinskom i petrinjskom području, skupina sudjelovala u genocidu nad Hrvatima - civilima, masovnom pljačkanju i uništavanju njihove imovine i objekata. Ta su zlodjela u rujnu 1991. počinjena u Zaloju i Gračanici, a također su u drugoj polovici 1991., posebice od rujna do prosinca, počinjena u Andrijevićima, u Gornjim Jamama, Donjim Jamama, Ilovačaku, Degoju, Stankovcu i Taborištu ( Taborište je na petrinjskom području, a ostalo su naselja s glinskog područja).
- zajedno sa skupinom, "IDG Jose Kovačevića"je za potrebe tzv. VRSK, mas-medija u Srbiji i tzv. RSK, a u cilju promidžbe ''posebno pripremao" preostalo hrvatsko pučanstvo za razgovor s predstavnicima UN-a i inim humanitarnim i političkim Međunarodnim udrugama, a u smislu ne ugroženosti hrvatskog pučanstva u tzv. RSK, što je u svijetu davalo pogrešnu sliku o istome;
Josip KOVAČEVIĆ vodio je ukupno na ovom području tri (3) razmjene (Petrinja 1991. godine, Turanj 1994. godine i Mošćenica kod Petrinja 1994. godine) i ukupno je razmijenjeno 50-ak osoba, a navodno je vodio i razmjene u Zadarskom zaleđu, o čemu još nemamo bližih spoznaja.

II. 2. Pripadnici paravojne srpske skupine "IDG Jose Kovačevića"
1. JOSO Franjo KOVAČEVIĆ, rođ. 19.01.1948., Strizivojna, Đakovo, Osječko-baranjska županija, RH, Hrvat, prebivao u Glini, Petrinjska 4. Trenutna moguća mjesta boravišta: Banovo Brdo - Beograd ili vlastiti stan u Novom Sadu. Navodno promijenio ime u JOVAN ili JOVICA JOVIĆ. Isti je bio zapovjednik skupine, te direktor firme "Progres" Glina, a poslovne kontakte imao je sa tzv. "vojskom RSK", Srbijom i UN-om.

2. BOGDAN JEDNAK, nadimak BAĆO; Veljkov, rođ. 22.06.1966. u Sisku, Srbin, za vrijeme okupacije bio na adresi Gornje Selište 26, Glina.

3. STANKO ŽARKOVIĆ, nadimci ČANGI i ČANGEL, rođen u selu Roviška, Srbin.

4. MILORAD RELIĆ, Ilijin, rođ. 11.04.1962. u Glini, Srbin, za vrijeme okupacije prebivao na adresi Dvorska 72, Glina.

5. ĐURO KOLUNDŽIJA, star oko 40 godina, iz naselja Veliki Gradac.

6. DRAGAN LIBAR, star oko 40 godina, iz naselja Veliki Gradac.

7. MILAN MILANKOVIĆ, star oko 40 godina, iz naselja Veliki Gradac.

8. ČEDO STEFANOVIĆ, star oko 45 godina - iz Trnovca Glinskog (njegov sin Dragiša poginuo u Glini, 26.06.1994.).

9. ŽIVKO PRODANIĆ iz Buzete.

10. ŽIVKO MARTIĆ, star oko 30 godina, iz Buzete.

11. SINIŠA STEFANOVIĆ, star oko 25 godina - iz Trnovca Glinskog.

12. NEDO STEFANOVIĆ, milicajac, star oko 40 godina - iz Gline.

13. SIMO STEFANOVIĆ, milicajac, star oko 45 godina - iz Gline.

14. RAJKO STEFANOVIĆ, milicajac, star oko 45 godina - iz Gline.


III. Paravojna srpska skupina "ŠILTOVI"

III. 1. "Ratni put'' paravojne srpske skupine ''ŠILTOVI''
Prema raspoloživim podacima skupina je formirana u proljeće 1991. g. nakon što je 20-tak pripadnika iste završilo tečaj u Golubiću i Bruškoj kod Knina (nedostaje podataka o točnom datumu osnivanja skupine). Do napada na policijsku postaju u Glini dana 26.06.1991.g. bili su poznati kao "Martićevci" po prezimenu Milana Martića, inspektora "SUP-a" iz Knina, koji ih je formirao. U napadu na policijsku postaju u Glini skupina je od strane specijalaca MUP-a RH razbijena te je na okupu ostalo 11 pripadnika, SINIŠA MARTIĆ, DUŠKO MARTIĆ, tri brata VLADIĆA, BOŽOVIĆ, LAMA, KAMI, GARI, DŽO i STRUJA. U napadu na PP u Glini poginuo je pripadnik grupe DRAGIŠA STEFANOVIĆ, te je na inicijativu spomenute jedanaestorice grupa u narednih nekoliko mjeseci nosila ime "Gerilski odred DRAGIŠA STEFANOVIĆ". Zapovjednik tog odreda bio je SINIŠA MARTIĆ, zvani ŠILT, te se s vremenom i grupa prozvala "ŠILTOVIMA". Do napada na policijsku postaju u Glini zapovjedništvo nad skupinom imao je dr. DUŠAN JOVIĆ, predsjednik općine Glina, a nakon toga skupina je bila u nadležnosti pukovnika Milana BEGOVIĆA, "komandanta VP 7916 - Glina" koji im daje konkretne zadaće u smislu "pretresa terena" i otkrivanja "ubačenih ustaških formacija". (dokument: A-301-30)

Kako je već navedeno, većina pripadnika skupine ima završen tečaj u Golubiću i Bruškoj kod Knina, a plaćeni su bili iz "općinskog budžeta" općine Glina i imali su pravo na međusobnu razdiobu opljačkane imovine protjeranih ili ubijenih Hrvata, a u kasnijem periodu pojedinci su se bavili nedozvoljenom trgovinom (pogonsko gorivo, cigarete, droga i sl.).

Dana 03. 02.1992. g. skupina "ŠILT" imala je 75 pripadnika i bila je Jedinica za specijalne zadatke MUP-a Republike Srpske Krajine i nalazila se u njihovoj nadležnosti. Za obavljanje borbenih zadaća bila je podčinjena 7 OG tadašnje JNA i zapovjedništvu 1 br. TO Glina za obavljanje specijalnih zadataka u zoni odgovornosti brigade. Sudjelovala je u intervencijama na ugroženim dijelovima "fronte" i bila je rezervna snaga 1 br. TO.

Ovaj navod potvrđuje i dokument kojeg je u ime "SPECIJALNE JEDINICE MILICIJE KRAJINE GLINA" potpisao osobno "komandir" SJ, SINIŠA MARTIĆ - ŠILT. Spomenuti dokument je izvješće datirano s 22.11.1991. g. u kojem se opisuje "pretres terena sela Gornjih i Donjih Jama".

Prema dokumentu pod oznakom: strogo pov. br: 0711-76 od 08.02.1993. g., autora S. Janjanina, grupa je rasformirana te je "od 46 članova grupe 26 stavljeno na raspolaganje komandi 24. pbr, a ostali još kalkulišu." (dokument: A-301-12)

Iz raspoložive dokumentacije može se zaključiti da su početkom agresije i okupacije i "JNA" i okupacijska vlast koristile grupu "Šilt" za najprljavije poslove,. a kada je ponestalo Hrvata za klanje i pljačkanje grupa je, kao razuzdana zločinačka skupina, predstavljala problem i samoj okupacijskoj vlasti.

III. 2. Kaznena djela paravojne srpske skupine ''ŠILTOVI''
Dio grupe "ŠILT" je 05. studenog 1991., oko 20,00 sati u Joševici, u kući Nikole Kreštalica, zvanog Vjesnik, iz pješačkog naoružanja ubio nenaoružane civile Hrvate: Nikolu Kreštalica, rod. 16.05.1936., Joševica 69, zatim Ginu Kreštalica, rod. 10.06.1935, Joševica 69 i pred navedenom kućom Juru Kreštalica, rod. 07.07.1932, Joševica 67 a.
Počinitelji iz grupe "Šilt": SINIŠA MARTIĆ "ŠILT", DUŠAN MARTIĆ, Vladimirov, i NEBOJŠA VIGNJEVIĆ, Dušanov.

Dio grupe "ŠILT" je zajedno s dijelom IDG Jose Kovačevića 16. prosinca 1991. u Joševici počinio masakr nad nenaoružanim civilima Hrvatima. Ubijena je 21 osoba, a dvije ranjene.
Počinitelji iz grupe "Šilt": SINIŠA MARTIĆ "ŠILT", DRAGIŠA ŽARKOVIĆ, LIPAK, NEBOJŠA VIGNJEVIĆ i DUŠAN MARTIĆ. U zločinu su još sudjelovali JEDNAK BOGDAN, DABIĆ DRAGAN, NENADIĆ MILAN, NIKOLA SOLAR, ŽARKOVIĆ STANKO i ILIJA BAŽDAR pripadnici IDG Jose Kovačevića
Grupa "Šilt" je u jesen 1991. ubijala Hrvate u selima Gornji Viduševac, Donji Viduševac, Dvorišće, Ilovačak, Degoj, Stankovci, Slana, Taborište i Pecki.
Grupa "Šilt" je prilikom srpske agresije i okupacije ubijala Hrvate i u selima Gornje Jame, Donje Jame, Mala Solina, Velika Solina, Hađer, Maja, Gornja Bućica i Donja Bućica.

Iz raspoložive dokumentacije je vidljivo da je i srpska okupacijska paravlast različito tretirala grupu "Šiltovi" ovisno o razdoblju i ponašanju pripadnika grupe.

Grupa od samog početka aktivno sudjeluje u neprijateljskoj agresiji na području Banovine (dokument: A-301-2); 26.06.1991. g. sudjeluje u napadu na policijsku postaju u Glini, tijekom ljeta 1991. g. sudjeluje u napadima na grad Glinu i prigradska naselja Jukinac i Viduševac. Početkom listopada 1991. godine sudjeluje u uništavanju "sela Zaloj i Gračanica", u jesen 1991. "ubija Hrvate na području Gornjeg Viduševca, Donjeg Viduševca, Dvorišća, Ilovačaka, Degoja, Stankovaca, Slane, Taborišta i Peckog", te u prosincu 1991. sudjeluje u masakru u Joševici.
Grupa sudjeluje i u agresiji na sela Donje Jame, Gornje Jame, Donja Bućica, Gornja Bućica, Maja, Mala Solina, Velika Solina, Hađer (početkom listopada 1991.) i sudjeluje u napadu na grad Petrinja 16. rujan 1991., a također je sudjelovala u oružanom otporu oružanim snagama 'RH tijekom akcije "Kupa" dana 13. i 14.12.1991. g.

Kroz ovo razdoblje grupa ima status "jedinice", pa je, primjerice, pripadniku PAPUČI razdoblje pripadništva grupi priznato kao sudjelovanje u "TO Glina" (dokument: A-301-2), a nakon što su obavili krvavi posao klanja i ubijanja Hrvata te kao kriminalci postali opasni i za okupacijsku vlast tretirani su kao širitelji "četništva i likvidacije" (dokument: A-301-3), pa se već u lipnju 1992. tretiraju kao "neformalna grupa koja ne pripada brigadi" (dokument: A-301-4).

Grupa je nazivana i "specijalnom jedinicom RSK" (dokument: A-301-6), a Siniša MARTIĆ je početkom srpnja 1992. fingirao njezino raspuštanje u nastojanju da postane načelnik "SJB Glina" (dokumenti: A-301-6 i A-301-7). Međutim grupu nije raspustio, a u borbi za vlast sukobljava se krajem 1992. i početkom 1993, s tadašnjim zapovjednicima VRSK u Glini te blokira "SJB Glina" i opkoljava "k-du 24. pbr." Priključuju mu se "Kukijeva grupa", tenkovska četa iz 24. pbr., te po tri čovjeka iz "Paragine grupe" (iz Vojnića), "Stivove grupe" (iz Petrinje) te neformalne grupe iz Gvozda (ondašnjeg Vrginmosta), kao i "50% pripadnika specijalne jedinice SJB Glina sa Pogledića". U tom je razdoblju Siniša MARTIĆ pokušao zadobiti utjecaj nad 24. pbr. U opisanim pokušajima nije uspio (dokumenti: A-301-8 i A-301-22).

Zbog "zasluga" u agresiji na RH grupa je do početka 1993, uz pristanak "k-danta 39. K.", tretirana kao "specijalna jedinica u okviru 24. pbr.", iako je bila samostalna u odnosu na zapovjedništvo te brigade. Početkom 1993. okupacijske vlasti pokušavaju mobilizirati pripadnike grupe. I kada su tobože bili mobilizirani u 24. pbr. pripadnici grupe "ŠILT" nisu bili na položajima, što im je davalo vremena i mogućnosti za zločine (dokument: A-301-26). Da je grupa, odnosno njeni članovi, podčinjena "k-di 24. pbr" u travnju 1995, kada većina članova grupe čini glavninu "Izviđačkog voda" te brigade vidljivo je iz dokumentacije (dokument: A-301-27).
Da je grupa okupacijsku srpsku paravlast i "VRSK" smatrala premalo ekstremnima očito je i iz okolnosti da je pripadnik grupe, ZORAN PONEDILJAK - SOVA, 6. rujna 1993. godine ubio "k-danta 24. pbr." ppuk. DUŠANA LUKAČA.
Tijekom akcije "Kupa" (13.12.1991.) - pokušaj oslobađanja okupiranog prostora, grupa "ŠILT" je zarobila i na zvjerski način pobila više pripadnika 102. br. HV-a i samostalne tenkovske postrojbe.

Dio pripadnika grupe "ŠILT" je u glinskom zatvoru mučio zatočene hrvatske civile i branitelje.

III. 3. Pripadnici paravojne srpske skupine ''ŠILTOVI'':
l. SINIŠA MARTIĆ - ŠILT, Vladimirov, rođ. 13.08.1965. u Sisku, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, prebivao u Glini, Petrinjska ul. 7. Zapovjednik skupine. Prema saznanjima iz 1997. g. dotični boravi u selu Crepaja kod Novog Sada, Srbija, gdje skupa sa SREĆKOM OSTOJIĆEM iz Gline ima stolarsku radionicu. (dokumenti: A 143-112, A-301-2, A-301-3, A-301-5, A-301-6, A-301-7, A-301-8, A-301-9, A-301-10, A-301-11, A-301-12, A-301-13, A-301-14, A-301-15, A-301-16, A-301-17, A-301-18, A-301-20, A-301-22, A-301-23, A-301-24, A-301-25, A-301-26).

2. DUŠAN MARTIĆ, Vladimirov, rođen 20.02.1968. godine u Glini, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, ugostitelj, prebivao u Glini, Petrinjska 7 a. (dokument: A-301-26).

3. NENAD LONČAR, Nadin, zvani "NEŠO" i "TORO", rođ. 22.01.1967. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vrbik 9. Prema saznanjima iz 1997. godine, boravi u Prijedoru BiH. (dokument: A-301-26).

4. ĐURO LONČAR zvani "ĐUKA" i "ŽUTI", rođen 07.04.1961. god. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Radnička 9. Trenutno se (saznanja iz 1997.godine) nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Somboru, Srbija (u isti prebačen iz zatvora Beli Manastir) zbog ubojstva devet (9) osoba srpske nacionalnosti. (dokumenti: A-301-6 i A-301-7).

5. ZORAN PONEDILJAK, Ivanov, zvani "SOVA", rođ. 18.12.1965. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, neodređeno zanimanje, prebivao u Glini, S. i A. Radića bb. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdanu u Belom Manastiru 1997. godine. Navodno se nalazi u Bugarskoj, po saznanjima iz 1997. godine. (dokumenti: A 133-105, A-301-23 i A-301-26).

6. GORAN PONEDILJAK, Ivanov, rođen 29.12.1966. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, prebivao u Glini, S. i A. Radića bb.

7. ANĐELKO HOTI, Ljimonov, rođ. 19.06.1970. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Albanac, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. bb. Prema saznanjima iz 1997, g. boravi u Beogradu - Srbija gdje je povezan s krim. podzemljem i živi od šverca i drugih krim. radnji.

8. MILAN KUKOLEČA "KUKI" i "SIKIRICA", rođen 06.08.1967. godine, Bijele Vode, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Bijelim Vodama, Glina, Bijele Vode. (dokumenti: A-301-15, A-301-16 i A-301-27)

9. DAMIR BILIC, Blažev, rođen 08.07.1964. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Hrvat, kasnije bio pripadnik "IDG Jose Kovačević". Prema saznanjima iz 1997. g. boravi u Vinkovcima, Brune Bušića 25, navodno pod identitetom - Damir BILIĆ, Antin. (dokumenti: A-301-27 i A-301-29).

10. NEBOJŠA VIGNJEVIĆ, Dušanov, rođ. 14.02.1969. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, prebivao je u Glini, Ul. 11. siječnja 1944. bb. (dokument: A-301-26).

11. MIODRAG JOVIĆ, Dušanov, rođen 04.07.1968. Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, N. Tesle 14.

12. DEJAN SLADOVIĆ, Milanov, rođ. 24.12.1973. u Sisku, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, državljanstvo RH, SSS, trgovac, prebivao u Glini, Kralja Tomislava 66. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdanu u Belom Manastiru i Sisku 1996. godine. Prema saznanjima, predvodio je sedmoricu pripadnika skupine "ŠILT" koja je 26.07.1991. godine iz sela Ravno Rašće odvela i ubila na nepoznatoj lokaciji osobe hrvatske nacionalnosti Nikolu i Petra NOGIĆA, Stjepana KRKAČA "Doni", Petra LIKOVIĆA i Petra PAVIĆA. (dokumenti: A-301-22 i A-301-26).

13. MIROSLAV VUJAKLIJA, rođen 28.08.1974. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini I. Pogledića bb.

14. VLADIMIR LlPAK, rođen 02.04.1965. godine Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Hrvat, prebivao u Glini, Jukinačka 51. Prema saznanjima iz 1997. godine boravi u Münchenu, Njemačka, a posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane 1994. godine u G.K. RH Münchenu.

15. NIKOLA PAPUČA, Milanov, rođ. 03.09.1966. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Glina S. i A. Radića bb. (dokumenti: A-301-2 i A-301-26).

16. BORISLA V MILAŠINOVIĆ, Ljubanov, rođen 15.06.1962. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, ugostitelj, prebivao u Glini, Vinogradska bb. (dokument: A-301-26).

17. MIROSLAV VUJAKLIJA, rođen 22.06.1964. ili 1969. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin.

18. SINIŠA HALER, rođen 06.12.1972. godine u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. bb.

19. ŽELJKO MILAŠINOVIĆ. Ljubanov, rođ. 27.01.1961. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb. (dokument: A-301-26).

20. RAJKO BOROMISA, rođen 18.11.1968. godine u Brestiku, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Brestiku, Glina, Brestik.

21. MILJENKO CREVAR "BLJUTAVI", rođen 28.10.1969. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, V. Gačeše 35. (dokument: A-301-26).

22. DRAGOSLAV MALOBABIĆ, Milanov, rođ. 04.06.1972. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, I. Andrića 10. Po saznanjima počinio samoubojstvo 16.09.1994. godine. (dokument: A-301-26).

23. SLOBODAN TAMBIĆ, rođen 19.04.1966. godine, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Taborištu, Glina, Taborište 94 a.

24. DRAGIŠA BOGUNOVIĆ, Milanov, rođ. 11.05.1969. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Žrtava Domovinskog rata 56.

25. ŽARKO TAMBIĆ, Nedeljkov, rođ. 19.06.1971. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Kolodvorska bb.

26. MIROSLAV JOVIĆ zvani "ČIČA" i "STRUJA", Milanov, rođ. 20.05.1969. u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Gornjem Taborištu 94. (dokument: A-301-26).

27. MILAN HALER zvani "VASO", Vasiljev, rođ. 30.04.1973., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vukovarska 12. (dokument: A-301-26).

28. ZORAN IVANIĆ zvani "POČO", Mirkov, rođen 12.12.1966., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Zlatka Šulentića 3. (dokument: A-301-26).

29. ZORAN BOROMISA zvan "LJAMO", Božin, rođen 17.09.1970. godine u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini S. i A. Radića bb. (dokument: A-301-26).

30. DRAGIŠA ŽARKOVIĆ, Jovin, rođ. 08.08.1970., Glina, Sisačko-moslavačka županija, Srbin, prebivao u Glini, Dvorska bb. (dokument: A-301-26).

31. PREDRAG KNEŽEVIĆ, Milanov, rođen 23.01.1971. godine u Glini, državljanstvo RH, Srbin, po saznanjima iz 1977. god. boravi u Vukovaru, Marije Bursač 1 i posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru 31.10.1996. godine.

32. DANIJEL MIHAJLOVIĆ, Draganov, rođ. 03.10.1973., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, trgovac, prebivao u Glini, 11. siječnja 1994. broj 48. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru 1977. godine. Po saznanjima iz 1997. godine, prebiva na području Vinkovaca. (dokument: A-301-26).

33. MOMIR PRUSAC, "BUCO", Nikolin, rođen 24.09.1968. godine u G. Klasniću, Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u G. Klasniću 129, Glina. U kasnijem periodu bio pripadnik "IDG Jose Kovačević".

34. VOJA ( ili VOJO) BALATUNOVIĆ," rođ. 22.09.1968., Deronje, Odžaci, Vojvodina, Srbija, Srbin, niža sprema, vodoinstalater, prebivao u Glini, Hrvatskog plemića Vuka 20. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru 1997. godine. (dokument: A-301-26).

35. VELJKO JEDNAK, Brankov, rođen 30.05.1965. godine u G. Selištu, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u G. Selištu 24.

36. SINIŠA MENIČANIN, Radin, rođen 22.02.1974. godine, Srbin, prebivao u Petrinji Uroša Krunića 7.

37. DRAGOSLAV MENIČANIN, Draganov, rođen 08.11.1973. godine, Srbin, prebivao (nepotvrđeno) u Sisku, A. Hebranga 1/17. (dokument: A-301-26).

38. ŽELIMIR PODUNAVAC, Srbin, ostali podaci nepoznati.

39. DRAGAN SLADOJEVIĆ, Dušanov, rođ. 04.06.1972., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Petrinji, Dr. Rudolfa Horvata 11 ili Brezovo Polje, Glina, Brezovo Polje 78.

40. ĐURO BOGUNOVIĆ "ĐUKICA", Živkov, rođen 27.10.1967. godine u Glini, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Majske poljane 103.

41. DJORDJE RAJŠIĆ "ĐORDE", Djurin, rođen 21.12.1967. godine, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb.

42. STEVO JELIĆ, Milanov, rođ. 20.02.1963. prebivao u Glini, Bijele Vode 149

43. JOVO TARBUK, Srbin, ostali podaci nepoznati.

44. SINIŠA GAVRANIĆ "Gari", Boškov, rođen 21.06.1973. godine, Srbin, prebivao u Silini, A. i S. Radića. (dokument: A-301-26).

45. JOVO MAMIĆ, Maričin, rođen 07.02.1972. godine u Savskom Vencu, Beograd, Srbija, Srbijanac, niža stručna sprema, prebivao u Glini, Kralja Tomislava 47.

46. NIKOLA KRKOVIĆ, Aleksin, rođen 25.09.1967. godine, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb.

47. MIĆO ŠKILJO, Đurin, rođen 02.07.1968. godine, Srbin, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. godine bb.

48. STEVO JANDRIĆ, Dušanov, rođen 12.09.1949. godine, Srbin, prebivao u Šibinama, Glina, Šibine 5. Po saznanjima poginuo je - nema saznanja kada i kako.

49. ĐURO ŠIMUNOVIĆ, Marin, rođen 06.03.1953. godine, Hrvat, prebivao u Glini, Zlatka Šuletnića 5.

50. RAJKO MIŠČEVIĆ "MIŠ", Stankov, rođ. 31.03.1962., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, VSS, prebivao u Glini, Dr. Đ. Augustinovića 11. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru 1997. godine. Po saznanjima iz 1997. godine boravi na području Belog Manastira.

51. ŽIVKO PEŠUT zvani "MALENI" i "DUŠICA", Stevin, rođ. 01.01.1951., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebiva u Glini, Žrtava Domovinskog rata 35. (dokument: A-301-26).

52. ZORAN RULA, Dušanov, rođen 1968. godine u Makedoniji, Srbin, prebivao u Glini, Dvorska bb. (dokument: A-301-26).

53. DRAGIŠA DRAŠKOVIĆ, Anin, rođen 05.08.1968. godine, Srbin, VSS-DIF, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. bb. (dokument: A-301-26).

54. MIROSLAV MEDIĆ, Milanov, rođen 30.03.1964. godine, Srbin, SSS, trgovac, prebivao u Glini, A. i S. Radića bb. Posjeduje hrvatske osobne dokumente izdane u Belom Manastiru1996. godine. (dokument: A-301-26).

55. SAŠA BIJELIĆ, Vukašinov, rođ. 14.04.1971., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini S. i A. Radića bb. (dokument: A-301-26).

56. STOJAN MARTINOVIĆ, Petrov, rođ. 04.03.1963., Martinovići, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Gornjem Klasniću, Martinovići 95. (dokument: A-301-26).

57. PERO ČUČKOVIĆ, Živkov, rođ. 18.03.1972., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Gornjem Klasniću, G. Selište 2 (dokumenti: A-301-14 i A-301-26).

58. LJUBAN PRODANIĆ, Milanov, rođen 11.06.1963. godine, Srbin, prebivao u Glini, 11. siječnja 1944. bb.

59. MIROSLAV MALOBABIĆ, Milanov, rođ. 24.07.1973., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Ive Andrića 10. (dokument: A-301-26).

60. BORISLAV VUJAKLIJA, Brankov, rođ. 13.11.1974., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Pere Pogledića bb. (dokument: A-301-26).

61. DUŠAN ČUČKOVIĆ, Draganov, rođ. 09.01.1957., Balinac, G. Klasnić, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u G. Klasniću, Balinae 48 (dokument: A-301-26).

62. ŽELJKO DEMIĆ, Milkin, rođ. 21.03.1953., Petrinja, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb.

63. GORAN KORICA, Stevin, rođ. 07.03.1974., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, A. Kovačića 3. (dokument: A-301-26).

64. DJURO SOLAR, Nedeljkov, rođ. 28.11.1966., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u G. Klasniću, G. Selište 5 (dokument: A-301-26).

65. MIĆO VUJAKOVIĆ, Milanov, rođ. 10.01.1949., Šibine, G- Klasnić, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, niža stručna sprema, prebivao u Šibinama, G. Klasnić, Šibine 26.

66. SINIŠA ŠEOVIĆ, Dušanov, rođ. 18.12.1966., Glina, Sisačko-moslavačka županija, RH, Srbin, prebivao u Glini, Vinogradska bb.

67. BORO RUDIĆ, Živkov, rod. 08. listopada 1962. u Glini, prebivao u Donjem Klasniću na broju 104. (dokument: A-301-1).

68. ĐURO BERONJA. (dokument: A-301-26).

69. PERO TINTOR (dokument: A-301-26).

70. SIMO TEPŠIĆ (dokument: A-301-26).

71. MILAN VUKOVIĆ (dokument: A-301-26).

72. MARKO VAJAGIĆ (dokument: A-301-26).

73. SREĆKO OSTOJIĆ, Vojislavov, rođ. 1966. (dokument: A-301-26).

74. VUKAŠIN VUKMIROVIĆ, Nikolin, rođ. 1944. (dokument: A-301-26).

75. ŽELJKO JOVIĆ, Milkin, rođ. 1953. (dokument: A-301-26).

76. ŽELJKO ROKSANDIĆ (upitno prezime), Milivojev, rođ. 1971. (dokument: A-301-26).

77. MILOŠ PEŠUT, Ilijin, rođ. 1971. (dokument: A-301-26).

78. DUŠAN PEŠUT, Lazin, rođ. 22.10.1955., rođen u Dabrini, prebivao u Dabrini br. 106.

79. MILAN PEŠUT

80. ŽELJKO BULAT

81. MILJENKO SAMAC

82. MILAN ZRAKIĆ

83. DUŠAN LUKAČ

84. ALEKSANDAR LUKAČ

85. SREĆKO MARTIĆ

86. ZORAN SLADOJEVIĆ


IV. Paravojna srpska skupina "IG Milana Šimulije"
IV. 1. Pripadnici paravojne srpske skupine "IG Milana Šimulije"
1. PREDRAG EREMIJA, Milanov, rođ. 28.08.1963. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, V. maja 48/1. (dokument: A-301-50)

2. RANKO STOJANOVIĆ, rođ. 03.04.1963. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Gundulićeva ulica br. 8. (dokument: A-301-50)

3. DRAŽEN PODUNAVAC, Čedin, rođ. 07.04.1972. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Ratkovićeva br. 100. (dokument: A-301-50)

4. DRAGAN MIOČINOVIĆ, Milutinov, rođ. 10.08.1968., prebivao u Petrinji, Štajcerova 23. (dokument: A-301-50)

5. ZORAN ZDJELAR, rođ. 27.06.1967. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Gajeva 1. (dokument: A-301-50)

6. BORO MARKOVIĆ, rođ. 09.09.1959. g. u Sisku, (bivše aktivno vojno lice - bio na službi u Zagrebu, u 'RZ-u'), prebivao u Petrinji, Gundulićeva 8. (dokument: A-301-50)

7. VELJKO TOMPREK, rođ. 07.09.1968. g. u Tesliću (BiH), prebivao u Petrinji, Gundulićeva 8. (dokument: A-301-50)


V. Paravojna srpska skupina "IG Jovana Ljiljka i Zlatka Milankovića"
V. 1. Pripadnici paravojne srpske skupine "IG Jovana Ljiljka i Zlatka Milankovića"
1. ZLATKO MILANKOVIĆ, Đurin, rođ. 1962. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Cara Lazara i u V. Gracu. (dokument: A-301-50)

2. PREDRAG GRNOVIĆ, Nikolin, rođ. 29.07.1969. g. u Kostajnici, prebivao u Petrinji, Ljubice Gerovac bb. (dokument: A-301-50)

3. LJUBAN JEKIĆ, Milanov, rođ. 29.03.1968. g. V. Šušnjaru, prebivao u Petrinji, Cara lazara bb. (dokument: A-301-50)

4. STANKO KLJAJIĆ, Rankov, rođ. 21.07.1970. u Sisku, prebivao u Petrinji, Jandre Čipora br. 75. (dokument: A-301-50)

5. ZORAN BERAK, Nedeljkov, rođ. 12.05.1970. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Jandre Čipora br. 75. (dokument: A-301-50)

6. DEJAN ŠEVIĆ, Nikolin, rođ. 20.05.1973. g. u Glini, prebivao u Petrinji, Đure Tiljka 10. (dokument: A-301-50)

7. ŽELIMIR PODUNAVAC, Boškov, rođ. 27.10.1971. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Uroša Krunića 17. (dokument: A-301-50)

8. RADE MENIČANIN, Đure, rođ. 16.12.1972., u Sisku, prebivao u Petrinji, Cara Lazara 192. (dokument: A-301-50)

9. DRAGOSLAV MENIČANIN, Đure, rođ. 08.12.1970., u Sisku, prebivao u Petrinji, Cara Lazara 192. (dokument: A-301-50)

10. GORAN MENIČANIN, Rade, rođ. 11.10.1971., u Sisku, prebivao u Petrinji, Uroša Krunića br. 7. (dokument: A-301-50)

11. SINIŠA MENIČANIN, Rade, rođ. 22.02.1974., u Sisku, prebivao u Petrinji, Uroša Krunića br. 7. (dokument: A-301-50)

12. ĐURO VRANEŠEVIĆ, Jovanov, rođ. 03.05.1969. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Cara Lazara 128. (dokument: A-301-50)

13. SINIŠA KORASIĆ, Slavkov, rođ. 27.01.1969. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Petra Kočića br. 3. (dokument: A-301-50)

14. DEJAN MAĐARAC, Miće, rođ. 1972. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Naselje V. Vlahovića bb. (dokument: A-301-50)


Osobe koje su se pridružile gore navedenim paravojnim srpskim skupinama na Banovini:
1. DRAGAN STAJKOV, Simin, rođ. 30.04.1953. g. u Nišu (Srbija), prebivao u Petrinji, Hanžekova 2. (dokument: A-301-50)

2. ŽELJKO SANADER, rođ. 30.03.1971. g. u Dvoru na Uni, prebivao u Petrinji, Malinova bb. (dokument: A-301-50)

3. DUŠKO DŽAIĆ, Gojkov, rođ. 05.06.1966. g. u Sisku, prebivao u Petrinji, Dr. Nemeca bb. (dokument: A-301-50)
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pon sij 08, 2007 2:36 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

C.P., danas:

ČETNICI KOJI SU SUDJELOVALI U RAZARANJU REPUBLIKE HRVATSKE

ŠIRE PODRUČJE ZADRA



Osumnjičeni za ratne zločine počinjene u Republici Hrvatskoj od 1991. do 1995., a protiv kojih su bili pokrenuti sudski postupci pri nadležnim sudovima


Ime i prezime (ime roditelja) dan, mjesec i godina rođenja mjesto rođenja adresa boravka u vrijeme počinjenja zločina mjesto i vrijeme počinjenja zločina
Maks Podgornik ((Maks) 09. 07. 1953. Spodna Konomlja, Idrija, Slovenija Pula, M. Oreškovića 70 16. 09. 1991. Pula
Zdravko Ranđelović (Tade) 14. 02. 1955. Osijek Pula, F. Barbalića 1 16. 09. 1991. Pula
Aleksandar Oluić, zvani „Aco“ (Petar) 04. 01. 1969. Blišani, općina Obrovac Blišani bb, općina Obrovac 21. 12. 1991. Bruška, zaseok „Marinović Gornji“
Miodrag Atlagić (Miloš) 01. 03. 1954. Ostrovica, općina Benkovac Ostrovica 17. 07. 1991. god Lišani Ostrovački
Milivoj Atlagić (Miloš) 25. 08. 1961. Ostrovica, općina Benkovac Zadar 17. 07. 1991. god Lišani Ostrovački
Milan Veselinović (Vlado) 11. 07. 1968. Benkovac Tinje 03. 08. 1992. Kakma
Jovo Zečević (Mile) 24. 12. 1967. Benkovac Jagodnja Donja 03. 08. 1992. Kakma
Slobodan Vujka (Milan) 25. 03. 1961. Velika Glava, općina Šibenik Knin, P. Drapšina b.b. 03. 08. 1992. Kakma
Dragan Matić (Slobodan) - - - 03. 08. 1992. Kakma
Slobodan Ćoso - - Jagodnja Gornja 03. 08. 1992. Kakma
Milenko Prostran, zvani „Mile“ i „Bato“ 12. 05. 1927. Smoković Smoković početak 09.mj. 1991. - 4.08.1995. na području Smokovića, Zemunika, Maslenice i drugih mjesta Zadarsko-Kninske županije
Radislav Bukarica, zvani „Aćo“ (Lazo) 21. 12. 1968. Biograd Biograd, Splitska bb 1991. Svinjarevci
Mirko Stijelja (Branko) 20. 06. 1961. Nadin, opć. Polača Polača 19-30. 11. 1991. Nadin i obližnja mjesta
Branko Graovac zvan „Tečer“ (Petar) 12. 09. 1953. Smilčić - 21. 01. 1992. Smilčić
Milorad Borović (Luka) 15. 02. 1959. Smilčić - 21. 01. 1992. Smilčić
Janko Đurica (Dušan) 19. 03. 1952. Zečevo, opć. Kistanje - 18. 11. 1991. Škabrnja
Milovan Ćoso (Vladimir) 24. 02. 1972. Francuska Jagodnja Gornja, op. Polača 18. 11. 1991. Škabrnja
Momčilo Drača (Milan) 02. 01. 1966. Zadar Islam Grčki, opć Smilčić 18. 11. 1991. Škabrnja
Rajko Drača (Mihajlo) 18. 10. 1955. Zadar Islam Grčki, opć Smilčić 18. 11. 1991. Škabrnja
Milan Drača (Mihajlo) 20. 10. 1962. Islam Grčki, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Dragan Dubroja (Milenko) 29. 06. 1962. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Zdravko Dukić (Danilo) 07. 11. 1951. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Goran Erceg (Niko) 23. 02. 1968. Zadar Zemunik Gornji 18. 11. 1991. Škabrnja
Slobodan Erceg (Niko) 10. 03. 1963. Zadar Zemunik Gornji 18. 11. 1991. Škabrnja
Milorad Gagić (Savo) 20. 09. 1965. Zadar Islam Grčki, opć. Smilčić 18. 11. 1991. Škabrnja
Savo Gagić (Jovan) 24. 01. 1942. Islam Grčki, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Petar Gagić (Ilija) 10. 01. 1967. Zadar Biljane Gornje, opć. Smilčić 18. 11. 1991. Škabrnja
Petar Graić (Savo) 14. 07. 1948. Buković, opć Benkovac - 18. 11. 1991. Škabrnja
Gojko Graić (Tanasije) 08. 02. 1949. Buković, opć. Benkovac - 18. 11. 1991. Škabrnja
Jovo Ivanež (Božidar) 29. 04. 1966. Zadar Smilčić 18. 11. 1991. Škabrnja
Marko Lacmanović (Veljko) 09. 01. 1963. Biljane Gornje, opć. Smilčić opć. Smilčić 18. 11. 1991. Škabrnja
Zoran Lakić (Savo) 18. 10. 1960. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Drago Ležaja (Prokopa) 09. 04. 1960. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Slavko Ležaja (Savo) 15. 04. 1963. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Đuro Maričić (Ilija) 21. 02. 1921. Zemunik Donji - 18. 11. 1991. Škabrnja
Vlado Oluić (Jovana) 20. 10. 1961. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Strahinja Radmanović (Gavrila) 20. 03. 1961. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Drago Repaja (Nikola) 06. 01. 1960. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Bogdan Repaja (Jovo) 09. 01. 1955. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Branko Stjelja (Luka) 06. 08. 1960. Biljane Gornje, opć. Smilčić - 18. 11. 1991. Škabrnja
Miroslav Vitas (Velimir) 09. 08. 1963. Benkovac - 18. 11. 1991. Škabrnja
Zoran Lakić (Vasilije) 12. 10. 1956. Benkovačko Selo, opć. Benkovac Benkovačko Selo, opć. Benkovac 07. mj 1993. god – 03. mj. 1994. Novsko ždrilo (pontonski most)m Posedarje, Maslenica
Marko Despot (Gojko) 20. 12. 1954. Benkovac Benkovac 07. mj 1993. god – 03. mj. 1994. Novsko ždrilo (pontonski most)m Posedarje, Maslenica
Veljko Bosanac (Đuro) - - - 07. mj 1993. god – 03. mj. 1994. Novsko ždrilo (pontonski most)m Posedarje, Maslenica
Boris Pupovac zvani „Boro“ (Stevan) 07. 09. 1963. Zadar Bilišane, opć. Obrovac 31. 12. 1991. Kruševo
Sretko Pupovac zvan „Željko“ (Dmitar) 28. 03. 1957. Bilišane, opć. Obrovac Bilišane, opć. Obrovac 31. 12. 1991. Kruševo
Mirko Pupovac (Dmitar) 11. 04. 1963. Bilišane, opć. Obrovac Bilišane, opć. Obrovac 31. 12. 1991. Kruševo
Petar Oluić zvani „Pane“ (Pane) 11. 06. 1943. Bilišane, opć. Obrovac Bilišane, opć. Obrovac Noć između 22. i 23. 03. 1993. Obrovac
Damir Skokno (Marko) 10. 02. 1964. Zadar Smilčić 14. 09. 1991. Zeleni Hrast
Vlado Skokno (Marko) 07. 10. 1966. Zadar Smilčić 14. 09. 1991. Zeleni Hrast
Dušan Škorić (Drago) 04. 04. 1959. Medvidja, opć. Obrovac Medvidja, opć. Obrovac 09. veljače 1993. Medvidja, zaseok Erstići (opć. Lisičić)
Milanko Bogdan zvani „Boško“ (Ostoja) 05. 01. 1967. Medvidja Medvdja, opć. Obrovac Medvidja, opć. Obrovac 09. veljače 1993. Medvidja, zaseok Erstići (opć. Lisičić)
Milenko Škorić (Lazo) 14. 01. 1951. Medvdja, opć. Obrovac Medvidja, opć. Obrovac 09. veljače 1993. Medvidja, zaseok Erstići (opć. Lisičić)
Zoran Škorić (Trivun) 17. 07. 1967. Medvdja, opć. Obrovac Medvidja, opć. Obrovac 09. veljače 1993. Medvidja, zaseok Erstići (opć. Lisičić)
Đorđe Jelić - - - 18. 12. 1991. Jasenice, opć. Obrovac, zaseok „Meki Doci“
Bogdan Gagić - - - 18. 12. 1991. Jasenice, opć. Obrovac, zaseok „Meki Doci“
Zoran Zorić (Nikola) 17. 07. 1968. Zadar Rijeka, Ćirila KOsovela 3 (kod Stanke Petrović) 1. 12. 1991. Nadin kod Benkovca
Nediljko Subašić zvan „Simo“ (Vojin) 01. 05. 1961. Nadin-Zagrad - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Stevan Rujak (Petar) zvan „Pajo“ 30. 05. 1947. Nadin-Zagrad - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Bratislav Muješ (Branko) 09. 01. 1954. Nadin - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Zoran Štrbac (Đuro) 28. 09. 1965. Raštević - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Krsto Vujanić (Đuro) 18. 01. 1951. Lišani Tinjski - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Petar Ivaneža (Ćiro) 22. 08. 1930. Nadin - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Mirko Skrobonja (Jovan) 14. 03. 1946. Bratiškovci, opć. Šibenik - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Dušan Rujak zvan „Dujo“ (Jandrija) 10. 02. 1948. Nadin - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Zdravko Vranković zvan „Mišo“ (Bogdan) 20. 11. 1958. Nadin - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Nedjeljko Tintor zvan „Niko“ (sin Nikole) 01. 06. 1958. Raštević - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Zoran Pupovac (Savo) 31. 01. 1961. Raštević - 19. 11. 1991. Nadin kod Benkovca
Nikica Stegnjajić (Dušan), 01. 01. 1966. Kula Atlagić - poč. 12. mj. 1991. Nadin kod Benkovca
Nedjeljko Opsenica zvan „Kike“ sina Save 01.01. 1936. Raštević - poč. 12. mj. 1991. Nadin kod Benkovca
Dragor Opačić (Veljko) 15. 08. 1966. Zadar Zadar, A. Starčevića 14 17. 10. 1991. Murvica Donja
Milan Opačić (Nenad) 06. 08. 1971. Zadar Murvica Donja 17. 10. 1991. Murvica Donja
Sretko Cupać (Branko) 28. 08. 1963. Korlat, opć. Polača Korlat, opć. Polača kraj 01. mj. 1993.
Nebojša Cupač (Ilija) 13. 05. 1962. Benkovac Korlat, opć. Polača kraj 01. mj. 1993.
Stevo Maričić (Božo) 01. 03. 1963. Zemunik Gornji, opć. Zadar - 11. 03. 1992. Zemunik Gornji
Milan Mačak zvan „Mićo“ (Veljko) 13. 03. 1963. Ostrovice, opć. Lišane Ostrovičke - početak 10. mj. – kraj 12. mj. 1991. Lišane Ostrovičke
Janković Nedjeljko zvan „Neđo“ (Pero) - - - 10. i 11. mj. 1991. Zemunik Donji, Tinje, Jagodnja Donja i ostala mjesta Ravnih Kotara nastanjena Hrvatima
Slavko Đokić zvan „Đole“ (Ratko) - - - 10. i 11. mj. 1991. Zemunik Donji, Tinje, Jagodnja Donja i ostala mjesta Ravnih Kotara nastanjena Hrvatima
Neven Parenta (Trivun) 06. 01. 1967. Zadar Islam Latinski, opć. Posedarje 21. studenog 1991. Slivnica Donja
Radovan Parenta (Srećka) 19. 09. 1967. Zadar Islam Latinski, opć. Posedarje 21. studenog 1991. Slivnica Donja
Dragan Pupovac (Milan) 16. 07. 1969. Benkovac Raštević, opć. Polača 21. studenog 1991. Slivnica Donja
Žarko Lakić (Dušan) 01. 08. 1967. Zadar Kašić, opć. Smilčić 21. studenog 1991. Slivnica Donja
Nikola Kresović (Petar) 17. 06. 1972. Benkovac - 05. 08. 1995. Benkovac
Milenko Jasika (Pajo) 03. 06. 1950. Breza, općina Bjelovar Sv. Filip-Jakov br. 186 - 01. 06. 1992. – 04. mj. 1994. god Banja Luka (Republika BiH), gradsko naselje Budžak 1
- 29. 05. 1992. Bjelovar
Dubravka Jasika, rođ. Prole (Veljko) 14. 10. 1951. Našice Sukošan, Mala Maraska 29. 05. 1992. Bjelovar
Goran Opačić - - - 18. 11. 1991. Škabrnja
Živko Drča (Nikola) zvan „Mile“ 08. 07. 1952. Vukšić - 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Savo Ušljebrka (Svetozar) 13. 04. 1957. Žegar - 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Vukašin Đurić - - Bivčino selo 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Sretko Ušljebrka zvan Duško“ (Svetozar) 04. 01. 1951. Žegar - 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Borislav Ćoso (Vladimir) 15. 10. 1958. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nebojša Ćoso (Vladimir) 14. 06. 1966. Bukovac Bukovac 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Božidar Graić (Trivun) 13. 06. 1941. Buković - 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Graić Duško (Petar) 02. 06. 1958. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Ljubiša Graić (Branko) 15. 12. 1968. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Miloš Graić (Trivun) 24. 09. 1931. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milutin Graić (Gojko) 04. 11. 1972. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nebojša Graić (Božidar) 30. 10. 1968. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nikola Graić (Petar) 12. 12. 1949. - - 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nikola Graić (Petar) 08. 11. 1944. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Petar Graić (Nikola) 02. 11. 1968. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Stanko Graić (Petar) 11. 08. 1954. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Trifun Graić zvan „Trifun“ (Miloš) 08. 04. 1956. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Todor Gulić (Todor) 07. 10. 1929. Kolarin Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milan Ilić (Milice) 10. 12. 1933. Gornja Suvaja Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Mladen Ivanišević (Dušan) 16. 01. 1954. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Boško Jokić (Đuro) 06. 01. 1952. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dušan Jokić (Savo) 22. 12. 1949. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milenko Jokić (Đuro) 03. 11. 1939. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Miloš Jokić (Nikole) 25. 08. 1953. Zadar Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Miloš Jokić (Slavko) 17. 06. 1953. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Momčić Jokić (Slavko) 14. 03. 1958. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dragan Končarević (Branko) 24. 03. 1956. Zadar Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dušan Košević (Petra) 26. 03. 1949. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dušan Košević (Petra) 15. 03. 1964. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Duško Košević (Jovan) 07. 03. 1964. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Jusuf Košević zvan „Pero“ (Dušan) 20. 03. 1969. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nikola Košević (Miloš) 20. 10. 1961. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Simo (?) Košević (Nikola) 08. 06. 1958. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Slavko Košević (Miloš) 31. 01. 1964. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Slobodan Košević (Jovan) 04. 04. 1971. Zadar Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Vladimir Košeić (Vojin) 19. 11. 1966. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Živko Košević (Jovo) 22. 09. 1951. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Miloš Krekić (Dušan) 27. 04. 1949. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Aleksandar Kresović (Branko) 26. 10. 1973. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Savo Kresović (Jovan) 18. 01. 1947. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Jovica Mijak (Dušan) 17. 04. 1961. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nikola Mijak (Dušan) 29. 12. 1971. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Željko Mijak (Dušan) 04. 01. 1959. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Bogdan Mimić (Simo) 01. 01. 1953. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Davor Mimić (Božo) 22. 01. 1963. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dragan Mimić (Simo) 06. 01. 1958. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dušan Mimić (Spaso) 09. 04. 1946. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Đorđe Mimić (Stevan) 03. 03. 1969. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Jovan Mimić (Srđa) 01. 04. 1955. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Miloš Mimić (Božo) 15. 02. 1961. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Mirko Mimić (Đuro) 22. 12. 1954. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Mladen Mimić (Srđa) 12. 04. 1961. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Slavko Mimić (Isaija) 06. 04. 1954. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Stanko Mimić (Srđa) 22. 07. 1958. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Stevan Mimić (Dušan) 03. 10. 1944. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Zoran Mimić (Simo) 02. 01. 1960. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Željko Mimić (Božica) 23. 09. 1963. Zadar Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milenko Radak (Nikola) 07. 03. 1965. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nenad Radak (Miloš) 15. 09. 1974. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Vojin Radak (Nikola) 28. 02. 1956. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Aleksandar Rakić (Glišo) 20. 06. 1966. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Đorđe Rakić (Andrija) 11. 06. 1966. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dragan Rakić (Dušan) 01. 11. 1967. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dragan Rakić (Stevan) 09. 08. 1970. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dušan Rakić (Vladimir) 22. 05. 1973. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milan Rakić (Petar) 21. 02. 1970. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milenko Rakić (Andrija) 09. 02. 1958. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Miroslav Rakić (Špiro) 17. 07. 1967. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Neven Rakić (Stevan) 23. 07. 1967. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nikica Rakić (Stevan) 23. 07. 1967. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nikola Rakić zvan „Slobo“ (Dane) 13. 09. 1969. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Petar Rakić (Špiro) 24. 05. 1969. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Srđa Rakić (Dušan) 27. 10. 1953. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dušan Relić (Uroš) 30. 01. 1949. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Jovo Relić (Petar) 25. 02. 1953. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Rajko Relić (Rade) 05. 10. 1957. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Saša Relić (Dušan) 21. 09. 1971. Zadar Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Vukašin Relić (Momčilo) 14. 12. 1957. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Boško Rnjak (Spasenije) 15. 09. 1955. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dragan Rnjak (Duško) 08. 11. 1967. Zadar Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dragoslav Rnjak (Spasenije) 05. 09. 1962. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dušan Rnjak (Branko) 06. 10. 1947. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Duško Rnjak (Spasoje) 24. 05. 1953. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Gojko Rnjak (Stevan) 23. 03. 1943. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Jeta Rnjak (Nikola) 19. 01. 1959. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Jovica Rnjak (Božidara) 08. 06. 1963. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Ljubomir Rnjak zvan „Buco“ (Jovan) 16. 03. 1966. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Ljubomir Rnjak (Bogdan) 14. 08. 1937. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milan Rnjak (Božidar) 09. 04. 1965. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milan Rnjak (Slavko) 20. 09. 1971. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Mirko Rnjak (Đuro) 31. 05. 1971. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Novica Rnjak (Tanasije) 12. 06. 1936. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Slavko Rnjak (Vaso) 21. 07. 1946. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Vojislav Rnjak (Jovan) 16. 06. 1970. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Željko Rnjak (Đuro) 17. 12. 1969. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Jovan Rstić (Savo) 16. 07. 1946. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milenko Rstić (Đuro) 17. 03. 1961. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Žarko Rstić (Đuro) 02. 05. 0965. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Branko Savić (Marko) 27. 12. 1961. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dušan Savić (Milivoj) 08. 03. 1948. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Gojko Savić (Marko) 26. 10. 1970. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Jovo Savić (Marko) 27. 09. 1960. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milojko Savić (Jovan) 11. 10. 1964. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Mladen Savić (Simo) 28. 02. 1952. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Petar Savić (Milenko) 24. 10. 1958. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Zdravko Savić (Jovan) 19. 11. 1959. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nikica Štulić (Ilija) 22. 04. 1964. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Slavko Štulić (Jovo) 20. 02. 1954. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Nikica Volarević (Obrad) 28. 01. 1953. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Boško Vrcelj zvan „Božo“ (Vojin) 15. 01. 1952. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Branko Vrcelj zvan „Brane“ (Savo) 24. 09. 1966. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Čedomir Vrcelj (Đuro) 02. 08. 1934. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Budimir Vrcelj (Dušan) 20. 03. 1971. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Dušan Vrcelj (Budimir) 20. 03. 1971. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Đuro Vrcelj (Čedomir) 02. 08. 1961. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Marko Vrcelj (Konstantin) 18. 04. 1953. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Marko Vrcelj (Mile) 10. 04. 1950. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milan Vrcelj (Momčilo) 18. 08. 1974. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Milan Vrcelj (Veljko) 18. 07. 1961. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Mladen Vrcelj (Slobodan) 29. 01. 1973. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Mladen Vrcelj (Čedomir) 02. 01. 1968. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Momčilo Vrcelj (Aleksandar) 26. 02. 1944. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Momčilo Vrcelj (Špiro) 18. 10. 1961. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Petar Vrcelj (Veljko) 16. 10. 1955. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Predrag Vrcelj (Stevan) 23. 04. 1969. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Rajko Vrcelj (Nikola) 02. 10. 1957. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Slavko Vrcelj (Vojin) 22. 01. 1957. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Slobodan Vrcelj (Arsenije) 19. 03. 1939. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Sretko Vrcelj (Stojan) 21. 03. 1956. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Sretko Vrcelj (Milan) 21. 10. 1954. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Stevan Vrcelj (Stojan) 11. 12. 1940. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Zdravko Vrcelj (Save) 19. 03. 1960. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Zoran Vrcelj (Slobodan) 02. 01. 1963. Benkovac Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Željko Vrcelj (Savo) 22. 03. 1963. Buković Buković 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Branko Stjelja (Marko) 29. 10. 1965. Nunići, JMBG 2910965382104 - 1991-1992. osvojena područja Republike Hrvatske tzvan „krajina“
Stevo Macakanja (Todor) 22. 04. 1955. Kula Atlagić, op. Benkovac - 05. 06. 1992. Korlat
Željko Ležaja (Srđo) 10. 08. 1965. Biljane Gornje, ranije opć. Benkovac - 05. 06. 1992. Korlat
Branko Kužet (Božidar) 11. 09. 1970. Benkovac - 05. 06. 1992. Korlat
Željko Cupač (Božidar) 25. 12. 1966. Benkovac - 05. 06. 1992. Korlat
Bogdan Banić zvan „Bore“ 10. 10. 1937. Lepuri, opć. Benkovac 08. mj. 1991. Lepuri, opć. Benkovac
Stevo Ivanišević (Dušan) 12. 08. 1962. Benkovac Kožlovac, opć. Benkovac 21. 03. 1992. Podgradje, opć. Benkovac
Neven Ardalić (Milan) 01. 11. 1962. Smilčić, opć. Benkovac Smilčić, Benkovac poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Nebojša Baljak (Todor) 12. 04. 1963. Kožlovac, opć. Benkovac opć. Benkovac poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Božo Dodig (Đuro) 24. 05. 1948. Ceranje Gornje, opć. Benkovac Ceranje gornje, opć. Benkovac poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Slavko Drača, zvan „Vepar“ (Mile) 23. 09. 1965. Zemunik Gornji, opć. Zadar Zemunik Gornji, opć. Zadar poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Zoran Erceg zvan „Šugi“ (Nikola) 23. 09. 1965. Zemunik Gornji, opć. Zadar Zemunik Gornji, opć. Zadar poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Zoran Graovac (Ljubomir) 22. 10. 1961. Brgud, opć. Benkovac Kakma, opć. Benkovac poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Ljubo Kolundžić (Nikola) 12. 02. 1945. Kakma, opć. Benkovac Kakma, opć. Benkovac poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Milan Marunić (Uroš) 29. 10. 1956. Bjelina, opć. Benkovac Zadar, Z. Dalmatinske br. 1 poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Dragan Milić (Aleksandar) 28. 05. 1968. Obrovac ObrovacB. Jokića br. 35 poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Radovan Pavić (Đuro) 12. 02. 1969. Zadar Zadar, S. Šolaje br. 45 poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Saša Pucar 03. 04. 1971. Zadar Zadar, V. Lisinskog bb poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Nada Pupovac (Mihajlo) 1958. Perušić Perušić poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Milenko Sanković (Mirko) 29. 10. 1956. Benkovac Zadar polovina 09. mj. 1991. Lisičić i Podgrađe
Petar Štrbac (Dušan) 25. 01. 1968. Zapužane, opć. Benkovac Zapužane, opć. Benkovac poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Momčilo Tampolja zvan „Bajo“ (Drago) 09. 09. 1962. Brgud, opć. Benkovac Brgud poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Mile Uzelac (Savo) 22. 04. 1973. Benkovac, Kožlovac, opć. Benkovac poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Zoran Tadić - - - poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
Rnjak (ostali podaci nepoznati) - - - polovina 09. mj. 1991. Lisičić i Podgrađe
Goran Drača - - - poč. 01. mj. 1992. Lisičić i Podgradje, opć. Benkovac
POSTUPCI U FAZI ISTRAGE
Đorđe Jelić
Gagić Bogdan
Stevo Veselinović
Petar Veselinović
Boško Veselinović
Ratko Vujisić
Boris Pupovac
Sretko Pupovac
Mirko Pupovac
Dušan Škorić
Bogdan Milanko
Bore Milanko
Miladin Milanko
mslt. Siniša Bogunović
Milenko Škorić
Zoran Škorić
Zoran Lakić
Marko Despot
Veljko Bosanac
Stevo Maričić
Milan Maček
Janko Đurica
Milovan Ćoso
Momčilo Drača
Rajko Drača
Milan Drača
Dragan Dubroja
Zdravko Dukić
Goran Erceg
Slobodan Erceg
Milorad Gagić
Petar Gagić
Petar Graić
Gojko Graić
Jovo Ivaneža
Marko Lacmanović
Zoran lakić
Drago Ležaja
Slavko Ležaja
Đuro Maričić
Vlado Olujić
Strahilo Radmanović
Drago Repaja
Bogdan Repaja
Branko Stijelja
Miroslav Vitas
Branko Graovac
Milorad Borović
Zoran Zorić
Nediljko Subašić
Dušan Rujak
Stevan Rujak
Zdravko Vranković
Bratislav Munješ
Nedjeljko Tintor
Zoran Pupovac
Zoran Štrbac
Krste Vujanić
Petar Ivaneža
Mirko Skrobonja
Nikica Stegnjaić
Nedjeljko Opsenica
Sretko Cupać
Nebojša Cupać
Mirko Stjelja
Nedjeljko Janković
Slavko Dokić
Nikola Kresović
Drago Kresović
Đorđe Cvjetan
Dragoslav Nakićen
Milan Veselinović
Jovo Zečević
Slobodan Vujko
Dragan Matić
Slobodan Ćoso
Milorad Atlagić
Milivoj Atlagić
Duško Pupovac
Milenko Prostran
Radislav Bukarica
Branko Drča
Neven Parenta
Dragan Pupovac
Radovan Parenta
Dragor Opačić
Milan Opačić
KAZNENI POSTUPCI PRED ŽUPANIJSKIM SUDOM U ZADRU
Goran Opačić
Marinko Pozder
Jovan Badžoka
Boško Dražić
Zoran Janković
Đuro Kosović
Mirko Drača
Nada Pupovac
Edita Rađen
Zorana Banić
Vojin Lakić
Petar Radmanović
Milenko Bjelanović
Iso Bjelanović
Špiro Bjelanović
Renato Petrov
Desimir Ivaneža
Miroslav Mlinar
Zdravko Ranđelović
Mile Stojković
Srđan Potkonjak
Željko Knežević
Željko Cupać
Mile Gak
Jovan Ogar
Dragan Pršo
Milenko Jasika
Branko Bota
Sava Šarić
Nikola Munjes
Stevo Macakanja
Željko Ležaja
Branko Kužet
Željko Cupać
Časlav Kostić
Ljubomir Cvjetan
Saud Hasović
Zoran Tadić
Bogdan Banić
Stevo Ivanišević
Nebojša Baljak
Zoran Lakić
Marko Lacmanović
Rajko Radmanović
Zoran Radmanović
Bogdan Repaja
Drago Repaja
Đuro Mirković
Zvonko Grulović
Sava Grulović
Aleksandar Olujić
Mirsad Čatić
Bore Mandić
Momčilo Perišić
Milić Potpara
Ilija Branković
Stojan Vučković
Nikola Germanac
Čojić Spasoja
Duško Gojković
Predrag Tasić
Željko Batinić
Saša Đurović
Senad Grbo
Mile Rudić
Dragomir Jokić
Jovan Milivojević
Miroslav Bobić
Božo Perić
Aleksandar Lazarević
Mirko Marčeta
Nebojša Filipović
Zdravko Graovac
Predrag Dobre
Željko Vidić
Ljubiša Veselinović
Nikola Đinić
Neven Repaja
Škopelja Branko
Pavle Vranić
Aleksandar Vranić
Sava Vranić
Nikola Vranić
Ilija Maričić
Milan Jurjević
Davor Tošić
Siniša Medak
Saša Relić
Duško Rnjak
Mirko Rnjak
Dušan Rnjak
Slobodan Rnjak
Stanko Rnjak
Nenad Vrcelj
Nikola Gagić

Mile Gak zvan „Gajan“ (Vasilije) 23. 04. 1954. Zaton, opć. Obrovac Obrovac, Grkovac 9 26. 01. 1993. Zaton kod Obrovca
02. 07. 1992. Zaton kod Obrovca
Jovan Ogar (Špiro) 18. 03. 1946. Muškovci, opć. Obrovac Obrovac 26. 01. 1993. Zaton kod Obrovca
Dušan Pršo zvan „Ćiro“ (Đuro) 02. 06. 1965. Zaton, opć. Obrovac Obrovac 02. 07. 1992. Zaton kod Obrovca
Nikola Munjes (Nikola) 07. 11. 1968. Korlat, opć. Benkovac 22. 09. 1991. Perušić kod Benkovca
Branko Bota (Petar) 10. 07. 1965. Benkovac Kolarina, opć. Lišane Ostrovačke 24. 11. 1991. Perušić kod Benkovca
Savo Šarić (Ljubomir) 01. 01. 1949. Kolarina, opć. Lišane Ostrovačke Kolarina, opć. Lišane Ostrovačke 24. 11. 1991. Perušić kod Benkovca
Srđan Potkonjak (Nikola) 10. 10 1965. Gospić Knin 27. 05. 1992. Knin
Željko Knežević (Petar) 08. 10. 1966. Knin Očestovo 27. 05. 1992. Knin
Zvonko Grulović - - - 10-30. 09. 1991. Zemunik Donji
Savo Grulović - - -


ŠIRE PODRUČJE GOSPIĆA

Osumnjičeni za ratne zločine počinjene u Republici Hrvatskoj od 1991. do 1995., a protiv kojih su bili pokrenuti sudski postupci pri nadležnim sudovima


Ime i prezime (ime roditelja) dan, mjesec i godina rođenja mjesto rođenja adresa boravka u vrijeme počinjenja zločina mjesto i vrijeme počinjenja zločina
Mićo Dorontić (Stevo) 08.11.1959. Otočac, Zalužnica Otočac, Zalužnica bb Hinić raskrižje u mjestu Zalužnica kod Otočca, 28.06.1993. oko 15,00 sati
Dane Borovac (Milovan) 28.11.1960. Otočac, Zalužnica Otočac, Zalužnica 132 Hinić raskrižje u mjestu Zalužnica kod Otočca, 28.06.1993. oko 15,00 sati
Rade Hinić (Vajo) 01.01.1954. Otočac, Zalužnica Otočac, Zalužnica 135 Hinić raskrižje u mjestu Zalužnica kod Otočca, 28.06.1993. oko 15,00 sati
Milan Brakus (Mane i Dara) 05.03.1953. Otočac, Zalužnica Otočac, Zalužnica 57 Hinić raskrižje u mjestu Zalužnica kod Otočca, 28.06.1993. oko 15,00 sati
Branislav Popović (Dušan) 12.05.1959. Otočac, Zalužnica Otočac, Zalužnica 140 Hinić raskrižje u mjestu Zalužnica kod Otočca, 28.06.1993. oko 15,00 sati
Đuro Popović (Vajo) 01.02.1958. Otočac, Zalužnica Otočac, Zalužnica 159 Hinić raskrižje u mjestu Zalužnica kod Otočca, 28.06.1993. oko 15,00 sati
Darivoj Ivančević (Budimir) 01.12.1958. Otočac Karlovac, Pokupska luka 121 Hinić raskrižje u mjestu Zalužnica kod Otočca, 28.06.1993. oko 15,00 sati
Nedjeljko Milinović (Branko) 18.04.1955. Otočac, Zalužnica Zagreb, P. Markovca 5 Hinić raskrižje u mjestu Zalužnica kod Otočca, 28.06.1993. oko 15,00 sati
Vladimir Korica (Milenko) 08.03.1949. Mogorić, općina Gospić Korenica, Ul. Vladimira Nazora 2 mjesto Široka Kula u općini Gospić, rujna 1991.

Branko Banjeglav (Đuro) 01.03.1958. Bunić Korenica, Bunić 74 mjesto Široka Kula u općini Gospić, rujna 1991.

Damjan Vukmirović (Milan i Milica) 19.11.1950. Gornje Vrhovine, Crna Vlast 9 Vrhovine 9 Otočac, Sinac, Ličko Lešće, Čovići Prozor, Drenov Klanac, Staro Selo i Tukljaci u vremenu od kolovoza 1991 do kolovoza 1995.
Milan Čorak zvan Mišo (Dane i Anđa) 26.04.1953. Krbava Korenica, Krbava 16 Krbava, 22/23 ožujka 1992.
Marcel Dusper (Stjepo) 27.10.1963. Duboščica općina Vareš, BiH (državljaanin BiH) Gospić, Budačka 7 Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Tomo Čačić zvan Mišo (Mile) 23.03.1947. Otočac Gospić, Lički Osik, Nikole Tesle 17 Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Jovo Kuprešanin zvan Jovica (Petar i Savka) 12.12.1961. Gospić Gospić, Medak 229 Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Bogdan Odanović (Mićo) 01.01.1957. Široka Kula Gospić, Budačka 7 Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Relja Tomić (Vukola i Koviljka) 17.11.1952. Šavnik, Crna Gora (državljanin Crne Gore) Beograd – Srbija Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Duško Bajić (Simo) 23.10.1960. Drvar, BiH (državljanin BiH) Gospić, Budačka bb Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Mićo Vasić (Miloš) 21.10.1954. Štip, Makedonija (državljanin Makedonije) Gospić, Dr. Ante Starčevića 31 Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Goce Koneski (Veselin) 03.04.1966. Prilep, Makedonija (državljanin Makedonije) Gospić, Stjepana Radića 1 Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Slobodan Dotlić (Rade i Smilja) 28.01.1957. Klašnica kod Korenice Gospić, Trg Stjepana Radića 1/IV: Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Dragoljub Lazarević (Kostaa) 30.03.1950. Peć, Kosovo (državljanin Srbije) Gospić, Vile Velebita 15/IV. Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Radovan Radenković zvan Radiša (Milutin i Ljubinka) 31.12.1957. Pirot, Srbija (državljanin Srbije) Karlovac, Ul. Kralja Tomislava 27b Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Bratislav Milojković zvan Bagi Karlovac Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Stevo Milošević (Dušan i Soka) 01.09.1947. Visuća kod Korenice Lički Osik, Proleterska 8 Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Miloš Bogdanović (Petar i Jela) 01.03.1953. Vrebac kod Gospića Gospić, Stjepana Radića 1 Gospić, 23.08.1991.-18.09.1991.
Nikola Zagorac zvan Braco (Jovan i Kata) 26.04.1952. Medak Gospić, Jasikovačka 63 Široka Kula kod Gospića, rujna i listopada 1991.
Miroslav Serdar (Stojan i Latinka) 23.11.1958. Gospić Gospić, Široka Kula 56 Široka Kula kod Gospića, rujna i listopada 1991.
Dane Serdar (Miloš i Soka) 10.09.1994. Široka Kula Gospić, Široka Kula 10 Široka Kula kod Gospića, rujna i listopada 1991.
Dušan Uzelac (Nikola i Dušanka) 05.06.1955. Gospić Gospić, Široka Kula 8 Široka Kula kod Gospića, rujna i listopada 1991.
Milorad Barać (Đorđe i Milica) 10.01.1966. Gospić Gospić, Lički Osik 19 Široka Kula kod Gospića, rujna i listopada 1991.
Marijan Uzelac (Bogdan i Milica) 15.10.1963. Široka Kula Gospić, Široka Kula 60 Široka Kula kod Gospića, rujna i listopada 1991.
Dragan Vunjak (Milan i Danica) oko 1961. Kozjan kod Korenice Široka Kula kod Gospića, rujna i listopada 1991.
Boško Žujić (Anđa) 26.05.1953. Bosanska Dubica, BiH Korenica, Mukinje bb Poljanak kod Korenice, 07.11.1991.
Boško Grbić (Milovan) 12.12.1961. Plitvice Korenica, Plitvice 67 Poljanak kod Korenice, 07.11.1991.
Vinko Grbić (Milovan i Jovanka) 22.06.1958. Plitvice Selo Korenica, Plitvice 79 Poljanak kod Korenice, 07.11.1991.
Mićo Grbić (Mićo) 08.05.1942. Svračkovo Selo kod Korenice Korenica, Krbava 64 Poljanak kod Korenice, 07.11.1991.
Vladimir Grbić (Milenko i Jovanka) 12.12.1960. Plitvice Korenica, Plitvice 67 Poljanak kod Korenice, 07.11.1991.
Slavko Grbić (Dušan) 24.02.1951. Korenica Korenica, Plitvice 22 Poljanak kod Korenice, 07.11.1991.
Dane Rodić (Dane i Ljuba) 10.04.1944. Plitvice Korenica, Plitvice 93 Polanak kod Korenice, 07.11.1991.
Momčilo Grbić (Boja) 01.01.1965. Plitvice Korenica, Plitvice 56 Poljanak kod Korenice, 07.11.1991.
Mirko Bogunović (Božo i Stanka) 04.09.1962. Donji Lapac Rovinj, Istarska 13 Nebljusi kod Donjeg Lapca, od 1991.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pon sij 08, 2007 2:55 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Danas je C.P.-a, i ne samo njega, shokirala i razljutila - OVA VIJEST:

OSLOBOĐENI UBOJICE IZ ŠIROKE KULE

Objavljeno: 2007.01.08 08:54

Po nalogu Državnog odvjetništva oslobođeni ubojice iz Široke kule kraj Gospića

Osamdeset i dvoje četničkih ubojica iz Široke kule nagrađeni za klanje i ubijanje hrvatskih civila



Skandalozna je činjenica da su svi četnički ubojice iz Široke kule pokraj Gospića, njih 82, slobodni upravo po nalogu i zahvaljujući Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Sudski spis u kojem ih je oslobodio Pavao Rukavina, kasniji tužitelj u procesu protiv generala Mirka Norca i tzv. „Gospićke skupine“, dokazuje kako je Državno odvjetnišvo namjerno prekvalificiralo djelo ratnih zočina, te je samovoljno obustavilo istragu o ubojstvima, a ubojice iz Široke kule odlučilo je teretiti isključivo za oružanu pobunu, kako bi ih se moglo pomilovati po važećem Zakonu o općem oprostu.


Državno odvjetništvo učinkovito oslobađa četnike i zatvara hrvatske branitelje


Cijeli se proces odvijao u tajnosti, a predstavlja do sada najočitiji primjer podilaženja četničkim teroristima i ubojicama nevinih civila. Ubojice su slobodni, a da nitko od nadležnih državnih institucija nije zatražio preispitivanje cijelog slučaja i pokretanje kaznenog postupka protiv ubojica iz Široke kule zahvaljujući Bajićevu Državnom odvjetništvu koje brzo i učinkovito optužuje, progni i zatvara hrvatske branitelje, četnički zločinci i ubojice nalaze se na slobodi, lišeni jedino odgovornosti za gnusne ratne zločine koje su počinili u okolici Gospića.

Po kojoj pravnoj logici ubijanje hrvatskih civila zaslužuje oprost?


Uznemirujuće je da u vrijeme kada hrvatska vlast ustrajava na uhićenjima, zatvaranjima i procesuiranju hrvatskih branitelja, ta ista vlast u tišini oslobađa krivnje četnike, ubojice i velikosrbijanske teroriste, koji su klali, palili i ubijali po Hrvatskoj. Po kojoj to pravnoj i vojničkoj logici ubijanje hrvatskih civila za hrvatsku vlast zaslužuje aboliciju i oprost, dok se istovremeno pristaje na višegodišnje kazne onima koji su Hrvatsku branili i oslobodili od tih istih ubojica i četnika.


Zločin u Širokoj kuli


U nedjelju 13. listopada 1991., u selima Široka kula i Bukovac oslobođeni četnički zločinci, likvidirali su četrdeset i jednog civila, za što su oslobođeni na inicijativu Državnog odvjetništva.

Žrtve četničkog zločina u Širokoj kuli su:

1.
Kate Nikšić, r 1937.
2.
Verica Nikšić, r 1978.
3.
Mande Nikšić, r 1940.
4.
Ana Nikšić, r 1904.
5.
Marija Nikšić, r 1901.
6.
Ana Nikšić, r 1920.
7.
Petar Nikšić, r 1942.
8.
Ivica Nikšić, r 1974.
9.
Ante Nikšić, r 1937.
10.
Joso Nikšić, r 1957.
11.
Petar Nikšić, r 1948.
12.
Nikola Nikšić, r 1932.
13.
Ana Orešković, r 1930.
14.
Anka Orešković, r 1945.
15.
Nikola Orešković, r 1937.
16.
Mara Orešković, r 1911.
17.
Milan Orešković, r 1930.
18.
Kate Orešković, r 1932.
19.
Ivan Orešković, r 1896.
20.
Marija Orešković, 1901.
21.
Matija Orešković, r 1912.
22.
Ante Orešković, r 1937.
23.
Anka Orešković, r 1935.
24.
Kate Čačić, r 1913.
25.
Ivan Štimac, r 1930.
26.
Marica Štimac, r 1933.
27.
Ana Vojvodić, r 1933.
28.
Mile Vojvodić, r 1938.
29.
Ivan Perković, r 1920.
30.
Mane Rakić
31.
Luja Rakić
32.
Radmila Rakić
33.
Dragan Rakić
34.
Milorad Rakić.



Žrtve četničkog zločina u Bukovcu, zaseok Vučići:

1.
Mandica Hećimović, 79 godina, te njezini sinovi:
2.
Ivan Hećimović, 48
3.
Joso Hećimović, 46
4.
Mile Hećimović, 43.



Žrtve četničkog zločina u zaseoku Radići:

1.
Marija Pocrnjić, preko 90 godina
2.
Mile Pocrnjić, 54 godine
3.
Ana Pocrnjić, 64 godine.

Spis Državnog odvjetništva koji dokazuje zaštitu četničkih zločinaca

Poslovni broj Kio-90/96-18


Republika Hrvatska


Rješenje


Istražni sudac Žpanijskog suda u Gospiću, Pavao Rukavina, u istražnom postupku protiv okrivljenog I. Budisavljevića Čede iz Ličkog Osika, Proleterska 8 i drugova zbog kaznenog djela iz Čl. 142 KZ, rješavajući povodom podneska Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću broj DO-K-4/00 od 11. siječnja 2001. godine, dana 16 siječnja 2001. godine riješio je


OBUSTAVLJA SE istraga protiv:


I. okr. Budisavljevića Čede, sina Blagoja, 6.1.1966., u Gospić, s prebivalištem u Ličkom Osiku, Proleterska 8, Srbina, državljanina RH;

II. okr Potkonjaka Ise;

III. okr Marić Danila;

IV. okr Odanovića Bogdana;

V. okr Radmanovića Miloraa;

VI. okr Kovača Branka;

VII. okr Kneževića Steve;

VIII. okr Lovrića Dane;

IX. okr Uzelac Nikole;

X. okr Đukića Spase;

XI. okr Serdara Milana;

XII. okr Serdara Milana, sina Petra;

XIII. kr Sudžukovića Miodraga;

XIV. okr Kordića Steve;

XV. okr Puača Dragana;

XVI. okr Dimića Božidara;

XVII. okr Đakovića Jovana;

XVIII. okr Đukića Mirka;

XIX. okr Đukića Petra;

XX. okr Paskaša Petra;

XXI. okr Paskaša Nikole;

XXII. okr Paskaša Milana;

XXIII. okr Polovine Luke;

XXIV. okr Puača Vladimira;

XXV. okr Kokota Miloša;

XXVI. okr Vejnovića Milana;

XXVII. okr Uzelca Slavka;

XXVIII. okr Štrbac Predraga;

XXIX. okr Spasić Zorana;

XXX. okr Serdar Nenada;

XXXI. okr Vukmirović Milana;

XXXII. okr Ilmić Sulejana;

XXXIII. okr Ilmić Nedjeljka;

XXXIV. okr Kokot Zorana;

XXXV.okr Knežević Ilija;

XXXVI. okr Čubrić Brakus Marije;

XXXVII. okr Čubrić Korać Jeke;

XXXVIII. okr Gojić Sretena;

XXXIX. okr Gruičić Bogdana;

XL. okr Mirić Milana;

XLI. okr Grubješić Anušić Biserke;

XLII. okr Brkić Lazić Anke;

XLIII. okr Vukmirović Sofije;

XLIV. okr Petrić Ristić Nevenke;

XLV. okr Mirić Sofije;

XLVI. okr Draganić Luke;

XLVII. Okr Dmitrašinović Stevana;

XLVIII. Okr Dragosavac Milana;

XLIX. Okr Draganić Milana;

L. Okr Cvjetičanin Milana;

LI. Okr Svjetičanin Zorana;

LII. Okr Čanovića Petra;

LIII. Okr Čudić Slavka

LIV. Okr Čačić Ljubice

LV. Okr Ćuk Dijane

LVI. Okr Lemaić Milanka

LVII. Okr Pjevač Milana

LVIII. Okr Poznić Jove

LIX. Okr Radmanović Milke;

LX. Okr Novaković Branka;

LXI. Okr Nevajdić Proke;

LXII. Okr Grbić Slavko;

LXIII. Okr Glumac Dragan;

LXIV. Okr Haskić Enver;

LXV. Okr Gendić Đuro;

LXVI. Okr Hinić Bogdana;

LXVII. Okr Ilić Zlatka;

LXVIII. Okr Mandarić Miloša;

LXIX. Okr Mandarić Jovana;

LXX. Okr Mileusnić Nenada;

LXXI. Okr Mrdalj Milana;

LXXII. Okr Karajlović Nevena;

LXXIII. Okr Plećaš Mileve;

LXXIV. Okr Plećaš Steve;

LXXV. Okr Korica Đurađa;

LXXVI. Okr Radmanović Milorada;

LXXVII. Okr Marić Milana;

LXXVIII. Okr Gagulić Dane;

LXXIX. Okr Tomaš Mirka;

LXXX. Okr Marić Milana;

LXXXI. Okr Pandžić Miloša;

LXXXII. Lovrić Milana.


Da bi tijekom 1991. pa nadalje na području Novog Ličkog Osika i Široke kule, prema prethodnom dogovoru da silom odvoje to područje i druge dijelove grada Gospića od RH i da tu osnuju svoje organe vlasti i to područje pripoje SAO Krajini, formirali paravojne jedinice, te preuzeli i podijelili naoružanje kojim su učestvovali u napadima na L. Osik, Š. Kulu i grad Gospić, na način da su bez izbora pucali iz različitog art. oružja unatoč tomu što su znali da tu žive civili.


Time su sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena protiv ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH, pa bi time počinili kazneno djelo protiv RH, oruž. Pob. U čl. 142 KZ.


Obrazloženje


Rješenjem istražnog suca određeno je provođenje istrage protiv Čede Budisavljevića i drugova zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz članka 120., stavak 1 OKZ RH.


Tijekom istražnog postupka državni odvjetnik je svojim podneskom, u odnosu na sve okrivljene, a ukupno ih je 82 komada, PROMIJENIO ČINJENIČNI OPIS i pravnu kvalifikaciju djela, te sada optužene tereti za kazneno djelo oružane pobune, iz članka 142 KZ.


Prema Zakonu o općem oprostu daje se opći oprost od kaznenog progona i postupka počinjenih kaznenih djela u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima u RH, u razdoblju od 17. kolovoza 1991. do 23. kolovoza 1996. godine.

Prema optužbi optuženici su počinili kazneno djelo 1991. godine, dakle u periodu koji je obuhvaćen Zakonom o općem oprostu.


U smislu Članka 2., stavak 2. Zakona o općem oprostu, ukoliko je kazneni postupak pokrenut, obustaviti će se po službenoj dužnosti.


U Gospiću dne 16. siječnja 2001.

Istražni sudac:

Pavao Rukavina

***************************************

Embarassed Embarassed Embarassed Embarassed Embarassed Embarassed Embarassed Embarassed

... pa je chovjek reagirao - OVAKO (nastavak slijedi):


OSUMNJIČENI ZA RATNE ZLOČINE U LICI I SJEVERNOJ DALMACIJI A - K

AGBABA, PREDRAG, (Jovan), rođen 20.03.1970. god. u Otočcu, prebivalište u Otočcu, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god. na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenima hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

AGBABA, ŽARKO, (Stevo), rođen 5.05.1993. god. u Doljanima, općina Otočac, Srbin,

od kolovoza 1991. god. do kolovoza 1995. god. aktivno je sudjelovao u oružanim napadima na postrojbe Hrvatske vojske i redarstvenika MUP-a u mjestima Doljanima, Dabru, Zalužnici, Vrhovinanama i Bjepolju (područje općine Otočca) i to kao zapovjednik Doljanske čete.

AJDINOVIĆ, PETAR, (Proko), zvani Pero, rođen 28.04.1952. god. u Bovićima, općina Vrginmost, Srbin, pukovnik JNA,

bio pripadnik posebne "grupe za sigurnost". Navedena skupina je djelovala sve do početka 1992. god. Sjedište im je u početku bilo u Zagrebu, u Maksimirskoj 63, a zatim je premješteno u Bihać, u Lovačku kuću. Zadaci su im bili: raspodjela oružja srpskom pučanstvu u Lici, Baniji i Kordunu, civilno i vojno ustrojavanje okupatorske vlasti, davanje uputa, planiranje i organiziranje, te rukovođenje oružanim akcijama pobunjenih Srba. U suradnji sa JNA skupina oružano napada dijelove teritorija RH sa ciljem okupacije i otcjepljenja, radi stvaranja tzv. Krajine na području općina Karlovca, Duge Rese i Ogulina. Glede provedenih opisanih aktivnosti i pod utjecajem pojedinih članova skupine, pripadnici srpskih paravojnih postrojba na okupiranom dijelu RH počinili su mnoge zločine, među kojima ističemo zločin nad civilima u Saborskom, općina Ogulin, teroristički napad i ubojstvo trojice pripadnika MUP-a u Budačkoj Rijeci, općina Karlovac, i četvorice pripadnika MUP-a u Žutoj Lokvi, općina Otočac, teroristički čin miniranja pruge u Gomirju, općina Vrbovsko, miniranje RTV odašiljača na Mirkovici, općina Vrbovsko. Kao pripadnik ove terorističke skupine djelovao je na području Korduna, Plitvica, Korenice, Plaškog i Rijeke.

AJDUKOVIĆ, MIROSLAV, (Milan), rođen 18.04.1964. god. u Raduču, općina Gospić, Srbin,

u ožujku 1991. god. samovoljno napustio svoje radno mjesto u Policijskoj stanici Gračac, da bi potom pristupio nelegalnim neprijateljskim snagama, tzv. SUP-u Knin tzv. SAO Krajine, aktivno djelujući sa ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH.

BABIĆ, SLAVKO (Rade), 24.12.1951. god. u Ajdovščini, Slovenija, prebivalište u Zagrebu, Srbin,

bio pripadnik posebne "grupe za sigurnost". Navedena skupina je djelovala sve do početka 1992. god. Sjedište im je u početku bilo u Zagrebu, u Maksimirskoj 63, a zatim je premješteno u Bihać, u Lovačku kuću. Zadaci su im bili: raspodjela oružja srpskom pučanstvu u Lici, Baniji i Kordunu, civilno i vojno ustrojavanje okupatorske vlasti, davanje uputa, planiranje i organiziranje, te rukovođenje oružanim akcijama pobunjenih Srba. U suradnji sa JNA skupina oružano napada dijelove teritorija RH sa ciljem okupacije i otcjepljenja, radi stvaranja tzv. Krajine na području općina Karlovca, Duge Rese i Ogulina. Glede provedenih opisanih aktivnosti i pod utjecajem pojedinih članova skupine, pripadnici srpskih paravojnih postrojba na okupiranom dijelu RH počinili su mnoge zločine, među kojima ističemo zločin nad civilima u Saborskom, općina Ogulin, teroristički napad i ubojstvo trojice pripadnika MUP-a u Budačkoj Rijeci, općina Karlovac, i četvorice pripadnika MUP-a u Žutoj Lokvi, općina Otočac, teroristički čin miniranja pruge u Gomirju, općina Vrbovsko, miniranje RTV odašiljača na Mirkovici, općina Vrbovsko. Kao pripadnik ove terorističke skupine djelovao je na području grada Zagreba.

BAKLAJIĆ, PREDRAG, (?) zvani Centiraš, Otočac,

sa skupinom pobunjenih Srba dana 24. rujna 1991. god. između 12,00 i 12,30 sati, nakon što su u selu Babić Most, općina Otočac, iz minobacača pogodili i srušili crkveni toranj katoličke crkve, ušli u selo, došli do kuće civila hrvatske nacionalnosti Bože Babića, te iz pješačkog naoružanja ubili Božu i Željka Babića, te Ružu Jurković.

BALAĆ, DUŠAN, (Cvijo), rođen 1.11.1930. god. u Petrovom Selu, T. Korenica, Srbin,

kao pukovnik početkom rujna 1991., dolaskom Banjalučkog korpusa, preuzeo zapovjedništvo nad svim paravojnim postrojbama na području novog L. Osika, zapovijedao neprijateljskim snagama koje su sustavno razarale grad Gospić, Perušić i okolicu. Ove neprijateljske postrojbe su pod njegovim zapovjedništvom u široj okolici Gospića vršile genocid nad hrvatskim pučanstvom tijekom 1991. god.

BANJANIN, NEDJELJKO, (Nikola), zvani Čapan, rođen 26.08.1951. god. u Ponorima, općina Otočac, Srbin,

od srpnja 1991. do siječnja 1992. bio pripadnik pobunjeničkih postrojba. Tijekom 1991. god. na području Srpskog Polja i zaseoka Janjetovića, Štula, Bjeljevina i Rostruna držao je noćne straže naoružan vatrenim oružjem, postavljao zapreke na cestovnim pravcima koji su vodili prema mjestima pretežno nastanjanim hrvatskim pučanstvom, što je kod Hrvata stvaralo ozbiljnu uznemirenost i osjećaj nesigurnosti. U njegovom obiteljskom domu nalazio se glavni stožer oružane pobune. Sudjelovao je u terorističkim akcijama vršeći miniranja na navedenim područjima.

Kao pripadnik srpskih paravojnih snaga organizirao je nabavku oružja koje je dijelio srpskom stanovništvu, postavljao straže, te bio sudionikom napada u rujnu 1991. na civilne objekte u selu Srpsko Polje, kako bi civilno pučanstvo napadima natjerali u bijeg. Sudjelovao je i u minobacačkom napadu na selo Kompolje.

BANJEGLAV, NIKOLA, (Nikola), rođen 12.02.1947. god. u Buniću, Srbin,

pristupio srpskim paravojnim snagama na teritoriju općine Titove Korenice, naseljima Ličko Petrovo Selo, Željava, Bunić, Udbina i drugim manjim mjestima, a nakon 10. svibnja 1995. god. kao pripadnik "Osamnaestog ličkog korpusa", "Šeste ličke brigade", "Petnaeste izviđačke brigade", "Šesnaeste brigade" i "Petnaeste ličke lake brigade" tzv. Vojske RSK aktivno djelovao u akcijama protiv legalnih postrojba Hrvatske vojske i MUP-a, te protiv civilnog hrvatskog pučanstva.

BASIĆ, ĐURO, (Dušan), rođen 24.02.1957. god. u Počitelju, prebivalište u Počitelju, Srbin,

tijekom 1990. god. u Počitelju, zajedno s ostalim mještanima sela Počitelja (srpske nacionalnosti), a radi stvaranja tzv. SAO Krajine, naoružan držao straže, vršio kontrolu osoba, sve u cilju spriječavanja ulaska i djelovanja legalnih vlasti Republike Hrvatske.

BASTA, ŽELJKO, (Dane), rođen 14.09.1960. god. u Visuću, općina T. Korenica, Srbin,

u vremenu od studenoga 1991. god. do kolovoza 1995. god. kao pripadnik tzv. Vojske SAO Krajine naoružan aktivno sudjelovao u oružanim napadima na pripadnike HV na području općine Gospića. Postrojba kojoj je pripadao nakon dolaska UNPROFOR-a morala je promijeniti ime u "Plavi bataljun pogranične milicije".

BEŠIR, DRAGAN, (Pepo), rođen 19.10.1942. god. u Orovcu, općina T. Korenica, Srbin,

kao pukovnik početkom rujna 1991. god., dolaskom Banjalučkog korpusa, preuzeo zapovjedništvo nad svim paravojnim postrojbama na području Novog L. Osika, zapovijedao neprijateljskim snagama koje su sustavno razarale grad Gospić, Perušić i okolicu. Ove neprijateljske postrojbe su pod njegovim zapovjedništvom u široj okolici Gospića vršile genocid nad hrvatskim pučanstvom tijekom 1991. godine.

BOBIĆ, BRANKO, (Miloš), rođen 5.07.1930. god. u Starom Selu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

BOBIĆ, MIĆO, (Đuro), rođen 10.11.1947. god. u Dabru, općina Otočac, Srbin,

od kolovoza 1991. god. do kolovoza 1995. god. aktivno sudjelovao u oružanim napadima na postrojbe Hrvatske vojske i redarstvenika, na potezu mjesta Doljana, Dabra, Zalužnice, Vrhovina i Bjepolja (područje općine Otočac). Sredinom studenoga 1991. god. bio je u akciji na Glibodolskoj cesti. Svrha akcije bila je da pobunjeni Srbi očuvaju ovu cestu. Pripadnici pobunjenih Srba su koncem siječnja 1992. god. napali i zapalili zaseok Zabare kod Dabra. "Dabarska četa" imala je 25 pobunjenika.

BOBIĆ, MILOŠ, (Savo), rođen 24.03.1930. god. u Starom Selu, općina Otočac, prebivalište u Starom Selu, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

BOBIĆ, MLADEN, (Miloš), rođen 8.06.1957. god. u Otočcu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

BOBIĆ, RADE, (Miloš), rođen 22.02.1959. god. u Otočcu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

BOBIĆ, SLAVKO, (Branko), rođen 8.05.1950. god. u Otočcu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

BOBIĆ, VLADO, (Ilija), rođen 10.12.1937. god. u Dabru, općina Otočac, prebivalište u Dabru, Srbin,

u jesen 1991. god. zadužio naoružanje koje je upotpunjavao sve do 1992. god. Tom prilikom zadužio je i odoru. Pobunjeni Srbi u Dabru osnivaju pobunjeničku postrojbu tzv. Dabarsku četu. Predavanje i ratnu strategiju objašnjavao im je pukovnik Trbović iz Beograda. Mlađi pobunjenici su trebali okupirati Glibodol, a stariji, među kojima je i imenovani, bili su raspoređeni na straže. Stražu je davao sve do oslobodilačke akcije HV-a "Oluje". Zapovjednik "Dabarske čete" bio je Milovan Pavlović, a zamjenici su mu bili Mirko Čuturilo i Stevo Cvjetičanin.

BOGDANOVIĆ, VAJO, (Milan), rođen 15.04.1934. god. u Vrhovinama, općina Otočac, prebivalište u Gornjim Vrhovinama, Srbin,

tijekom godine 1993. zaprimio naoružanje od Steve Bogdanovića i zajedno s ostalim Srbima iz Gornjih Vrhovina davao seosku stražu. Pobunjeni Srbi osnovali su "četu" koja je imala oko 120 ljudi. Ova neprijateljska postrojba držala je položaje iznad Gornjih Vrhovina u mjestima Staine i Tavani. Imenovani je bio raspoređen na ovim položajima tijekom 1994. god. i to od mjeseca rujna. Za vrijeme vojno-redarstvene akcije "Oluja" nalazio se na položaju u mjestu Tavani, gdje je prilikom uhićenja predao naoružanje pripadnicima HV-a.

BORIĆ, MILAN, (Bože), rođen 10.09.1952. god. u Babinom Potoku, općina Otočac, posljednje prebivalište u Karlovcu, stariji vodnik JNA,

bio pripadnik posebne "grupe za sigurnost". Navedena skupina je djelovala sve do početka 1992. god. Sjedište im je u početku bilo u Zagrebu, u Maksimirskoj 63, a zatim je premješteno u Bihać, u Lovačku kuću. Zadaci su im bili: raspodjela oružja srpskom pučanstvu u Lici, Baniji i Kordunu, civilno i vojno ustrojavanje okupatorske vlasti, davanje uputa, planiranje i organiziranje, te rukovođenje oružanim akcijama pobunjenih Srba. U suradnji sa JNA skupina oružano napada dijelove teritorija RH sa ciljem okupacije i otcjepljenja, radi stvaranja tzv. Krajine na području općina Karlovca, Duge Rese i Ogulina. Glede provedenih opisanih aktivnosti i pod utjecajem pojedinih članova skupine, pripadnici srpskih paravojnih postrojba na okupiranom dijelu RH počinili su mnoge zločine, među kojima ističemo zločin nad civilima u Saborskom, općina Ogulin, teroristički napad i ubojstvo trojice pripadnika MUP-a u Budačkoj Rijeci, općina Karlovac, i četvorice pripadnika MUP-a u Žutoj Lokvi, općina Otočac, teroristički čin miniranja pruge u Gomirju, općina Vrbovsko, miniranje RTV odašiljača na Mirkovici, općina Vrbovsko. Kao pripadnik ove terorističke skupine djelovao je na području grada Zagreba.

BORIĆ, SIMO, (Milan), zvani Šika, 28.07.1955. god. u Klenovcu, općina Gospić, Srbin,

tijekom 1991. god. na području općine Gospića kupovao i na drugi način nabavljao oružje, eksploziv i drugu ratnu opremu. S tom nakanom putovao je u Studenac, Mlaku i Kosinj Most, gdje je razgovarao s više osoba kako bi ih pridobio za navedene ciljeve. Na ovim poslovima uhvatila ga je Vojna policija 15. listopada 1991. god. Tom su prilikom u njegovom vozilu pronašli više komada oružja, streljiva i eksploziva.

BOŽANIĆ, BOGDAN, (Milan), zvani Kojić, rođen 26.01.1954. god. u Puževiću, općina Otočac, prebivalište u Puževiću, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god. u Vodoteču, općina Otočac, organizirao oružanu pobunu srpskog stanovništva protiv Republike Hrvatske sa ciljem otcjepljenja MZ Vodotoč i pripajanja tzv. SAO Krajini. Na ovom području Srbima je dijelio naoružanje, organizirao straže po zaseocima, te vršio ostale pripreme za oružanu pobunu.

BOŽANIĆ, BOŠKO, (Nikola), rođen 27.09.1946. god. u Kompolju, općina T. Korenica, prebivalište u Kompolju, Srbin,

kao predsjednik SO T. Korenice osnovao, zajedno sa koordinatorom Ljubicom Šolaja "Štab T. Korenice", a potom ustrojio paravojne postrojbe koje su naoružali oružjem iz Policijske stanice T. Korenica. Na prosvjednim skupovima upućivali su poruke legalnim pripadnicima MUP-a Hrvatske da se povuku s područja te općine. Kada pripadnici MUP-a Hrvatske nisu popustili pred njihovim prijetnjama, zapovjedili su napad na pripadnike MUP-a Hrvatske na području Plitvičkih jezera, kojom prilikom je poginuo policajac Josip Jović.

BRAKUS, BRANKO, (Duško), rođen 6.05.1954. god. u Zalužnici, prebivalište u Zalužnici, općina Otočac, Srbin,

sredinom 1993. god. u Zalužnici, općina Otočac, pristupio srbočetničkim postrojbama koje su tijekom oružane agresije na Republiku Hrvatsku privremeno okupirale taj teritorij. U sastavu tih pobunjeničkih postrojba, naoružan vatrenim oružjem, stražario je nasuprot položajima Hrvatske vojske priječeći dolazak legalne hrvatske vlasti na taj okupirani dio Republike Hrvatske.

BRAKUS, MARIJA, (Ilija), rođen 15.01.1959. god. u Širokoj Kuli, općina Gospić, Srbin,

tijekom 1991. godine kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednim dijelom time bilo natjerano na bijeg.

BRAKUS, NIKOLA, (Stevan), rođen 21.10.1932. god. u Zalužnici, općina Otočac, Srbin,

od kolovoza 1991. god. do kolovoza 1995. god. aktivno sudjelovao u oružanim napadima na postrojbe Hrvatske vojske i redarstvenika MUP-a u mjestima Doljanima, Dabru, Zalužnici, Vrhovinama, Bjepolju (područje općine Otočac).

BREKIĆ, BOŠKO, (Vukan), rođen 8.01.1946. god. u Otočcu, Srbin,

kao zapovjednik materijalno-tehničkih sredstava II. bataljuna srpske paravojske, a po činu kapetan I. klase, od kolovoza 1991. god. do kolovoza 1995. god. aktivno sudjelovao u oružanim napadima na postrojbe Hrvatske vojske i redarstvenika MUP-a u mjestima Doljanima, Dabru, Zalužnici, Vrhovinama, Bjepolju (područje općine Otočac).

BUBANJ, MILAN, (Rade), rođen 28.06.1941. god. u Tuku, Korenica, Srbin,

pristupio srpskim paravojnim snagama na teritoriju općine Titove Korenice, naseljima Ličko Petrovo Selo, Željava, Bunić, Udbina i drugim manjim mjestima, a nakon 10. svibnja 1995. god. kao pripadnik "Osamnaestog ličkog korpusa", "Šeste ličke brigade", "Petnaeste izviđačke brigade", "Šesnaeste brigade" i "Petnaeste ličke lake brigade" tzv. Vojske RSK aktivno djelovao u akcijama protiv legalnih postrojba Hrvatske vojske i MUP-a, te protiv civilnog hrvatskog pučanstva.

BUDISAVLJEVIĆ, ČEDO, (Balgoje), rođen 6.01.1966. god. u Gospiću, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednim dijelom time bilo protjerano.

BUKVIĆ, ŽELJKO, (Zdravko), rođen 16.04.1970. god. u Vodoteču, prebivalište u Vodoteču, općina Otočac,

u drugoj polovici 1991. god. u MZ Vodoteč, općina Otočac, prema dogovoru i u organizaciji Bogdana Božanića, Slobodana Platiše i Nikole Rajnovića sudjeluje u pripremi za borbu protiv legalne vlasti Republike Hrvatske radi otcjepljenja dijelova njezina teritorija i stvaranje posebne tvorevine tzv. SAO Krajine. U sklopu tih priprema zadužio je naoružanje i streljivo, sudjelovao u postavljanju straža, izgradnji skloništa te dijelio oružje srpskom stanovništvu u zaseoku Vodoteču i okolici.

BUNČIĆ, JOVAN, (Ilija), rođen 16.09.1955. god. u Kuli, općina Požega, boravište u Hrtkovcima, Srbin,

tijekom 1991. god. u vrijeme oružane pobune JNA i drugih srpskih, nelegalnih postrojba protiv ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, radi stvaranja tzv. SAO Krajine, pristupio ovim pobunjeničkim postrojbama na području općine T. Korenice. Nakon 10. svibnja 1995. god. kao pripadnik "XVIII. ličkog korpusa" i dalje sudjeluje u oružanim napadima protiv legalne vojske Republike Hrvatske na području općine T. Korenice sa ciljem okupacije ovog dijela hrvatskog teritorija i stvaranja tzv. Velike Srbije.

BULJ, NIKOLA, (Jovan), rođen 10.11.1952. god. u Gračacu, prebivalište u Gračacu, Srbin,

u vremenskom razdoblju od konca 1991. do 10. rujna 1993. god. na širem području Gospića, Otočca i Knina pristupio nelegalnim oružanim postrojbama pobunjenih Srba, tzv. Vojske SAO Krajine (bio pripadnikom 103. lakopješadijskog bataljuna iz Donjeg Lapca), koje su poduzele oružane akcije protiv pripadnika Hrvatske vojske i civilnog stanovništva Republike Hrvatske. Pripadnici ovih nelegalnih postrojba su na području Divosela i Čitluka, općina Gospić, izazvali sukob s Hrvatskom vojskom u rujnu 1993. kojom prilikom su ranili pet civila i trideset vojnika, dok su smrtno stradali Marijan Devčić, Ivica Antončić, Bruno Polanča, Milan Matijević, Zdravko Šebalj, Miroslav Lovrinić, Stipe Krnjić, Zoran Kovačević, Fahrudin Mumirović i Tomislav Jakovljević. Uz ljudske žrtve počinili su i veliku materijalnu štetu na civilnim objektima.

BUNJEVAC, MILAN, (Rade), rođen 10.02.1949. god. u Podhumu, općina Ogulin, Srbin,

u vremenskom periodu od siječnja 1992. god. dragovoljno pristupio srpskim paravojnim snagama tzv. SAO Krajine, u I. haubičku samostalnu jedinicu Plaško, raspoređenu u mjestu Latinu, u sastavu kojih je borbeno djelovao po mjestima Skradnik - Puto polje- Josipdol i Sabljačka Draga, po pripadnicima HV i redarstvenim snagama, čime je lokalno civilno stanovništvo natjerano u bijeg.

BUNJEVAC, NEDJELJKO, (Mile), rođen 23.12.1973. god. u Ogulinu, prebivalište u Plaškom, općina Ogulin, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god. na području Plaškog, općina Ogulin, sudjelovao u oružanim napadima protiv legalno izabrane hrvatske vlasti, ugrožavajući živote i imovinu građana na području Plaškog, općina Ogulin. Kao pripadnik pobunjenih Srba ušao je u nelegalne postrojbe tzv. Teritorijalne obrane Plaški u selu Bunjevcima, te vršio straže i patrole u tom mjestu i čuvao topove pobunjenih Srba.

BURETIĆ, DRAGO, (Jakov), rođen 25.07.1956. god. u Ogulinu, Hrvat,

tijekom studenoga 1991. god. mobiliziran u vatrogasnu brigadu u Plaškom, a tijekom kolovoza 1992. god. u srpsku paravojsku, 70. plaščansku brigadu, I. bataljun, II. četa, III. vod, kada je raspoređen na prvu borbenu crtu u selu Kunići, gdje je ostao do "Oluje".

BURETIĆ, MILAN, (Mihovil), rođen 4.09.1943. god. u Plaškom, Srbin,

u vremenskom razdoblju od rujna 1991. god. dragovoljno pristupio paravojnim srpskim postrojbama tzv. SAO Krajine na području Plaškog, u sastavu kojih je borbeno djelovao po pripadnicima HV i redarstvenim snagama. Nakon 10. svibnja 1995. god. bio je pripadnik 3. korpusa paravojske tzv. RSK te bio sudionikom u oružanih napada koji su lokalno nesrpsko stanovništvo protjerali.

CIJUK, DUŠAN, (Nikola), rođen 5.06.1953. god. u Omsici, općina Gračac, Srbin,

u ožujku 1991. god. samovoljno napustio svoje radno mjesto u Policijskoj stanici Gračac, da bi potom pristupio nelegalnim neprijateljskim snagama tzv. SUP Knin tzv. SAO Krajine, aktivno djelujući sa ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH.

CVIJANOVIĆ, RADOMIR, (Ilija), rođen 20.08.1939. god. u Krbavi, Srbin,

pristupio srpskim paravojnim snagama na teritoriju općine Titove Korenice, naseljima Ličko Petrovo Selo, Željava, Bunić, Udbina i drugim manjim mjestima, a nakon 10. svibnja 1995. god. kao pripadnik "Osamnaestog ličkog korpusa", "Šeste ličke brigade", "Petnaeste izviđačke brigade", "Šesnaeste brigade" i "Petnaeste ličke lake brigade" tzv. Vojske RSK aktivno djelovao u akcijama protiv legalnih postrojba Hrvatske vojske i MUP-a, te protiv civilnog hrvatskog pučanstva.

CVJETIČANIN, RADE, (Dobro), rođen 5.01.1939. god. u Ogulinu, prebivalište u L. Jasenici, općina Ogulin, Srbin,

koncem kolovoza 1991. god. dobrovoljno pristupa postrojbama pobunjenih Srba, tzv. Teritorijalnoj obrani, zadužuje naoružanje, opremu i daje stražu do 27. studenoga 1991. god. Nakon toga prelazi u 70. plašku brigadu u sastavu koje ratuje protiv legalne vojske Republike Hrvatske, u nakani da spriječi ulazak hrvatske vlasti na taj okupirani hrvatski teritorij. Pripadnici HV-a zarobljavaju ga 6. kolovoza 1995. god. u Saborskom, općina Ogulin, za vrijeme vojno-redarstvene akcije "Oluja".

ČALIĆ, NEDELJKO, (Mirko), rođen 8.03.1962. god. u Jasiki, općina Bihać, BiH, s prebivalištem u Ličkom P. Selu, Srbin,

tijekom lipnja 1992. god. dragovoljno pristupio paravojnim srpskim postrojbama tzv. SAO Krajine, 1. četa 37. bataljuna XV. ličkog korpusa, u sastavu koje je bojno djelovao protiv legalnih organa RH na području nedaleko Ličkog Petrovog Sela, općina Korenica, na granici RH i BiH. Na ovom području ostao je do 6. kolovoza 1995. god., kada se predao HV-u.

ČIKARA, BRANKO, (Dragan), zvani Banja, rođen 26.06.1949. god. u Ogulinu, prebivalište u Ogulinu, općina Ogulin, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., u vrijeme agresije JNA i drugih paravojnih srbočetničkih postrojba na Republiku Hrvatsku, radi nasilnog obaranja njenog ustavno-pravnog poretka i legalno izabranih organa vlasti, te otcjepljenja dijela hrvatskog teritorija radi stvaranja tzv. Krajine, pristupa paravojnim postrojbama koje se osnivaju u Plašćanskoj dolini, općina Ogulin. U sastavu ovih postrojba sudjeluje u oružanim napadima protiv RH - u napadu na Saborsko, kojom prilikom su ubijeni, uhićeni i odvedeni u nepoznatom pravcu civili hrvatske nacionalnosti. Saborsko je potpuno razoreno, dok su ostali mještani hrvatske nacionalnosti protjerani.

ČUBRIĆ - BRAKUA, MARIJA, (Ilija), rođena 15.01.1959. god. u Širokoj Kuli, općina Gospić, prebivalište u Širokoj Kuli, državljanka RH,

od početka srpske pobune (1991.) priključuje se pobunjenicima u Širokoj Kuli i Ličkom Osiku, općina Gospić, sudjelujući u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske i njezine teritorijalne cjelovitosti, radi otcjepljenja dijela njezina teritorija i stvaranja tzv. SAO Krajine i pripajanja iste "Velikoj Srbiji".

ČUBRIĆ, JEKA, (Mile), rođen 1.12.1925. god. u Širokoj Kuli, općina Gospić, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednim dijelom time bilo natjerano na bijeg.

ČUBRILO, RADOSLAV, (Isak), zvani Rade - Vojvoda - Crnogorac, rođen 15.07.1954. god. u Liparu, općina Kula, Srbin,

tijekom lipnja 1991. god. pristupio srpskim pobunjeničkim snagama na području mjesta Raduča, općina Gospić, organizirao osnivačku skupštinu ilegalne terorističke organizacije "Velebitska jedinica", te formirao tu jedinicu kojoj je bio zapovjednik. Dana 20. srpnja i 5. kolovoza 1991. god. zapovijedao je jedinicom koja je izvršila dva minobacačka napada na mjesto Lovinac, kojom prilikom je poginulo više civilnih osoba hrvatske nacionalnosti.

ČURČIĆ, MIĆO, (Nikola), rođen 1.01.1950. god. u Otočcu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

ĆALIĆ, ILIJA, (Jovo), rođen 5.05.1935. god. u Jasiki, općina Bihać (BiH), prebivalište u Jasiki, Srbin,

iz Jaske otišao u Željavu kod Ličkog Petrovog Sela, priključio se pobunjenim Srbima i zadužio naoružanje i opremu. Naoružanje je zadužio od Vlade Orlića i dobio zaduženje davanja seoskih straža. U selu je bila osnovana pobunjenička postrojba, a položaje je imala na granici s BiH. Na ove položaje je imenovani odlazio u više navrata. S položaja je pobjegao svojoj kući za vrijeme "Oluje".

DIKLIĆ, BORO, (Mihajlo), rođen 9.11.1968. god. u Otočcu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

DIKLIĆ, NEDJELJKO, (Arso), rođen 28.08.1957. god. u Otočcu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

DIKLIĆ, PETAR, (Đuro), zvani Žuka, rođen 24.06.1955. god. u Otočcu, prebivalište u Brlogu, općina Otočac, Srbin,

od srpnja 1991. do siječnja 1992. god. bio pripadnikom srpskih pobunjeničkih postrojba. Tijekom 1991. god. na području Srpskog Polja i zaseoka Janjetovića, Štula, Bjeljevina i Rostruna držao noćne straže naoružan vatrenim oružjem, postavljao zapreke na cestovnim pravcima koji su vodili prema mjestima pretežno nastanjanim hrvatskim pučanstvom, što je kod Hrvata stvaralo ozbiljnu uznemirenost i osjećaj nesigurnosti. U njegovom obiteljskom domu nalazio se glavni stožer oružane pobune. Sudjelovao je u terorističkim akcijama minirajući po navedenim područjima. Kao pripadnik srpskih paravojnih snaga organizirao je nabavku oružja koje je dijelio srpskom stanovništvu, postavljao straže, te u rujnu 1991. bio sudionikom napada na civilne objekte u selu Srpsko Polje, kako bi civilno pučanstvo napadima natjerali u bijeg. Sudjelovao je i u minobacačkom napadu na selo Kompolje.

DIKLIĆ, SINIŠA, (Nikola), rođen 18.05.1971. god. u Otočcu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

DIKLIĆ, TATJANA, (Petar), rođena 20.01.1964. god. u Otočcu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srpkinja, državljanka RH,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

DIMIĆ, BOŽIDAR, (Trivun), rođen 6.01.1931. god. u Ostrovici, općina Gospić, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednom dijelom time bilo natjerano na bijeg, 1991. god.

DIVJAK, VLADIMIR, (Mane), rođen 21.06.1973. god. u Donjem Lapcu, prebivalište u Donjem Lapcu, Srbin,

u vremenskom razdoblju od konca 1991. do 10. rujna 1993. god. na širem području Gospića, Otočca i Knina pristupio nelegalnim oružanim postrojbama pobunjenih Srba tzv. Vojske SAO Krajine (bio pripadnikom 103. lakopješadijskog bataljuna iz Donjeg Lapca), koje su poduzimale oružane akcije protiv pripadnika Hrvatske vojske i civilnog stanovništva Republike Hrvatske. Pripadnici ovih nelegalnih postrojba su na području Divosela i Čitluka, općina Gospić, izazvali sukob s Hrvatskom vojskom u rujnu 1993. kojom prilikom su ranili pet civila i trideset vojnika, dok je smrtno stradalo deset civila Hrvata. Uz ljudske žrtve počinili su i veliku materijalnu štetu na civilnim objektima.

DMITROVIĆ, ĐURO, (Budo), rođen 2.06.1946. god. u Divoselu, prebivalište u Divoselu, općina Gospić, Srbin,

u vremenskom razdoblju od konca 1991. do 10. rujna 1993. god. na širem području Gospića, Otočca i Knina pristupio nelegalnim oružanim postrojbama pobunjenih Srba tzv. Vojske SAO Krajine (bio pripadnikom 103. lakopješadijskog bataljuna iz Donjeg Lapca), koje su poduzimale oružane akcije protiv pripadnika Hrvatske vojske i civilnog stanovništva Republike Hrvatske. Pripadnici ovih nelegalnih postrojba su na području Divosela i Čitluka, općina Gospić, izazvali sukob s Hrvatskom vojskom u rujnu 1993. kojom prilikom su ranili pet civila i trideset vojnika, dok je smrtno stradalo deset civila Hrvata. Uz ljudske žrtve počinili su i veliku materijalnu štetu na civilnim objektima.

DOKMANOVIĆ, NIKOLA, (Ilija), zvani Remo, rođen 4.04.1951. god. u Ogulinu, Srbin,

u drugoj polovici rujna 1991. god. u Plaškom, općina Ogulin, preuzeo ulogu predsjednika Izvršnog odbora novoosnovane Općine Plaški, sa ciljem da taj dio teritorija RH otcijepi radi stvaranja tzv. SAO Krajine i onemogući funkcioniranje legalno izabrane hrvatske vlasti. Pri tome mu je pomagao Milan Radmanović koji je preuzeo ulogu zamjenika predsjednika novoosnovane Općine, te su zajednički radili na stvaranju pobunjeničkih jedinica koje su ratovale protiv RH.

DOROTIĆ, MIĆO, (?), iz Doljana,

bio zapovjednik odjeljenja koje je u lipnju 1993. god. izvršilo oružani prepad na kamion u kojem se nalazilo jedanaest hrvatskih vojnika. Pri tom napadu ubili su jednoga hrvatskog vojnika, a jednog ranili.

DOZET, ĐOKO, (Milan), rođen 29.03.1958. god. u Gospiću, Srbin,

kao kapetan neprijateljske srbočetničke vojske sudjelovao u sustavnom razaranju gradova Gospića, Perušića i Starog Ličkog Osika, tijekom 1991. god. Na području koje su okupirali Srbi ubijeno je više građana tijekom rujna 1991. god. U selu Širokoj Kuli ubijeno je trinaest staraca, žena i djece. Od dalekometnog topništva na području Gospića, Perušića i Ličkog Osika tekođer je smrtno stradalo više osoba.

DRAGANIĆ, PETAR, (Stevo), rođen 27.02.1941. god. u Gračacu, prebivalište u Ličkom Osiku, općina Gospić, Srbin,

u vremenskom razdoblju od 4. studenoga 1992. god. pa nadalje u Ličkom Osiku, općina Gospić, pristupio pobunjeničkim srpskim postrojbama, zadužio naoružanje i opremu te sudjelovao u borbama protiv hrvatske vojske.

DRAGIČEVIĆ, ZORAN, (Đuro), rođen 26.01.1972. god. u Golubiću, općina Obrovac, Srbin,

u ožujku 1991. god. samovoljno napustio svoje radno mjesto u Policijskoj postaji u Gračacu, da bi potom pristupio nelegalnim neprijateljskim snagama, tzv. SUP-u Knin tzv. SAO Krajine, aktivno djelujući sa ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH.

DRAGIĆ, BRANKO, iz Ličke Jasenice, Srbin,

bio pripadnik srpskih paravojnih snaga u tzv. SAO Krajini. Pripadao je mješovitoj topničkoj postrojbi (bio je poslužitelj topova od 100 mm - T12), koja se nalazila na srpskom pobunjeničkom položaju kod Vojnovca, općina Ogulin, odakle su tukli topništvom po Špehar Selu.

DRAKULA, DRAGOMIR, (Savo), zvani Drago, rođen 4.08.1960. god. u Otočcu, Srbin,

sa skupinom pobunjenih Srba dana 24. rujna 1991. god. između 12,00 i 12,30 sati, nakon što su u selu Babić Most, općina Otočac, iz minobacača pogodili i srušili crkveni toranj katoličke crkve, ušao u selo, došli do kuće civila hrvatske nacionalnosti Bože Babića, te iz pješačkog naoružanja ubili Božu i Željka Babića te Ružu Jurković.

DUBAIĆ, SIMO, (Špiro), zvani Špiro, rođen 1.09.1923. god. u Kistanjama, općina Knin, Srbin,

dana 17. studenoga 1990. god. u predjelu "Prezid" sa skupinom istomišljenika na magistralnoj cesti Obrovac - Gračac minirao kamene usjeke kako bi postavio barikadu. Istog dana je na toj barikadi u 21,30 sati ispod tunela Prezid od strane pripadnika ove skupine pucano na teretno vozilo u kojem su se nalazili civili hrvatske nacionalnosti, koji su tada zadobili teške povrede.

DUGANDŽIJA, DUŠAN, (Jovo), rođen 17.06.1955. god. u Varaždinu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

DUGANDŽIJA, JOVAN, (Dušan), rođen 6.04.1929. god. u Starom Selu, općina Otočac, prebivalište u Starom Selu, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

DUGANDŽIJA, ŽELJKO, (Isak), rođen 8.09.1960. god. u Otočcu, prebivalište u Starom Selu, općina Otočac, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., na području Starog Sela, općina Otočac, ulazi u sastav postrojbe koja se ilegalno naoružava i oružano djeluje po Otočcu, Brlogu i okolnim selima naseljenim hrvatskim pučanstvom. Pripadnici ove postrojbe protjerali su Hrvate s njihovih ognjišta; selima Brlog, Kompolje i Drenov Klanac nanijeli su veća materijalna oštećenja; u selu Brlog ubili su dva civila hrvatske nacionalnosti; u Brloškoj Dubravi ubili su četiri civila, a u Drenovu Klancu jednu civilnu osobu.

DUKIĆ, BORISLAV, (Miloš), rođen 16.11.1953. god. u Ploči, općina Gračac, Srbin,

u ožujku 1991. god. samovoljno napustio svoje radno mjesto u Policijskoj stanici u Gračacu, da bi potom pristupio nelegalnim neprijateljskim snagama tzv. SUP-a Knin tzv. SAO Krajine, aktivno djelujući sa ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH.

ĐAKOVIĆ, JOVAN, (Ilija), rođen 17.01.1941. god. u Mogoriću, općina Gospić, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednim dijelom time bilo natjerano na bijeg.

ĐUKIĆ, MIRKO, (Dane), rođen 26.08.1962. god. u Udbini, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednim dijelom time bilo natjerano na bijeg.

ĐUKIĆ, MIRKO, (Ilija), rođen 15.04.1950. god. u Kurjaku, općina Titova Korenica, prebivalište u Gospiću, Srbin,

od 26. rujna 1992. god. pa nadalje na području Like, u cilju nasilnog obaranja ustavno-pravnog poretka RH, otcjepljenja dijela hrvatskog teritorija radi stvaranja tzv. Krajine i pripajanja iste tzv. velikoj Srbiji, sudjelovao kao pripadnik pobunjeničkih postrojba u ratnim operacima protiv legalnih snaga RH. U televizijskom intervjuu, koji je dao na položaju pobunjenih Srba, prijetio je "ustašama" govoreći da je vojska tzv. SAO Krajine spremna u svakom trenutku otvoriti vatru po "ustaškim" položajima i zauvijek s njima obračunati.

ĐUKIĆ, PETAR, (Dane), rođen 29.07.1965. god. u Gospiću, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednim dijelom time bilo natjerano na bijeg.

ĐUKIĆ, SPASO, (Dmitar), rođen 8.08.1943. god. u Kurjaku, općina T. Korenica, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednim dijelom time bilo natjerano na bijeg.

ĐURAŠKOVIĆ, BRATISLAV, (Nikola), zvani Dugi, rođen 21.08.1951. god. u Prokuplju, prebivalište u Novom Beogradu (Srbija), Srbin,

u veljači 1993. god. dobio poziv od Ureda za obranu u Novom Beogradu, a onda upućen u Bubanj Potok. Tu su bili i ostali dragovoljci; zadužili su vojnu odoru, a zatim su prebačeni u Knin. Imenovani je u Kninu dobio naoružanje, maskirnu odoru i bio upućen u Korenicu. Na području Korenice ostao je sedam dana, a potom je prebačen na pobunjenički srpski položaj u Vrhovinama. U Vrhovinama je obavljao logističke poslove. Poznato mu je da je Srbija slala svoje ljude kao dobrovljce da se bore protiv Hrvatske. Na području Gračaca vidio je "arkanovce", a Slobodana Markovića je upoznao u Vrhovinama.

FILIPOVIĆ, DOJČIN, (Obrad), rođen 22.09.1955. god. u Donjoj Guštrici, općina Lipljani, Srbin,

dana 5. lipnja 1995. god. dragovoljno pristupio paravojnim postrojbama u Republici Srbiji. U mjestu Tara zadužio osobno naoružanje i smb-odoru sa zelenom beretkom, te došao iz SFRJ na tada okupirana hrvatska područja u Vojnić i Petrovu Goru, gdje radi na osiguranju objekata.

GLEDIĆ, VUKAŠIN, (Stevo), rođen 3.01.1952. god. u Bovićima, općina Vrginmost, bojnik (major) JNA, Srbin,

bio pripadnik posebne "grupe za sigurnost". Navedena skupina je djelovala sve do početka 1992. god. Sjedište im je u početku bilo u Zagrebu, u Maksimirskoj 63, a zatim je premješteno u Bihać, u Lovačku kuću. Zadaci su im bili: raspodjela oružja srpskom pučanstvu u Lici, Baniji i Kordunu, civilno i vojno ustrojavanje okupatorske vlasti, davanje uputa, planiranje i organiziranje, te rukovođenje oružanim akcijama pobunjenih Srba. U suradnji sa JNA skupina oružano napada dijelove teritorija RH sa ciljem okupacije i otcjepljenja, radi stvaranja tzv. Krajine na području općina Karlovca, Duge Rese i Ogulina. Glede provedenih opisanih aktivnosti i pod utjecajem pojedinih članova skupine, pripadnici srpskih paravojnih postrojba na okupiranom dijelu RH počinili su mnoge zločine, među kojima ističemo zločin nad civilima u Saborskom, općina Ogulin, teroristički napad i ubojstvo trojice pripadnika MUP-a u Budačkoj Rijeci, općina Karlovac, i četvorice pripadnika MUP-a u Žutoj Lokvi, općina Otočac, teroristički čin miniranja pruge u Gomirju, općina Vrbovsko, miniranje RTV odašiljača na Mirkovici, općina Vrbovsko. Kao pripadnik ove terorističke skupine djelovao je na području grada Zagreba.

GLIGORIJEVIĆ, MIROSLAV, (Radenko), rođen 26.01.1969. god. u Gospiću, prebivalište u Ličkom Osiku, općina Gospić, Srbin,

u prosincu 1991. god. zadužio naoružanje i streljivo, te dobio zadatak čuvanja zgrade. Nakon godinu i pol dobo je premještaj i otišao na neprijateljski pobunjenički položaj u blizini Ličkog Osika, gdje je ostao dva tjedna. S ovog položaja premješten je na položaj Urije s kojeg je pobjegao kući, uslijed oslobodilačke akcije HV-a "Oluje". Sve ovo vrijeme bio je pripadnik XVIII. brigade tzv. Vojske SAO Krajine. Zapovjednik mu je bio Nikola Mašić.

GLIGORIJEVIĆ, RADENKO, (Sreten), rođen 12.02.1940. god. u Zemunu, općina Zemun, prebivalište u Ličkom Osiku, općina Gospić, Srbin,

u siječnju 1992. god. zadužio naoružanje i streljivo, te bio raspoređen na stražu u Ličkom Osiku. Zapovjednik straže bio je Nikola Mašić. S ovog položaja bio je prebačen u Oštrovicu gdje je također davao stražu, a zapovjednik straže bio je Milan Mašić. Tu je proveo oko godinu dana, a odatle je premješten u Urije kod Ličkog Osika. Tu je ušao u sastav 1. voda 2. čete pod zapovjedništvo Boška Potkonjaka.

GLJUK, ZVONKO, (Andrija), rođen 2.03.1965. god. u Bosanskoj Gradiški, prebivališšte u Šapcu, Srbin,

u rujnu 1991. god. otišao iz Bosanske Gradiške u Šabac. U veljači 1993. god. Vojna mu je policija donijela mobilizacijski poziv i odvezla ga u Bubanj Potok. U Bubanj Potoku je dobio smb-odoru i vojnu knjižicu. Istog dana upućen je u Knin, a odmah potom u Korenicu gdje je dobio automatsku strojnicu i maskirnu odoru. Ubrzo je iz Korenice prebačen na pobunjenički srpski položaj u Vrhovinama. Imao je zdravstvenih prblema, pa je odlazio u Šabac i ponovno se vraćao. Kada je došlo do negodovanja, dobrovoljci iz Srbije su 13. ožujka 1993. god. odlučili otići u Srbiju. Među njima je bio i imenovani. Krenuli su i pogriješili pravac, tako da su ih uhitili pripadnici MUP-a RH na području Karlovca.

GOJIĆ, SRETEN, (Slobodan), rođen 29.05.1969. god. u Gospiću, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednom dijelom time bilo natjerano na bijeg.

GOLUBOVIĆ, RADMILO, (Stanislav), zvani Golub, rođen 12.08.1956. god. u Mladenovcu, prebivalište u Mladenovcu, Srbin,

u rujnu 1991. godime mobiliziran na području Mladenovca i otišao na pobunjeničke srpske položaje u Šidu. U srpnju 1992. god. odlazi u Tenju, i tu boreći se protiv legalne vojske RH biva ranjen. Nakon pauze, ponovno je mobiliziran u veljači 1993. god., kada ga je Vojna policija odvela u Bubanj Potok, a odatle je bio prebačen u Korenicu. Kod sebe je imao maskirnu odoru, a u Korenici je dobio automatsku strojnicu. Kada je došlo do negodovanja, dobrovoljci iz Srbije su 13. ožujka 1993. god. odlučili otići u Srbiju. Među njima je bio i imenovani. Krenuli su i pogriješili pravac, tako da su ih uhitili pripadnici MUP-a RH na području Karlovca.

GRAHOVAC, MILAN, (Dušan), rođen 12.09.1939. god. u Plaškom Latinu, općina Plaški, Srbin,

u kolovozu 1991. god. kao dragovoljac pristupa nelegalnim srbočetničkim postrojbama tzv. RSK u Plaškom, gdje dobija streljivo i oružje, te smb-odoru. Do kolovoza 1993. god. drži seoske straže, a potom prelazi u Plaščansku brigadu u jedinicu za vezu, u mjestu Latinu, gdje je ostao sve do "Oluje". Pripadnici HV su ga uhitili u Glini.

GRBA, BRANKO, (Nikola), rođen 27.05.1955. god. u Ličkoj Jasenici, općina Ogulin, prebivalište u Ličkoj Jasenici, Srbin,

prihvatio mobilizacijskio poziv pobunjenih Srba iz Ličke Jasenice u kolovozu 1991. god. Tom prilikom zadužio je naoružanje, streljivo i odoru. Raspoređen je u mjesnu stražu. Ubrzo su pobunjenici osnovali pobunjeničku postrojbu tzv. Ličko-jaseničku četu koja je pripadala tzv. Plašćanskoj brigadi. "Četa" je bila na položajima: Glibodolski Križ, Korač prema cesti za Dabar, Konjska Glava. Na ovim položajima je bio sve do travnja 1992. god., a tada je premješten za vozača u Plašćanskoj brigadi. Zapovjednici "Plašćanke brigade" bili su bojnik ("major") Boca - Milan Šušnjar, pukovnik JNA Nikola Grahovac, pukovnik JNA Ninković, a posljednji zapovjednik bio je pukovnik Mile Milivojević koji je došao iz Srbije. Na ovo područje su u ožujku i travnju 1995. god. došli "šešeljevci" iz Srbije, a bili su raspoređeni na područje Korača, Kraljeve Drage, Dangube i Žutnika.

GRBA, JOVO, (?) iz Međaša, Srbin,

kao pripadnik mješovite topničke jedinice pobunjenih Srba koja se nalazila kod Vojnovca, općina Ogulin, u ožujku 1993. god. sudjelovao u topničkom napadu na Špehar Selo. Njegov borbeni zadatak bio je izračunavanje koordinata.

GRBIĆ, DUŠAN, (Đuro), rođen 12.12.1948. god. u Zrmanji, općina Gračac, boravište u Novom Beogradu (Srbija), Srbin,

tijekom 1991. god. u vrijeme oružane pobune JNA i drugih srpskih, nelegalnih postrojba protiv ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske radi stvaranja tzv. SAO Krajine, pristupio ovim pobunjeničkim postrojbama na području općine T. Korenica. Nakon 10. svibnja 1995. god. kao pripadnik "XVIII. ličkog korpusa" i dalje sudjeluje u oružanim napadima protiv vojske Republike Hrvatske na području općine T. Korenice sa ciljem okupacije ovog dijela hrvatskog teritorija i stvaranja tzv. Velike Srbije.

GRKOVIĆ, BRANKO, (Milan), rođen 1.03.1949. god. u mjestu Latin, općina Plaški, Srbin,

u vremenskom razdoblju od rujna 1991. god. dragovoljno pristupio paravojnim srpskim postrojbama tzv. SAO Krajine na području Plaškog, u sastavu kojih je borbeno djelovao po pripadnicima HV i redarstvenim snagama. Nakon 10. svibnja 1995. god. bio je pripadnik III. korpusa paravojske tzv. RSK, te time bio sudionikom oružanih napada koji su lokalno nesrpsko stanovništvo protjerali.

GRUBIŠIĆ, DUŠAN, (Svetozara), rođen 31.08.1960. god. u selu Raduč, općina Gospić, Srbin,

pristupio paravojnim četničkim postrojbama tzv. SAO Krajine, u sastav "Martićeve milicije" PU Gospić. Naoružan vršio je kontrolu prometnica postavljajući barikade u Gospiću, tijekom 1991. god.



GRUBOR, ZORAN, (Niko), 8.06.1969. god. u Ivanjskoj, Srbin,

u ožujku 1991. god. samovoljno napustio svoje radno mjesto u Policijskoj stanici Gračac, da bi potom pristupio nelegalnim neprijateljskim snagama na ovom području aktivno djelujući sa ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH.

GRUIČIĆ, BOGDAN, (Ilija), rođen 24.02.1951. god. u Studencima, općina Gospić, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednom dijelom time bilo natjerano na bijeg.

GVOZDIĆ, MIRKO, (Dragan), rođen 9.03.1941. god. u Čađavskom Lugu, općina Podravska Slatina, Srbin,

tijekom 1991. god. u vrijeme oružane pobune JNA i drugih srpskih, nelegalnih postrojba protiv ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, radi stvaranja tzv. SAO Krajine, pristupio ovim pobunjeničkim postrojbama na području općine T. Korenica. Nakon 10. svibnja 1995. god. kao pripadnik "XVIII. ličkog korpusa" i dalje sudjeluje u oružanim napadima protiv legalne vojske Republike Hrvatske na području općine T. Korenice sa ciljem okupacije ovog dijela hrvatskog teritorija i stvaranja tzv. Velike Srbije.

HRUSTIĆ, IFET, (Šaban), rođen 1.04.1960. god. u Hripavcima, općina Ključ, Srbin,

u ožujku 1991. god. samovoljno napustio svoje radno mjesto u Policijskoj stanici Gračac, da bi potom pristupio nelegalnim neprijateljskim snagama, tzv. SUP-u Knin tzv. SAO Krajine, aktivno djelujući sa ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH.

ILMIĆ, NEDJELJKO, (Sulejman), rođen 29.12.1963. god. u Gospiću, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednom dijelom time bilo protjerano.

ILMIĆ, SULEJMAN, (Derviš), rođen 1.08.1944. god. u Gornjoj Barskoj, općina Cazin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga (milicije i četnika) tijekom 1991. god. aktivno sudjelovao u pretresanju, paljenju, pljačkanju te uništavanju materijalnih dobara Hrvata na području Ličkog Osika i Široke Kule, što je stvorilo strah i nesigurnost civilnog pučanstva koje je jednom dijelom time bilo protjerano.

IVANČEVIĆ, ZDRAVKO, (Jovo), rođen 13.07.1961. god. u Kninu, prebivalište u Gospiću, Srbin,

tijekom 1990. god. u Počitelju, zajedno s ostalim mještanima sela Počitelj (srpske nacionalnosti), a radi stvaranja tzv. SAO Krajine, naoružan stražario, vršio kontrolu osoba, sve u cilju sprječavanja ulaska i djelovanja legalnih vlasti Republike Hrvatske.

IVANIĆ MILAN, (Dane), rođen 6.09.1968. god. u Gračacu, Srbin,

u ožujku 1991. god. samovoljno napustio svoje radno mjesto u Policijskoj stanici u Gračacu, da bi potom pristupio nelegalnim neprijateljskim snagama tzv. SUP-u Knin tzv. SAO Krajine, aktivno djelujući sa ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH.

JAKŠIĆ, ĐOKO, (Nikola), rođen 16.07.1947. god. u Plaškom, prebivalište u Plaškom, općina Ogulin, Srbin,

u drugoj polovici 1991. god., u vrijeme agresije JNA i drugih paravojnih srbočetničkih postrojba na Republiku Hrvatsku radi nasilnog obaranja njenog ustavno-pravnog poretka i legalno izabranih organa vlasti, te otcjepljenja dijela hrvatskog teritorija radi stvaranja tzv. Krajine, pristupa paravojnim postrojbama koje se osnivaju u Plašćanskoj dolini, općina Ogulin. U sastavu ovih postrojba sudjeluje u oružanim napadima protiv RH - u napadu na Saborsko, kojom prilikom su ubijeni, uhićeni i odvedeni u nepoznatom pravcu civili hrvatske nacionalnosti. Saborsko je potpuno razoreno, dok su ostali mještani hrvatske nacionalnosti protjerani.

JAKŠIĆ, MILAN, (Dane), rođen 20.10.1947. god. u Glogovu, općina Gračac, Srbin,

u ožujku 1991. god. samovoljno napustio svoje radno mjesto u Policijskoj stanici u Gračacu, da bi potom pristupio nelegalnim neprijateljskim snagama, tzv. SUP-u Knin tzv. SAO Krajine, aktivno djelujući sa ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH.

JAKŠIĆ, MILORAD, (Jovo), rođen 6.04.1951. god. u Glogovu, općina Gračac, Srbin,

u ožujku 1991. god. samovoljno napustio svoje radno mjesto u Policijskoj stanici u Gračacu, da bi potom pristupio nelegalnim neprijateljskim snagama, tzv. SUP-u Knin tzv. SAO Krajine, aktivno djelujući sa ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova teritorija RH.

JANČIĆ, MANE, (Mićo), rođen 5.02.1956. god. u Trojvrhu, općina Ogulin, Srbin,

koncem rujna 1991. god. raskinuo radni odnos u Rijeci, te se u listopadu iste godine dragovoljno priključio paravojnim srpskim postrojbama na području Plaškog, Plaščanskoj brigadi, II. bataljunu, II. četi, I. vodu, u kojima je vojno djelovao na području Plaškog, Josipdola i Ogulina, sve do uhićenja 6. kolovoza 1995. god.

JANJATOVIĆ, BRANISLAV, (Petar), rođen 14.04.1951. god. u Otočcu, prebivalište u Otočcu, Srbin,

bio pripadnik srpskih paravojnih postrojba od srpnja 1991. do siječnja 1992. god. Tijekom 1991. god. na području Srpskog Polja i zaseoka Janjetovića, Štula, Bjeljevina i Rostruna, držao noćne straže naoružan vatrenim oružjem, postavljao zapreke na cestovnim pravcima koji su vodili prema mjestima pretežno nastanjanim hrvatskim pučanstvom, što je kod Hrvata stvaralo ozbiljnu uznemirenost i osjećaj nesigurnosti. U njegovom obiteljskom domu nalazio se glavni stožer oružane pobune. Sudjelovao je u terorističkim akcijama, čineći miniranja na navedenim područjima. Kao pripadnik srpskih paravojnih snaga organizirao je nabavku oružja koje je dijelio srpskom stanovništvu, postavljao straže, te u rujnu 1991. god. bio sudionikom napada na civilne objekte u selu Srpsko Polje, kako bi civilno pučanstvo napadima natjerali u bijeg. Sudjelovao je i u minobacačkom napadu na selo Kompolje.

JANJATOVIĆ, ĐOKO, (Nedjeljko), rođen 10.01.1965. god. u Srpskom Polju, prebivalište u Srpskom Polju, općina Otočac, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga od srpnja 1991. do siječnja 1992. god. organizirao nabavku oružja koje je dijelio srpskom stanovništvu i postavljao straže. Bio je sudionikom napada na civilne objekte u selu Srpsko Polje u rujnu 1991. god., kako bi civilno pučanstvo napadima natjerali u bijeg. Sudjelovao je i u minobacačkom napadu na selo Kompolje.

JANJATOVIĆ, ĐURO, (Simo), zvani Šurjak, rođen 15.05.1941. god. u Srpskom Polju, prebivalište u Srpskom Polju, općina Otočac, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga od srpnja 1991. do siječnja 1992. god. organizirao nabavku oružja koje je dijelio srpskom stanovništvu i postavljao straže. Bio je sudionikom napada na civilne objekte u selu Srpsko Polje u rujnu 1991. god., kako bi civilno pučanstvo napadima natjerali u bijeg. Sudjelovao je i u minobacačkom napadu na selo Kompolje.

JANJATOVIĆ, ILIJA (Nedjeljko), rođen 9.05.1962. god. u Srpskom Polju, prebivalište u Srpskom Polju, općina Otočac, Srbin,

kao pripadnik srpskih paravojnih snaga od srpnja 1991. do si
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet sij 11, 2007 10:32 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Zahvaljujuci C.P.-u, imamo - i ovo:

Interpolove potjernice za Srbima


Počev od marta 2001. godine Biro Interpola Zagreb počeo je potjernice za Srbima i pripadnicima bivše JNA (u toku 2005. godine i za nekolicimom pripadnika hrvatske vojske i policije), kojima je suđeno u odsutnosti, sukcesivno stavljati na Interpolove potjernice. Do kraja 2005. godine stavljeno ih je najmanje 746, na osnovu kojih su najmanje 41 već uhapšeni (5 u Mađarskoj, 4 u Njemačkoj, 2 u Bugarskoj, 2 u Norveškoj, 3 u Švajcarskoj, 12 u BiH, 2 u SAD, 6 u Austriji, a po jedno lice u Makedoniji, Engleskoj, Belgiji, Australiji i Kanadi), od kojih su 12 ekstradirana u Hrvatsku (protiv petorice je postupak obustavljen ili su oslobođeni; petorica čekaju prvo ili ponovljeno suđenje i dvojica su pravosnažno osuđeni), jedan ekstradiran u Italiju, za četvoricu je ekstradicioni postupak u toku dok je protiv ostalih ekstradicioni postupak obustavljen u zermljama hapšenja (u 10 slučajeva zbog nedostatka dokaza, odnosno pogrešnih kvalifikacija, u 3 slučaja zbog greške u identitetu, u 11 slučajeva zbog nemogućnosti izručenja). Nekoliko desetina lica sa Interpolovih potjernica bili su ili su i dalje u postupku ekstradicije u državama u kojima sada žive, mada nisu hapšeni (najviše u Australiji i SAD-u).

Biro Interpola Zagreb je do kraja 2005. godine povukao sa Interpola najmanje 88 raspisanih međunarodnih potjernica (potjernice se povlače protiv ekstradiranih, kao i protiv onih koji su u međuvremenu oslobođeni, odnosno protiv kojih su hrvatski pravosudni organi obustavili postupak).

Na sajtu Veritasa nalaze se imena svih lica protiv kojih je Biro Interpola Zagreb raspisao međunarodnu potjernicu do kraja 2005. godine, s tim da je uz imena lica protiv kojih su potjernice povučene stavljena oznaka "DA".

Biro Interpola Zagreb nastavio je i u toku 2006. godine raspisivati međunarodne (Interpolove) potjernice za licima procesuiranim pred hrvatskim pravosudnim organima za djela ratnog zločina.

ABDULAJ DRAGICA STOJAN 02-04-1968
+ ABRAMOVIĆ MILE MILAN 13-09-1950
+ ADAMOVIĆ JOVAN JANKO 23-10-1934
+ ADAMOVIĆ STANKO SIMO 10-07-1954
+ ALAVANJA PETAR STANKO 04-12-1940
+ ANĐELIĆ MILAN MILOŠ 13-08-1963
+ ANIKIĆ VASKRSIJE ZVJEZDAN 29-04-1971
+ ARAMBAŠIĆ BRANKO DRAGAN 07-09-1963
+ ARAMBAŠIĆ IVAN DUBRAVKO 19-05-1968
+ ARAMBAŠIĆ MIRKO MIRKO 15-08-1928
+ ARAMBAŠIĆ FILIP MITAR 09-04-1962
+ ARAMBAŠIĆ GOJKO PETAR 12-07-1963
+ ARBUTINA GOJKO ZORAN 11-01-1970
+ ARDALIĆ STEVANIJA GROZDAN 26-01-1972
+ ARNAUT RADOJICA ZORAN 10-01-1964

ARNAUT ILIJA RADOJICA 01-05-1941
+ ARNAUT MILORAD NIKOLA 18-12-1964
+ ARNAUT ĐURO MIRKO 29-03-1956
+ ARNAUT ĐURO MILAN 23-10-1960
+ ARNAUT MARKO MILAN 00-00-0000
+ ARNAUT MILAN DUŠAN 05-11-1950
+ ARNAUT ĐURO DUŠAN 23-10-1960
+ ARNAUT DUŠAN DRAGAN 11-03-1959
+ BABIĆ ILIJA MIROSLAV 31-12-1967
+ BABIĆ MIRKO MILORAD 13-05-1963
+ BABIĆ DRAGOMIR MILAN 23-05-1969
+ BABIĆ MARKO LJUBOMIR 26-07-1964
+ BAČIĆ VOJISLAV SLOBODAN 16-09-1955
+ BAJIĆ VLADE MILJENKO 22-01-1966
+ BAKIĆ LJUBAN DRAGOLJUB 04-03-1959

BALAĆ DUŠAN SLAVKO 19-07-1958
+ BALAĆ SPASENIJE BRANKO 25-09-1957
+ BALJAK TODOR NEBOJŠA 12-04-1963
+ BALTIĆ STOJAN PETAR 19-05-1952
+ BANIĆ MARKO ZORANA 14-08-1952
+ BANJEGLAV ILIJA MIRKO 20-11-1966
+ BANJEGLAV ILIJA ĐURO 06-01-1964
+ BANOVIĆ JANKO 19-04-1958
+ BARIŠIĆ MILAN DRAGAN 14-10-1962
+ BARUDŽIJA SIMO STEVO 29-09-1948
+ BAŽDAR LJUBAN RADE 01-07-1957
+ BAŽDAR SLAVKO ILIJA 26-11-1956
+ BEARA JOVAN LJUBIŠA 14-07-1939
+ BEARA MARKO NIKŠA 25-05-1972
+ BEGOVIĆ SLAVKO NIKOLA 01-11-1952

BEGOVIĆ MILAN JOVO 15-03-1951
+ BEĆUKIĆ JUSUF DRAGI 28-03-1959
+ BEŠIR PERO DRAGAN 19-10-1942
+ BIGA ĐURO DOBRIVOJE 11-02-1966
+ BIGA JOVO MILAN 25-03-1970
+ BIGA MLADEN SLAVKO 06-03-1963
+ BIJELIĆ RANKO MIROSLAV 07-09-1973
+ BIRAČ MILAN ĐURO 01-02-1957
+ BJEGOVIĆ PETAR ĐORĐE 09-08-1941
+ BJELAJAC STEVO ILIJA 16-05-1949
+ BJELAJAC NEBOJŠA STEVAN 18-12-1965
+ BJELANOVIĆ JOVAN ŠPIRO 15-09-1926
+ BJELANOVIĆ ŠPIRO MILENKO 27-05-1954
+ BJELANOVIĆ ŠPIRO ISO 27-10-1951
+ BJELOBRK ILIJE BOBAN 12-09-1957

BJELOBRK RADE MILE 17-01-1949
+ BLAGOJEVIĆ NEDJELJKO MILORAD 11-06-1963
+ BLANUŠA BOŽO RADE 30-07-1969
+ BLANUŠA RADE NIKOLA 27-10-1945
+ BLANUŠA MILAN MILE 08-01-1956
+ BOBIĆ SLOBODAN MIROSLAV 15-02-1959
+ BODROŽIĆ MARKO PETAR 30-05-1961
+ BOGAVAC STEVAN SVETOZAR 28-08-1943
+ BOGAVAC SVETOZAR SLOBODAN 28-07-1967
+ BOGAVAC SVETOZAR MILAN 04-08-1971
+ BOGAVAC SVETOZAR BRANKO 04-08-1971
+ BOGDANOVIĆ SIMO DRAGAN 05-07-1972
+ BOGDANOVIĆ SIMO MIROSLAV 04-09-1970
+ BOGOVAC MITAR MILAN 07-03-1964
+ BOGUNOVIĆ MILE SINIŠA 16-09-1966

BOGUNOVIĆ BOŽO MIRKO 04-09-1962
+ BOGUNOVIĆ NIKOLA MILAN 20-06-1952
+ BOGUNOVIĆ MILANA ĐUKA 18-12-1966
+ BOJIĆ NEDJELJKO NENAD 27-11-1964
+ BORJANIĆ STANKO SLOBODAN 19-04-1945
+ BOROJEVIĆ ILIJA ZLATKO 26-02-1962
+ BOROVIĆ LUKA MILORAD 15-02-1959
+ BOSANAC ĐURO VELJKO 24-02-1947
+ BOSNIĆ MILIVOJ MILE 26-12-1955
+ BOTA PETAR BRANKO 10-07-1965
+ BOŠNJAK RADE BRANKO 01-03-1958
+ BOŠNJAK DUŠAN OSTOJA 02-11-1961
+ BOŽIČIĆ NIKOLA ĐORĐE 09-11-1966
+ BOŽIĆ JOVO MILORAD 27-08-1952
+ BOŽIĆ NIKOLA ĐORĐE 09-11-1966

BOŽIĆ JOVAN DRAGOMIR 02-08-1964
+ BRANKOVIĆ MILAN ČEDOMIR 17-10-1955
+ BRAUNOVIĆ DRAGO ŽELJKO 18-03-1959
+ BREBERINA NIKOLA BORIS 18-05-1965
+ BRČIĆ PAVLE ILIJA 23-07-1951
+ BRKOVIĆ SAVA DRAGAN 07-09-1951
+ BUDIMIR MILAN DMITAR 08-11-1962
+ BUDIMIR MILAN DUŠAN 08-01-1958
+ BUDISAVLJEVIĆ BLAGOJA ČEDO 06-01-1966
+ BUKARICA LAZO RADOSLAV 21-12-1965
+ BULAT VELJKO PANE 30-01-1950
+ BULAT PAVLE ČEDOMIR 15-01-1946
+ BUNČIĆ GOJKO MIRKO 27-06-1954
+ BUNGUR MILAN EMILIO 10-02-1960
+ BURA MILAN GORAN 07-11-1976

BURA MILAN SAVO 27-01-1974
+ CEKINOVIĆ MILOŠ MIĆO 02-08-1955
+ CRNIĆ NOVICA BRANISLAV 20-03-1951
+ CRNOBRNJA NENAD SVEMIR 02-05-1966
+ CUPAĆ BOŽIDAR ŽELJKO 25-12-1966
+ CUPAĆ BRANKO SRETKO 28-08-1963
+ CUPAĆ ILIJA NEBOJŠA 13-05-1962
+ CUPAĆ MILAN MOMČILO 04-10-1965
+ CVIJETIĆ SAVO DRAGAN 19-12-1968
+ CVITKOVAC PETAR BOŽO 04-01-1962
+ CVJETAN DUŠAN ĐORĐE 22-11-1968
+ CVJETAN MILIVOJ LJUBOMIR 12-04-1943
+ DABIĆ MILAN MIRKO 14-05-1926
+ DABIĆ DUŠAN MILAN 13-06-1962
+ DAIĆ STEVO NEDELJKO 20-08-1934

ĐAKOVIĆ ILIJA DUŠAN 01-06-1946
+ DAVIDOVIĆ JOVAN VLADIMIR 01-01-1949
+ DELIĆ PETAR BOGDAN 20-02-1964
+ DELIĆ ILIJA BORO 06-02-1956
+ ĐILAS STEVAN MILAN 13-01-1944
+ DIVJAKINJA DAMJAN STANKO 29-10-1933
+ DMITROVIĆ ĐURO BRANKO 10-04-1938
+ DOBRIĆ LJUBAN ĐURO 12-10-1958
+ DOBRIĆ LJUBAN DUŠAN 29-12-1961
+ DOKIĆ MILE MIRKO 12-06-1963
+ ĐOKIĆ ARSENIJA DRAGAN 16-01-1953
+ DRAČA SERĐO MOMIR 25-07-1957
+ DRAČA MILENKO ŽELJKO 05-03-1960
+ DRAČA RADE SLAVKO 04-03-1947
+ DRAČA MIHAJLO RAJKO 18-05-1955

DRAČA SLAVKO PREDRAG 15-07-1969
+ DRAČA SLAVKO PETAR 30-09-1971
+ DRAČA ILIJA DRAGAN 26-11-1971
+ DRAČA MIHAJLO MILAN 20-10-1940
+ DRAČA JOVO MILENKO 04-04-1955
+ DRAČA DUŠAN MIRKO 04-03-1945
+ DRAČA MILAN MOMČILO 02-10-1966
+ DRAČA ŽIVKO ŽELJKO 15-01-1961
+ DRAGIĆ LUKA DRAGAN 09-10-1960
+ DRAGIĆ ILIJA DUŠAN 10-02-1962
+ DRAGIĆ MILAN ĐORĐE 15-06-1973
+ DRAGIĆ MILE JOVAN 04-01-1931
+ DRAGIĆ NIKOLA MILAN 17-11-1967
+ DRAGOJLOVIĆ PETAR GORAN 15-11-1966
+ DRAKULIĆ RADE ČEDOMIR 23-01-1956
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: uto sij 16, 2007 4:00 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je istražni zahtjev protiv 15 hrvatskih Srba

... zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnoga prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva - opisan u članku 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. (14. 12. 2006.)

Osnovano se sumnja da su od 18. do 21. listopada 1991., u cilju etničkog čišćenja tada okupiranog područja Hrvatske Dubice, Cerovljana i Bačina od preostalog hrvatskog pučanstva prvih četvero osumnjičenih (predsjednik ratnog predsjedništva Općine Hrvatska Kostajnica i komandant općinskog štaba teritorijalne obrane, komandant III. odreda teritorijalne obrane Hrvatska Kostajnica, komandir III. čete III. odreda teritorijalne obrane Hrvatska Kostajnica i komandir stanice Milicije u Hrvatskoj Kostajnici) isplanirali i naredili ubojstvo svog preostalog hrvatskog civilnog stanovništva na tom području, dok je ostalih jedanaest osumnjičenika, inače njima podređenih pripadnika vojnih i policijskih postrojbi tzv. "SAO Krajine", izvršilo njihove zapovjedi na način da su sastavili popis preostalog stanovništva temeljem kojeg su 19. i 20. listopada 1991. u vatrogasni dom u Cerovljanima i Hrvatskoj Dubici, a pod izgovorom da idu na sastanak i razmjenu, priveli i zatočili najmanje sedamdeset civilnih osoba hrvatske nacionalnosti.
Od navedenog broja zatočenih osoba, tog je dana na intervenciju rodbine i prijatelja među Srbima, na slobodu pušteno ukupno četrnaest osoba.
Jedanaest osumnjičenika su kao neposredni počinitelji, pod rukovođenjem sada pokojnog zapovjednika Milicije, 21. listopada 1991. preostalih 56 civila, žena i muškaraca većinom starije životne dobi, odvezli autobusom uz oružanu pratnju na lokaciju zvanu "Skelište" kod sela Baćin gdje su ih sve hladnokrvno ubili automatskim vatrenim oružjem.
U istražnom zahtjevu predloženo je određivanje pritvora protiv svih osumnjičenika i raspisivanje tjeralice.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: sri sij 17, 2007 11:16 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

'Kriv sam za silovanja u Foči'


Dragan Zelenović

Bivši zapovjednik u vojnoj policiji Vojske Republike Srpske je priznao da je više puta silovao dvije muslimanske djevojke, i daj silovanje omogućio u drugim vojnicima.


DEN HAAG - Bivši zapovjednik u vojnoj policiji Vojske Republike Srpske Dragan Zelenović priznao je pred Haškim sudom krivnju za višestruko silovanje, omogućavanje silovanja i mučenje muslimanskih žena u Foči 1992. godine.

"Kriv sam", rekao je Zelenović, kojeg se tereti za silovanja i mučenje kao zločine protiv čovječnosti.

Zelenović je priznao da je 1992. u Foči više puta silovao dvije muslimanske djevojke. Također je priznao da je silovanje tih i drugih žena omogućio i drugim srpskim vojnicima. Jedna od silovanih djevojaka u to je vrijeme bila u dobi 15 godina.

Tužiteljstvo je, u sklopu nagodbe sa Zelenovićem o priznanju krivnje, odustalo od sedam točaka optužnice.

Oni su tražili da se Zelenoviću za djela koja je priznao izrekne zatvorska kazna od 10 do 15 godina, dok je obrana tražila da kazna bude u rasponu od sedam do 10 godina zatvora.



Hina|Net.hr
17.01.2007.

Evo zvijeri... Evil or Very Mad Crying or Very sad Twisted Evil


_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: čet sij 18, 2007 3:41 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Plavšićki u zatvoru bash i nije super

Shocked Shocked Shocked
Evil or Very Mad Evil or Very Mad Evil or Very Mad
GRRRRRR..... Twisted Evil

Bolesna sam i jadna, imam išijas i visoki tlak jer mi je tu strašno. Proganjaju me nasilne cimerice, a nije mi jasno zašto moram biti s prostitutkama, ubojicama i varalicama. Hoću van.



Nekadašnja predsjednica bosanskih Srba Biljana Plavšić koja u Švedskoj služi kaznu za zločine protiv čovječnosti, zatražila je pomilovanje.

Biljana Plavšić ima 76 godina, a 2003. ju je Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) osudio na 11 godina zatvora za zločine koje je počinila u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.

Na temelju sporazuma koji je 1999. Haški sud sklopio sa Švedskom, a prema kojemu Švedska pruža zatvorski prostor za osuđene ratne zločince, ona je zatvorena u Hinsebergu, dvjestotinjak kilometara zapadno od Stockholma.

Dužnosnik ministarstva pravosuđa Lars Brandt rekao je da je ministarstvo "ovaj tjedan" primilo prijevod na švedski njezine žalbe i dodao da ne može reći koliko će trajati sudski postupak.

Osuđenica je rukom na srpskom napisala pismo u kojem kaže da je "bolesna i jadna" i moli za pomilovanje.

Na četiri stranice pisma od 27. studenoga 2006. Biljana Plavšić kaže kako ne shvaća zašto mora kaznu služiti "među prostitutkama, ubojicama, dilerima droge, pljačkašima, lopovima i varalicama", a tuži se i zbog toga što je u zatvoru detaljno pregledavaju kao i sve ostale zatvorenike.

Dodaje kako ima visok tlak izazvan pritiskom pod kojim živi, a boluje i od išijasa, a 2004. u zatvoru je bježala od nasilnih cimerica pa je slomila i nogu.

Zamjenik upravitelja švedskih zatvora Karl-Anders Lonnberg rekao je da zatvorski čuvari nisu mogli potvrditi da su joj zatvorenice prijetile kad se incident dogodio.

Prema njegovim riječima, Plavšić je u zatvoru "pod istim uvjetima kao i ostali zatvorenici", a da je pretraživanje dio uobičajenih sigurnosnih mjera.

Biljana Plavšić u je pismu napisala i ovo: "Nisam navikla ništa tražiti za sebe, ali ako ja, ovako stara i bolesna, imam pravo na pomilovanje, onda mi omogućite da ostatak života provedem na slobodi".



Hina|Net.hr
17.01.2007.



_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: ned lip 03, 2007 7:52 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

C.P.

Popis masovnih grobnica otkrivene po godinama:

1995. - 1997.
http://www.hic.hr/ratni-zlocini/maso...01995-1997.jpg

1998. - 2000.
http://www.hic.hr/ratni-zlocini/maso...01998-2000.jpg

2001. - 2005.
http://www.hic.hr/ratni-zlocini/maso...02001-2005.jpg

Izdvojit ću samo neke od najvećih kako ne bih otvarao veliki post, uz dužno poštovanje svakoj žrtvi koja je bila pronađena i u najmanjoj grobnici.

938 Novo Groblje Vukovar
200 Ovčara, Vukovar
45 Berak, kod Vukovara
14 Ćelije, kod Vukovara
37 Sotin, kod Vukovara
23 Daljski Atar, kraj Vukovara (Osijeka)
14 Dalj, kraj Vukovara (Osijeka)
17 Negoslavci, kod Vukovara
22 Tordinci, kod Vukovara
48 Tovarnik, kod Vukovara
18 Marinci,kod Vinkovaca
23 Okuačni
17 Vila Gavrilović, Petrinja
22 Vojarna, Petrinja
15 Saborsko, kod Karlovca
47 Škabrnja, kod Zadra
56 Baćin, kod H.Dubice
68 Lovas kod Vukovara
42 Glinsko Novo selo, kod Gline
17 Hrvatska Kostajnica

Ovom prilikom mogu jedino uputiti apel svima, a posebno srbima, koji znaju za lokacije masovnih grobnica na području Republike Hrvatske, da isto jave u Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Upravi za zatočene i nestale.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet kol 10, 2007 7:56 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Na net.hru pishe jedan forumash:

... zapovjednik HOS-a iz Zenice, Mladen Holman, je proveo duze vrijeme u muzickoj skoli u Zenici (citaj - najgori muslimanski zatvor) nakon sto je prijateljevo s njima svo vrijeme do tada..........prebijali su ga redovono i to tako sto bi mu prvo bacili suzavac da ga omame, jer su ga se i vezanog u celiji bojali...........

Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad

I ne kazhe je li junak prezhivio rat... Probat cemo saznati.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: pet kol 10, 2007 9:51 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

I - odgovorishe mi:

ma ok je.......razmijenili su ga Razz
... i josh:
Trenutno je u USA, koliko znam. Razz Razz Razz


Pa onda - POZDRAV IZ ZAGREBA I HVALA JUNAKU - ZA SVE SHTO JE IZDRZHAO - ZA SVE NAS!!! Razz Razz Razz
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: sri lis 03, 2007 1:17 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Josh malo ISTINE o 1945.-toj, i to - iz usta SAMIH DRUGOVA...
Evil or Very Mad Rolling Eyes Evil or Very Mad Rolling Eyes Evil or Very Mad

" Dana 8.XI došao je član brigadnog komiteta drug kapetan Kreačić u Šamac.Odmah me je pozvao i objasnio stvar,da su oni imali 7.XI sastanak u brigadi kojem je prisustvovao jedan drug iz Armije i dao im direktive,po kima se ima odmah postupati,t.j. da se preko članova K.P. iz neprijateljskih sela pokupe najgori koji bi djelovali na mase da ne idu na glasanje i da se isti potuku,iste moraju hapsiti samo članovi K.P. ili SKOJ-a.Pohapsili smo 8. na 9. XI 12 iz Šamca i Kruševice,a 9. na 10. XI 10 iz Sikirevaca i Jaruge.Isti su potučeni niže Šamca i bačeni u Savu,gdje je sam Krajačić rukovodio i tukao".
Hrvatski državni arhiv,1220,dokumentacija sa oznakom " RARA"

Ovu je izjavu pred organima OZN-e dao sam akter priče,Kreačić Vjekoslav,dana 14.XI 1945.Izjavu napisao kapetan OZN-e Vedriš Franjo.



" Usmeno sam vas upoznao o stanju u II. bataljonu NO,do danas se nije skoro ništa učinilo da se nekoji rukovodioci tamo smijene,kao napr. pomoćnik komesara zvani Firga.

Moje mišljenje je da on imade podršku iz štaba brigade te vi trebate nastojati da se već jednom sredi stanje u ovom bataljonu.Ponovno vas upozoravam o likvidaciji koja je izvršena unazad 6 dana.Sa istom likvidacijom rukovodio je Firga koji je odveo jednu grupu od 194 te ih likvidirao u blizini sela Knezovljana,svega udaljenosti kilometar od sela i 40 - 50 metara od puta,kod same likvidacije bili su odbornici sela tako da za likvidaciju znade cijelo selo,pošto su nekoji dobili i robe od ubijenih.

Nedaleko od samog mjesta gdje su ovi likvidirani imade jedan bunar u kojemu se pojavila krv.Pošto likvidirani nisu dobro zakopani,dali smo u zadatak da se odmah nabaca još zemlje,pošto su već počeli smrditi,a ujedno da se sam bunar zatrpa."


Izvještaj OZN-e za okrug Banija upućen OZN-i za Hrvatsku,6.VI.1945 godine.
Hrvatski državni arhiv,1491,7.0.2.



" U slovenačkom CK,godinu dve kasnije,gunđali su da imaju problema sa seljacima sa tih prostora.Ponornice su izbacivale ljudska tela,gomile leševa su bubrile truleći u masovnim plitkim rakama,tako da se činilo da zemlja diše.I u Zagrebu su izvršena čišćenja po kriterijumima i u razmerama beogradskim. Jednom sam u nevezanom razgovoru s Titom,1948,spomenuo da smo tada preterali:on mi je odgovorio:" jednom svršiš zauvek",mada je Ozna i dalje vršila likvidacije".
izvor: Đilas,Wartime,str.431.
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: uto lis 30, 2007 1:21 am    Naslov: Citirajte i odgovorite

Iz GLASA KONCILA:

DA SE NE ZABORAVI


Zaboravljene hrvatske žrtve

Gornje Jame, Glina


Piše: Tomislav Vuković

U prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaće i svjetske javnosti, hrvatski narod ne smije zaboraviti!

Objavljeno u Glasu Koncila br. 27/07, strana 25.
Podaci karte ©2007 AND - Uvjeti uporabeKartaSatelitHibrid

Dan kada su i anđeli plakali

U Gornjim Jamama nedaleko od Gline domaći su Srbi, pripadnici zloglasne vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine - »šiltovi«, 11. prosinca 1991. ubili petnaestero Hrvata među kojima je bilo troje malodobne djece. Među žrtvama bile su tri obitelji. U jednoj su ubijeni: roditelji Nikola i Marica Fabac s njihove dvije kćeri: osmogodišnjom Nikolinom i četrnaestogodišnjom Željkom, u drugoj: otac Janko Fabac sa sinovima Stjepanom i Ivom, i u trećoj: majka Slavica Dvorneković s desetogodišnjim sinom Darkom i roditeljima Matom i Katom.

Tamošnje su žrtve od svih hrvatskih predsjednika: države, vlade, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i sl., zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nikada nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, barem onoliku kada su se natjecali oko nekoliko polupanih prozora.

»Djeca su ures svijeta« - poznati je slogan koji ukratko i dojmljivo opisuje svu bezazlenost i ljepotu, nevinost i naivnost, začuđenost i zadivljenost svakog djeteta u susretu sa svijetom oko sebe. Takva je bila i mala Nikolina Fabac u Gornjim Jamama, u malome selu smještenom u prekrasnom brdovitom dijelu Banovine nedaleko od Gline. Bila je sretna osmogodišnja djevojčica jer ju je svakoga jutra nakon sna dočekivao njoj najdraži osmijeh na svijetu majke Marice. Smijala se glasno svakom nespretnom pokretu razigranog janjeta u dvorištu, mazila se s tatom Nikolom u njegovim prilično rijetkim slobodnim trenucima, divila se žarkožutim jaglacima koji bi svakoga proljeća preplavili selo, igrala se sa starijom četrnaestogodišnjom sestrom Željkom, ponosno nosila bogato izvezenu narodnu nošnju za blagdane u crkvi Ranjenog Isusa u susjednoj Maloj Solini. I svi su je seljani rado viđali i primali jer je svagdje pronosila onaj posebno bezbrižan, neopterećen i lepršav dječji odnos prema stvarnosti, koji toliko nedostaje svijetu odraslih. S ostalom malobrojnim djecom bila je doista pravi ures Gornjih Jama. I anđeli su se, čini se, na nebu radovali tim svagdašnjim idiličnim prizorima na tom komadiću zemlje hrvatske.


Ivica Kuštreba na mjestu zločina
Neznanje ili...?
Na nedavnoj »glasovitoj« 2. međunarodnoj konferenciji o utvrđivanju istine nakon ratnih sukoba, održanoj u zagrebačkome hotelu »Sheraton«, na kojoj su sudjelovali, uz »glavnu zvijezdu«, hašku tužiteljicu Carlu del Ponte, i najviši hrvatski dužnosnici pod vodstvom hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića, uime Vlade RH skup je pozdravila potpredsjednica Jadranka Kosor. Ona je iznijela nekoliko brojčanih podataka o stradanjima tijekom Domovinskoga rata. Međutim, u njima se ne da ni naslutiti da su i djeca, samo zato što su bila hrvatska, bila izravne žrtve srpskih zločinaca. Istina, podsjetila je da je uz ubijene odrasle osobe »smrtno stradalo« i 306 djece, najviše od njih u Slavonskome Brodu, ali djeca četničkih pokolja (pa i ona u Gornjim Jamama) ne bi se smjele jednostavno svrstavati u tu skupinu. Ona nisu tek, kako se to inače danas često površno prikazuje u javnosti, slučajne, popratne, uzgredne ili - kako se to »učeno« kaže - kolateralne, žrtve. Takav uopćeni odnos prema zločinima pogoduje, nažalost, krivotvorenju novije hrvatske povijesti! Bez obzira je li riječ o neznanju, pritisku međunarodne zajednice ili trenutnom političkom pragmatizmu (zbog inozemnih sudionika na skupu), takav pristup hrvatskim (dječjim) žrtvama potrebno je odlučno odbaciti zbog istine o Domovinskom ratu i civilnim žrtvama. A ako ništa drugo onda barem zbog Nikoline Fabac, sestre joj Željke, njihova susjeda Davora i druge ubijene hrvatske djece!

[edit]Đukićevo pismeno »jamstvo«
Međutim, zvijeri uobličene u ljudske spodobe, nisu g. 1991. više mogle prikrivati godinama zatomljenu i hranjenu mržnju. Bila im je mrska činjenica da četrdesetak Hrvata živi svoju običnu seosku svakidašnjicu, tamo pored njih, u njihovu susjedstvu. Ništa im hrvatsko nije bilo sveto, ništa vrijedno... Domaći Srbi, donedavni susjedi, školski prijatelji, znanci na radnome mjestu, do zuba naoružani, kao pripadnici novoosnovane vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine - »šiltovi«, koji su bili pod zapovjedništvom samoproglašenog vođe Siniše Martića, upali su 11. prosinca 1991. u mirne Gornje Jame. Zatekli su nekoliko Hrvata koji su poslušali nagovaranje Bože Đukića da ostanu u domovima. Potpisao im je čak i nekakvo pismeno »jamstvo« dva mjeseca ranije da im se ništa dogoditi neće, kad je s istomišljenicima iseljavao većinu srpskih seljana u Glinu. »Šiltovi« su unaprijed točno znali što im je cilj, sabrali su dvanaestero bespomoćnih seljana, među kojima je bilo i troje malodobne djece: malu Nikolinu, sestru joj Željku i desetogodišnjeg susjeda Darka Dvornekovića, te ih nagurali u kuću Mate Kirete. Dok su se oni stisnuti u jednoj sobi tresli od straha naslućujući što ih čeka, »šiltovi« su se dogovarali o detaljima monstruoznog plana. No, pedesetogodišnji Srbin Gojko Pavlović, koji je ipak ostao u selu sa susjedima Hrvatima, žestoko se usprotivio njegovoj provedbi uporno ponavljajući kako uhićenici nikada nikome nisu nikakvo zlo učinili. Osim toga, vikao je, među njima je troje djece! Rafal iz strojnice brzo je prekinuo mučnu raspravu, koja je uniformiranim ljudima već počela ići na živce. Gojkova je duša poletjela ususret anđelima, koji su i sami zanijemjeli od straha promatrajući strašni prizor na komadiću zemlje hrvatske. I samo oni jedini znaju što se dogodilo seljanima zatvorenima u Kiretinoj sobi. Koliko god strašno i jezivo bilo napisati, izreći ili samo pomisliti, možemo se nadati da su mala Nikolina i starija joj sestra Željka ubijene odmah. Jer bio je to dan kada su i anđeli plakali. Osim Nikolinine obitelji, ubijen je i mali Darko s majkom Slavicom Dvorneković, djedom Matom i bakom Katom, starica Mara Kuštreba, te tri Hrvatice koje su se zatekle u selu, što znači da je zvijerima uobličenima u ljudske spodobe jedino mjerilo ubijanja bila pripadnost hrvatskome narodu. Tako su ubijene: Milka Rastovski iz Donjih Jama, Jela Vrbanac iz Hađera i Jaga Cestarić iz Male Soline. Otac Janko Fabac s odraslim sinovima Stjepanom i Ivom ubijeni su malo dalje kod škole. Sve su žrtve u Kiretinoj kući potom zapaljene kao i cijelo selo.

[edit]O selu kojeg više nema - osim na tabli
Hrvatski branitelj Ivica Kuštreba, kojemu je spomenutog dana ubijena šezdeset dvogodišnja majka Mara, u dopisu Gradskome poglavarstvu Gline od 2. svibnja 2006. napisao je da je osim petnaest civila u Gornjim Jamama ubijeno i u obližnjim Donjim Jamama njih devetnaest. Iznio je prijedlog-zamolbu da im se podigne zajedničko spomen-obilježje da zločini, kako je doslovce napisao, »ne padnu u zaborav, što bi bilo tužno i tragično«. Nažalost, do danas još nije dobio nikakvog odgovora a teško je i povjerovati da će u predstojećim predizbornim mjesecima netko od mjerodavnih zbog prevelikih stranačkih obveza naći vremena za to. Tako se danas o Gornjim Jamama još može govoriti samo kao o selu kojeg više nema jer jedini trag o njemu je cestovni natpis u Prekopi prije Gline. Tamošnje su žrtve od svih hrvatskih predsjednika: države, vlade, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i dr., zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nikada nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, barem onoliku kao kada su se natjecali oko nekoliko polupanih prozora.


Vukovar

Piše: Tomislav Vuković

U prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaće i svjetske javnosti, hrvatski narod ne smije zaboraviti!

Objavljeno u Glasu Koncila br. 29/07, strana 25.
[edit]Zašto se ne zna za jedanaest Vidakovićevih najbližih?

Škola - svjedok četničkoga masakra

Nakon što su slomili otpor vukovarskih branitelja, jugovojnici, četnici i pripadnici raznovrsnih srpskih paravojnih postrojba ubijali su uhićene Hrvate gdje su god stigli. Tako su iz podruma kuća izvukli skupinu od dvadeset i tri osobe, među kojima su bili i 16-godišnji Antonio Vidaković, njegova 38-godišnja majka Jula Vidaković i 20-godišnja Maja rođ. Kreko, zaručnica Pere Vidakovića, i strijeljali ih uz današnju Drugu osnovnu školu - Podružnica Lužac. O egzekuciji još uvijek govore nijemi svjedoci: oštećeni školski zid i veliki mramorni križ podignut preko puta škole. Pored njega je sagrađen i privremeni drveni zvonik čije zvono podsjeća na stradanje nevinih, kojih se velika većina odgovornih u Hrvatskoj danas, nažalost, sjeća tek protokolarno jedanput godišnje. Antun Vidaković se s brojnom rodbinom svih žrtava i ostalim preživjelim Vukovarcima ipak nada kako će na tome mjestu uskoro niknuti spomen-kapelica.

Srpski su zločinci nakon osvajanja Vukovara cijeli grad pretvorili u klaonicu hrvatskih i ostalih nesrpskih branitelja i civila. Među mnoštvom žrtava pobili su i jedanaest članova (šire) obitelji preživjelog Antuna Vidakovića: oca Matu, majku Mandu, brata Karla i njegova sina Peru, Perinu zaručnicu Maju, drugog brata Stjepana i njegova sina Antonija, Antonijevu ženu Julu, Juline roditelje Karla i Anku Živković te šogora Milu Magdića.

Krajnje je vrijeme da se hrvatski narod ozbiljno zamisli nad poraznom i sramotnom činjenicom da se u javnosti ne zna ni za jednu pobijenu hrvatsku obitelj tijekom Domovinskoga rata, za što su izravno krivi dio sluganske političke elite, brojne licemjerne udruge civilnoga društva s dvostrukim mjerilima, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici.

Nema nikakve dvojbe oko moralne odgovornosti (osude) za zločine u kojima su ubijene cijele obitelji tijekom Domovinskoga rata, prepuštajući sudbenoj vlasti krivično-kazneni dio odgovornosti (presudu) i u tome nikada ne bi smjelo biti nikakvog izuzetka. Posebice je neprihvatljiva zamka nacionalnog kriterija.


Antun Vidaković kod kipa Majke Božje Lurdske, koji redovito kiti cvijećem umjesto majčina groba, s tek četiri sačuvane slike od jedanaest pobijenih članova negove obitelji[edit]Nedosljedna hrvatska javnost
Međutim, u Hrvatskoj nije, nažalost, sve tako jasno i dosljedno, posebice kada je riječ o odnosu utjecajne javnosti (pod tim se podrazumijevaju nositelji političkog, znanstvenog, civilnog i medijskog dijela društva) prema zločinu. Naime, kada bi se npr. danas hrvatske građane upitalo da navedu barem jednu obitelj koja je pobijena tijekom Domovinskoga rata na području nekadašnje tzv. Republike Srpske Krajine: u Baranji, istočnoj Hrvatskoj, okolici Pakraca, zadarskome zaleđu, na Banovini, Kordunu, Lici, ili oko Knina - odgovori bi sigurno u velikoj većini bili niječni. To je izravna posljedica spomenutih, koji oblikuju javno mnijenje. Slijeganje ramenima može se zato, nažalost gotovo sigurno, očekivati i na istovjetno pitanje o nekoj obitelji u najvećoj hrvatskoj rani zvanoj - Vukovar (dakako, ako se izuzmu: rodbina, prijatelji i sumještani žrtava)! U njemu su pobijene cijele hrvatske obitelji, ne samo u užem nego i u širem smislu, njihova sva tri naraštaja, a stravične se brojke kreću čak do šesnaest i osamnaest pobijenih iz samo jedne obitelji. Krajnje je vrijeme da se hrvatski narod ozbiljno zamisli nad poraznom i sramotnom činjenicom da se u javnosti ne zna ni za jednu pobijenu hrvatsku obitelj tijekom Domovinskoga rata, za što su izravno krivi dio sluganske političke elite, brojne licemjerne udruge civilnoga društva s dvostrukim mjerilima, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici.

Pobijeni članovi obitelji Antuna Vidakovića: majka Manda, otac Mate, brat Karlo i nećak Pero

Pa prodavali oni i cvijeće!

Srpski su zločinci nakon osvajanja Vukovara cijeli grad pretvorili u klaonicu hrvatskih i ostalih nesrpskih branitelja i civila. Među mnoštvom žrtava pobili su i jedanaest članova (šire) obitelji preživjelog Antuna Vidakovića: oca Matu, majku Mandu, brata Karla i njegova sina Peru, Perinu zaručnicu Maju, drugog brata Stjepana i njegova sina Antonija, Antonijevu ženu Julu, Juline roditelje Karla i Anku Živković te šogora Milu Magdića. Danas 52-godišnji Antun Vidaković, rođeni Osječanin, bivši Vukovarac, živi u Vinkovcima i bavi se onim čime se bavio gotovo cijeli život; u prizemlju novosagrađene kuće uz vinkovačko groblje vodi cvjećarnu u čemu mu pomažu dvije kćeri. Sjeća se kako je u Vukovaru svojedobno imao dva kioska, spominjući usputno bez velikih emocija da je jednoga vidio u Bačkoj Palanci, točnije u televizijskom izvješću o posjeti Petra Čobankovića čelnicima tamošnje općine. Zbog naravi posla razgovarao je s velikim brojem Vukovaraca, poznavao ih i dijelio s njima uobičajene svagdašnje brige. Početkom devedesetih prošloga stoljeća sve se, nažalost, korjenito promijenilo jer je dio Antunovih sugrađana u svim onima koji nisu bili Srbi odjednom vidio zaklete neprijatelje, pa prodavali oni i cvijeće. U vukovarskoj četvrti Lužac, gdje je Antun s obitelji živio, od 1300 stanovnika bilo je oko 450 Hrvata, čiji su muškarci odmah stali u obranu vlastitih domova i obitelji od srpskoga agresora. Nakon pada Lušca 2. studenoga 1991. nekoliko se hrvatskih branitelja uspjelo izvući iz okruženja, ali je nad preostalim civilima izvršena teška odmazda. Sveukupno je, prema njegovoj procjeni, sedamdeset Hrvata iz Lušca izgubilo život tijekom opsade i nakon pada Vukovara. Nije zgorega spomenuti da je tamo bio ranjen i zloglasni srpski zločinac Željko Ražnjatović Arkan. Antunov otac Mato, koji je rođen 1918. u Beničancima, teško je ranjen po nogama 20. rujna 1991. od minobacačke granate u kućnome dvorištu. Budući da je vukovarska bolnica tada već bila prepuna ranjenika, smješten je u pothodnik između stare i nove bolnice a potom prebačen u Borovo. Kada je i Borovo 19. studenoga iste godine bilo okupirano, odvezen je u Pokrajinsku bolnicu u Novi Sad. Jedan od preživjelih »novosadskih« ranjenika Vitomir Gavranović svjedočio je kasnije da ih je tamo posjetio i srpski princ Aleksandar Karađorđević, kojega su uvjeravali da se s »ustašama« dobro postupa. Teško je točno doznati kako se postupalo sa starim »ustašom« Matom Vidakovićem, ali on je već krajem istoga mjeseca preminuo od gangrene. Nakon dvanaest godina, pošto mu je tijelo prebačeno u Hrvatsku, Anto je identificirao i pokopao vlastita oca.


Zašto se gazi nacionalna samosvijest?

Majka Manda, rođena g. 1919. u Podravskim Podgajcima kod Donjeg Miholjca, ostala je također u Vukovaru s Karlom i Anom Živković, roditeljima unukove supruge. Zločinci su izvodili iz kuća sve koje su zatekli bez obzira na dob i spol i velik dio njih odmah ubijali. Tako su tijela najbližih susjeda Jože i Ružice Suljade bacili u rupu s vapnom, koja su kasnije pronađena, ali tijela Mande Vidaković i supružnika Živković nisu nikada pronađena, iako su prema nekim videosnimcima i oni najvjerojatnije ubijeni u dvorištu.

Podaci karte ©2007 AND - Uvjeti uporabeKartaSatelitHibrid
Antunov stariji brat Karlo, koji je rođen 1943, poginuo je u obrani grada tijekom najžešćih srpskih napada 16. listopada 1991, istoga dana kada je poginuo i legendarni vukovarski zapovjednik Blago Zadro. Tijelo mu je bilo ukopano u masovnu grobnicu na vukovarskome Novom groblju. Iz nje je nakon rata ekshumiran skupa sa sinom Perom, rođenim 1968, i sinovljevom zaručnicom Majom rođ. Kreko, rođenom 1970. U masovnoj su grobnici među tisuću tijela pronađeni i Antonio Vidaković, rođen 1975, sin drugoga brata Stjepana, te Stjepanova žena Jula Vuković rođ. 1953. Tragični rodbinski niz Antuna Vidakovića završila je smrt šogora Mile Magdića. Jedanaest nasilno istrgnutih i prekinutih života iz samo jedne vukovarske obitelji!

U kontekstu razmišljanja o pobijenim hrvatskim obiteljima nameću se sljedeća pitanja: Zašto Hrvatska ne zna za Vidakovićevih jedanaest najbližih? Zašto se u Hrvatskoj nastoji zaboraviti stotine sličnih Vidakovića? Zbog čega se na primjeru Vukovara gazi nacionalna samosvijest, o čemu jasno govore činjenice na mnogim područjima. Dovoljno je npr. samo spomenuti podatak na koji je nedavno upozorio jedan hrvatski kolumnist: »Žalosno je što je najdojmljiviji film o Vukovaru snimio stranac. Još je žalosnije i sramotnije da ga hrvatsko gledateljstvo gotovo i nije imalo prilike pogledati.« Zašto?


Reintegracija s Arkanovim odličjem

Antun Vidaković danas ne govori puno, prodaje cvijeće i sa suprugom Mirom, starijom kćerkom i sinom, koji su imali sedam, tj. dvije godine kada su izišli iz Vukovara, te drugom kćerkom koja se rodila u progonstvu u Njemačkoj, nosi cvijeće na vukovarske grobove. Cvijet za majku Mandu i Živkovićeve, koji počivaju na nepoznatome mjestu, u molitvi polaže podno kipa Gospe Lurdske, koji se nalazi u dnevnome boravku. Smireno ali s uzdahom govori da je s trojicom braće oružjem branio Hrvatsku, pa ga danas boli što u njoj mirno šeću oni protiv kojih se borio, koji su rušili i palili, koji skrivaju mjesto majčina počivališta. Spominje tako Mirka Ružića, jednog od ondašnjih zapovjednika srpske Teritorijalne obrane, koji se sklonio u Srbiju, ali sad povremeno iz Šida dolazi u Vukovar. Sjeća se i nekog Šekuljice, kojemu je zaboravio ime, a koji je bio u najprije u »krajinskim« vlastima a potom u vukovarskome poglavarstvu u slobodnoj Hrvatskoj. Posebno je spomenuo [[Dragan Lalić|Dragana Lalića], nekadašnjeg pomoćnika dr. Vojislava Stanimirovića za vrijeme tzv. mirne reintegracije, kojega je zbog »zasluga« osobno odlikovao zločinac Željko Ražnjatović Arkan. Nakon Antunova prosvjeda i upozorenja Lalić je pobjegao u Srbiju. S gorčinom govori da do danas još nitko nije odgovarao ni za jednoga od njegovih jedanaest najdražih. A Jula je ustrijeljena hladnokrvno, iz blizine, metkom iz pištolja nasred čela. Taj detalj nakon ekshumacije Antunu je stalno pred očima!



Karanac, Beli Manastir

Piše: Tomislav Vuković

U prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaće i svjetske javnosti, hrvatski narod ne smije zaboraviti!


Objavljeno u Glasu Koncila br. 30/07, strana 25.

Ulaz u Karanac - hrvatska bol i sramota!

Na napuštenoj farmi Sudaraš nedaleko od Belog Manastira domaći su Srbi 17. listopada 1991. ubili 50-godišnjeg oca Vinka Čička i njegova tri sina: 27-godišnjeg Ivana, 25-godišnjeg Antu i 23-godišnjeg Matu. Prije toga su ih toliko mučili i unakazili da su članovima obitelji zabranili otvoriti ljesove.

Pitanje jesu li HHO ili koja slična nevladina udruga pokazale barem znatiželju za tragediju obitelji Čičak, ili, možda, voditelj koje televizijske emisije (uz jednu jedinu časnu iznimku), ili redatelj filmova o zločinima u Domovinskome ratu - zvuči danas u Hrvatskoj, nažalost, prilično smiješno!

Puno je tekstova u posljednjem desetljeću napisano o teškom i krvavom putu hrvatskoga naroda do toliko željene slobode i sanjane vlastite države. Koliko god apsurdno zvučalo, što je svojevrsni fenomen čak i u svjetskim razmjerima, u njima već dosta dugo prevladavaju sadržaji koji ne bude ponos nego sramotu, ne ističu svijetle nego isključivo mračne primjere, ne vrednuju novu stvarnost nego žale za prošlim vremenima, obezvređuju branitelje a ne diraju agresora, prešućuju vlastite žrtve a veličaju tuđe... itd.

Mara Čičak: »Napušteni smo i zaboravljeni!«

»U mojem srcu nema ni mržnje ni osvete« - skrhana i slomljena, spuštena pogleda govori Anđa Čičak - »počiniteljima neka sudi dragi Bog. Meni preostaje samo moliti za moje najmilije i čekati dan uskrsnuća kada ću ponovno biti s njima. Nemam više što reći, mi se ionako osjećamo i jesmo napušteni i zaboravljeni, Hrvati bez prava u Hrvatskoj. Teško mi je gledati snahu Jadranku, koja se svih ovih godina silno trudi kako bi meni i svom sinu pružila koliko-toliko dostojan život. Druga mi je snaha s unukom otišla u daleku Englesku, što mi je jako teško, ali nemam joj što zamjeriti. A mene i sami vidite u kakvom sam stanju. Od sprovoda mojega Vinka i sinova, kojega se zbog injekcija gotovo uopće ne sjećam, svakodnevno moram uzimati skupe lijekove zbog stresa. A nikada nismo dobili nikakvu odštetu ili barem simboličku pomoć otkad smo se vratili iz progonstva u potpuno praznu i opljačkanu kuću. Da nema Crkve, nekoliko dragih ljudi, među koje ubrajamo i kućnoga prijatelja, sadašnjega župnika Anđelka Cindorija iz Kneževih Vinograda, ne znam kako bih!«

Marin Čičak nad grobom oca, djeda i dvojice stričeva[edit]Suze baranjske tambure
I pomalo neobično pitanje: Kako u tom patološko-mazohističkom ozračju koje prevladava u Hrvatskoj, zasvirati na bisernici, onako tiho i polagano, iz duše, »pizzicato«, notu po notu, melankolični stih: »Teci rijeko Dravo, Dunav silni teci i istinu svijetu o Baranji reci«? Teško, danas gotovo nemoguće, jer riječ je o prilično različitim odnosima prema stvarnosti i ljudskoj patnji, s jedne strane političko-medijskih moćnika a s druge strane tamburice. Naime, kako će istinu o Baranji saznati svijet ako ona ne može doprijeti ni do hrvatske javnosti? Usputno, pjesnički rečeno, tambura ima dušu, mekanu i ranjivu, pa je tako i u Domovinskome ratu baranjska tambura zaplakala bezbroj puta. Njezine note pretočene u suze padale su 17. listopada 1991. i na ulazu u Karanac, selo smješteno na južnim padinama Banske kose, četiri kilometra udaljeno od općinskog sjedišta Kneževih Vinograda na cesti prema Belom Manastiru. A kako i ne bi kad je trogodišnji Marin Čičak stalno plakao za tatom Ivanom, koji je tek došao iz Belog Manastira nakon noćne smjene u Šećerani. Njega su s djedom Vinkom i stričevima Antom i Matom odveli njemu nepoznati naoružani ljudi koji su upali u kuću vičući: »Predajte oružje, majku vam ustašku!« Stara i pomalo već raštimana tambura plakala je jer je znala strašnu istinu o muškim članovima obitelji Čičak: 50-godišnjem ocu Vinku i njegovim sinovima, 27-godišnjem Ivanu, 25-godišnjem Anti i 23-godišnjem Mati, za razliku od ostalih koji su se nadali njihovu povratku. Dok se nad obiteljskom kućom Čičak nadvio pritajeni strah, koji stvara nepodnošljivu bol jer razdire utrobu i prodire do kostiju, baka Anđa molila je krunicu a Jadranka, supruga njezina najstarijeg sina Ivana, bezuspješno je pokušavala umiriti sina Marina.

Braća: Ivan, Ante i Mato Čičak

Četnički »dobro obavljen posao«
Tako je naglo i brutalno prekinut život skromne hrvatske obitelji u Baranji, čiji su se rodočelnici već daleke 1958. iz Bosne doselili na plodnu ravnicu. Vinko, rođen 1941. u Kupresu, zaposlio se u »Belju«, a godinu dana mlađa Anđa, rođena u Garevcu kod Modriče, radila je sezonske poslove na njivama. Oženili su se g. 1961. u župnoj crkvi u Kneževim Vinogradima i puni planova započeli zajednički život u baraci u pustari Karanac. Malo-pomalo štedjeli su i na ulazu u Karanac kupili kućicu, redovito išli na mise u seosku crkvu sv. Donata, radovali se rođenju i krštenju prvog, pa drugog i trećeg sina, ženidbi najstarijeg Ivana s Jadrankom a potom i srednjeg Ante s Anitom. Kada je Ivan dobio sina Marina a potom i Ante kćer Kseniju, njihova je radost bila razumljiva i beskrajna. Danas se, nažalost, prva kuća s desne strane na ulazu u Karanac bez patetike i pretjeranosti mora nazvati kućom hrvatske boli jer je baranjskim Srbima obitelj Čičak smetala samo zato što je bila hrvatska. A njihov sumještanin, tada 35-godišnji Slobodan Strigić, zvani Slobo, nakon »dobro obavljenog posla« zajedno se s 41-godišnjacima - Brankom Hrnjakom iz Jagodnjaka i Zoranom Vukšićem Žućom iz Belog Manastira te 32-godišnjim Zoranom Mađarcem iz Vukovara - zadovoljno se opuštao ispijajući čaše. Dobili su čak i pohvale od Radovana Radovanovića, zamjenika tzv. srpskog Štaba teritorijalne obrane Karanac i jednoga od glavnih četnika u Belom Manastiru Boška Đurkovića koji je, kako svjedoče Hrvati u Karancu, jednom prigodom izjavio da ga »ni četrdeset hrvatskih glava ne može zadovoljiti jer je to premalen broj«. U morbidnu se četničku matematiku uklopilo i dvanaest nevino ubijenih Hrvata iz Karanca, od kojih je Marica Antić pod okriljem noći ubijena na pragu vlastite kuće. Čičkove su najprije odveli u policijsku postaju u Beli Manastir a potom već istoga dana na unaprijed pripremljeno stratište, udaljeno od javnosti i zaštićeno od pogleda nepotrebnih svjedoka. Zato se, dakako, može samo predmnijevati koje su bile posljednje riječi, osjećaji i misli oca Vinka i njegove tri uzdanice.


Jadranka Čičak ostala je s trogodišnjim sinom kada joj je ubijen suprug IvanPodaci karte ©2007 AND - Uvjeti uporabeKartaSatelitHibrid
[edit]Đurkovićev zagonetni broj 40
Odgovor na pitanje zašto je Đurković spominjao brojku baš od četrdeset Hrvata, nalazio se u popisu hrvatskih kuća koje su načinile tzv. krajinske vlasti, po kojemu ih se u Karancu toliko trebalo »osloboditi« za srpske izbjeglice. Kad se sutradan muški članovi nisu vratili doma, Jadranka Čičak odvažila se otići u belomanastirsku policiju. Na njezin upit što je s njezinim mužem i ostalom trojicom, dobila je ciničan odgovor kako oni uopće nisu bili u postaji. Njezina sumnja i tvrdnja da su ih spomenuta dvojica »krajinskih« milicajaca i dvojica vojnika odveli pod izlikom da u postaji moraju dati nekakvu izjavu, o čemu, istaknula je, postoje i svjedoci, odbačena je s podsmijehom. No, upornost preživjelih članova obitelji Čičak ipak je urodila »plodom«: 27. studenoga 1991, dakle nakon četrdeset dana, otac Vinko i njegovi sinovi Ivan, Ante i Mato vraćeni su doma. Vraćeni su njihovoj baranjskoj zemlji koju su toliko voljeli, jer je baki Anđi i njezinim dvjema snahama naređeno da ih na brzinu odmah pokopaju. Već sutradan kuća je na ulazu u Karanac bila prazna, njezini su je ukućani hitno i bezuvjetno morali napustiti i uputiti se u neizvjesnost prema susjednoj Mađarskoj. Nakon devetomjesečnog boravka u gradiću Siklosu, Anđa se sa snahama i unucima vratila u Hrvatsku, u Osijek gdje ih je u jednosobni stančić primila tročlana obitelj. Kasnije su se ipak uspjeli preseliti u garsonijeru u kojoj su dočekali povratak u Baranju. Snaha Jadranka s gorčinom ističe da hrvatske vlasti službeno nisu podnijele čak ni tužbu za počinjen zločin, a istražni je postupak pokrenut tek g. 2000, i to nakon njezine privatne tužbe. Dosada je bila samo jednom pozvana na svjedočenje, i to je sve, zločinci i dalje bezbrižno žive na drugoj strani Dunava. I tako u svih ovih godina križnoga puta, koji još uvijek traje, nitko od hrvatskih političkih moćnika nije posjetio obitelj Čičak i barem ih upitao kako im je, je li im je potrebna pomoć. A pitanje jesu li su HHO ili koja slična nevladina udruga pokazale barem znatiželju za njihovu tragediju, ili, možda, voditelj koje televizijske emisije (uz jednu jedino časnu iznimku), ili redatelj dokumentarnih filmova o zločinima u Domovinskome ratu - zvuči danas u Hrvatskoj, nažalost, prilično smiješno. Zato je ulaz u baranjsko selo Karanac već prilično dugo hrvatska sramota!


Šašići - Ervenik, Knin

Piše: Tomislav Vuković

U prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaće i svjetske javnosti, hrvatski narod ne smije zaboraviti!


Objavljeno u Glasu Koncila br. 31/07, strana 25.


Ne dam svoje dijete, ne dam...«!

U zaselku Šašićima u Erveniku, nedaleko od Knina, pripadnici tzv. »krajinske milicije« zvjerski su 18. siječnja 1992. pobili četveročlanu obitelj Čengić: 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece: 11-godišnjeg Slobodana i 4-godišnjeg Gorana. Damir Travica i Slobodan Kovačević pucali su u njih iz strojnica, zapalili ih u njihovoj obiteljskoj kući, a ranjenu majku, koja je pokušala pobjeći iz plamena noseći u naručju mrtvoga mlađeg sina, Kovačević je zaklao u dvorištu.

Vlado Čengić pokazuje mjesto gdje su zločinci zaklali bratovljevu žženuA hrvatske žrtve, koje i tako u razmjerima »velike« politike nitko ništa ne pita, trebale su... s ushićenjem promatrati nasmiješena lica najviših hrvatskih dužnosnika dok su slušali britanskog ministra za Europu Denisa MacShana tijekom njegova posjeta Hrvatskoj, koji je samouvjereno (iako su primjerenije riječi - bahato i licemjerno) isticao potrebu izručenja svih osumnjičenih sudu pravde!

»Vjerovao je u poštenje, pravdu i istinu«

»S imenovanjem za župnika u Benkovcu g. 1980. dobio sam doista prostrano područje, veličine gotovo 30x50 km, na kojemu sam se pastoralno skrbio i za dvanaest hrvatskih katoličkih obitelji u Erveniku. Među obiteljima Ivanković, Pajić, Đukalović i Čengić osobno sam dobro poznavao i obitelj Drage Čengića, njegovu suprugu Nevenku i malodobne sinove Slobodana i Gorana. Vjenčao sam ih u seoskoj crkvi sv. Mihaela, krstio djecu, viđao ih na nedjeljnim misama, posjećivao ih u obiteljskoj kući. Moram reći da je Drago, kao i cijela grana Čengića, bio nadasve vrijedan, strpljiv, čak bih rekao samozatajan. Vjerovao je u poštenje, pravdu i istinu, potpuno se posvetivši obitelji, ženi i djeci, imanju, poslu i izgradnji obiteljske kuće. No, slutio sam da će se dogoditi zlo, iako je teško bilo predvidjeti njegove razmjere, jer su već početkom g. 1990. do mene dolazile vijesti o zastrašivanju Hrvata na tome području, uništavanju njihove imovine, otvorenim prijetnjama i sl.

Osim toga, kada sam iz Benkovca odlazio u Ervenik na nedjeljne mise i pri tome morao prolaziti kroz desetak barikada postavljenih u svim srpskim selima, crne su me slutnje sve više obuzimale kao i bojazan za tamošnji malobrojni hrvatski puk, koji je bio u potpunom okruženju. Ubojstvo Dragine obitelji nije, nažalost, bio jedini zločin na mojem nekadašnjem području jer posjedujem podatke i o brojnim drugim ubijenim Hrvatima iz Benkovca, Jogodnje Donje, Perušića Benkovačkog, Podluga, Nadina, Polače, Korlata, Dobropoljaca, Pristega, Smilčića, Rodaljica, Bruške, Lišana Ostrovičkih, Lepura, Bulića, Lisičića, Vukšića i Šopota. Sve to upućuje da je bila riječ o srpskom sustavnom i smišljenom ’čišćenju’ tih prostora od Hrvata.«
Hrvatska je javnost nedavno s prilično gorčine primila odluku engleskih vlasti da ponovno odgodi izručenje Milana Španovića iz sela Dragotina kod Gline, uhićenog u lipnju 2006. u engleskom gradiću Suttonu. On je, kao što je poznato, u Hrvatskoj svojedobno osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog u kolovozu 1991. u selima glinskoga kraja Maji i Svračici.

[edit]Engleska - raj za srpske zločince?
Zanimljivo je, svakako i znakovito, da su Španoviću tamošnje vlasti odobrile g. 2000. najprije četverogodišnji boravak, a g. 2004. i neograničeni boravak unatoč međunarodnoj tjeralici i nalogu za njegovo uhićenje, pa je on s obitelji mirno živio, ni manje ni više, nego u državnome stanu koji su mu engleske vlasti dodijelile u mjestu Carshalton u okrugu Surrey. Vjerojatno mu se nikada ništa i ne bi dogodilo da nije uhićen zbog sitne krađe u jednome supermarketu. Zvuči gotovo nevjerojatno, ali je u međuvremenu čak i pušten na uvjetnu slobodu. A hrvatske žrtve, koje i tako u razmjerima »velike« politike nitko ništa ne pita, trebale su, iste godine kada je Španoviću odobren stalni boravak u Engleskoj, s ushićenjem promatrati nasmiješena lica najviših hrvatskih dužnosnika dok su slušali britanskog ministra za Europu Denisa MacShana tijekom njegova posjeta Hrvatskoj, koji je samouvjereno (iako su primjerenije riječi - bahato i licemjerno) isticao potrebu izručenja svih osumnjičenih sudu pravde! Jer nije Španović jedini srpski osumnjičenik za počinjene zločine nad Hrvatima koji je našao utočište u toj zemlji - uzoru demokracije. U Engleskoj je, naime, još g. 2002. uhićen i Damir Travica, osumnjičen i u odsutnosti osuđen na 15 godina zatvora da je 18. siječnja 1992. sudjelovao u stravičnom ubojstvu četveročlane obitelji Čengić u zaselku Šašićima u Erveniku, nedaleko od Knina: 39-godišnjeg oca Drage, 31-godišnje majke Nevenke i njihovo dvoje malodobne djece: 11-godišnjeg Slobodana i 4-godišnjeg Gorana. Dakle, već dobrano teče peta godina kako engleske vlasti odbijaju izručiti osobu, koja nije čak ni njihov državljanin, osuđenu za najgnusniji zločin! Neka se stoga nitko ne začudi ako hrvatska sirotinja od Gline do Bukovice, usprkos osmjesima domaćih i britanskih političara, pomisli da je Engleska raj za srpske zločince!

Obitelj Čengić: otac Drago, majka Nevenka i sinovi Slobodan i Goran

»Ćipe, uteći će ti..., eto ti je dolje!«
A Čengići su - djed Josip i baka Mara, s obiteljima svojih sinova Drage, Ivana i Vlade - živjeli u Erveniku s ostalim malobrojnim hrvatskim obiteljima svakidašnjicu: običnu, težačku, s poteškoćama i sitnim radostima, punu planova i pritajenih želja, u miru i slozi sa susjedima, uz koze, svinje, krave, kokoši, čak i konje, domaći sir, pršut i crno vino. Potomci Čengića, djeca u sve tri mlade obitelji, razveseljavali su djedovo i bakino srce jer su im bila jamstvo da se pradjedovska ognjišta ugasiti neće. Srednji sin Ivan Čengić, danas uposlenik u zagrebačkome ZET-u, prisjeća se kako je otac Josip, radišan i uvijek spreman pomoći svakome, često znao susjedi, majci Damira Travice, odvesti gnoj na polje, kupiti od nje vino, učiniti bilo kakvu sitnu uslugu kada bi ga ona za to zamolila. I sam je jednom prigodom, kaže Ivan, Damiru (kojega je osobno poznavao i puno puta bio s njime) posudio benzin za automobil jer je najbliža benzinska crpka bila tek u Kistanjima. I upravo je taj, Damir Travica, sin pokojnog Drage, rođen 1957, dovikivao u mraku 18. siječnja 1992. drugom erveničkom Srbinu, Slobodanu Kovačeviću (zvanom Ćipa), sinu Laze, rođenom 1967, iz svega glasa: »Ćipe, uteći će ti kuja, eto ti je dolje!« Slobodan je, naime, zatekao nedaleko obiteljske kuće, koja je već bila u plamenu, 31-godišnju Nevenku Čengić u lokvi krvi, ranjenu s nekoliko hitaca ispaljenih iz njihovih strojnica, kako u naručju stišće već mrtvog, prostrijeljenog mlađeg sina 4-godišnjeg Gorana. »Ne dam svoje dijete, ne dam...!« - stenjala je izbezumljena majka, dok joj je Slobodan grubo istrgnuo dijete i odvukao je u obiteljsko dvorište. »Lijevom sam joj rukom držao kosu, a desnom vukao nož u visine jabučice«, izjavio je nešto kasnije Slobodan Kovačević pred istražnim sucem tzv. Republike Srpske Krajine, čiji je sudski zapisnik s ostalom dokumentacijom zaplijenjen nakon »Oluje«. U njemu su Travica i Kovačević priznali i u detalje opisali zločin nad susjedima, četveročlanom obitelji Čengić.

[edit]Četnikovanje uz »Riblju čorbu«
Slobodan, tadašnji vojni obveznik u 2. brigadi Teritorijalne obrane tzv. Republike Srpske Krajine, kobne je noći uzeo strojnicu, dvije ručne bombe i nož ručne izrade, a Damir nekoliko kutija eksploziva, pištolj, kratku lovačku pušku i zolju. Obukli su tamnu maskirnu odoru jer su se u njoj bolje osjećali i da ih se ne prepozna, kako su to doslovce izjavili, s namjerom da konačno protjeraju sve Hrvate. To su ervenički Srbi već davno prije odlučili na sastancima u Damirovoj gostionici »Taverna« u središtu sela, u kojoj se četnikovalo i uz nastup beogradskog rok-sastava »Riblja čorba«. Usput im se pridružio i Nebojša Travica, sin Stevana, rođen 1964, a do zaselka su išli kroz vinograde i preko livada da ne budu zamijećeni. Kad su pokucali na vrata kuće, otvorio im je sam Drago, kojega je Slobodan odgurnuo u kuhinju i odmah izrešetao mecima. Nevenka je sjedila na stolici držeći u krilu mlađeg Gorana, a stariji sin, 11-godišnji Slobodan, sjedio je na kauču. Tada je, prema Kovačevićevu kazivanju, Damir Travica ustrijelio najprije Slobodana a potom zapucao i prema Nevenki i djetetu. Vjerujući da je »posao« završen, zapalili su sobu i cijelu kuću, u kojoj su izgorjeli Drago i stariji Slobodan. No, ranjena je Nevenka uspjela s mrtvim Goranom pobjeći iz plamena, ali ne dovoljno daleko.

Podaci karte ©2007 AND - Uvjeti uporabeKartaSatelitHibrid
[edit]Rasistički stav prema Srbima?!
Te su večeri zločinci zapalili sve preostale hrvatske kuće u selu, a bijegom su se u posljednji trenutak spasili Dragin otac i majka, čija je kuća bila prilično udaljena od mjesta zločina, te Pavao Đakulović sa ženom i sinom. Nakon provedene hladne noći u šumi baka Mara Čengić uputila se prema kući najstarijeg sina i u njoj pronašla dva pougljena trupla, a druga dva u dvorištu kuće. Ivan Čengić sa suprugom i dvoje male djece napustio je Ervenik još u srpnju 1991. a Vlado trinaest dana prije ubojstva bratove obitelji. Ivan se bez ikakve pomoći, krenuvši od nule, uspio skrasiti u Zagrebu a Vlado je sa starim i skrhanim roditeljima u Kninu, trenutno bez posla. Povremeno odlaze na erveničko groblje i samo oni znaju kako im je ispred grobnice na kojoj su im tako poznata lica. Ono što se i moglo očekivati, dogodilo se: »krajinski sud« je bio obična farsa jer su se ubojice ubrzo našli na slobodi. Slobodan je, prema nekim obavijestima, u Beogradu a u Damirovu se obranu uključio i »Veritas« Save Štrpca. Odvjetnik Julian Knowles je rekao dvojici sudaca engleskoga Vrhovnog suda, koji je odlučivao u izručenju Damira Travice hrvatskim vlastima, kako njegov klijent nije imao pošteno suđenje zbog neprijateljstva i rasističkog stava prema Srbima koje je postojalo na području gdje mu se sudilo.



Lovas

Piše: Tomislav Vuković

U prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaće i svjetske javnosti, hrvatski narod ne smije zaboraviti!


Objavljeno u Glasu Koncila br. 32-33/07, strana 35.

Jauci i molitve iz mračnoga podruma

U okupiranom Lovasu, na istoku Hrvatske, srpski su zločinci 18. listopada 1991. bacili bombu u podrum obiteljske kuće Antuna Pavoševića, gdje su se skrile njegova 42-godišnja supruga Jozefina, 18-godišnja kći Marijana i 59-godišnja majka Slavica. Kada su čuli jauke, zapomaganje i stenjanje ranjenih, sišli su i pucnjima iz strojnica dovršili zločinački naum. Prema pričanju jednoga mještanina, zločinci su se kasnije hvalili kako su kćer Marijanu prije toga silovali.

Hrvate s bijelom vrpcom oko ruke ubijali su metkom, bombom, nožem ili su ih naprosto tukli do smrti gdje su ih zatekli: u dvorištu, na ulici, u podrumu, u kuhinji, u garaži, čak i u grobljanskoj kapelici. Uopće im nije bila važna dob ili spol: ubijali su cijele obitelji, djeca su gledala izmasakrirane roditelje, žene muževe u lokvama krvi, roditelji beživotna tijela djece; trupla su bacana u zajedničku grobnicu, u bunar, na tavan...


»Ustaško uporište« dr. Stanimirovića!

U neformalnim razgovorima velik dio mještana Lovasa i danas, petnaest godina nakon stravičnoga srpskog zločina, ima potpuno drukčiju »priču« od one »službene« o dr. Vojislavu Stanimiroviću, nekadašnjem ministru u tzv. Vladi Republike Srpske Krajine, sadašnjem predsjedniku Samostalne demokratske srpske stranke, koalicijskom partneru trenutno vladajuće stranke i sadašnjem saborskom zastupniku, kao i njegovoj ulozi u zbivanjima u Lovasu. On je sudskom odlukom oslobođen optužbe da je bio povezan sa slanjem tamošnjih Hrvata u minsko polje, premda je dan ranije, prema svjedočenju nekoliko mještana, bio viđen u mjestu u vojničkoj odori s oružjem. Uz to neki Lovašani spominju da je dr. Vojislav Stanimirović u to doba viđen s vojnicima JNA i četnicima i u vukovarskoj bolnici prije odvođenja ranjenika na Ovčaru, također u vojničkoj odori. O tome je svojedobno svjedočila i bolničarka, redovnica sestara sv. Križa s. Ida Ana Zdravčević, koja i danas radi u vukovarskoj bolnici. Zbog toga je, svjedoči ona, jednom bila verbalno napadnuta od supruge dr. Stanimirovića prigodom njihova slučajnog susreta u Vukovaru, ali ona i danas ostaje pri svojemu iskazu jer joj je tada dr. Stanimirović, prisjeća se tih trenutaka u podrumu bolnice, pomalo iznenađen i zbunjen zbog njezine nazočnosti, pružio čak i ruku. No, o Stanimirovićevoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju najmjerodavnije su ipak njegove riječi: »Tog 18. studenoga 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar...« («Vojska Krajine«, br. 7-8, 1993, str. 43). Bez obzira na to što su Hrvati Lovasa, Vukovara, Baranje i velikog dijela Slavonije zbog tih činjenica ogorčeni i poniženi, dr. Stanimirović nema razloga za zabrinutost. U Hrvatskoj će uvijek biti političkih stranaka i političara kojima će vladanje (tj. političko koaliranje pod svaku cijenu) biti iznad svakog obzira, morala i srama. Toga je svjestan i, slomljene i ranjene duše, Antun Pavošević koji svakoga dana na lovaskome mjesnom groblju suznim očima promatra i miluje njemu tri najdraža ženska lika.

Antun Pavošević živi danas u Lovasu sam i svaki dan posjećuje grob majke Slavice, kćerke Marijane i supruge Jozefine

Svjetska je javnost početkom devedesetih godina prošloga stoljeća bila u velikoj zabludi ako je na vijest da su okupacijske vojne vlasti naredile svim pripadnicima određenoga naroda obvezno nošenje vrpca oko rukava kao znak prepoznavanja, pomislila kako je, najvjerojatnije, riječ o Židovima u Europi pod nacističkim režimima tijekom Drugog svjetskog rata! Nažalost, to nije bila ta prošlost, nego tih godina stvarnost, gotovo nevjerojatna ali istinita i surova, i to u zemlji Hrvatskoj. U Europu su takvu uredbu nakon više od pola stoljeća ponovno uveli okupatori, u ovome slučaju pripadnici JNA, četnici iz Srbije i Crne Gore i domaći Srbi, i to u Lovasu, srijemskome selu u istočnome dijelu Hrvatske. Uredba se odnosila se na sve Hrvate koji su se nakon višednevnog topničkog granatiranja i ulaska tenkova, jugovojske i srpskih paravojnih postrojba 10. listopada 1991. zatekli u mjestu.

Podaci karte ©2007 AND - Uvjeti uporabeKartaSatelitHibrid
[edit]Lov na ljude s vrpcom oko ruke
Potrebno je istaknuti da je tijekom njihova upada u selo u akciji »čišćenja« odmah pobijeno dvadeset mještana, među kojima su bili: Milan Latas (85 god.), supružnici Danijel Badanjak (65) i Cecilija Badanjak (63), supružnici Antun Jovanović (57) i Anka Jovanović (63), Josip Kraljević (64), Stjepan Mađarević (66), Dragutin Peić (64), Živko Antolović (66) i dr. Završetkom vojnih akcija i okupacijom sela, koje je u međuvremenu »prekršteno« u Dušanovac, započela su samovoljna ubojstva iz obijesti: kako se i kada se kojem četniku prohtjelo u dogovoru je s domaćim Srbima išao u lov na ljude - Hrvate s bijelom vrpcom oko ruke. Ubijali su ih metkom, bombom, nožem ili su ih naprosto tukli do smrti gdje su ih zatekli: u dvorištu, na ulici, u podrumu, u kuhinji, u garaži, čak i u grobljanskoj kapelici. Uopće im nije bila važna dob ili spol, ubijali su cijele obitelji: djeca su gledala izmasakrirane roditelje, žene muževe u lokvama krvi, roditelji beživotna tijela djece; trupla su bacana u zajedničku grobnicu, u bunar, na tavan... Tako je 15. listopada 1991. ubijen Rudolf Jonak (54 god.), samo dan kasnije supružnici Marin (63) i Katarina Balić (55) a 18. listopada odvedeni su u kapelicu na groblju: Alojz Krizmanić (29), Đuka Luketić (30), Petar Luketić (61) i Stipo Dolački (32) i tamo pogubljeni. Strah za vlastiti život, odvođenje na prinudni rad, skrivanje po noći u podrumima svojih kuća, uhićivanja, ispitivanja i mučenja, odlazak kod susjeda zbog varljivog osjećaja sigurnosti, silovanja i sl. bili su svakidašnjica za Hrvate cijelo vrijeme trajanja »novostvorene srpske države Republike Srpske Krajine«. To pokazuje i ubojstvo Pavice Kovačević (41) i Elvire Kovačević (20), koje su ubijene 1993. godine u podrumu svoje obiteljske kuće u Ulici Vladimira Nazora.


Ponovno zajedno u zemlji hrvatskoj

Skrivanje u podrumu nije, nažalost, pomoglo ni supruzi Antuna Pavoševića 42-godišnjoj Jozefini, njihovoj 18-godišnjoj kćeri Marijani i njegovoj 59-godišnjoj majci Slavici u Ulici Silvija Strahimira Kranjčevića. Iako su Srbima bile od koristi kao besplatna radna snaga jer su svakoga dana išle na prinudan rad obavljajući različite poslove za tadašnje vlasti, »kocka je bila bačena«. Prema kazivanju Adama Palijana, koji je 18. listopada 1991. popravljao puknutu vodovodnu cijev na drugoj strani ulice nedaleko od kuće Pavoševićevih, trojica naoružanih muškaraca zaustavili su se ispred njihovih dvorišnih vrata. Nakon kratkoga dogovora dvojica su ušla unutra a treći je ostao, očito, čuvati stražu. Nakon nekog vremena odjeknula je eksplozija, Palijan je čuo i jauke koji su dopirali na ulicu, ali mu je uznemirenom i pomalo uspaničenom stražar mahanjem ruke naredio da se ne približava. Uslijedili su potom pucnji iz strojnice i sve je utihnulo, a naoružane su mu spodobe naredile da se makne, iako nije završio započeti popravak.


Sretna obitelj Pavošević prigodom prve pričesti male Marijane
Antun Pavošević je vijest o ubojstvu majke, žene i kćeri dobio u Malinskoj na otoku Krku, kamo se kao prognanik sklonio s nekoliko ostalih branitelja sela. Sjeća se kako su imali tek nekoliko »kalašnjikova«, pa su se pred nadmoćnom jugovojskom morali povući jer nisu imali baš nikakvih izgleda. Teško je opisati izraz njegova lica dok priča, pomalo odsutna pogleda, kako je kći Marijana, najvjerojatnije, preminula posljednja. Nakon odlaska zločinaca još uvijek je bila živa te je pokušala otvoriti teška podrumska vrata, što zbog gubitka krvi nije uspjela. Na takav zaključak upućuje truplo pronađeno na drvenim podrumskim stubama. Sirotica je jednostavno iskrvarila. Antun je uvjeren da su u posljednjim trenucima sve tri molile jer su to redovito za života činile i u puno bezazlenijim poteškoćama. Kasnije je čuo da se jedan domaći Srbin prezimena Novaković po selu hvalio kako je prije ubojstva silovao Marijanu. Sve tri su bile pokopane u zajedničku masovnu grobnicu u lovaskome groblju, gdje je 68 osoba, kao nekada u crkvi, na »kirbaju«, njivi, roditeljskome sastanku ili šokačkome kolu, ponovno bilo zajedno. U zemlji koja je bila njihova, koju su voljeli i u kojoj počivaju kosti njihovih predaka - u svojoj zemlji hrvatskoj!

[edit]»Čišćenje« minskoga polja
Taj stravični događaj tek je mali dio velikog zločinačkog mozaika čija je »kruna« bilo tjeranje 51 lovaskog Hrvata na »čišćenje« minskog polja. Nakon cjelodnevnog mučenja i maltretiranja 18. listopada 1991. jugovojnici i »Beli orlovi«, predvođeni dvojicom domaćih Srba, Milanom Rendulićem i Ilijom Kresojevićem, dotjerali su kolonu do polja na izlasku iz sela. Prije toga su profesionalno vojnički postavili mine, tako da se aktiviranjem jedne aktivira cijeli red. Pod prijetnjom oružja Hrvati su nogama morali »kositi« djetelinu i tako ih je smrtno stradalo dvadeset i jedan. Broj bi zasigurno bio i veći da egzekuciju nije zaustavio jugooficir imenom Rašo. Sveukupno osamdeset i četvero mještana Lovasa ubijeno je i poginulo, što je gotovo deset postotaka. Za zločine je optuženo s već spomenutima Rendulićem i Kresojevićem ukupno osamnaest osoba: Ljuban Devetak, Đuro Prodanović, Milan Devčić, Dušan Grković, Milenko Rudić, Ilija Vorkapić, Milorad Vorkapić, Milan Vorkapić, Željko Krnjaić, Slobodan Zoraja, Željko Brajković, Obrad Tepavac, Radovan Tepavac, Zoran Tepavac, Milan Tepavac i Milan Radojčić. Po riječima Antuna Pavoševića, nekima od njih obnovljene su kuće u Lovasu, zbog čega bi, dok prolazi pored njih, kako kaže, najradije »iskočio iz kože«.



Korana-Špoljarići, Plitvička Jezera

Piše: Tomislav Vuković

U prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaće i svjetske javnosti, hrvatski narod ne smije zaboraviti!


Objavljeno u Glasu Koncila br. 34/07, strana 25.




[edit]Tri ugašene nade Špoljarića

Topovska ili tenkovska granata ispaljena sa srpskih položaja 26. rujna 1991. na autokamp u Grabovcu nedaleko od Plitvičkih jezera, kamo su se sklonile prestrašene žene s djecom iz okolnih hrvatskih sela i zaselaka, ubila je troje malodobne djece iz sela Korana-Špoljarići: tromjesečnog Ivana Špoljarića, šesnaestogodišnju Josipu Špoljarić i sedamnaestogodišnju Dubravku Špoljarić.


Milan Špoljarić, otac ubijenog IvanaMilan je kao iskusni hrvatski branitelj, pripadnik Rakovečke bojne, koji je »progurao« mnoštvo ratnih dana i koji je sudjelovao u Oluji, uvjeren da je kobna granata ispaljena predvečer oko 19 sati bila navođena. Naime, po iskazima svjedoka prve dvije granate su promašile cilj, jedna se od njih neekslodirana zarila u beton nedaleko od drvenih kućica, a tek je treća pogodila sobu br. 12 u drvenome bungalovu »Jelena«. Dakle, riječ je o točno unaprijed odabranoj meti.

Nije potrebna prevelika domišljatost da se zaključi kako nešto »ne štima« u slučaju kada netko gotovo svaki dan prolazi pored rodnoga sela, roditeljske kuće i nekadašnjeg ognjišta, oko kojega je zasnovao i vlastitu obitelj, a ne posjećuje ih rado. Prva pomisao bi, najvjerojatnije, bila kako je riječ o nekakvim nesređenim obiteljskim odnosima, neriješenom nasljedstvu, svađi sa susjedima i slično. Međutim, mogu postojati i puno dublji, teži i krvavo bolniji razlozi, zbog kojih je takvu osobu potrebno promotriti s daleko više opreza, razumijevanja i ljudske topline.


Josipa Špoljarić
Dubravka Špoljarić
Ljubica i Zlatko Špoljarić, roditelji ubijene Dubravke
Ljubica i Petar Špoljarić, roditelji ubijene Josipe[edit]JNA i susjedi Srbi na »istome zadatku«
Jedan od njih je i četrdesetpetogodišnji Milan Špoljarić, koji stanuje u gradskoj četvrti Jamadol u Karlovcu i svakoga dana odlazi u obrtničku školu u Korenicu gdje predaje kuharstvo. Putujući tako svakodnevno glasovitom starom »ličkom magistralom« prolazi pored, u zemljopisnom smislu, sela iz bajke, koje u nazivu ima prezime njegova obiteljskog stabla - Korana-Špoljarići. Smješteno je s desne strane ceste prema Plitivičkim jezerima, nakon poznatog turističkog odredišta autokampa Grabovac, u prekrasnoj udolini između visokih ličkih brda, uz bistru i brzu rječicu na kojoj ljepotom plijene obnovljeni stari drveni most i vodenica. Tko bi i pomislio da je taj kutak raja zemaljskog u zemlji Hrvatskoj iznutra tako strašno narušen i da je pretvoren u mjesto ugašenih nada. Kao i svugdje u svijetu, takvo zlodjelo nad ljudima i prirodom može učiniti samo Zlo usađeno u ljudska srca. Topovska ili tenkovska granata ispaljena sa srpskih položaja 26. rujna 1991. na autokamp u Grabovcu, kamo su se sklonile prestrašene žene s djecom iz okolnih hrvatskih sela i zaselaka, ugasila je tri mlada života, tri nade tri obitelji Špoljarića. Na licu mjesta poginuli su tromjesečni Ivan Špoljarić, šesnaestogodišnja Josipa Špoljarić i sedamnaestogodišnja Dubravka Špoljarić. Milan Špoljarić je tada imao dvadeset devet godina i s ostalim je muškarcima bio u selu čuvajući kuće i stoku, dok se supruga Petra s malim Ivanom, zajedno s ostalim ženama i djecom sklonila u »sigurniji« Grabovac. Mislili su da je bolje biti na čistini uz glavnu cestu bliže tzv. JNA, čiji su se vojnici ukopali kod mosta, što nije bilo daleko od njih. Nisu, nažalost, tada još slutili da su oni zapravo u dosluhu s naoružanim Srbima iz susjednih sela na »istome zadatku«.


Župnik Mile Šajfar ispred kućice u kojoj su stradala djeca[edit]Srpski povratnici bez riječi
Uz troje poginulih, nekolicina je bilo teže i lakše ranjena, među kojima i Petra, koja je prevezena u bihaćku bolnicu. Milanova majka Zora se s njegovim drugim sinom dvoipolgodišnjim Rafaelom na svu sreću sklonila k sestri nedaleko od autokampa jer bi obiteljska tragedija bila, vjerojatno, još veća. Milan je kao iskusni hrvatski branitelj, pripadnik Rakovečke bojne, koji je »progurao« mnoštvo ratnih dana i koji je sudjelovao u »Oluji«, uvjeren da je kobna granata ispaljena predvečer oko 19 sati bila navođena. Naime, po iskazima svjedoka prve dvije granate promašile su cilj. Jedna se od njih neekslodirana zarila u beton nedaleko od drvenih kućica, a tek je treća pogodila sobu br. 12 u drvenome bungalovu »Jelena«. Dakle, riječ je o točno unaprijed odabranoj meti. Vijest o pogibelji troje mališana muškarci su u Korani-Špoljarićima saznali sutradan ujutro. Tu Milanu nakratko ponestaju riječi, stišće zube kao da mu netko utrobu raspara, a pogled mu besciljno luta u neku daleku točku... Vidio je, kaže, svog Ivana »neobrađenog« tj. prije liječničke i mrtvozorničke inetrvencije, u mrtvačnici slunjskoga doma zdravlja i zahvaljuje Bogu samo na jednome - da ga je u tim trenucima sačuvao donekle normalnoga, pri zdravom razumu. Bio je nazočan i na sprovodu, koji je vodio tadašnji župnik Drežnik-Grada, čijoj je župi selo pripadalo, Josip Bogović.

Svjestan je da ga mnogi ne mogu razumjeti ali jednostavno nema snage otići u svoje selo, u kojem više nema njegove obitelji, nema starih roditelja koji su u međuvremenu umrli i u kojemu su nestala sjećanja na idilično i bezbrižno djetinjstvo i mladost. No, u njemu nema mržnje iako ga, kaže, boli što mu nitko od srpskih povratnika, koji su svojedobno bili na »drugoj strani« kada je ispaljena granata, nije dosada znao ili htio odgovoriti ni jednom riječi na njegova pitanja: Tko je to učinio, odakle, zbog čega...?




[edit]Dubravkin lik na prijateljičinoj slici
Danas u Korani-Špoljarićima živi tek desetak obitelji u obnovljenim kućama jer su nakon protjerivanja svih Hrvata s toga područja sve bile opljačkane i spaljene. U jednoj je od njih i Zlatko Špoljarić sa suprugom Ljubicom rođenom u obližnjem selu Korana-Luketići, koji su zlokobnoga dana u rujnu 1991. izgubili također najmlađe dijete Dubravku, koja je sa svojih sedamnaest godina bila najstarija među žrtvama. Lijepa, bezbrižna i vesela, završila je srednju ugostiteljsku školu u Korenici, zaposlila se u praonici rublja u Plitvicama, imala je, kažu, i simpatiju, rado se družila s vršnjacima, pomagala je roditeljima, išla u drežničku župnu crkvu sv. Antuna Padovanskoga gdje je primila prvu pričest i krizmu. Danas počiva u zajedničkoj grobnici s dvoje mlađih prezimenjaka iz susjedstva. Roditeljima od nje nije ostalo ništa, njezin se lik nalazi tek na jednoj sačuvanoj slici, koju ljubomorno čuva njezina prijateljica. Zlatko podsjeća da je za razliku od ostaloga dijela Hrvatske, koji je ostao šokiran zbivanjima na »krvavi Uskrs 1991.« misleći da je riječ tek o nekontroliranom i izoliranom incidentu, za malobrojne Hrvate plitvičkoga kraja već toga dana započeo stvarni rat. Rat protiv njihovih života, domova i svega što je svjedočilo o njihovoj nazočnosti na tim prostorima. Šira (i hrvatska) javnost pojma nije imala da su već nedugo nakon toga naoružani srpski susjedi odmah krenuli u popisivanje mještana, posebice muških, u hrvatskim selima. Po noći je rijetko tko smio ostati u kućama, u njih se iz šume vraćalo u ranim jutarnjim satima jer se ubrzo proširila vijest o masakrima uhićenih civila u selima Poljanak i Vukovići. Od tvrdog Ličanina Zlatka nitko ne može izvući ni riječ o njegovu uhićenju, maltretiranju i mučenju od strane četnika, nakon čega je jedva ostao živ. Kad žena Ljubica počne opisivati kako je izgledao kada je dovezen natrag u selo, on je naglo i ošto prekine.




[edit]Najmlađa hrvatska žrtva srpskih okupatora
U susjednoj kući Petra i Ljubice Špoljarić ne žele previše govoriti o također najmlađem izgubljenom djetetu, šesnaestogodišnjoj Josipi. Tek da je završila drugi razred srednje tekstilne škole u Slunju i da je bila, razumije se, miljenica starijih sestara Katarine i Ankice, te brata Roberta. Stjecajem okolnosti majka nije ni mogla doći na sprovod, na njemu je bio samo otac s troje djece. Sjećanje na te trenutke stvaraju nepodnošljivu bol ne samo kod Josipinih najbližih, nego se čini da nju osjećaju i obližnji potok, vodenica, šume, janjci i kokoši, i sva stvorenja Božja, ona kao da razdire cijelu Liku! A kako i ne bi kada su Josipa, Dubravka i Ivan bili najmlađa djeca u svojim obiteljima! Premda oni na prvi pogled »iskaču« iz svih dosadašnjih priča o stradalim hrvatskim obiteljima, oni su spomenuti jer prema jednoj narodnoj izreci, koja bez obzira što je izrasla u drugome podneblju i tradiciji, izvanredno jasno govori o bîti obiteljskih odnosa - Onaj tko je ubio najmlađe dijete, ubio je i sve druge članove njegove obitelji! Osim toga, tromjesečni je Ivan, najvjerojatnije, i najmlađa hrvatska žrtva tijekom srpske agresije i okupacije.


Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad


DA SE NIKADA NE ZABORAVE
_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
leda



Pridružen/a: 06. 10. 2004. (00:14:43)
Postovi: 16192
Lokacija: Zagreb

PostPostano: sri lis 31, 2007 3:37 pm    Naslov: Citirajte i odgovorite

Ratna zločinka izašla iz zatvora Evil or Very Mad Evil or Very Mad Evil or Very Mad


Zorana Banić, medicinska sestra iz Zemunika Gornjeg, bila je optužena za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji, te je umjesto prvotnih 20 odslužila šest godina zatvora. Evil or Very Mad Evil or Very Mad Evil or Very Mad


Iz zadarskoga zatvora izašla je Zorana Banić (56), nakon što je izdržala šestogodišnju zatvorsku kaznu zbog ratnog zločina u Škabrnji 1991. godine, a Banić kaže da je nevina te da je bila nepravedno osuđena, piše eZadar.

''Odlazim svojoj obitelji u Crnu Goru, a u Hrvatsku se nikada više neću vratiti'', kazala je Banić te dodala da se razočarala u predstavnike srpskoga naroda u Hrvatskoj koji je nikada nisu posjetili u zatvoru.

Zorana Banić donedavno je bila na izdržavanju kazne u Požegi, ali je prebačena u Zadar kako bi napravila domovnicu i putovnicu, te otputovala u Crnu Goru.

Podsjetimo, Zorana Banić medicinska je sestra iz Zemunika Gornjeg, a bila je optužena za kršenje međunarodnog prava za vrijeme ratnog sukoba, odnosno sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji.

U odsutnosti je bila osuđena na 20 godina zatvora, no onda je uhićena u Švicarskoj 2001. godine i izručena Hrvatskoj.

Na prvom suđenju u Zadru bila je osuđena na 13 godina zatvora, a na ponovljenom suđenju na 10 godina. Vrhovni sud smanjio joj je kaznu na konačnih 6 godina zatvora, piše eZadar.




... i komerntar jednog forumasha s net.hra, kojemu se nema shto za dodati... Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad

U divnoj zemlji zivimo! Nasi generali ce sluziti
zatvorske kazne od 40-ak godina, a zlocinku ove
vrste, kojoj se zlocini mogu i dokazati pustamo nakon
6 godina. Sramota!!!

_________________
Za let si, dusho, stvorena...
[Vrh]
Korisnički profil Pošaljite privatnu poruku Pošaljite e-mail
Prethodni postovi:   
Započnite novu temu   Odgovorite na temu    
lupus-istina.com - Početna
-> Sve o nama
Vremenska zona: GMT + 01:00.
Idite na Prethodno  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 9, 10, 11  Sljedeće
Stranica 5 / 11.

 
Forum(o)Bir:  
Ne možete otvarati nove teme.
Ne možete odgovarati na postove.
Ne možete uređivati Vaše postove.
Ne možete izbrisati Vaše postove.
Ne možete glasovati u anketama.


Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
HR (Cro) by Ančica Sečan